Ivica Miljković odgovara na pitanja čitatelja '78: O sebi, Osijeku, Dinamu, sucima, reprezentaciji...

Rujan 1978: Današnji je gost naše redovite rubrike stup u obrani prvoligaša sa Drave Ivica Miljković, nogometaš koji je poslije nekih nesporazuma s Dinamom preselio u Osijek, pa sada u Gradskom vrtu čuva status slavonskog ligaša...

"Nikada neću biti sudac jer sam veliki živac. Ponekad treba igrače i razumjeti a možda baš kao ni sadašnji suci ponekad to ne bih mogao. Osim toga bio bih izložen raznim iskušenjima, podmićivanju...

Toga kod nas ima dosta."

Osijek, kulturno ljeto 1987: Poslije Copacabane - nabacivanje večernje toalete, pa na rock koncert...

Srpanj 1987: Ljeto u Osijeku obično se pamti po najezdama komaraca koji, kažu, ne prenose AIDS, no, dok znanost ne kaže svoju, koriste se zaštitna sredstva.

Protiv komaraca, naravno.

Tu je 40.000 mladih koji rade ili se jednom mjesečno prijavljuju birokraciji na SiZ-u za zapošljavanje.

Korni grupa o devojkama i modi za magazin Krik 1969: Najgenijalniji izum XX veka - mini suknja

Oktobar 1969: Korni grupa - trenutno najpopularnija u Beogradu i dobitnik "Zlatne brane" za najoriginalniju kompoziciju na ovogodišnjem festivalu "Raspevana Evropa". Članovi grupe često su predmet interesovanja mnogih naših čitateljki. Ti veseli, talentovani i simpatični mladići takođe rado govore o devojkama:

Grupa Bolero snima album "O Jesenjinu": U studiju ih posećuju Zele, Bregović, Šerbedžija... (1988)

Februar 1988: Bolji poznavaoci prilika u domaćem rokenrolu, za grupu "Bolero" kažu da je jedan od fenomena tog muzičkog žanra.

Tu tvrdnju potkrijepiće tiražom njihove prve ploče, što možda samo po sebi i nije tako puno, ali kada se u vidu imaju neke druge stvari, čini se da ipak jeste.

Naime, neposredno po izlasku te ploče, Mišo Bartulica, gitarista, kompozitor, tekstopisac, aranžer, ukratko šef grupe, otišao je u JNA, tako da je otpala mogućnost koncertnog promoviranja ploče, a za reklamu bi se moglo reći da je bila nikakva.

Bruno Langer '88: Bora Đorđević bi trebalo da poljubi binu na kojoj je svirao Vlatko Stefanovski

Februar 1988: Bruno Langer, vođa pulskog benda, napominje da ih niko ne trpa u koš s izvođačima petparačkih zabavnih i narodnih melodija... Američki album u svemirskoj tehnici...

U Americi se svakodnevno izda šest do deset muzičkih albuma a uspije možda tek svaki tisućiti izvođač. Prema mišljenju Brune Langera, vođe pulske grupe "Atomsko sklonište" koji se nedavno vratio s one strane bare s novim američkim LP-om "This Spaceship" uspjeti na njihovom tržištu ravno je nezamislivom izumu ljestvica za penjanje na Mjesec.

Pula 1984: Vesna Pećanac odbila Zlatnu arenu, Semka Sokolović razočarana zbog zanemarivanja

Jul 1984: Kako je i zašto Vesna Pećanac odbila da primi "Arenu" za najbolju epizodnu ulogu? Da li je žrtvovana Semka Sokolović ("U raljama života")?

Nije li priznanje Vesni Pećanac kompenzacija filmu "Čudo neviđeno", a koji je važio kao jedan od favorita još od početka Festivala? ...

Najbolji a ujedno i najinteresantniji film sa ovogodišnje pulske smotre bio bi zasigurno onaj koji bi oslikao zbivanja sa, oko i u Vespazijanovoj Areni.

Bila bi to veoma dirljiva, na momente plačna do usijanja, ljudska drama. Mogao bi se zvati - šta se zgodi kada se ljubav izrodi.

Pula '75, Relja provocira Zafranovića: Smatraš li, Lordane, da si ovim filmom dao doprinos Programu SKJ?

Jul 1975: "Tog jutra u Puli ništa nije slutilo na zlo. Umrtvljen pasjom vrućinom i filmskim festivalom, grad se upravo budio iz sna, kad ..."

Napisano je to "Tog jutra u Puli... " pre neku godinu, a moglo je biti napisano ove.

I doista, ako bismo samo jednom rečenicom izdvojili ovogodišnji 22. od svih ranijih festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli, onda bi to bilo:

Nikada ranije jugoslovenska kinematografija nije u jednom trenutku imala više duboko uvređenih sineasta svih rodova i vrsta, kao ovih osam dana u Puli.

"Ešalon Dr. M.", prvi film Žike Mitrovića i druge novosti iz našeg filmskog preduzeća UFUS (1954)

Avgust 1954: Reditelj Živorad Mitrović završio je polovinom jula na Kosmetu prvu polovinu prvog samostalnog umetničkog filma, koji radi mlado, po svojoj hrabrosti i preduzimljivosti najsimpatičnije filmsko preduzeće u našoj državi - UFUS.

Oni, koji nisu detaljnije pratili dogadjaje u našem filmskom svetu u toku ovogodišnjeg proleća, nisu tako dobro obavešteni o preduzeću UFUS. Nekoliko reći o njemu.  UFUS je proizvodno preduzeće koje su osnovali filmski umetnici Srbije.

Sarajevo, kulturno ljeto 1987: Omladinske birokratske strukture uništile "Poetiku prostora"?

Jul 1987: Šta ponuditi turistima i gostima osim ćevapa, ležaja i spomenika kulturne baštine, pitanje je za čijim odgovorom se u Sarajevu traga još od ZOI '84.

Tek je ova velika sportska, ali i kulturna manifestacija, mnogim političkim i finansijskim moćnicima otvorila oči potvrđujući po tko zna koji put već izlizanu činjenicu da savremeni turistički nomadi na putešestvijama traže nešto više u van-pansionskoj potrošnji.

Istovremeno, kulturni programi u unutrašnjosti mogli su biti i valjana utjeha za one kojima plitki džepovi ne pružaju mogućnost odmora na Jadranu, jezerima ili u planinama.

Beograd, kulturno leto 1987: "Pevajte jače, pevajte bolje... opet je naše dubrovačko polje"?

Jul 1987: Kad je odmor, onda je odmor. Ko bi se još zamarao kulturom, osim dežurnih? Ovih i onih.

Ko hoće da bude kulturan, ide na more. Oni profinjeniji odlaze u Budvu, kako bi lično prisustvovali ubistvima i samoubistvima glumaca Ljubiše Ristića.

Manje profinjeni se kupaju. Neprofinjeni ostaju u Beogradu. A u Pijemontu unitarizma... 

"Beorama". Štampana knjižica koja ima zadatak da strancima i retkim domaćim turistima predoči "panoramu kulturnih zbivanja" u glavnom gradu.

Ljubljana, kulturno ljeto 1987: "Malo politike, seksa i nasilja, malo osjećajnosti, biznisa i nastranosti"

Srpanj 1987: Onaj tko bi se te ljetne večeri zatekao na Plečnikovu trgu ne bi mogao povjerovati vlastitim očima: bezbrojne družine veseljaka od Tromostovja, po obalama Ljubljanice i prostranim ulicama, do Čevljarskoga i još dalje, do Karlovačkoga mosta. 

"Domaće pjesme i napjevi", obično u postavi harmonikaš i "pjevaljka", i policajci, po dvojica, a i po četvorica - slično kao na Univerzijadi - u društvu razdraganih djevojaka, a na vodi parkirani balon a la Zeppelin i nekoliko plivajućih svijeća.

Međunarodni skup naučnika u BG '61: Kako zamišljaju dalji razvoj elektronike i budući izgled sveta?

Maj 1961: Od 15. do 20. maja Beograd je bio domaćin jednog velikog skupa: u Domu sindikata, naučnici iz blizu 30 zemalja održali su Konferenciju o nuklearnoj elektronici, na kojoj su razmatrani dosadašnji rezultati i dalje mogućnosti primene atomske energije u mirnodopske svrhe.

Konferenciju je organizovala Međunarodna agencija za atomsku energiju u saradnji s jugoslovenskom Saveznom komisijom za nuklearnu energiju...

Kolporteri: Prodaju novine od 1912, 1919... i bežali su od žandarma kad su delili "Okovanog radnika"

Januar 1961: Ovih dana jedna kratka novinska vest osvežila je sećanja mnogih novinara i starijih građana: u Odboru za socijalnu politiku i narodno zdravlje Saveznog izvršnog veća potpisan je ugovor po kome će svi prodavci novina u zemlji imati pravo na zdravstvenu zaštitu, penziono osiguranje i invalidsku penziju!

Kolporteri! Ti nekad obespravljeni ljudi! "Novine! Novine!"

"Štrajk radnica tekstilne industrije! Evo najnovijih izdanja! Rat u Abisiniji!"

Kolporteri! Odavno znam te ljude: sedeli smo često u dvorištu štamparije, čekajući izlazak večernjeg lista.

TV emisije koje ne smijete propustiti ovog srpnja 1987: Od Univerzijade do "Boljeg života"...

Pet Keš, senzacionalni pobednik Vimbldona 1987: Čudo od talenta i volje, svira gitaru i komponuje

Jul 1987: Svi smo u nedelju, kraj malih ekrana, bili svedoci velikog trijumfa australijskog tenisera Peta Keša (Pat Cash) koji je u finalu turnira u Vimbldonu pobedio prvog tenisera sveta Ivana Lendla. Svojom igrom neodoljivo je podsetio na slavne dane australijskog tenisa, posebno na poslednjeg vimbldonskog pobednika iz zemlje kengura Džona Njukomba iz 1971. godine...

Dvadeset dvogodišnji Australijanac Pet Keš je sa 19 godina bio sedmi igrač na svetu, kao polufinalista Vimbldona i otvorenog prvenstva SAD. 

Wimbledon 1987: Favoriti Boris Becker i Steffi Graf, što može učiniti "veliki Bobo" - naš Živojinović?

Srpanj 1987: Na terenima All England Cluba u Wimbledonu ovog vikenda završava 101. teniski turnir - najveći i najslavniji na svijetu.

Naši će TV-gledaoci u petak, subotu i nedjelju vidjeti polufinalne mečeve, te finale tenisačica i tenisača.

Neizvjesno je tko će nastupiti u završnim borbama, ali stručnjaci i u muškoj i u ženskoj konkurenciji najavljuju ulazak u finale njemačkim vunderkindima Borisu Beckeru i Steffi Graf...

Postoji nepisano englesko pravilo o tome kad je najbolje priređivati vrtne zabave; unutar dva tjedna kad se održava tenisko prvenstvo na Wimbledonu.

Ljeto '87. bez "Boljeg života": Zašto se prekida emitiranje najpopularnije jugoslavenske TV serije

Srpanj 1987: Dok TV-publici željnoj novih priča i serija, pomalo blijede likovi Gige, Saše, Eme, Koke i ostalih, TV Beograd priprema nove epizode iz burnog života porodice Popadić, koje ćemo gledati od 5. rujna...

Izvještaji i analize su jedno, život drugo. U svakom slučaju, Bolji život je nešto – treće! Na pretposljednjoj stranici vrlo zanimljive studije Centra za istraživanje programa i auditorijuma RTV-a, gdje su ispitivane reakcije gledalaca na seriju Siniše Pavića i redateljskog dueta Aleksandar Đorđević - Miša Vukobratović, šesto poglavlje nosi naslov:

Svečano otvoren Mimarin muzej: Vrpcu presjekla Wiltrud Topić, među posjetiocima i Ante Marković

17. srpanj 1987: U Zagrebu je napokon svečano otvoren Mimarin muzej... Takav događaj ne pamte ni najstariji Zagrepčani, a - kako u oduševljenju reče jedan posjetilac - malo je vjerojatno da će nešto slično doživjeti generacija rođena nakon svečanog otvaranja Mimarina muzeja.

Cijeli Zagreb živio je za taj dan, "za taj događaj stoljeća", a projektanti i kustosi muzeja prije svečanog otvaranja vodili su bitku za vrijeme, za rokove.

Za samo 240 dana građevina na Rooseveltovu trgu iz temelja je preuređena, što se ne bi dogodilo da kojim slučajem nije zapela za oko Anti Topiću Mimari.

Univerzijada '87: Na svečanom zatvaranju nastupaju Balašević, Parni valjak, Lebi i sol, Riblja čorba...

19. srpanj 1987: Sunce će u ovo, ljetno predvečerje, biti još visoko iza zapadne tribine, a na maksimirskom će stadionu započeti svečani ceremonijal zatvaranja studentskih sportskih igara:

Univerzijade 87!

Domaćini ove velike manifestacije - koja je na istom stadionu na spektakularan način otvorena 8. srpnja - jugoslavenski sportaši-studenti, organizatori i Zagrepčani, oprostit će se na svečani način od svojih gostiju.

Svečanost zatvaranja započet će, nakon fanfara, defileom zemalja sudionica u neobaveznom rasporedu, u duhu druženja i prijateljstva.

Dubrovačke ljetne igre 1987: Premijerna "Oluja", vječno gledana "Kafetarija", sjećanje na Tita...

1987: Desetoga srpnja počelo je trideset osmo Dubrovačko kulturno ljeto, trajat će 45 dana, a stajati oko 72 milijarde starih dinara. Mnogo - odgovorit će organizatori i izvođači. Dostatno za današnje prilike - kazat će vaš reporter.

Otvaranje igara je svečanost, opće veselje građana i turista. U prigodnoj je besjedi gradonačelnik Dubrovnika, inž. Tomislav Milković, rekao je da su "dubrovački miri i fortece, dvorci i ljetnikovci, trgovi i poljane, a iznad svega ljudi, prigrlili umjetnike sa željom da na Igrama ostvare najviše umjetničke domete".

Split 1987: Nezaustavljiva Tereza, nenagrađeni Runjić i kontroverzno (ne)nastupanje Miroslava Ilića

Srpanj 1987: Za Split je festival zabavne glazbe više od festivala, to je događaj, glavni sadržaj i interes grada u jednom tjednu u godini, po tradiciji početkom srpnja (tada i meteorolozi mogu sa sigurnošću obećati lijepo i vrlo toplo vrijeme, bez oborina, možda s malo grmljavine).

Dogodio se, dakle, još jedan splitski festival, obogaćen diskografskom gala-večerom - 40 godina Jugotona, upotpunjen već tradicionalnim koncertom Ustanak i more (na kojemu je prvu nagradu publike osvojila pjesma More, ljubavi moja Frana Šiška u izvedbi Helene Blagne i prekrasnim mnogobrojnim dječjim zborom Srdelice, a stručnom žiriju najviše se svidjela skladba Bija si čovik Đele Jusića i Roberta Šunjića i izvedba Đuke Čaića).

Pula 1987, izveštaj sa 34. smotre jugoslovenskog igranog filma: Ko je dobio (ne)zaslužene nagrade?

Jul 1987: Na 34. smotri jugoslovenskog igranog filma priznanja su distribuirana po starom receptu.

Nešto je, neizbežno, pripalo najboljima, nešto je dato po republičko-pokrajinskim ključevima, a ostatak trofeja je utrošen po kriterijumima koje je teško dokučiti...

Aplauz za Gorana Markovića i Žarka Lauševića, ravnodušna tišina ili zvižduci za ostale nagrađene, poluprazna Arena, dve himne, pakovanje festivalske zastave - i to bi bilo sve što se videlo prošle subote na završnoj večeri 34. festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli.

Hajduk je u blistavom stilu osvojio krunu nogometnog prvaka Jugoslavije: Koja je tajna njihova uspjeha?

Lipanj 1971: Dok slavlje jenjava, a akordi zanosa prijatelja "bijelih" postaju za oktavu niži - zgoda je da se mirno i objektivno procijene svi činioci trijumfa popularne momčadi koja je nakon 16 godina povratila naslov najbolje jugoslavenske momčadi...

Splitski je "Hajduk" nakon 16 godina u blistavom stilu osvojio krunu nogometnog prvaka Jugoslavije.

Svojom fantastičnom serijom pobjeda u završnici najpopularnijeg natjecanja izazvao je pravu senzaciju i divljenje.

Jelena Cvetković (TV NS) o štrajku labinskih rudara 1987: Postoji li autocenzura kod YU novinara?

Maj 1987: Poznata novinarka Televizije Novi Sad nedavno je napravila briljantan i potresan prilog o štrajku labinskih rudara.

Tom prilikom je rekla mnoge stvari koje je bilo nezamislivo čuti pre par godina...

Jelena Cvetković, profesor lepe književnosti, zaposlena već osam godina kao novinar Televizije Novi Sad.

Skrenula je pažnju jugoslovenske javnosti aktuelnim, hrabrim i sveobuhvatnim prilozima u "Panorami", unutrašnjepolitičkom magazinu Televizije Novi Sad.

Juro Kerošević, stranica mog života: Dohvatili smo kamenje i sjekire, krenula je Husinska buna...

Juro Kerošević, rođen 4. aprila 1900. u selu Husinu kod Tuzle, radio je u Rudniku mrkog uglja Kreka od 1915. do 1920. Uhapšen i osuđen, 17 godina je proveo u zatvoru, naredne dve godine bio bez posla, od 1937. do 1942. ponovo radio u Rudniku Kreka.

Uhapšen zbog ilegalnog političkog rada, šest meseci je proveo u ustaškom zatvoru, a zatim posle kraćeg povratka na rad 1943. otišao u partizane. Pri ZAVNOBIH-u za Bosnu n Hercegovinu radio do oslobođenja zemlje.

Penzionisan je 1951, a njegovi drugovi, rudari, sagradili su mu u Kreki novu kuću.

Hilandar 1961: Po vrelom mediteranskom suncu plovili smo prema zemlji pobožnih i osamljenih...

Srpanj 1961: Samo je nekoliko putnika ovog sparnog dana na Egejskom moru u zaljevu Halkidičkog poluotoka. Oni u mantijama čitaju molitve svojim suhim, ispucanim usnama, potpuno odsutni.

Prije nego što smo krenuli iz malog ribarskog naselja Jerisosa vojni oficir, uz uljudan osmijeh, zatražio je propusnicu bez koje se na Atos ne može.

Zatim se otisnuo stari trabakul koji sporo prevaljuje milje i čini se kao da će svakog časa doživjeti brodolom. 

