Ljubljana, kulturno ljeto 1987: "Malo politike, seksa i nasilja, malo osjećajnosti, biznisa i nastranosti"

Srpanj 1987: Onaj tko bi se te ljetne večeri zatekao na Plečnikovu trgu ne bi mogao povjerovati vlastitim očima: bezbrojne družine veseljaka od Tromostovja, po obalama Ljubljanice i prostranim ulicama, do Čevljarskoga i još dalje, do Karlovačkoga mosta. 

"Domaće pjesme i napjevi", obično u postavi harmonikaš i "pjevaljka", i policajci, po dvojica, a i po četvorica - slično kao na Univerzijadi - u društvu razdraganih djevojaka, a na vodi parkirani balon a la Zeppelin i nekoliko plivajućih svijeća.


Nije riječ ni o kakvoj "revolucionarnoj" promjeni u javnome životu Ljubljane, nego o još jednoj kmetskoj ohceti, pučkoj svadbi, najvećoj narodnoj zabavi u urbanom okolišu Ljubljane.

Istina je da se ovoga ljeta u Ljubljani nije dogodilo - i da se po svoj prilici neće ni dogoditi - ništa osobito važno, kao što je istina i to da masovna ruralna zborovanja već odavno nisu nešto što bi određivalo javni život u ljetnoj Ljubljani.

No, ako već nema velikih, ima događaja koji određuju povijest prostora, vremena i aktera. Počelo je s pričama o Slovencima; potaklo ih je objavljivanje rezultata istraživanja "Slovensko javno mišljenje '87"; gotovo svi Slovenci imaju razvijenu ekološku svijest, više ih je od polovice pripravno za uključivanje u aktivnost društvenih pokreta, većina ih čita "Mladinu", o Partiji malo koji misli dobro...

Nastavilo se s nagađnjima o tome što je naopako s kandidatom za predsjednika savezne omladinske organizacije, koliko je novca doista potrošeno za Univerzijadu, da li se Titova ulica prije rata zvala Karađorđevićeva ili Aleksandrova itd.

Širile su se priče o tome što se dogodilo novinaru "Mladine" na posjetu Cicciolini u Rimu (uzgredno; simpatična dama, koja je "osobno posve drukčija" doći će na jesen u Ljubljanu, a vjerojatno i na Radio 101), zatim kako "Laibach", koji u proširenome sastavu gostuje u Hamburškome kazalištu, provodi većinu slobodnoga vremena u St. Pauliju, kako je "Rdeči pilot", nekadašnji Scipion Živacinov, u vojnom zatvoru tako pretučen da je ostao bez zuba, kako je Peter Vezjak, autor televizijskih reklama - između ostalih i za novoosnovanu reviju "AV" - snimio svoj prvi cjelovečernji film u koprodukciji s "Wenders Road Movie", i tako dalje.

Ukratko: "Malo politike, seksa i nasilja, malo monarhije, osjećajnosti, biznisa i seksualnih nastranosti, dakle onoga što sadrži svaka dobra priča", kako je to naposljetku sinulo društvenome kroničaru Schimmerlosu u seriji "Kir Royal" što ju je prikazivala i ljubljanska televizija.

Promjene su, pak, u prvome redu rezultat nekih, većinom posve "objektivnih", okolnosti koje se dolaskom ljeta pojavljuju u nekome gradu s kontinentalnim podnebljem i mitteleuropskom mitologijom.

Bitna, u krajnjoj instanci odlučujuća, svakako je promjena topografije toga grada.

Titova - glavna gradska ulica, koja je ujedno i sinonim upravnoga, potrošačkog i kulturnog središta - obnavlja se čak na tri mjesta. U Modernoj galeriji i nekim manjima, izloženi su eksponati ovogodišnjega Grafičkog bijenala i njegovih pratećih priredaba.

Ljubljanski je Ljetni festival taj koji ljeti već tradicionalno ujedinjuje, područja djelovanja svih tih ustanova u samo jednu, "sezonsku kulturnu ustanovu".

No on već odavna nije ono što je nekoć bio.

