Dušan Prelević na svom prvom solističkom koncertu '92: Indexi stigli iz Sarajeva uprkos barikadama

Mart 1992: Preletova muzička karijera je, uzgred rečeno, pravo čudo obrnute evolucije: završio ju je 1969. godine, a počinje je i dan danas, duhovito (i tačno) kaže Bogdan Tirnanić. 

I tako je Prele, posle dvadeset tri godine pevanja, prošlog petka dogurao do prvog solističkog koncerta i to u Domu sinidikata!

Bilo je to veče sjajnog muziciranja: Prele i prijatelji na sceni, poštovaoci i prijatelji u publici.

Jedan sentimentalni prikaz koncerta Arsena Dedića u Domu sindikata 1985: Moje večito crno stono

Mart 1985: On je bio u crnom od glave do pete ("Moje večito crno stono" - kaže). Kraj šanka su te večeri defilovale sve same ljubazne dame - i one u šesnaestoj, koje su o Arsenu slušale od roditelja, i one u četrdesetoj, koje su o Arsenu pričale svojim kćerkama. 

Na fasadi Doma sindikata nije bilo nikakvog panoa, samo jedan plakat u ulazu, sa strane. Ponovo je proradila šifra ARSEN.

Blagi bože! Dvadeset godina od prvog solističkog koncerta. Pa koliko onda ima otkako smo postali profinjeno sentimentalni? Ah, da: Arsen peva već trideset godina.

Ibn Tup: Grupa koja nakon dva singla i tri godine muzičkog lutanja najzad ima hit pesmu "Njen tata"

Decembar 1978: Uspesi i neuspesi jugoslovenske pop scene analiziraju se najčešće samo kroz rad vrhunskih grupa i pevača a bezbroj je primera kvalitetnog delovanja mnogih sastava koji, daleko od centra muzičkih zbivanja, ostaju nezapaženi.

Za izlazak iz anonimnosti u takvim uslovima potrebno je mnogo više rada, odricanja, nepokolebljivosti, strpljenja, i iznad svega sreće, da ne kažemo tuđe dobre volje.

Cvrčak i mravi: Od novosadskog dvoboja sa Vikontima (1969) - do hit singla "Da se nosiš" (1979)

April 1969: Ne upuštam se u ocene o tome koji je najbolji i najpopularniji vokalno-instrumentalni sastav koji se čuje preko Radio-Novog Sada.

Podrazumevajući pri tom, naravno, novosadske ansamble.

Umesto ocene - napravio sam tihi ring u klubu Radio-stanice.

Pozvao sam sudije, udario u gong i pustio njih da se međusobno obračunavaju, muzički i uopšte. 

Pa - kom čvoruge, kom muzika.

Stanislava Pešić i Ali Raner na snimanju filma "Kuda posle kiše": Odricanje od mladalačkih iluzija

Decembar 1966: U još nenaseljenu višespratnicu u Požeškoj ulici na Banovom brdu "uselili" su se prvi neobični stanari - članovi ekipe filma "Kuda posle kiše", sa rediteljem Vladanom Slijepčevićem na čelu. Nije baš jednostavno stići do njihovog "stana" još nedovršenim stepeništem, preko improvizovanog mosta od dasaka.

Ali mnogo veći problemi su se isprečili pred tehničarima i pomoćnim osobljem: kako manevrisati glomaznim, teškim reflektorima kroz teskoban prostor i prolaze modernog stana.

To je bilo utoliko teže što reditelj Vladan Slijepčević već poslovično voli kameru u pokretu - nikad dva uzastopna kadra u jednoj istoj prostoriji.

Nikola Stanarević, jedan od prvih novinara Politike: Poverenje se stiče samo tačnom informacijom

Februar 1974: Povodom sedamdesetogodišnjice osnivanja našeg najvećeg dnevnog lista "Politika" (25. januar 1904), objavljujemo sećanja najstarijeg živog novinara Nikole Stanarevića, jednog od prvih saradnika "Politike".

Pre punih 70 godina, 25. januara 1904. godine, u Beogradu je počela da izlazi "Politika".

Iz prve redakcije lista danas je u životu samo Nikola Stanarević.

Ove godine "Politika" proslavlja 70 godina izlaženja, a Nikola Stanarević - u 91. godini - 70 godina saradnje u "Politici".

Mustafa Hukić, Petar Borota, Enver Marić, Miroslav Pavlović: Koliko su YU fudbaleri privilegovani?

Septembar 1973: O njihovom ponašanju, problemima, primanjima - stalno se raspravlja u javnosti.

Zbog toga smo rešili da pokrenemo ovu anketu i pitamo njih same:

Koliko su fudbaleri Jugoslavije privilegovani?

U ovom broju reč smo dali četvorici poznatih prvoligaških igrača. U sledećem broju čućete mišljenja još četvorice (Nenada Bjekovića, Josipa Lalića, Ivice Šurjaka, Petra Krivokuće).

Anketiranim profesionalcima smo postavili po pet pitanja:

Kako je nastao spomenik Stevanu Filipoviću: Simbol bratstva i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda

Oktobar 1961: "Stjepan Filipović, metalski radnik, član KPJ, komandant bataljona... Hrvat koji je vodio srpske partizane, mladić iz Opuzena koji je podizao ustanak u Valjevu... Njegovi srpski drugovi zvali su ga Stevan.

- Mi smo braća - govorio je.

Steva, kragujevački skojevac, bravarski i električarski šegrt, učesnik u radničkim demonstracijama, uhapšenik i prognanik, Steva - valjevački komunist. Borac. Narodni heroj.

"Jadranski susreti", omiljena letnja zabava miliona TV gledalaca '73: Centralna ličnost - Ljubo Jelčić

Jul 1973: Krajem prošlog meseca Ploče su bile domaćin ove neobične priredbe ... Jadranski susreti već tri godine "obilaze" gradove na moru i razbijaju monotoniju leta i meštanima i turistima ... Ljubo Jelčić: i voditelj i milicioner ...

Susreti su prošli, živeli susreti!

Doduše, Jadranski susreti će trajati do septembra još u mnogim gradovima na moru. Ali, za Ploče su prošli.

Dva puna dana krajem juna, Ploče su živele noć i dan u transu, igri i pesmi, takmičenju i navijanju. A sada će 363 dana da prepričava ovogodišnje takmičenje.

Predstavljamo The Montenegro Five: Muzikalni Crnogorci svojim šou programom osvajaju Evropu

Jul 1967: Kršni Crnogorci, svi visoki blizu dva metra, među najpopularnijima u Švajcarskoj i Zapadnoj Nemačkoj ... Ploča "Muzika atmosfere" prestiže "Bitlse" ... Njih petorica imaju dve ćerke i sviraju 25 instrumenata ... Uskoro: na brodu "Bremen " - oko sveta ...

Upoznali su se slučajno, 1962. godine, u Esenu, iako su svi - Crnogorci! Svako je pre toga svirao u drugom orkestru.

Dejan Pataković o domaćoj zabavnoj muzici 1979: Zdravko nestao, Oliver se umorio - zablistali Fosili

Decembar 1979: Ako su prethodne godine prolazile u znaku jednog pevača, ako je prošle godine blistao Zdravko Čolić, a pretprošle srca diskofila osvajao Oliver Dragojević, onda se za 1979. godinu može reći da je protekla bez zabavno-muzičkih zvezda. Šta je tome razlog?

Pre svega, zabavna muzika u nas godinama se stvara na festivalima.

A festivali se minule godine nisu proslavili.

Sticajem okolnosti, Zdravko Čolić je bio van scene, Oliver Dragojević kao da se umorio posle dve izuzetno uspešne godine, Tereza Kesovija drži korak, ali nema pesme koja može da postane hit.

Momčilo Bajagić iz grupe Riblja čorba otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Šuška se da jedna od najvećih pop grupa svih vremena, Bee Gees, ima pripremljen veliki hit za pevačicu iz stare garde Dionne Warwick.

Ipak, muzikalna braća Gibb ponovo su se našla na prvim stranicama svetske štampe ne toliko zahvaljujući svojim novim pesmama, koliko se za publicitet postarala njihova pričljiva majka Barbara, koja je rođenu decu "oplela" u magazinu Woman:

"Moris mnogo pije zbog neuspelog braka sa pevačicom Lulu, dva puta je bio na lečenju od alkohola u klinici u Santa Barbari. Robina smo takođe, zbog grdnih muka sa konzumiranjem raznih pilula, na silu strpali u jedan sanatorijum. Beri i Endi preterano puše marihuanu - što im nikako ne odobravam!"