Po vrelom mediteranskom suncu plovili smo prema zemlji pobožnih i osamljenih.

Irena Prosen ("Sreća dolazi u devet"): Mlada Ljubljančanka - nova zvijezda jugoslavenskog filma

Srpanj 1961: Dok je režiser Nikola Tanhofer preinačivao naslov svoga filma "Želje u kiši" u "Sreća dolazi u devet", njegovo najnovije otkriće, mlada Ljubljančanka Irena Prosen snima u Rimu.

Nekoliko slika (ovih istih koje mi danas objavljujemo) vidio je jedan talijanski producent i Irena je potpisala ugovor na tri godine.

- Sreća je došla - smije se danas radosno Irena - samo (odjednom se uozbiljila) ove slike nisu izraz moje, da tako kažem, glumačke fizionomije.

Odgojena sam u ozbiljnoj ljubljanskoj Akademiji za kazališnu umjetnost i imam sasvim ozbiljne ambicije.

Polde Bibič, životna priča "glumca institucije": Od mariborskog kazališta do Primoža Trubara (1986)

Svibanj 1986: Dojmljiv, tamni pogled Polde Bibiča nije teško raspoznati ni pod maskom Primoža Trubara, uokvirenom dugom, gustom bradom. S njom je živio, od jutra do mraka, četiri mjeseca, za vrijeme snimanja nove serije TV Ljubljana Triptih o Primožu Trubaru, u kojoj istaknuti glumac igra naslovnu ulogu.

Nakon dužeg vremena, opet će se pojaviti u značajnijoj televizijskoj ulozi, a pamtimo ga iz serije Stričevi su mi pričali, Plodne ljetine i nastupa u TV-dramama.

Polde Bibič gotovo je cijelu svoju plodnu karijeru proveo u ljubljanskoj Drami i kratko vrijeme u ljubljanskom Mestnom gledališču.

Matija Barl bio je Kekec: Kako je dobio ulogu u popularnom filmu i čime se bavi ovih dana? (1961)

Srpanj 1961: Oni koji prate razvoj i uspjehe naše kinematografije sigurno će se sjetiti i prvog jugoslavenskog igranog filma koji je osvojio neku nagradu na stranim festivalima.

Bilo je to prije devet godina u Veneciji, kad je "Kekec" proglašen za najbolji dječji film.

Ime Kekec je ubrzo postalo poznato u nas. Čak toliko poznato da su se mnogi i zaboravili upitati tko je zapravo, igrao tog dječaka na filmu, tko je taj Kekec.

Slobodan Bodo Kovačević: Kada će biti završen "Valter" - prva bosansko-hercegovačka rock opera?

Bodo Kovačević priča za Venov Muzički magazin krajem 1979: Zaista smo radili i radićemo još na toj prvoj bosanskohercegovačkoj rok-operi. Ideja je zapravo vrlo i stara. Probali smo... 

I meni, koji sam zadužen za taj neki muzički, skladateljski dio, da napišem muziku na tekst koji ću dobiti za tu, možemo je nazvati rok-operom, mjuziklom ili rok-baletom, učinilo se da će to lakše ići. 

Imali smo ideju da to napravimo i mislili smo da će to jednostavno ići. Međutim, nije išlo. Pokušali smo, pa smo malo stali. Ima već godina i po dana od kako smo počeli. 

Ipak, ne može se reći da smo odustali, stvar se i dalje odvija.

Esad Arnautalić '71: Sarajevo ima malo dobrih pjevača, ali uskoro lansiramo veliku YU pop zvijezdu

Negdje 1947. godine muzičar Slavko Hitri želio je da se posluži klavirom Sarajevske radio-stanice za izvođenje zabavnih kompozicija.

Bio je normalno otjeran od klavira, jer bi ga navodno mogao -pokvariti. Nije ni veliko čudo da se u to vrijeme takvo što dogodilo.

"Odlikaši", nova serija TV Sarajevo o jednom "zavrnutom" razredu: Muziku piše Bijelo dugme (1976)

Maj 1976: Snimanje televizijske serije "Odlikaši" počelo je u Sarajevu dvanaestoga aprila. U nedelju, trećeg oktobra, u dvadeset časova reditelj Milan Bilbija i scenarist Ahmed Muhamed Imamović "suočiće" se sa jugoslovenskim televizijskim gledalištem.

Serija će imati osam epizoda, a vreme emitovanja govori o žanru: biće to humoristička serija.

Ipak, unapred da se kaže, u humor će biti "dozirano" i malo romantike, i malo nadrealizma, ponekad i ironije...

Kako kažu autori, biće smeha ali ne samo smeha radi.

Borba u Lomnici 1944: Partizanka Vera Mladenović htela je po svaku cenu da uhvati živog Nemca...

"Uz 40-godišnjicu lomničke borbe", odlomak iz feljtona (Front '83) :

Tog jutra kada su Nemci krenuli u Lomnicu (13. aprila 1944), Vera Mladenović je bila na straži ispred kuće u kojoj su se odmarali borci iz njene jedinice. Bila je jedna od petnaest devojaka boraca Druge južnomoravske narodnooslobodilačke brigade.

Jutro lepo, vedro. Po obroncima kosa još uvek je bilo snega, mada se već osećao dah proleća.

Kako je ona doživela lomničku bitku. O tome Vera Mladenović-Plavšić danas priča:

Ljubica Gerovac, životna priča revolucionarke i narodne heroine: Posljednji metak ostavila je za sebe

"Žene u borbi", 1942: "Ovih dana je u borbi sa ustašama poginula drugarica Ljubica Gerovac, član Antifašističkog fronta žena, član Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske za kotar Brinje, jedan divan primjer ženske borbenosti i svijesti.

Kći siromašnog ličkog sela, drugarica Ljubica je rano stupila u životnu borbu. 

U ranoj mladosti vidjela je svu bijedu i teškoće mukotrpnog života ličkog seljaka, i mučan život ličke seljanke. 

Već tada sa zaklela sebi da će sav svoj život provesti u radu i borbi za pravo potlačenog radnog seljačkog svijeta, naročito ženskog ...

Kako je Benito Mussolini pretučen u Puli 1920: Radničke pljuske za fašističkog lidera (1977)

Studeni 1977: Talijanski pisac Cesare Zavattini, poznat kao autor mnogobrojnih scenarija za igrane filmove, objavio je roman pod bombastičnim naslovom "La notte che ho dato uno schiaffo a Mussolini" ("Noć kad sam dao pljusku Mussoliniju").

Čitaoci bi iz naslova knjige mogli zaključiti da je to priča o čovjeku koji je pljusnuo fašističkog Ducea.

Ali, Zavattini zapravo piše o teškim danima nedavne prošlosti.

To me inspiriralo da napišem o pravim pljuskama koje je Mussolini na svojoj koži osjetio u vrijeme rađanja fašizma ...

Univerzijada '87 u fokusu psihoanalitičara prof. dr. Vladimira Grudena: U Zagrebu se dogodilo čudo

Srpanj 1987: U Zagrebu se dogodilo čudo, tvrdi prof. dr. Vladimir Gruden, čuveni psihoanalitičar, koji je specijalno za Studio proučavao zbivanja oko Univerzijade i na njoj, kako bi sa stručnog stajališta objasnio novi duh Zagreba, Zagrepčana i njihovih gostiju. Jesmo li dokazali da možemo biti, kad hoćemo, konstruktivni i - odrasli...

Završio se veliki događaj. Događaj jedinstven u povijesti naše zemlje. Specifičan događaj u velikoj grupi. I što nam je donio taj grupni događaj? Kakav doživljaj? Promjenu! Dogodila se promjena. Dogodilo se čudo. Jer promjena je veoma značajna pojava u svakoj grupi.

TV kritika o Univerzijadi '87 na malom ekranu: JRT razočarala, najbolje prošli gledaoci TV Novi Sad?

Prvi TV barometar o Univerzijadi, 17. jul 1987: Prvi utisci o ujedinjenom radu svih naših TV centara na najvećoj sportskoj priredbi ove godine u svetu "Univerzijadi 87", kreću se na nivou igre i rezultata naših studentskih fudbalskih profesionalaca.

Znači, slabo, razočaravajuće.

Prevelik broj sportova koji teku u isto vreme, tehničke komplikacije na koje nismo baš navikli i izgleda kadrovska nespremnost kvare sliku velikog sportskog događaja na malom ekranu.

Bar se takav utisak nameće posle prvih takmičenja.

Univerzijada '87: Zašto su Jugosloveni tako uspešni u organizaciji masovnih sportskih manifestacija?

Srpanj 1987: Inostranim gostima sjajno organizovane zagrebačke priredbe po mnogo čemu teško je da poveruju da smo mi zemlja sa trocifrenom inflacijom, rekordnim dugovima i visokim procentom nezaposlenih...

Novinar koji se bude opredelio da piše o Univerzijadi unapred je izgubio bitku jer je umesto žurnalističkog zadatka ušao u pravu avanturu.

Neće mu uspeti da dočara celu sliku onoga što se ovih dana dešava u gradu pod Sljemenom pa makar odlučio da o svemu piše telegrafski.

Ante Miročević, najbolji crnogorski fudbaler: Miljanić se bez potrebe ljuti zbog mog odlaska... (1980)

Oktobar 1980: Otišao je još jedan as: Ante Miročević, kapiten i najbolji igrač titogradske Budućnosti i standardni reprezentativac - obogatio je dugu nisku naših fudbalskili bisera u inostranstvu. "Tonkovoj" igri aplaudiraće u postojbini fudbala, u Engleskoj - postao je član drugoligaške ekipe Šefilda.

Menadžer Džeki Čarlton, slavni centarhalf engleske reprezentacije, ne krijući ambicije kluba da se plasira u prvoligaške društvo, kao glavno pojačanje angažovao je jugoslovenskog internacionalca.

- Za vreme pregovora, bio sam gost Džekija Čarltona u njegovoj kući - ispričao je Miročević pred polazak za Englesku. - Primili su me u klubu kao da sam njihov član sto godina!

Ko su najbolji titogradski sportisti 1979: Za Dan oslobođenja grad će najzad dobiti Sportski centar

Decembar 1979: Titogradski sportaši su u veoma skromnim uvjetima postizali mnoštvo zapaženih rezultata vrhunske jugoslavenske pa i evropske vrijednosti.

Nisu imali odgovarajućih igrališta, dvorana i borilišta, a sad će uz Dan oslobođenja grada, 19. prosinca, dobiti prekrasni centar koji će sigurno biti novi poticaj za napredak...

Boksač Miodrag Perunović prvak Evrope i Mediterana, džudaš Ranko Miranović pobjednik Kupa Jadrana i drugi na Mediteranskim igrama u Splitu, Ante Miročević prvi nogometaš koji je iz jednog

Titograd '49: Začetak budućeg socijalističkog grada, slika pustoši ostale iza svirepog bombardovanja

Jun 1949: Ko nije vidio Titograd samo nekoliko mjeseci, ima da doživi iznenađenja u pogledu novih građevina, novih crta arhitektonskih oblika, koji iz dana u dan sve punije komponuju njegovu socijalističku fizionomiju.

Titograd je danas čitav u odlomcima staroga i novoga.

On je ujedno začetak budućeg crnogorskog socijalističkog grada i slika pustoši ostale iza svirepog ratnog bombardovanja, koja se sve više sužava, ili, nestaje.

VUS-ovo istraživanje '76: Što su bestseleri u Jugoslaviji? Ovo su najtiražnije knjige, najčitaniji autori

Veljača 1976: U svijetu je bestseler knjiga koja je izmakla kontroli svojih izdavača, a u nas je to ona koju može kontrolirati ne samo nakladnik nego i njezin autor osobno - obilazeći knjižare...

Vode Momo Kapor i Zvonimir Majdak, i to u društvu s A. G. Matošem, Jankom Matkom, Ruđerom Boškovićem i Brankom Ćopićem...

Čita li se u nas ili ne čita? I da i ne - rekli bi oprezni, kako tko, i kako gdje, odgovorili bi oprezni i mudri, nitko ništa ne čita kazali bi gnjevni, svi čitaju, i to više nego ikad prije - uzviknuli bi optimisti! 

Tko je u pravu, koji je odgovor točan?

Zašto je Miodrag Marinković podneo ostavku 1983: Uzbuna zbog zastave bez socijalističkog obeležja

April 1983: Ima li na televiziji dovoljno humora ili ne? Ima li dovoljno muzike? Ima li viceva? Ima li uopšte zabave? Zašto nema satire?

Sva ova i slična pitanja čuju se, pišu se, izgovaraju se, otkad postoji naša televizija. I uvek će tako biti, uvek će humora i zabave biti manje nego što bismo želeli.

Gledaoci će uvek da pišu pisma novinama i televiziji lično, tražeći Čkalju, i bez obzira da li će Čkalje biti ili ne, narod će uvek da ga traži.

Naš narod se najeo hleba, humora nije - zdrava smo nacija, dakle...

Miodrag Marinković o reakcijama na novo "Nedeljno popodne": "Mladog Balaševića ne ispuštajte!"

Oktobar 1978: Prošle srede redakcija emisije "Nedeljom popodne" podsećala je na malu ludnicu.

U prostoriji koja je u normalnim prilikama dovoljna za troje a tesna za četvoro, bilo je ljudi u ogromnim količinama. 

Razgovarali su, dogovarali se, telefoni su zvonili; okretali su se brojčanici, vikalo se da bi se nadvikale slabe veze, pisaće mašine su grmele - radna atmosfera koju, izgleda, podnose samo oni sa očuvanim nervima.

Te prošle srede oko podneva najtraženija ličnost, čovek sa kojim se trebalo dogovoriti i porazgovoriti bio je urednik "Nedeljom popodne", Miodrag Marinković zvani Mališa.

Bitka za Livno (2/2) / Čedomir Minderović: O Peku Dapčeviću i 12 bombaša u porti pravoslavne crkve

Jul 1960: Decembra 1942. godine Druga proleterska divizija oslobodila je grad Livno, snažno uporište i ustašku tvrđavu.