Križanke - tradicionalno prizorište Festivala - očito će se u zacrtanu topografiju uključiti tek Novim rockom (početkom rujna) koji će, za razliku od dosadašnjih, biti jugoslavenski; pozvani su, između ostalih, predstavnici riječke, subotičke i sarajevske glazbene scene, među kojima je favorit riječki "Grč".

Tako su jedini koji održavaju dinamiku gradskoga prostora oko Titove ulice, s cijelom mitologijom upravnog, poslovnog, potrošačkog, kulturnog središta što se veže uz taj prostor, zapravo robne kuće "Metalka" i "Maksimarket", s koncertima na otvorenome, te Ljubljanski kinematografi.


Leo Bassi - četiri godine u sovjetskim zatvorima



Dakle, uz raznorazne "objektivne okolnosti" samo se polako afirmira "kultura biznisa", što je za ovdašnju mješavinu kontinentalizma, mitteleuropizma i socijalizma prije prednost nego slabost. Jedna od prednosti; trenutno se u Ljubljani prikazuju čak četiri prošlogodišnja filmska bestselera.

Primjetno je pomicanje prizorišta ljubljanskog javnog života u Plečnikovu Ljubljanu i njenu blizinu: stari dio grada s uskim ulicama, buticima, malim prodajnim galerijama, ljetnim vrtovima uz sve brojnije kafiće.

Kao središte mogli bismo prepoznati Konjski rep na Tromostovju, s masama koje se tamo skupljaju. Planinarska linija Konjskoga repa širi se nadolje po desnoj obali Ljubljanice - "Roza", "Zlata lađica", sve do Festivala u Križankama.

Ukratko: stvarna glavna os ovdašnje scene je linija što je između padina Grada i Ljubljanice tvore srednjovjekovno duguljasti Gradski i Stari trg. Hlad tih trgova svakako je "prirodni" atribut.

"Kulturni", civilizacijski atribut svakako je "Julija", dnevni bar, i "Romeo", noćni bar. I dakako Romeov "closing time", jedini koji traje do jedan poslije ponoći, kad je doba za diskoteke.

"The Cure", Madonna, "Laibach", Nick Cave, "Beastie Boys", Iggy Pop i drugi vrte se i ljeti, ponedjeljkom, u "Turistu".

Uzgredno (1): u "Romeo" se preselio i veći dio nekadašnje klijentele "Unionove" kavane, koja se sada zatvara u 23 sata.

Uzgredno (2): Ljubljana će prvi put ovoga ljeta slušati glazbu uživo 20. kolovoza, kada će - još se ne zna gdje - svirati "Butthole Surfers", teksaški HC sastav.

Među događajima koji su s toga prizorišta stvarali Ljubljansku ljetnu scenu ne ističemo slučajno upravo gostovanje Lea Bassija, talijanskoga glumca, cirkusanta iz obitelji višestoljetne cirkuske tradicije, osnivača Neoneronističke stranke i Cicciolinina prijatelja, čovjeka koji je proveo četiri godine u sovjetskim zatvorima u koje je dospio zato što je po Rusiji prodavao ulaznice za koncert Elvisa Presleyja.

On je u "Romeu i Juliji", uz osvijetljenu piramidu i glazbu hipnotizirao šestoro dobrovoljaca, skakao u Ljubljanicu, gutao vatru i vrtio na nogama maketu pijanina tešku pedeset kilograma, vozio se skuterom i cijeli tjedan vodio glumačku školu.

Kao mješavina srednjovjekovnoga lakrdijaša i postmodernoga svaštara, s parolom koju je na dolasku naslovio svojoj publici - 40 godina ste radili, sad imate puno pravo da se zabavljate - Leo Bassi je upravo onaj događaj koji je najočitije označio Zbivanje Ljubljanskog ljeta ’87.


IN



1. ZSMS

2. "Romeo"

3. Godišnji odmor na Krimu

4. "Mladina"

5. Op art & Alpski stil 

6. "Beastie Boys"


OUT



1. SSOJ

2. "Union"

3. Univerzijada

4. Slovenija, moja dežela

5. Gothic punk & Militantni stil

6. Branko Mikulić 



Napisala: Melita Zajc, obrada: Yugopapir (Polet, 1987.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate