Beograđanke 1983: Po čemu su posebne i kako izgledaju Dorćolke, Vračarke, Palilulke, Zemunke...

Novembar 1983: Ko su Beograđanke? Zašto se na njima odmah vidi da su Beograđanke? Kako i najveća neznalica smesta primeti da je Beograđanka Beograđanka, a da nije ni Zagrepčanka, ni Parižanka, ni Londonka, ni Moskovljanka, ni Valjevka?

Kladim se da ste i za neke Japanke u Beogradu prvo pomislili da su Japanke, ali se ispostavilo da su i one Beograđanke, naročito kad onako beooogradski ooootegnuto kažu: sajoooonara!

Kako izgledaju Beograđanke, kako se oblače i hrane, šta čitaju (i da li?), kako se doteruju i neguju, koje su im vrline i mane? Sve sama pitanja.

Tito, Tempo, Bevc: Kako su dobili nadimke naši revolucionari Josip Broz, Ranković, Kardelj... (1961)

Jul 1961: U danima progona i ilegalnosti, u zatvorima i kazamatima, okupiranim gradovima, u revoluciji nastali su partijski nadimci naših rukovodilaca.

Mnogi su zaboravljeni, ili ostali zabeleženi u predratnim i ratnim dokumentima. Drugi su se sačuvali do današnjih dana kao simbol ili dokument borbe koja je prošla... Nadimci "Tito", "Bevc", "Marko", "Tempo"... danas su opštepoznati.

Kako su nastala ova imena? Kada? Zašto baš ona?

Jovan Jovanović, reditelj kontroverznog filma "Mlad i zdrav kao ruža" '72: Drugovanje sa samoćom

Januar 1972: Jovan Jovanović, režiser čiji film "Mlad i zdrav kao ruža" prema mišljenju mnogih predstavlja atak na moral, govori o ljubavi, samoći, slobodi...

Razgovarati sa Jovanom Jovanovićem, a pri tome ne pomenuti njegov poslednji film "Mlad i zdrav kao ruža", je nezamislivo.

Pogotovu, zbog odlaganja prikazivanja tog filma, oko čega su se stvorile priče i nagađanja slična onima koje je svojevremeno izazvala Hladnikova "Maškarada".

Jovan Adamov, NS kompozitor: Uskoro novi "Tobogan" / Iz Balaševića ideje gamižu kao mravi (1988)

April 1988: Novosadski kompozitor Jovan Adamov miri ukus i stručnjaka i publike, odavno mu je preokupacija instrumentala, ali na redu je opet komponovanje pop-muzike...

Kompozitor iz Novoga Sada Jovan Adamov već dugi niz godina prisutan je na domaćoj zabavno-muzičkoj sceni.

Iz njegove muzičke radionice izašlo je na stotine hitova u interpretaciji naših najpoznatijih pop-pjevača.

Kako je izgledala, kako izgleda i kako će izgledati nadalje ta muzička radionica?

Rex Ilusivii, LP "Disillusioned", kritički osvrt 1988: Ekskluzivnost, osobenost, i neosporni kvalitet

April 1988: Takozvana ambijentalna muzika (termin je uslovan i prvenstveno se odnosi na određeni vid raspoloženja, ili na ono što u engleskom jeziku podrazumeva izraz state of mind), u ovim našim prostorima je bez ikakvog, makar i inicijalnog, vida tradicije.

Novosađanin Mitar Subotić, alias Rex Ilusivii, već godinama konsenkventno ostvaruje svoj alternativni, osobeni muzički izraz, i to sporadičnim nastupima uživo (kombinacija: živa svirka + snimljeni materijal + ritam i ostale mašine, po sistemu one man band) i snimcima.

Uglavnom u Radio Novom Sadu.

Što se dešava sa Johnnyjem Štulićem 1987: Još u orvelovskoj godini je zapalio van iz Juge...

Januar 1987: Jedne zagrebačke zime, gomila mladih rock’ n’ roll fanova ugurala se u Kulušić da bi čula i vidjela Buldožere. 

Usred temperamentne slovenačke zajebancije, isključena je sviračka oprema i pogašena su svjetla na pozornici.

Zapucketala je struja u Beleovom mikrofonu, a top-reflektor osvijetlio je njegovo ispijeno lice.

Žamor u publici se ugasio kao svijeća na vjetru. Frontman Buldožera malo je dramatski disao, pa, potom, progovorio na mješavini slovenačko-srpskog govora:

Đoko Pavićević, rođen 1872, naš najstariji narodni heroj: Zašto sam se opredelio za partizane (1967)

Jul 1967: Najstariji živi narodni heroj Đoko Pavićević, učesnik u I i II svetskom ratu, govori o borbama naših naroda za slobodu ... U 68. godini krenuo u partizane - seća se susreta sa Titom, Goranom Kovačićem, Pekom Dapčevićem, Savom Kovačevićem ...

Iako se polako približava 100. godini života, Pavićević je čilo i uzbudljivo govorio pred TV kamerama ...

U prvoj narednoj emisiji poznate serije "Memoari i reportaže", TV gledaoci imaće uskoro jedinstveni susret.

Posetiće ih jedan od najstarijih živih Jugoslovena i čovek nadaleko poznat kao ratnik i patriota. On će govoriti o svom detinjstvu, ratovanjima i iznosiće dragocene podatke iz naše stogodišnje istorije.