Bila je to jedna od teških ali blistavih pobeda proletera i jedna od interesantnijih borbi za gradove.

Drugi bataljon Četvrte proleterske probio se u toku noći sam kroz žicu i bunkere u grad i ostao tamo do četiri časa posle podne, lomeći ustaške juriše i time stvorio uslove ostalim jedinicama da prodru u grad.

Ovo je sećanje književnika Čedomira Minderovića...

Bitka za Livno (1/2) / General Savo Drljević: Druga proleterska divizija u naletu na ustašku tvrđavu

Dan borca 1960: Kad na današnji dan uspomene povrve, naše misli upućene su danima i mesecima velike Četrdeset prve, velikoj nezaboravnoj godini, koja ostaje istorijska rešenost da bi se spasla i sačuvala sutrašnjica za život našeg čoveka. 

Sve je počelo u tome istorijskom danu - i prva puška u vrućem letu Srbije, i proglasi na plakatima sa potpisom "Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije", i prvi zapaljeni nemački tenk. 

I kolone koje se probijaju kroz planine i zime i neprijateljske obruče. I povik sa vešala na valjevskom trgu. Bat koraka u policijskom času. Stisnuti zubi dok se igle zabijaju pod nokte - revolucionara i rodoljuba.

Milivoje Marković, stranica života: Prvi susret sa džezom, "Glas Amerike" na starom radio aparatu

Jun 1980: Milivoje Marković, muzičar, kompozitor i aranžer, u krugovima ljubitelja džeza bolje poznat pod nadimkom "Mića Koltrejn", rođen je 20. marta 1939. godine u Zagrebu. 

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku.  

Srednju muzičku školu "Josip Slavenski" (odsek za klarinet) u Beogradu. 

Pripada kategoriji onih naših džez muzičara koji su školovanje nastavili u inostranstvu. Odsek za džez (saksofon) na Visokoj školi za muziku, u Gracu, završio je 1969. godine. U široj javnosti i šou-biznisu, njegovo ime poznato je sa špica brojnih televizijskih emisija i serija. 

Hugo Pratt, najzanimljiviji strip autor na svijetu: Ponovno oživljavanje inteligentne avanture (1982)

Siječanj 1982: Jedan od najzanimljivijih strip-autora na svijetu, talijanski crtač Hugo Pratt, u svom dugogodišnjem plodnom stvaralaštvu predstavio je likove koji se, bez obzira na zakone i konvencije, hrabro sučeljuju s vlastitom sudbinom i tragaju za vlastitom istinom. 

Nakon dugog ignoriranja, odnedavna su i naši strip-izdavači otkrili tog u svijetu već davno priznatog klasika stripa...

Čudan je put od crtaćih stolova svjetskih velemajstora stripa do stranica domaćih novina. Taj put je, naravno, nezamisliv bez posredovanja specijaliziranih agencija za distribuciju stripova, koje su u protekla dva desetljeća gotovo potpuno predodredile repertoarnu politiku jugoslavenskih strip-izdavača.

Dr Saša Božović '79: Sećam se Save Kovačevića, nežnog diva, kao i Tita, zamišljenog i veselog u isto vreme

Rujan 1979: Poznato je da je u nas napisano i objelodanjeno puno knjiga ratnih uspomena. Mnoge od tih knjiga nikada nisu čitane, nisu našle svoje čitaoce ili točnije - čitaoci njih nisu našli, jer ih nisu zanimale.

Autori takvih knjiga mogu misliti da su sami čitaoci krivi što ne čitaju njihove knjige.

Ali, baš u trenutku kad su čitaoci, tako reći, izneverili pisce ratnih uspomena, pojavila se knjiga Saše Božović, odmilja zvane doktorica ili doktorka Saša, knjiga ratnih uspomena pod naslovom "Tebi, moja Dolores", koja je odmah privukla pažnju javnosti i stekla golem broj čitalaca.

Stana Tomašević, heroina NOB-a: Životna priča prve žene koja je postala ambasador SFRJ (1963)

Septembar 1963: Drugarica ambasador - Stana Tomašević, novi ambasador SFRJ u Norveškoj, prva je Jugoslovenka koja je dobila ovo visoko zvanje

Vest da je Stana Tomašević postavljena za našu prvu ženu ambasadora, nije iznenadila, u stvari, nikoga. Ambasadorska dužnost nije najteža i najodgovornija koje se ona, tokom svog veoma aktivnog života, prihvatala. Naprotiv, oni koji poznaju Stanu Tomašević i njenu dosadašnju delatnost znaju da je prijateljska Norveška, u koju odlazi, dobila u njoj jednog od naših istaknutih predstavnika.

Veće je čudo, možda, da dosad još nijedna žena nije predstavljala socijalističku Jugoslaviju u inostranstvu.