Dušica Žegarac, 16-godišnja učenica Desete beogradske gimnazije, odlazi na filmski festival u Kan (1960)

Maj 1960: Večeras 16-godišnja učenica Desete beogradske gimnazije, Dušica Žegarac, odlazi na filmski festival u Kan.

Glumica je postala sasvim slučajno. Pre nekoliko meseci vraćala se sa probe orkestra harmonika i prolazila preko Terazija. Sreo ju je asistent reditelja Štiglica Krešo Golik i čim ju je video učinilo mu se da je najzad našao glavnu glumicu za naš novi film - "Deveti krug". 

Prišao joj je, pretstavio se i upitao da li bi došla na probno snimanje u Zagreb.

Dr Esad Mekuli, najistaknutiji javni radnik Kosova: Mislili smo da pobedom socijalizma prestaje svaki rat

Svibanj 1979: "Nepravde, patnja, bijeda postali su moja opsesija. Ja sam u mladosti volio i crtati i sjećam se da sam crtao najbjednije kućerke, cigansku sirotinju, zalazio sam i u najtužnija predgrađa. Vjerovao sam da će se to promijeniti ako se počne prikazivati i opisivati. Iz toga vremena potječu pjesme 'Prosjaci', 'Testeraši', zbirka 'Šćiptar ti peva, Metohijo', koja je poslije, u ratu, izgubljena..."

Dr Esad Mekulji najistaknutiji je javni radnik Kosova, pjesnik, prevodilac, doktor veterine, predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti Kosova.

Rade Končar u sećanju Šibenčana: Pere Škarica i Kamilo Kolombo o suđenju i streljanju narodnog heroja

Svibanj 1972: Nad šumovitim šibenskim predjelom Šubićevcem tek se krililo sunce. Bio je dvadeseti dan u svibnju krvave, okupacijske ali i ustaničke 1942. godine. Plotuni crnokošuljaškog odreda zaustavili su se na komunistima zavezanima za stupove. Fijukne tanad i prekine napaćene ljudske živote. 

Tu, na gubilištu, završio se i dug i kratak, kako se uzme, životni put Rade Končara. Rodio se potkraj listopada daleke 1911. godine u Končarevu kraju, seocetu što tada brojaše devetnaest ognjišta i 130 duša. 

Niki Lauda o nesreći koja mu je promenila život '76: "Moja kola sada su bila samo džinovska baklja... "

Jul 1977: Prvi put posle nesreće na teškoj stazi u Nürburgringu, Niki Lauda, jedan od najboljih vozača sveta, priča o svom dramatičnom životu i času kad je pogledao smrti u oči. Samo mesec dana posle udesa, Lauda se vratio trkama i pobedama...

Četvrtak, 29. jul 1976: "Probili smo sloj magle iznad Frankfurta i "cesna" se primakla pisti za sletanje. Sedeo sam na mestu drugog pilota, ne skidajući pogled s komandne table. Mesto iza mene bilo je prazno. Moja supruga Marlene ostala je kod kuće.

Jugoslavija u velikim dugovima '85: Koje su republike najzaduženije? / Spisak najvećih firmi gubitaša

April 1985: U poslednje dve godine stalno se ponavlja fraza kako je, najzad, "skinut veo tajni sa naših dugova". Danas se, međutim, jedino pouzdano zna da se ne zna koliko je Jugoslavija dužna, jer, zaduživao se kako je ko stizao.

U vreme kada nam se deca po kućama igraju računarima, Narodna banka Jugoslavije nema tačnih podataka o tome koliko smo dužni.

I kako potpunih zvaničnih podataka nema, ili su toliko uopšteni da nam malo govore...

Božo Kučić, ispovest najusamljenijeg čoveka u Jugoslaviji: 80 godina živi sam na vrhu Kornata (1968)

Ostrvo Kornat, avgusta 1968: Starina Božo Kučić, suv i čvornovat kao grana davno usahle masline, dremao je pod vrelim jadranskim suncem na stepenicama oronule kamene kuće.

Kad smo iznebuha ispali pred njega prenuo se i u njegovim, od dugog života već zamućenim očima pomešao se strah sa nezadovoljstvom. Hteo je da pobegne od ljudi, tih nametljivih stvorova koji neprekidno nešto govore i uvek hoće nešto da saznaju, od tih galamdžija što remete zuk pčela...

Kraći istorijat divljanja na fudbalskim stadionima Jugoslavije: Stariji kažu da je sve počelo još pedesetih...

Veljača 1989: U posljednje vrijeme zaokupljeni smo sve ozbiljnijim problemima i zato se sve manje stižemo zgražati zbog ispada na stadionima. Mjere dosad poduzimane radi sprečavanja nacionalističkih i mnogo češćih "običnih" ispada uglavnom su se svodile na povremene kampanje protiv navijača i ponekih pojedinaca. 

A kako izgleda psihološka i sociološka lepeza svih tih grupacija i na kojim se vatrama antoginizama one oblikuju?

Darko Glavan o Pesmi Evrovizije '76: Vreme je da se Jugoslavija povuče sa ovog takmičenja cmizdravaca

Travanj 1976: "Vrijeme je da shvatimo kako nema smisla slati naše ambasadore u evropske lakoglazbene vode da se natječu s ostalim cmizdravcima ... Pjesmuljak koji osvaja prve nagrade obično je tako loš da "ulazi u uho" jedino nagluhim bogatašima ... "

Ako ste, kojim nesretnim slučajem, subotnje veče proveli uz televizijske ekrane, doživjeli ste dvojake neugodnosti - povrijeđeni su i vaš nacionalni ponos i vaš glazbeni ukus. (Predstavnici Jugoslavije, sarajevski Ambasadori, završili su na poslednjem mestu - op. Y.)

Doris Day, životna priča: "Draga moja, ako želiš da traješ, moraš da stvoriš sopstveni glumački tip"

Decembar 1973: Američka glumica i pevačica Doris Dej godinama je bila ljubimica publike: filmovi u kojima je igrala, a koji se i danas rado gledaju, bili su garancija za smeh i razbibrigu. "Uvek sam se dobro slagala sa svojim partnerima, ali moram da izdvojim trojicu koji su mi draži od svih: Rok Hadson, Keri Grent i Rod Tejlor", kaže Doris Dej.

- Da li se sećate devojčice koja je pre gotovo tri decenije stigla u Holivud? - upitala je nedavno Doris Dej Dika Kaveta u čijem je TV programu-intervjuu bila gost. 

Balašević ekskluzivno za Zdravo '79: Kako su nastali "Neki novi klinci", kome je posvećena "Zoki, Zorule"

April 1979: Postoji divan običaj u Novom Sadu, a verovatno i još nekim gradovima, da se maturanti slikaju sa razrednim starešinom i direktorom škole, pa se te slike po završenoj maturi na velikom tablou stavljaju u izlog. U kom ćete se izlogu naći zavisi od ugleda škole, pa se te slike po završenoj maturi na velikom tablou stavljaju u izlog. Obično su gimnazijalci imali mesto na korzou, u poslastičarnici "Carigrad"...

Iz "tehničkih" razloga nikad nisam dospeo na tablo, pa je to ostala neostvarena želja moje majke.

Vladimir Divljan (20) iz grupe Zvuk ulice '79: Za sada nemamo nijednu poznatu pesmu... Ali, doći će i to

Februar 1979: Kako je sve počelo i otkuda baš to ime tj. Zvuk ulice?

- Grupa je oformljena 1. decembra 1976. i egzistira do danas u skoro istom sastavu tj. došlo je do promene klaviriste. 

Tada smo se zvali Merilin. 

Svirali smo neki džez-rok. Imali smo par nastupa u Džez klubu Doma omladine u Beogradu i na nekim drugim mestima. 

Miša Mirković, stranica mog života: "Mali, beži, idu Nemci! Daj mi brzo te bombe i zapamti - ja sam Zulim!"

Sa nepunih trinaest godina otišao sam u rat, 1942. godine, i tokom rata bio kurir kod Moše Pijade, Save Kovačevića i Peke Dapčevića. Inače sam dete sa sela, rođen u Bosni, blizu Bugojna, ispod planine Vranice. 

Prvi sam od sve moje familije pošao u školu i takoreći do rata ni voz nisam video. 

Godine 1941. oca su mi ubile ustaše i tako je ostala majka, sa petoro nas dece, sve jedno drugome do uva, a ja najstariji među njima.

"Sumorna jesen" TV ZG (2/2): "Za priču u jednoj epizodi inspirirala me otmica naše drugarice Nade Dimić"

Travanj 1969: VUS-ov reporter, u suradnji s preživjelim ilegalcima Šiblom, Vračarićem i Mesarićem, rekonstruira neke povijesne događaje koji su poslužili kao osnova za pojedine televizijske epizode...

Uzbudljive akcije koje gledamo na malom ekranu samo su dio herojske borbe Zagreba koji je dao 40.000 boraca kad je imao 250.000 stanovnika...

Tko su bili i koje likove prikazuju Mura, Dren, Komunar, Maksi, Taras i drugi junaci televizijske serije koja je pobudila toliku pažnju...

Istina o "Sumornoj jeseni" (1/2): Borba ilegalaca u okupiranom Zagrebu '41 - u stvarnosti i na TV ekranu

Travanj 1969: VUS-ov reporter, u suradnji s preživjelim ilegalcima Šiblom, Vračarićem i Mesarićem, rekonstruira neke povijesne događaje koji su poslužili kao osnova za pojedine televizijske epizode... Uzbudljive akcije koje gledamo na malom ekranu samo su dio herojske borbe Zagreba koji je dao 40.000 boraca kad je imao 250.000 stanovnika...

Tko su bili i koje likove prikazuju Mura, Dren, Komunar, Maksi, Taras i drugi junaci televizijske serije koja je pobudila toliku pažnju...

Branislav Surutka, "prvi glas Jugoslavije": Smatrao je da lep i čist jezik mora ostati privilegija radija i TV

Maj 1979: "U Srpskoj akademiji nauka, u Institutu za fonetiku i patologiju govora, časove nam je davao profesor Đorđe Kostić. Mi kojima je lep govor bio san, odlazili smo zbog toga u SAN!"

Tako je, pričajući o teškoćama i lepotama svog poziva, govorio čovek koji je svojim glasom, svojim govorom, označio epohu, školu, stil na našem radiju i televiziji. Tako je govorio Branislav Surutka, spiker.

Zbog sna, odlazio je u san!