Beograđanke 1983: Po čemu su posebne i kako izgledaju Dorćolke, Vračarke, Palilulke, Zemunke...

Novembar 1983: Ko su Beograđanke? Zašto se na njima odmah vidi da su Beograđanke? Kako i najveća neznalica smesta primeti da je Beograđanka Beograđanka, a da nije ni Zagrepčanka, ni Parižanka, ni Londonka, ni Moskovljanka, ni Valjevka?

Kladim se da ste i za neke Japanke u Beogradu prvo pomislili da su Japanke, ali se ispostavilo da su i one Beograđanke, naročito kad onako beooogradski ooootegnuto kažu: sajoooonara!

Kako izgledaju Beograđanke, kako se oblače i hrane, šta čitaju (i da li?), kako se doteruju i neguju, koje su im vrline i mane? Sve sama pitanja.

Tito, Tempo, Bevc: Kako su dobili nadimke naši revolucionari Josip Broz, Ranković, Kardelj... (1961)

Jul 1961: U danima progona i ilegalnosti, u zatvorima i kazamatima, okupiranim gradovima, u revoluciji nastali su partijski nadimci naših rukovodilaca.

Mnogi su zaboravljeni, ili ostali zabeleženi u predratnim i ratnim dokumentima. Drugi su se sačuvali do današnjih dana kao simbol ili dokument borbe koja je prošla... Nadimci "Tito", "Bevc", "Marko", "Tempo"... danas su opštepoznati.

Kako su nastala ova imena? Kada? Zašto baš ona?

Jovan Jovanović, reditelj kontroverznog filma "Mlad i zdrav kao ruža" '72: Drugovanje sa samoćom

Januar 1972: Jovan Jovanović, režiser čiji film "Mlad i zdrav kao ruža" prema mišljenju mnogih predstavlja atak na moral, govori o ljubavi, samoći, slobodi...

Razgovarati sa Jovanom Jovanovićem, a pri tome ne pomenuti njegov poslednji film "Mlad i zdrav kao ruža", je nezamislivo.

Pogotovu, zbog odlaganja prikazivanja tog filma, oko čega su se stvorile priče i nagađanja slična onima koje je svojevremeno izazvala Hladnikova "Maškarada".

Jovan Adamov, NS kompozitor: Uskoro novi "Tobogan" / Iz Balaševića ideje gamižu kao mravi (1988)

April 1988: Novosadski kompozitor Jovan Adamov miri ukus i stručnjaka i publike, odavno mu je preokupacija instrumentala, ali na redu je opet komponovanje pop-muzike...

Kompozitor iz Novoga Sada Jovan Adamov već dugi niz godina prisutan je na domaćoj zabavno-muzičkoj sceni.

Iz njegove muzičke radionice izašlo je na stotine hitova u interpretaciji naših najpoznatijih pop-pjevača.

Kako je izgledala, kako izgleda i kako će izgledati nadalje ta muzička radionica?

Rex Ilusivii, LP "Disillusioned", kritički osvrt 1988: Ekskluzivnost, osobenost, i neosporni kvalitet

April 1988: Takozvana ambijentalna muzika (termin je uslovan i prvenstveno se odnosi na određeni vid raspoloženja, ili na ono što u engleskom jeziku podrazumeva izraz state of mind), u ovim našim prostorima je bez ikakvog, makar i inicijalnog, vida tradicije.

Novosađanin Mitar Subotić, alias Rex Ilusivii, već godinama konsenkventno ostvaruje svoj alternativni, osobeni muzički izraz, i to sporadičnim nastupima uživo (kombinacija: živa svirka + snimljeni materijal + ritam i ostale mašine, po sistemu one man band) i snimcima.

Uglavnom u Radio Novom Sadu.

Što se dešava sa Johnnyjem Štulićem 1987: Još u orvelovskoj godini je zapalio van iz Juge...

Januar 1987: Jedne zagrebačke zime, gomila mladih rock’ n’ roll fanova ugurala se u Kulušić da bi čula i vidjela Buldožere. 

Usred temperamentne slovenačke zajebancije, isključena je sviračka oprema i pogašena su svjetla na pozornici.

Zapucketala je struja u Beleovom mikrofonu, a top-reflektor osvijetlio je njegovo ispijeno lice.

Žamor u publici se ugasio kao svijeća na vjetru. Frontman Buldožera malo je dramatski disao, pa, potom, progovorio na mješavini slovenačko-srpskog govora:

Đoko Pavićević, rođen 1872, naš najstariji narodni heroj: Zašto sam se opredelio za partizane (1967)

Jul 1967: Najstariji živi narodni heroj Đoko Pavićević, učesnik u I i II svetskom ratu, govori o borbama naših naroda za slobodu ... U 68. godini krenuo u partizane - seća se susreta sa Titom, Goranom Kovačićem, Pekom Dapčevićem, Savom Kovačevićem ...

Iako se polako približava 100. godini života, Pavićević je čilo i uzbudljivo govorio pred TV kamerama ...

U prvoj narednoj emisiji poznate serije "Memoari i reportaže", TV gledaoci imaće uskoro jedinstveni susret.

Posetiće ih jedan od najstarijih živih Jugoslovena i čovek nadaleko poznat kao ratnik i patriota. On će govoriti o svom detinjstvu, ratovanjima i iznosiće dragocene podatke iz naše stogodišnje istorije.

Milan Kević bio je najmlađi partizanski oficir: "Druže komandiru, ja ću spasiti tvoju ženu i kćerkicu"

Septembar 1967: Neobična priča o još neobičnijem dečaku ispod Kozare koji je u desetoj godini postao partizan, u dvanaestoj neustrašivi kurir štaba Kolničke operativne zone, a u petnaestoj komandir čete koja je izvršavala specijalne zadatke.

Ratna biografija Milana Kevića je izuzetna, za današnje pojmove gotovo neshvatljiva, i kada o učešću ovoga dečaka u narodnooslobodilačkoj borbi ne bi postojali dokumenti, teško bi se moglo poverovati u njenu verodostojnost.

Ovako, sumnji nema mesta, činjenice su činjenice. Preostale nam je jedino da s nekoliko primera ilustrujemo tu neobičnu biografiju.

Jugoslovenski film '81, završni račun: Srpski dinar uložen u hrvatski film vraća se Zlatnom arenom?

Decembar 1981: Reč je, naravno, o filmu. Kao i za sve što smo radili u prošloj godini (odnosno u ovoj) moramo nekom podneti račune. Nekom završni, pa makar i naštimovan, nekom lični, nekom društveni, na kraju ipak svi računi moraju biti plaćeni.

Filmadžije ovih dana ne plaćaju, nego dobijaju pare za ono što su u ovoj godini uradili.

Uradilo se dosta. Kako, to je već drugo pitanje.

Da li je sve bilo po ZUR-u, da li su se uvek usaglasili i da li se iz toga uopšte rodilo filmsko umetničko delo, to je pitanje.

Dubrovnik, kulturno ljeto 1987: Kako je "Bolji život" igrao Shakespeareovu "Oluju" na Lokrumu...

Srpanj 1987: Razmišljajući o Dubrovniku, sjetim se Joyceovih razmišljanja o Rimu kao gradu koji svojim posjetiocima nudi jedino - "leš svoje bake".

Istina i ovoga je ljeta Dubrovnik otvarao nove hotele, adaptirao prostore... Ali, ovo staro kameno zdanje potpuno je izgubilo ono nešto posebno i osobno, zbog čega se gradovi i posjećuju.

Danas je to, unatoč ljetu, tužan i skup grad. I to je, na žalost, sve o Dubrovniku.

Ni predstave na Ljetnim igrama više nisu za svakoga.

EKV '88: Nije to bio ni alkohol, ni narkotik, ni duvan - bila je to muzika koju sam tako dugo tražio...

April 1988: Teško mi je vremenski odrediti kada sam čuo za beogradsku grupu "Katarina II", iz koje će se razviti "Ekatarina Velika", ali neopozivo mogu tvrditi da sam ih prvi put čuo jedne prohladne, jesenje, polupijane, beogradske noći u skadarlijskoj "Pivari".

U zadimljenoj prostoriji svirali su ljudi kojima nisam mogao vidjeti lica, nego samo siluete.

Muzika je prodirala u sva čula moga tijela, uzdrmavala me iz temelja pokušavajući da mi nametne milijardu skrupuloznih asocijacija: gdje sam ovo prije čuo?

Uderzo, autor "Asterixa", YU intervju (2/2): Hoće li biti Asterixa i na Balkanu ili na Jadranu? (1985)

Albert Uderzo govori za Start: Mi smo uvijek govorili: nastavit ćemo Asterixa sve dok nam bude zanimljiv. Jer mi, autori, zabavljamo se kad pišemo, kad crtamo, prvi smo čitaoci naših avantura. Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.

Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo. Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.

Albert Uderzo, autor "Asterixa", najprodavanijeg stripa u povijesti: Ekskluzivni YU intervju (1/2)

Veljača 1985: Albert Uderzo, francuski strip-crtač, autor je najprodavanijeg stripa u povijesti.

Albumi s avanturama malog brkatog Gala - Asterixa, prodavani su u svijetu u 165 milijuna primjeraka.

"Asterix" je, uz "Tintina" i "Spiroua", označio novu epohu u povijesti stripa jer je pokazao da i strip može imati naklade od stotinu milijuna primjeraka; postao je ujedno i simbol moderne Francuske, te dobra roba na tržištu, što dokazuje i lanac fast-food restorana "Asterix burger", rublje "Asterix", kreme "Asterix", te projekt za golemi zabavni park - galsko naselje - na 240 hektara.

Josip Bukal, prvi strijelac Željezničara: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol" (1972)

Ožujak 1972: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol". Po njegovim riječima cilj nogometne igre su golovi i on čitavih devedeset minuta misli samo na njih. Ali kakvi su to zgodici?

Josip Bukal. Izvan nogometnog terena čini se smirenijim jer na terenu izgara do posljednje sekunde. Bori se za loptu, trči i puca bez obzira na daljinu. Njegovi zgodici uzbuđuju gledaoce.

Priča počinje u jednom malom mjestu nedaleko od Beograda - u Velikim Crljenima. 

Tamo je Josip Bukal 1957. godine stanovao kod brata i učio školu, tamo je počeo igrati nogomet, koji će tako zavoljeti da će mu biti na prvome mjestu. 

Pula 1955: U publici Josip Broz Tito i supruga Jovanka, najzapaženiji Golikov film "Djevojka i hrast"

Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske javnosti. 

O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo prisutno preko 50 stranih filmskih radnika. 

Festival je protekao u radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula bila svečana i razdragana.

Grožnjan, kulturno ljeto 1987: Likovnjacima i muzičarima sada su se pridružili i kazališni radnici...

Srpanj 1987: Od 1965. godine kada je istarski gradić Grožnjan proglašen za grad umjetnika i njegovi osebujni arhitektonski i ambijentalni prostori pretvoreni u sastajalište umjetnika, istodobno je stvoreno idealno mjestu za odmor i stvaralačka nadahnuća.

Tamo se, uz osamdesetak mještana svakog ljeta nađu i slikari, grafičari, kipari, keramičari... koji putem četrdesetak izložbenih prostora (skoro svaka kuća je - galerija) i nekoliko likovnih kolonija, prezentiraju svoja djela.

Predrag Gojković Cune, porodična poseta '72: Supruga Leposava je ta koja nosi teret vaspitanja dece

Maj 1972: Predrag Gojković - Cune jedan je od onih koje u našoj zemlji cene oni koji znaju šta je stara, dobra pesma iz - "naroda"! Njegov glas zna da uzbudi, da ponese, da razneži srca.

Naša poseta domaćinstvu Predraga Gojkovića - (prvi sprat Nemanjine u Beogradu) - počela je u znaku razočaranja. Naime, kada smo se pojavili na vratima stana dočekala nas je njegova majka.

- Cune je na gradilištu svoje kuće na Julinom brdu...

Razočaranje.

Vlatko Stefanovski iz grupe Leb i sol otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Dalmacijaturist organizuje odlazak u Beč na spektakularni koncert grupe The Rolling Stones. Polazak 1. jula, a aranžman (cena: 4950 dinara) obuhvata autobuski prevoz do Beča, dva noćenja sa doručkom u hotelu u centru grada i ulaznicu za celodnevni spektakl na stadionu Prater.

Požurite sa vašim uplatama - jer, ko zna, Mick i Keith imaju već dosta godina, možda više neće ići na turneje?! ...

Najveći letnji hitovi koji se vrte na svim radio stanicama?