Iza kulisa Jugovizije 1988: Pobedio "Mangup" Srebrnih krila, Lidiji Asanović favorit bila Bebi Dol

Ožujak 1988: Izvještaj o svemu što nismo čuli niti vidjeli iza kulisa ovogodišnjeg natjecanja za našu Pjesmu Eurovizije...

Ljubljanski Cankarev dom pokazao se kao idealan prostor za održavanje lakoglazbenog festivala Jugoslavenski dani zabavne muzike 88. 

Udobna i atraktivna dvorana, s glamuroznom scenografijom na pozornici, bila je domaćin za izbor Pjesme Eurovizije.

Jugovizija 1990: Tajči i "Hajde da ludujemo" trijumfalno prošla u glasanju osam žirija YU TV centara

Zadarska "Jugovizija 1990" ostala je upamćena kao najbolje organizovano zabavno-muzičko takmičenje u istoriji JRT-a.

U inat nadirućem političkom ludilu, udružena srpskohrvatska ekipa, čiji su predvodnici bili Stanko Crnobrnja i Silvije Hum, pokazala je šta sve može da napravi saradnja naših kreativnih ljudi uz pomoć najnovijih evropskih tehnoloških dostignuća (video zid, teledirigovana leteća kamerica, sistem rasvete "Jupiter").

Uprkos spektakularnom rezultatu (koji je proizveo i jugoslovensku megazvezdu Tajči), ni Crnobrnja, ni Hum nisu imali pristup organizaciji zagrebačkog "Eurosonga", koji je - kao za kaznu - počeo sa najvećim gafom otkako se "Pesma Evrovizije" održava (zbrka sa matricom na početku prve pesme)... 

"Zadar s odličnim položio ispit iz Pjesme Eurovizije: sada je riješena i ta dilema tko će nas zastupati 5. svibnja u Zagrebu u konkurenciji 22 zemlje. S pjesmom Hajde da ludujemo, autora Zrinka Tutića, bit će to zagrebačka grupa Tajči s Tatjanom Matejaš, svakako središnjom zvijezdom zadarskog izbora"

Najveća bruka Olimpijskih igara u Sarajevu '84: Kako su Mate i Fahrudin opljačkali Kirka Daglasa...

Februar 1984: Za 48 časova zatvoren restoran "Una" vlasnika Fahrudina Šehića, koji je glumcu Kirku Douglasu i njegovom društvu večeru naplatio deset puta skuplje, i to u dolarima ... Zatvorena još tri kafića zbog istog prestupa ...

Sve je u Sarajevu funkcionisalo gotovo savršeno za vreme Olimpijade, osim nekoliko privatnih sistema za - pražnjenje džepova. Jedan od tih sistema zove se restoran "Una", privatna ugostiteljska radnja, vlasnik Fahrudin Šehić.

Sarajevo 1984: Sve je spremno za početak Zimskih olimpijskih igara / Predviđanja, detalji, brojke...

Januar 1984: Oko dve i po milijarde ljudi iz 84 zemlje sveta pratiće na malim ekranima Zimsku olimpijadu, koja će okupiti rekordan broj zemalja učesnica ... Samo prodajom televizijskih prava, isplaćeno više od polovine sume od 135 miliona dolara, koliko koštaju Igre ... Imaju li "plavi" šansu za kakvu medalju? ... Sve je spremno, samo da ne zataji – sneg ...

Ovih dana, dok je televizijska špica 14. zimskih olimpijskih igara (delo zagrebačkog umetnika Mikulića) obilazila svet, stigle su i dve poslednje prijave za ovo veliko takmičenje, koje će se održati u Sarajevu. 

Goran Milić o šansama da se Olimpijske igre održe u Beogradu 1992: Favorit je Barselona

Avgust 1986: Već godinu dana traje nastojanje Beograda da dobije organizaciju Letnjih olimpijskih igara 1992. Kandidaturu našeg glavnog grada domaća javnost je dočekala s pomešanim osećanjima neverice i pritajenih nada.

Nije trenutak, govorilo se.

Zemlja pod teretom dugova, inflacije, stalnog rasta cena i što je još gore — sa sve manje smisla za praktično rešavanje problema; sve u svemu, prilično natrula i nepouzdana odskočna daska za olimpijske visine.

Đačke ekskurzije pretvorile su se u orgijanje po hotelima '78: Zar tako, socijalistička omladino?

Oktobar 1978: "Sve je bilo u najboljem redu do ponoći, dok nismo utvrdili da smo sami, da oko nas na kilometre nema profesora. Tada je počelo...!"

Ekspres Politika: "Učenici Druge gimnazije iz Beograda u četiri časa ujutru 23. septembra demolirali su u hotelu "Stane Žegar" u Bohinju vatrogasne uređaje, lupali inventar, pretili portiru što ih je opominjao na red dok sa njima u to doba nisu bili nastavnici..."

Politika: "Demolirali subotički hotel iz obesti! 

Sarajevo, 29. novembar 1969, premijera filma "Bitka na Neretvi": Bulajić - najsretniji građanin Jugoslavije

Studeni 1969: Sarajevske ulice prekrio je debeo snijeg. Minareti strše kao stakleni šiljci, a krovovi kuća podsjećaju na zagasle vatre.

Ponoć je prošla i sve mrzne.

Napolju je ipak dvije-tri stotine mladih građana koji čekaju da se pojavi neki od glumaca "Bitke na Neretvi".

Unutra, u nekoliko dvorana hotela "Evropa", pod blijedim plamičcima voštanica i pod prigušenim sijalicama, svečana večera tek je počela.

Američki turista u našoj zemlji '82: Kako to da Jugosloveni ne znaju koliko koštaju lekovi?

April 1982: Mister Džo iz Oregona, s povećom grupom američkih turista boravio je ovih dana u Dubrovniku i Beogradu. Kao sociolog, iako u penziji, želeo je što više da sazna o našoj zemlji, a zahvaljujući njemu, izgleda da smo i mi ponešto otkrili o sebi samima.

Naš novopečeni prijatelj stalno je postavljao neka pitanja od kojih na mnoga - kakve li bruke! - nismo znali odgovor.

Pitao nas je prvo - koliko kod nas staju lekovi. Znali smo za aspirin i C vitamin, za ostalo - nismo.

Živorad Kovačević, gradonačelnik Beograda '76: O radničkom standardu i izgradnji solitera na Dorćolu

Oktobar 1976: "Živorad Kovačević, predsednik Skupštine grada Beograda rođen je 1930. godine u Svetozarevu. Diplomirao je u Beogradu, a magistrirao političke nauke na Kalifornijskom univerzitetu (SAD). 

Objavio je niz radova iz lokalne samouprave i urbanizacije. 

Skojevski aktivista, član SKJ od 1946, Kovačević je tokom godina obavljao niz značajnih dužnosti. 

Pre više od dve godine Kovačević je izabran na...

TV Beograd i TV Zagreb čine sve da se YUTEL-u zatre klica i prije nego on proizvede i minut svog programa

Oktobar 1990: "YUTEL bi morao imati i ima za cilj samo jedno: predočavati gledaocima stvarne, a ne isfrizirane činjenice, i omogućiti, napokon, svima njima od Slovenije do Makedonije, da na bazi tih stvarnih činjenica za sebe (i po sebi) donose vlastite zaključke"

Ukoliko se ne desi kao sa komunizmom (da briljantna ideja zbog lošeg izvedbenog postupka doživi katastrofalno loš ishod) onda bi od YUTEL-a usitinu mogla, u dogledno vrijeme, postati Jugoslovenska televizija: jugoslovenska u geografskom, programskom, kadrovskom, koncepcijskom... smislu.

Rodoljub Gvozdenović, ispovest beogradskog milicionera '73: Otac je bio protiv da postanem "pandur"

Oktobar 1973: "Ne, nisam ni nalik na engleskog "bobija". Ja sam jednostavno "Gugleta sa Liona". Poznajem odlično ovaj kraj i ljude koji žive tamo.

Uostalom, tu je i moj "Hajduk", mali, nižerazredni klub koga mnogo volim."

Ovako počinje priču sa nama milicioner pozornik XI stanice milicije Zvezdara (Milana Rakića 50 a) Rodoljub Gvozdenović zvani "Gugleta".

- Moje generalije su sledeće:

Kan '80: Goran Paskaljević u najužoj konkurenciji za Zlatnu palmu, glumačka nagrada Mileni Dravić

Maj 1980: Zaključimo bez nepotrebne euforije: na 33. Kanskom festivalu odlično smo prošli. Nagrada Mileni Dravić priznanje je ne samo ovoj našoj sjajnoj a skromnoj filmskoj poslenici nego i filmu Gorana Paskaljevića "Poseban tretman" i našoj kinematografiji koja, eto, posle nešto više od jedne decenije ponovo diže dva prsta i kaže: tu smo! 

Tu smo sa novim filmskim senzibilitetom, sa novom a zrelom grupom autora koji imaju dovoljno umetničke moći, hrabrosti i uslova da kažu ono što misle da je vredno reći, sa već mnogo puta...

Septembar 1991, Užičani uklonili Titov spomenik: "Gde mu je sad Šesta lička?"

Septembar 1991: Posle trideset godina sa užičkog Trga partizana uklonjen je spomenik J. B. Tita, po odluci gradskih vlasti kako više ne bi iritirao građane bivše Užičke republike...

Tito je ovih dana poslednji put namučio i koštao Užičane.

Po preporuci republičke vlade da se uklone znamenja i nazivi sa njegovim imenom i likom, Izvršni savet SO Užice ("Titovo" je već ranije izbrisano) doneo je...

Danilo Popović, Šesta lička: Jurili smo da spasimo Tita

Maj 1974: Na zagrebačkoj tržnici možete katkad sresti pristala čovjeka kojemu nikako ne biste mogli pripisati pedeset godina. Obilazi štandove, bira salatu, zelenje, začine. Ne bude li zadovoljan ponudom na Trešnjevačkom platou, odlazi na glavnu tržnicu. 

Danilo Popović, umirovljeni potpukovnik, opredijelio se za kuhanje. U porodici su svi prezadovoljni njegovim kulinarskim umijećem. Sin Danijel kaže:

- Stari kuha da poližeš prste! Izvodi prave majstorije... U našoj kući se bogovski jede!

Pavle Savić: Imamo u istoriji crkve masu primera da su pokušavali da zaustave zemlju, a ona se ipak okreće

April 1974, novinar Duge počinje svoj intervju sa predsednikom Srpske akademije nauka i umetnosti: Kada sam bio mali, učili su me da veliki ljudi znaju šta rade. 

Govorili su mi: što budeš više znao, više ćeš postići. 

U današnjem svetu izgleda da znanje ponekad vodi - nemoći. 

S raznih strana čujemo kako se učeni ljudi žale da se osećaju usamljeni i bespomoćni...

Septembar 1980, najprodavanije singlice u beogradskim prodavnicama ploča: Dominacija Splićana

Septembar 1980: Na top listi najprodavanijih longplejki u beogradskim prodavnicama ploča i dalje je neprikosnoven paket novih pesama povratnika iz JNA Zdravka Čolića pod nazivom "Zbog tebe"... Sledi ga aktuelni prateći bend na njegovim koncertima - Generacija 5, koja zahvaljujući jednom od najvećih rock hitova '80. "Dolazim za pet minuta" odlično prodaje svoj album prvenac... Zatim, šaroliko društvo novotalasne Azre i Pekinške patke (takođe sa debi albumima) i nešto romantičnija izdanja Zlatka Pejakovića ("Ti nisi ta") i dueta Gabi i Arsen (zajednički LP)...

Milan Lane Gutović, glumac koji pristaje da igra u "limunadama": Ne žalim što me mimoišao "Bolji život"


Lipanj 1988:
Glumac sa zadrškom. U komedijama je najbolji, a oko njih stvara horror atmosferu. Nikad ne znaš što će Milan Lane Gutović (42) učiniti prije no što stupi na scenu, kad se pojavi ili siđe. Ili kad uopće ne dođe! Zna prirediti svakojaka iznenađenja, ali mu se ona neugodna - kao po nekom pravilu - opraštaju. Valjda se uvijek uzima u obzir da je Lane još u nekoj čudnoj fazi previranja, pri čemu su hirovitost i ćudljivost u prvom planu. Ali, zapravo, sve je to samo tajnovita i slojevita obloga - fasada koja bi mogla zadovoljiti površnu znatiželju, ako se tako može reći.

Avgust 1990: Za Savez reformskih snaga Ante Markovića glasalo bi 78 odsto građana Jugoslavije

Avgust 1990: Nimalo slučajno, premijer Ante Marković izabrao je Bosnu i Hercegovinu, preciznije Kozaru, kao mjesto gdje će obavijestiti javnost o formiranju stranke reformskih snaga Jugoslavije.

I do sada, u više navrata, Bosna i Hercegovina se pokazala kao najveći zagovornik očuvanja jedinstva Jugoslavije, i to u vremenu kada su nabujale nacionalne i separatističke struje u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.

Oko 100.000 ljudi, okupljenih na Kozari...

300 hiljada Beograđana ustalo protiv ratnog zločina i rasizma, uz njih je bio sav jugoslovenski narod

April 1968: Preko 300 hiljada Beograđana okupljeno na Trgu Marksa i Engelsa, s transparentima i karikaturama u kojima su bile ispisane parole "Dole prljavi rat", "Vijetnam - Vijetnamcima", "Vijetnamci - ceo svet vam se divi" i drugima, izražavalo je svoju potpunu solidarnost s pravednom borbom vijetnamskog naroda, osuđujući prljavi rat koji Amerikanci vode u toj zemlji. 

Svi koji su prisustvovali mitingu nisu toga dana mogli stati na prostrani trg u u centru grada. Mnogi su se zadovoljili time da izađu na ulice i da tako pokažu da su na strani herojskog vijetnamskog naroda. 

Ceo Beograd je bio ustalasan, bučan. Parole koje su uzvikivali pojedinci, mnoštvo je u refrenu prihvatalo i činilo se kao da Beograd nema samo milion stanovnika, već mnogo više. 

"Povratak otpisanih": Zašto je TV Beograd "otpisala" Gorana Markovića i Branka Baletića? (1976)

Jul 1976: Uprkos prvobitnom planu da sa Aleksandrom Đorđevićem podele rediteljski posao, Branko Baletić i Goran Marković u poslednji čas ostali kratkih rukava...

Da se na ovdašnjoj televiziji već nekoliko meseci govori o pripremama za realizaciju "Otpisanih II" što će reći novih 13 epizoda serije koja je svojevremeno prikazivana na malim ekranima, a na zadovoljstvo TV-pretplatnika - svima je poznato.

Dragan Marković, glavni urednik NIN-a autor je scenarija i za nastavak priče o podvizima beogradskih...

Srb, 27. srpanj 1941: Mnogo prije Dana ustanka, zbivali su se dramatični događaji bez prasaka pušaka...

Srpanj 1971: Na vrhu Srpskog klanca, desetak kilometara od Srba, prema Kninu, široki je proplanak i tu se cesta račva. Lijevi odvojak vodi u Knin, desni u Gračac i Gospić.

Poslije mnogo vremena Milan Đumić se jutros dovezao amo sa mnom. Za ovu prigodu ponio je oficirski dalekozor u kožnatoj futroli, pa sad odovud, s vrha, dalekozorom promatra najprije kotlinu prema Srbu, zatim se okrenuo prema jugu, pa je dugo bez riječi promatrao bijeli trag makadamske ceste što se gubi tamo u kamenjaru.

Ovdje na vrhu unaokolo je zeleni valoviti sag. Na padinama prema sjeveru šikara i niska bjelogorica, a kroz tamno zelenilo tu i tamo bjelasaju se okuke ceste.

- Eto, tu je to bilo - kaže Đumić i gura dalekozor u futrolu.

Suvišno je to njegovo upozorenje da je "to tu bilo". O značenju ovog mjesta govori skromni jednostavni spomenik na kojem je zapisano da je ovdje 27. srpnja (jula) 1941. počeo oružani ustanak.

Okrenuvši se zatim prema sjeverozapadu, Đumić pokazuje na puteljak u kamenjaru:

Ivica Frgić '76: Montrealska drama najboljeg jugoslovenskog rvača - petnaest sekundi do zlatne medalje...

U Tempu koji je izašao aprila 1979, pojavio se članak iz pera Radivoja Markovića pod nazivom "Zlatarevo zlato".

Dogodilo se da je čuveni sportski novinar tog proleća ležao u bolnici zajedno sa dugogodišnjim trenerom rvačke reprezentacije Ljubomirom Ivanovićem Gedžom.

I dok su lekari rešavali Raćine i Gedžine srčane probleme, njih dvojica su vodili maratonske razgovore, te je novinar iskoristio prisustvo najvećeg autoriteta u oblasti rvanja da ga upita:

"Od svih uspešnih rvača koje si otkrio, trenirao, vodio - možeš li da napraviš rang-listu najboljih?"

Ivanović je svoju listu izneo bez kolebanja i razmišljanja:

"Treći: Momir Kecman. Drugi: Branislav Martinović. A  najbolji jugoslovenski rvač svih vremena, zbog njegove postojanosti u formi i motivisanosti u borbi, svakako je Ivica Frgić."

Evo kako je 70-tih o ovom slavnom Somborcu pisao Tempo...

Fića: Kada je napravljen, kako se proizvodio... Sve što ste hteli da znate o legendarnom YU automobilu

Maj 1985: "Fića" je međugradsko vozilo. Ako ne verujete, pitajte starije: oni su "fićom" odlazili tamo gde se danas odlazi avionom", poručuje "Zastavin" reklamni slogan.

Zbilja je tako, jer ove godine "fića", najpopularnije jugoslovensko vozilo, puni svoju 30. godinu života, pa njegovi savremenici dugo pamte.

Prvih 25 komada ovih malih kola, koja su, slobodno se može reći, uvela Jugoslovene u svet motorizacije, sklopljeno je ravno pre trideset godina...

Marko Elsner izabran za najboljeg jugoslovenskog fudbalera '86: U konkurenciji bili Škoro, Tuce, Savićević

Decembar 1986: Tempov fudbaler godine je Marko Elsner! 

U konkurenciji nekolicine koji su zablistali u prolećnom delu prošlog i jesenjem delu ovog, tekućeg prvenstva, dakle - u jednoj kalendarskoj godini - Tempov izabranik je, pre svega, bio najstandardniji prvotimac Crvene zvezde i reprezentacije.

Trojica, njemu najbližih za laskavu titulu: Haris Škoro, Semir Tuce i Dejan Savićević zaostaju za - atletskim jezikom rečeno - delić sekunde. 

Ivo Lesić i grupa Stil '83: "Putovanje", hit koji je Splićane učinio najpopularnijim pop bandom u Jugoslaviji

Decembar 1983: Volite li da putujete? Naravno, a tek na more... Super! A šta je sa ljudima koji su već na moru i da li i oni vole da putuju?

I gde to?

Sve do skora odgovor na ovo pitanje je bio nepoznat. Mi kontinentalci smo odlazili u priobalne krajeve, lepo se odmarali i zabavljali totalno zanemarujući činjenicu da pojma nemamo o željama i htenjima morskih ljudi, ignorišući možda njihove planove o putovanjima, sad nije ni bitno gde. 

Dragan Stojković Piksi i Zoran Dimitrijević Čava, najdarovitiji igrači 1987: Kakva li ih sudbina čeka?

Avgust 1987: Pred nama se odvijaju dve sudbine dvojice momaka koji su predodređeni za najviše domete. 

Reč je o Draganu Stojkoviću, fudbaleru Crvene zvezde i Zoranu Dimitrijeviću, od ovog leta prvotimcu zagrebačkog Dinama...   

Nedavno smo imali dva prijatna događaja: 

Piksi je igrao na Vembliju, Čava je oduševio Zagrepčane na svom prvenstvenom derbiju za Dinamo.

Zanimljiva Pula: Istrani su se zaklinjali na vernost Jugoslaviji, dok ona kao država još nije ni postojala

Mart 1972: U ponedeljak smo videli prvu emisiju iz serije "Gradovi".

Kako reče autor ove emisije (scenarista, reditelj i reporter u isto vreme) Prvoljub Pejatović, priča o Bitolju nam je pokazala da se danas može saopštiti veoma sveža i aktuelna vest iz četvrtog veka pre naše ere.

Posle emisije o Bitolju, svakog ponedeljka, gledaoci televizije imaće prilike da posete (uglavnom u prošlosti) Niš, Mostar, Pulu, Cetinje, a kasnije i druge naše gradove.

Seoske igre Srbije '78. okupile su u Šapcu preko 2800 takmičara: Višebojci nosili traktorske gume

Seoski višeboj, oktobra 1978: Seoske igre Srbije '78. okupile su u Šapcu preko 2800 takmičara, iz 200 sela. 

Razvrstani u ekipe juniora, seniora i veterana takmičari su pokušavali da prevaziđu Kubertenovu uzrečicu "Važno je učestvovati".

I da pobedama dođu do naslova najboljih. 

Zato se često moglo i čuti: "Važno je pobediti".


Februar 1980: Zoran Modli pripremio je vesti sa YU pop rock scene i top listu 13 najslušanijih pesama

Ni Moni Kovačič nije želela da ostane na periferiji domaćih longplej događaja! Ovih dana pojavila se i njena LP ploča. Moni ju je nazvala "Zagonetka". 

Ali, da baš sve ne bi bilo pod znakom pitanja, i ona je oberučke prihvatila saradnju naših najpoznatijih rok muzičara (između ostalih, Čarlija Novaka i Ratka Divjaka), gostoprimstvo poznatog "Akademik" studija u Ljubljani i producentske usluge Tadeja Hrušovara. 

Kad je Moni Kovačič u pitanju, onda ne treba biti preveliko zakeralo. 

Ljiljana Petrović o prvom učestvovanju SFRJ na Pesmi Evrovizije: "Socijalistički" saveti Miroslava Antića

Travanj 1990: Ljiljanu Petrović, prvu našu predstavnicu na »Pjesmi Eurovizije« 1961. godine u Francuskoj, zatekli smo kod kuće u Novom Sadu. Imali smo sreću, jer Ljiljana je upravo doputovala iz Titova Velesa. 

- Sudjelovala sam ondje na velikoj priredbi u čast davalaca krvi, koju je organizirao Crveni križ Makedonije.

- Znači li to da imate mnogo posla?

Ljubav u partizanima: Odlomci iz dnevnika mlade bolničarke Nanice Paroški (Prva proleterska)

"Mi moramo da sačuvamo srca za ljubav. Ovo je vreme ubijanja, ali mi proglašavamo ljubav! Mržnja je najbliži rod strahu i nespokojsivu."

(Iz Dnevnika N. Boškovića, borca Prve proleterske. Poginuo je u Petoj neprijateljskoj ofanzivi).

Iz pisanke Nanice Paroški, saznajemo da je do odlaska u odred živela kao izbeglica s majkom u Mačvanskoj Mitrovici. U nju je stigla nekud iz Slavonije, a sa Posavo-tamnavcima postala je borac Prve proleterske.