Grupa Bolero snima album "O Jesenjinu": U studiju ih posećuju Zele, Bregović, Šerbedžija... (1988)

Februar 1988: Bolji poznavaoci prilika u domaćem rokenrolu, za grupu "Bolero" kažu da je jedan od fenomena tog muzičkog žanra.

Tu tvrdnju potkrijepiće tiražom njihove prve ploče, što možda samo po sebi i nije tako puno, ali kada se u vidu imaju neke druge stvari, čini se da ipak jeste.

Naime, neposredno po izlasku te ploče, Mišo Bartulica, gitarista, kompozitor, tekstopisac, aranžer, ukratko šef grupe, otišao je u JNA, tako da je otpala mogućnost koncertnog promoviranja ploče, a za reklamu bi se moglo reći da je bila nikakva.



Dakle, prodati ploču bez ijednog koncerta i reklame, ipak nije mala stvar. Naročito ako se radi o prvom albumu.

Album je zaista bio prvi, ali na njemu su se nalazile pjesme poput "Dajane", "Na kraju slavlja", "Sjećanje na tebe", "Galebova"...

Sve hit do hita, koje je, vjerovali ili ne, još moguće naći na kojekakvim top-listama, mada je od izlaska te ploče prošlo više od godinu i po dana.

Ovih dana "Bolero" je ponovo u studiju, snima drugi album. Pripreme za snimanje su bile neuobičajeno duge i temeljite.


Paralelno sa radom na pjesmama, tekle su i fizičke pripreme članova grupe, uglavnom uz pomoć balerine Sonje Gašić u prostorijama diskoteke "BB", što je, priznaćete, nešto sasvim novo i nesvakidašnje.

Sada bi se već moglo reći da je i kompletan projekat nesvakidašnji. Album će se zvati "O Jesenjinu" i gotovo svaka pjesma na budućoj ploči je u kakvoj-takvoj vezi sa tim pjesnikom.

Sve pjesme, sa nekom iz Jesenjinovog opusa.

Moglo bi se reći da im je to i jedina veza, a uzet je i jedan integralni njegov tekst "Sviri harmoniko, tugo, tugo".

Osim te na albumu će se naći i "Jelena", "Koščate ruke", "Krčmarska Moskva", "O Jesenjinu", "Pismo majci", već pominjanja "Konjuh planinom", "Zašto umiru proleteri" i "Do viđenja druže, do viđenja".

Izvjesna je autorova opsjednutost Jesenjinom, a da bi se shvatila - kaže Mišo Bartulica, prilikom naše posjete Studiju I RTV Sarajevo, gdje se ploča snima - potrebno je ploču pažljivo preslušati.

Napravio je i jednu, pomalo nejasnu i dvosmislenu natuknicu, kako se na Golom otoku najviše čitala upravo Jesenjinova "Krčmarska knjiga."

Atmosfera u studiju je, kako se to kaže, radna!

U vrijeme naše posjete na redu je bilo snimanje vokala.

Međutim, kako je pjevač Mile Anđelić bio umoran, nije mu išlo baš sve od ruke i Mišo odlučuje da tu veče snima gitare.

Dok Mile, snimatelj i Bartulica traže najbolji zvuk, u drugom uglu se ubjeđuju izrvršni producent grupe Veso Đorem i članovi dizajnerske grupe "Trio" oko izgleda omota.

Čini se da će to ubjeđivanje i potrajati, a kažimo samo da se "lome" između solucije da se ploča pakuje u tri različita omota ili da se na jedinstvenom omotu nađe kadar iz TV-spota koji snima Ademir Kenović.

Drugi izvršni producent Boro Petrović zadužen je, izgleda, za stvaranje domaće atmosfere i u jednom trenutku se pojavljuje u studiju sa nekoliko kilograma jabuka i narandži i nešto voćnih sokova.


Mića Vukašinović nudi pojačalo



Mišo prelazi iz režije u studio i iskorištavamo priliku da preslušamo dio snimljenog materijala.

Na magnetofonu su pjesme "Konjuh planinom", "Koščate ruke" i "Krčmarska Moskva".

Snimci su radni, još nije sve snimljeno, izmiksano, ali ukoliko bismo to pokušali okarakterisati sa dvije riječi, onda su: moćno i izvrsno!

Poslije nam Mišo priča da je lako snimati u Sarajevu, jer je to valjda jedini grad u zemlji u kome se može dogoditi da se u studiju pojavi, i to nepozvan, jedan Sead Lipovača, sa gitarom koju nudi njemu (Miši) jer misli da je kvalitetnija od one sa kojom raspolaže. 

Slično je postupio i Mića Vukašinović, samo što je on ponudio pojačalo.

Osim njih, u studiju je dolazio i Goran Bregović, mada to ne praktikuje već godinama, i Mišo kaže da mu kućno vaspitanje ne dozvoljava da ponovi sve pohvale koje im je Veliki Šef uputio.

Najmisterioznijom pak, posjetom, mogao bi se nazvati boravak manekenke Tanje Avramović u studiju, koja inače radi u Beču i ne želi objasniti razloge svoga prisustva.

Nisu oni jedini gosti, recimo, u pjesmi "Do viđenja, druže, do viđenja" recituje Rade Šerbedžija, a u nekoliko pjesama balalajku svira Vojislav Dikić Koki. 

Tu je i hor muzičke škole sa Ilidže, kojim diriguje direktor Mehmed Barjaktarević, koji se takođe oglašava u nekoliko pjesama.

I tako, snimanje se nastavlja.

Mišo, koji će i producirati ploču, misli da je još rano za bilo kakve ocjene. Kaže - ima tu još puno posla.

Slobodan Vujović, urednik u "Diskotonu" manje je suzdržan i tvrdi da će ploča "O Jesenjinu" biti najveće diskografsko iznenađenje ove godine u zemlji.

Tim više mu je drago što je "Bolero" odbio primamljivu ponudu "Jugotona" da promijeni diskografsku kuću.

Mi bismo samo dodali da će vrijeme vrlo brzo pokazati dolazi li vrijeme lirike i "Bolera".

Napisao: Krešo Palameta, obrada: Yugopapir (Hit magazin, 1988.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate