Vasil Hadžimanov, slavni etnomuzikolog: Zbog makedonskih tužaljki - šest meseci u krevetu (1967)

Rođen 1906. godine u Kavadarcima, Vasil Hadžimanov potiče iz siromašne muzikalne porodice. Završio je farmaceutski fakultet i diplomirao na pedagoškoj akademiji muziku. Niz godina je predavao muzički folklor u Muzičkoj školi u Skopju. Bio je popularan interpretator narodnih pjesama u razdoblja od 1933. do 1941. Već je dva desetljeća muzički urednik Radio-Skopja.

Osim 17 radova iz oblasti folklora, ima oko 8000 zapisa makedonskih narodnih pjesama i kola iz folklora narodnosti na području Makedonije. Oko 6000 zapisa iz tog fonda solidno je sređeno. Vasil Hadžimanov redovito sudjeluje u ekipama za sakupljanje narodnih pjesama i kola Istočne Makedonije.

Ovaj put razgovaramo s ocem Zafira Hadžimanova - Vasilom Hadžimanovim koji se ljubazno odazvao našoj molbi i odgovorio na nekoliko pitanja.

Gile o Rimtuti Tukiju, Divljanu, HR rockerima '92: Rat su zakuvali huškački mediji - srpski i hrvatski

Popularni beogradski roker govori o ponovnom startu "Električnog orgazma", supergrupi "Rimtuti Tuki", Piku Stančiću i hrvatskim rokerima, Vladi Divljanu i budućnosti koja čeka domaći rokenrol...

Nosioci spomenice "novog talasa" nakon izdavanja albuma "Letim, sanjam, dišem" (sada već davne '88.) razišli su se na sve strane, u potrazi za nekim individualnim muzičkim iskustvima.

Srećom, po rokenrol (a i njih), big padrone Gile je od septembra prošle godine rešio da reaktivira taj čudovišni izvor pozitivnih vibracija.

Slušaj 'vamo...

Stjepan Filipović, od Opuzena do Valjeva: Slike iz porodičnog albuma i životna priča narodnog heroja

Već i samo njegovo ime podsjeća na fotografiju trga u Valjevu na kojem su podignuta vješala, a pod njima stoji mlad čovjek s omčom oko vrata, s partizanskom kapom na glavi, koji uzdignutih pesnica nešto izvikuje... Posljednji herojski pothvat mladog partizanskog ratnika zapamtili su dobro i prijatelji i neprijatelji - za neprijatelje je on bio nemili dokaz nepokorenosti, a za sve borce narodne revolucije uzor hrabrosti...

Već i ime Stjepana Filipovića - Steve, Fildusa, narodnog heroja, metalca, ratnika, komandira čete i komandanta bataljona Tamnavsko-kolubarskog partizanskog odreda, odmah podsjeća na fotografiju, dobro poznatu i starijim i mlađim čitaocima: fotografiju trga u Valjevu, trga na kojem su uz proljetno olistalo drveće podignuta vješala, a pod njima stoji mlad čovjek s omčom oko vrata, s partizanskom kapom na glavi, koji uzdignutih pesnica nešto viče. 

"Plastični Isus" Lazara Stojanovića / Istražujemo: Kako je došlo do snimanja šokantnog filma? (1973)

Januar 1973: Kako je tekla evolucija od jednog "Putovanja" do antijugoslovenskog filma "Plastični Isus"...

Svi su znali sve i - ništa ... Zašto "desetka" za napad na socijalizam? ...

Javnost je upravo saznala da su organizacija Saveza komunista beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju i Centar filmskih radnih zajednica oštro politički osudili film "Plastični Isus", inače zajednički proizvod ovih dveju kuća.

Vesna Nestorović, spikerka TV Beograd, od kolevke do ekrana: Moje slabosti su TV, muzika i poezija

Maj 1968: Privatno sa Vesnom Nestorović, novoizabranim blagajnikom Udruženja spikera Jugoslavije. Spljiskaće članarinu na put oko sveta...

Najzad smo ostali sami. Očekivao sam da će vrisnuti "U pomoooć!" ili skočiti kroz prozor. Međutim, ona je pušila i posmatrala me začuđeno. 

Prišao sam bliže, zatim još bliže... 

Pre nego što je mogla bilo šta da preduzme, skljokao sam se na stolicu i upitao je: Pa, kako ste, više u principu?

Predrag Matvejević: Jugoslavenstvo kao odbojnost prema isključivostima i banalnosti nacionalizma

Ožujak 1983: U novije doba kao da je u cijeloj našoj zajednici povećano zanimanje za problematiku koju zovemo zajedničkim imenom bratstvo i jedinstvo i ravnopravnost naroda i narodnosti u Jugoslaviji. 

Po samoj naravi stvari, i to je područje izloženo društvenoj dinamici i zbivanja na njemu zahtijevaju stalnu političku i društvenoteorijsku ocjenu. 

Iz knjige Predraga Matvejevića "Jugoslavenstvo danas", u izdanju zagrebačkoga "Globusa" 1982. prenosimo poglavlje pod istim naslovom.

Čini nam se zanimljivim prilogom javnim diskusijama koje se danas vode...

Gorden Kaye ("Alo, 'Alo!"), ekskluzivni intervju '90: Čujem da je kod vas u Jugoslaviji politički vruće?

Listopad 1990: Naš je suradnik razgovarao s Gordenom Kayem, popularnim Reneom iz još popularnije TV-serije 'Alo! 'Alo!", dok se još oporavljao od posljedica nesreće koju je doživio jednog olujnog dana u Londonu. 

Razgovoru su prisustvo vali Edith i Albert, pa se zahvaljujući njima naš suradnik povremeno osjećao kao da sudjeluje na snimanju neke od epizoda 'Alo! 'Alo!"

- Jeste li sigurni da su vam namjere plemenite? - zanimao se muški glas s druge strane telefonske žice. Prema svim logičnim ocjenama pitanje je bilo apsurdno, a osim toga nije mi se javila osoba s kojom sam prvenstveno htio razgovarati, već ovlašteni posrednik.

Miki Jevremović, životna priča jednog od naših najpopularnijih pevača: Svakoj pesmi davao deo srca

Avgust 1999: Miki Jevremović je više od tri i po decenije na sceni, doživljavao je takvu popularnost još u onoj bivšoj, velikoj Jugoslaviji, kakvu danas pevači mogu samo da sanjaju.

A on je oduvek bio i ostao romantična duša, što se vidi i po pesmama: "Pijem", "Ako jednom vidiš Mariju", "S kim si sada kad je tužno vreme"... bilo da ih je sam pisao i komponovao ili pažljivo birao od drugih autora.

Vreme poštenja: "Rodio sam se na takozvani dan prevrata, 27. marta 1941. godine u Beogradu. U stvari, u to vreme je moja porodica živela u Požarevcu, ali je moja majka Angelina samo zbog porođaja došla u Beograd.

Ivo Brešan, intervju: Provincija nije geografski smještena, već se nalazi u glavama ljudi (1985)

Rujan 1985: "Što uopće znači živjeti u središtu kulturnih zbivanja? Svi smo mi, ipak, manje-više u središtu! Zahvaljujući sredstvima informiranja, možemo pratiti sve što se događa u kulturi. 

Napokon, mala smo zemlja i nemamo mnogo toga.

Dakle, mogu živjeti ne samo u Šibeniku, nego, recimo, na Zlarinu ili na Žirju, pa ću opet biti informiran o svemu. Ako se želim informirati!"

Predsednik Tito i supruga Jovanka Broz dočekali su Novu 1977. godinu u novosadskom hotelu Park

Predsednik Tito i supruga Jovanka Broz dočekali su Novu 1977. u novosadskom hotelu Park, u društvu najbližih saradnika i političkog rukovodstva (Branka Mikulića, Miloša Minića, Nikole Ljubičića, Nikole Kmezića, Džemala Bijedića, Fadilja Hodže, Stevana Doronjskog, Vidoja Žarkovića, Cvijetina Mijatovića i drugih).

Deo večeri predsednik SFRJ je proveo u "Danubiusu", fabrici "Agrokopa" u Novom Sadu, gde je u njegovu čast pripremljen bogat kulturno-umetnički program, a izvesno vreme se zadržao i u Domu Jugoslovenske narodne armije.