Zoran Hristić, jedan od najvrednijih jugoslovenskih kompozitora '72: Dubrovački golubovi kao inspiracija

Avgust 1972: Borbe za oslobođenje Beograda oktobra 1944. godine. U dvorištu jedne kuće na kraju Bulevara vojvode Stepe, tada dalekoj periferiji Beograda, na polurastočenim kolicima sedi petogodišnji mališan i, dok odjekuje artiljerijska vatra i čuje se zvižduk puščanih zrna, igra šah sa ruskim vojnicima.

Mališan stalno sedi, a poraženi partneri se smenjuju jedan za drugim.

- Biće velemajstor - kažu vojnici i miluju dečaka.

Bora Čorba '89: Ako ne porušimo neke zidove u glavama ljudi kod nas, ostaćemo uz Rumuniju i Albaniju

Novembar 1989: Kako je poznati muzičar i pesnik Bora Đorđević doživeo ovo "čudo ljudske prirode", o kome sada svi pišu...

"Ja nešto ne obožavam preterano nemačke gradove. Nekako su mi hladni kao i ljudi koji tamo misle samo na posao. Radnim danom, već oko sedam uveče, na ulicama i kafanama nema ni žive duše. Pa i naši ljudi koji tamo rade kao da su se ponemčili. Jedino subotom odvoje propisanu sumu za provod i odu da slušaju narodnjake. Dođu lepo obučeni, ali se brzo raspištolje uz kolce i šotu.

Nedelja u kojoj je pao Berlinski zid, izbori u Srbiji, Milošević obećava: Ako izgubim, povlačim se iz politike

ČETVRTAK, 9. studenog 1989: Zatvori se otvoriše, zidovi se porušiše...

Istočni Nijemci preplavili Zapadni dio ne-jedinstvene njemačke dežele. Berlin je opet bio središte svijeta, a i šire. Dok su se "velikani" današnjice smjenjivali za govornicom, Berlinčani najradije vrtili govor Johna F. Kennedya iz ranih šezdesetih: "Ich bin ein Berliner." 

Iz daleke od očiju kineske zemlje stiže nenadana vijest o ostavci Denga Xiaopinga na mjesto predsjednika Središnje vojne komisije.

"Ann i Eve", skandalozni film u kojem Šveđanke zavode Jugoslovene: Igraju Olivera Vučo i Božidarka Frajt

Kolovoz 1969: Vjerujemo da se sjećate imena švedskog režisera Arne Mattssona i njegova prvog filma koji je Jugoslavija vidjela poslije Oslobođenja pod nazivom "Plesala je samo jedno ljeto".

Ukratko: tad se, prije gotovo dvije decenije, na našim ekranima prvi put pojavila naga žena. 

Izazvalo je to veliko uzbuđenje i među gledaocima i na stranicama naše štampe, posebno među filmskim autorima, koji su od tada počeli slobodnije tretirati žensko tijelo.

Kazimir Klarić, kontroverzna serija "Punom parom": Problemi zbog pisanja o aferama samoupravljača?

Jun 1978: Nije čudo što su se scenarista Kazimir Klarić i reditelj Mario Faneli pokazali baš na temama iz samoupravljačkog života:

Prvi je dugo godina bio zamenik direktora u jednoj fabrici, a drugi - metalski radnik...

Kada smo telefonom u Zagrebu ugovorili sastanak i razgovarali sa Kazimirom Klarićem, on je, pošto se ranije nikada nismo sreli, predložio da kao znak raspoznavanja ponese - Marksov "Kapital".

Neprijateljsko delovanje protiv SFRJ '73: Radio za organizaciju "Sveti Sava", dobio godinu dana zatvora

Mart 1973: Nikola Simeunović pristao da radi za organizaciju "Sveti Sava" i zaradio godinu dana strogog zatvora...

U velikoj dvorani Okružnog suda u Kragujevcu, pred Većem petorice kome je predsedavao sud i ja Rajko Popović, više od četiri časa trajalo je saslušanje Nikole Simeunovića iz Lapova koga je javna tužba teretila za neprijateljsko delovanje protiv Jugoslavije.

Da bi objasnio sudskoj poroti kako ga je emigrant Mile Božić, za koga zna da je rodom iz Srema i da je...

Američki turista u našoj zemlji '82: Kako to da Jugosloveni ne znaju koliko koštaju lekovi?

April 1982: Mister Džo iz Oregona, s povećom grupom američkih turista boravio je ovih dana u Dubrovniku i Beogradu. Kao sociolog, iako u penziji, želeo je što više da sazna o našoj zemlji, a zahvaljujući njemu, izgleda da smo i mi ponešto otkrili o sebi samima.

Naš novopečeni prijatelj stalno je postavljao neka pitanja od kojih na mnoga - kakve li bruke! - nismo znali odgovor.

Pitao nas je prvo - koliko kod nas staju lekovi. Znali smo za aspirin i C vitamin, za ostalo - nismo.

Fra Mijo Đeno, ispovest poslednjeg jugoslovenskog isterivača đavola '71: "Zaklinjem te, nečisti duše... "

Ožujak 1971: U eri uspješnih transplantacija srca i drugih fantastičnih dostignuća suvremene medicine, danas, kad astronauti lete svemirskim prostorom, i šetaju se po Mjesecu, neki se svećenici još bore protiv "zlih duhova" i ostalih "demona" što borave u "najgušćim slojevima zemaljske atmosfere" - kao u srednjovjekovno doba čarobnjaka i vještica izgone đavla i druge demone iz tijela opsjednutih.

- Svjestan sam da uspjeh koji sam postigao kod te žene nije moja osobna zasluga. Uvidio sam koliko je naša moć malena, koliko smo mi sitni...

TV propaganda - najstrašnije oružje budućnosti? "Ne ubija, ali može da uništi svako samostalno mišljenje"

Oktobar 1973: Zlonamerna televizijska propaganda preko snažnih satelita iz orbite može da postane najsnažnije oružje budućnosti, koje istina ne ubija, ali može da uništi svako samostalno mišljenje...

(Deo izveštaja sa 24. Međunarodnog astronautičkog kongresa u Bakuu, tadašnjem SSSR-u)

Najopasnije oružje nije nuklearna bomba, kako smo to navikli da verujemo, nisu neki još nepoznati zraci smrti koji će čoveka moći da rasprše na atome i zbrišu svaki trag njegovog bitisanja na Zemljinoj površini. 

U strahu od partizana, Franjo se krio na tavanu 17 godina: Kroz rupu je posmatrao život svoje porodice...

Svibanj 1962: Nije tome davno kako smo pisali o vojnom dezerteru iz Subotice, Stipanu Stipiću, koji je nakon 16-godišnjeg dobrovoljnog tamnovanja ponovo izašao na svjetlo dana. Prije nekoliko dana u selu Veliki Grđevac, nedaleko od Bjelovara, "slučaj iz Subotice" doživio je reprizu. 

Poslije punih sedamnaest godina kućnog zatočeništva 53-godišnji Franjo Gregov Kovačić napustio je uzano sklonište i prijavio se organima Narodne milicije u Velikom Grđevcu.

Narodni heroji Marija i Duško Bursać u sećanju roditelja Joke i Nikole: Ovo je bila "Marija na Prkosima"

Februar 1979: U naselju Prnjavor, na krševitoj Kamenici, posle dužeg boravka i seljenja po Vojvodini, žive danas Joka i Nikola Bursać, roditelji dva narodna heroja Marije i Duška, koji su sa suzama u očima oživeli sećanja na herojstvo svoje dece...

Ove godine na krševitoj Kamenici biće veliko slavlje: svečano će se otvoriti za saobraćaj 15,5 kilometara dug asfaltni put Drvar - Kneževića gostiona - Kamenica - Hrnjadi i otkriti biste narodnih heroja rodom iz Kamenice, Marije Bursać i Vicuke Bodroži.

Marko Valok, stranica mog života: U Sao Paolu 1954, u potrazi za davno izgubljenim bratom Josipom

Vest je stigla sa zakašnjenjem od mesec dana. I zaobilaznim putem. Preko brazilske fudbalske organizacije i našeg saveza. Saopštili su mi je tiho, sa žaljenjem i saučešćem, kako je i običaj kod nas u takvim prilikama.

Time je jedna daleka, prekookeanska pustolovina okončana. A jedna davnašnja boljka dobila svoj konačan oblik. I zatištala snažnije i dublje nego ikad.

Sa izmešanim osećanjima sećam se danas egzotičnog Brazila.

Fića: Kada je napravljen, kako se proizvodio... Sve što ste hteli da znate o legendarnom YU automobilu

Maj 1985: "Fića" je međugradsko vozilo. Ako ne verujete, pitajte starije: oni su "fićom" odlazili tamo gde se danas odlazi avionom", poručuje "Zastavin" reklamni slogan.

Zbilja je tako, jer ove godine "fića", najpopularnije jugoslovensko vozilo, puni svoju 30. godinu života, pa njegovi savremenici dugo pamte.

Prvih 25 komada ovih malih kola, koja su, slobodno se može reći, uvela Jugoslovene u svet motorizacije, sklopljeno je ravno pre trideset godina...

Vaska Duganova '73: Pre rata radnica, u ratu komesar bataljona, posle rata - tamo gde ju je slala Partija

Oktobar 1973: Put Vaske Duganove do predsednika Konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije i člana Predsedništva SK SSRN Jugoslavije bio je dug.

Ovim njenim funkcijama prethodile su dvadesetak odgovornih dužnosti.

Pre rata bila je fabrička radnica u duvanskoj industriji.

U ratu: komesar bataljona, komesar odreda i organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Makedoniju. 

Peter Handke '96: Srbi koji pate prikazuju se drugačije u odnosu na njihove sapatnike iz drugih naroda

Januar 1996: Već dugo, gotovo četiri godine, od završetka rata u istočnoj Slavoniji, uništenja Vukovara, od izbijanja rata u Bosni i Hercegovini nameravao sam da otputujem u Srbiju. Od cele zemlje poznavao sam samo Beograd, gde sam pre gotovo tri decenije kao autor jednog komada bio pozvan na pozorišni festival. Od tih možda dan i po ostalo mi je u sećanju samo moje mladalačko ili pre bi se moglo reći autorsko negodovanje zbog neprestanog žamora srpske publike na predstavi bez reči, zbog publike koja, kako sam tada mislio, južnjačka ili balkanska, kakva je bila, naravno nije mogla da bude zrela za tako dugotrajno ćutanje na pozornici.