Milan Kević bio je najmlađi partizanski oficir: "Druže komandiru, ja ću spasiti tvoju ženu i kćerkicu"

Septembar 1967: Neobična priča o još neobičnijem dečaku ispod Kozare koji je u desetoj godini postao partizan, u dvanaestoj neustrašivi kurir štaba Kolničke operativne zone, a u petnaestoj komandir čete koja je izvršavala specijalne zadatke.

Ratna biografija Milana Kevića je izuzetna, za današnje pojmove gotovo neshvatljiva, i kada o učešću ovoga dečaka u narodnooslobodilačkoj borbi ne bi postojali dokumenti, teško bi se moglo poverovati u njenu verodostojnost.

Ovako, sumnji nema mesta, činjenice su činjenice. Preostale nam je jedino da s nekoliko primera ilustrujemo tu neobičnu biografiju.

Jugoslovenski film '81, završni račun: Srpski dinar uložen u hrvatski film vraća se Zlatnom arenom?

Decembar 1981: Reč je, naravno, o filmu. Kao i za sve što smo radili u prošloj godini (odnosno u ovoj) moramo nekom podneti račune. Nekom završni, pa makar i naštimovan, nekom lični, nekom društveni, na kraju ipak svi računi moraju biti plaćeni.

Filmadžije ovih dana ne plaćaju, nego dobijaju pare za ono što su u ovoj godini uradili.

Uradilo se dosta. Kako, to je već drugo pitanje.

Da li je sve bilo po ZUR-u, da li su se uvek usaglasili i da li se iz toga uopšte rodilo filmsko umetničko delo, to je pitanje.

Dubrovnik, kulturno ljeto 1987: Kako je "Bolji život" igrao Shakespeareovu "Oluju" na Lokrumu...

Srpanj 1987: Razmišljajući o Dubrovniku, sjetim se Joyceovih razmišljanja o Rimu kao gradu koji svojim posjetiocima nudi jedino - "leš svoje bake".

Istina i ovoga je ljeta Dubrovnik otvarao nove hotele, adaptirao prostore... Ali, ovo staro kameno zdanje potpuno je izgubilo ono nešto posebno i osobno, zbog čega se gradovi i posjećuju.

Danas je to, unatoč ljetu, tužan i skup grad. I to je, na žalost, sve o Dubrovniku.

Ni predstave na Ljetnim igrama više nisu za svakoga.

EKV '88: Nije to bio ni alkohol, ni narkotik, ni duvan - bila je to muzika koju sam tako dugo tražio...

April 1988: Teško mi je vremenski odrediti kada sam čuo za beogradsku grupu "Katarina II", iz koje će se razviti "Ekatarina Velika", ali neopozivo mogu tvrditi da sam ih prvi put čuo jedne prohladne, jesenje, polupijane, beogradske noći u skadarlijskoj "Pivari".

U zadimljenoj prostoriji svirali su ljudi kojima nisam mogao vidjeti lica, nego samo siluete.

Muzika je prodirala u sva čula moga tijela, uzdrmavala me iz temelja pokušavajući da mi nametne milijardu skrupuloznih asocijacija: gdje sam ovo prije čuo?

Uderzo, autor "Asterixa", YU intervju (2/2): Hoće li biti Asterixa i na Balkanu ili na Jadranu? (1985)

Albert Uderzo govori za Start: Mi smo uvijek govorili: nastavit ćemo Asterixa sve dok nam bude zanimljiv. Jer mi, autori, zabavljamo se kad pišemo, kad crtamo, prvi smo čitaoci naših avantura. Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.

Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo. Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.

Albert Uderzo, autor "Asterixa", najprodavanijeg stripa u povijesti: Ekskluzivni YU intervju (1/2)

Veljača 1985: Albert Uderzo, francuski strip-crtač, autor je najprodavanijeg stripa u povijesti.

Albumi s avanturama malog brkatog Gala - Asterixa, prodavani su u svijetu u 165 milijuna primjeraka.

"Asterix" je, uz "Tintina" i "Spiroua", označio novu epohu u povijesti stripa jer je pokazao da i strip može imati naklade od stotinu milijuna primjeraka; postao je ujedno i simbol moderne Francuske, te dobra roba na tržištu, što dokazuje i lanac fast-food restorana "Asterix burger", rublje "Asterix", kreme "Asterix", te projekt za golemi zabavni park - galsko naselje - na 240 hektara.

Josip Bukal, prvi strijelac Željezničara: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol" (1972)

Ožujak 1972: Nazvali su ga "jugoslavenski Müller" i "Mister gol". Po njegovim riječima cilj nogometne igre su golovi i on čitavih devedeset minuta misli samo na njih. Ali kakvi su to zgodici?

Josip Bukal. Izvan nogometnog terena čini se smirenijim jer na terenu izgara do posljednje sekunde. Bori se za loptu, trči i puca bez obzira na daljinu. Njegovi zgodici uzbuđuju gledaoce.

Priča počinje u jednom malom mjestu nedaleko od Beograda - u Velikim Crljenima. 

Tamo je Josip Bukal 1957. godine stanovao kod brata i učio školu, tamo je počeo igrati nogomet, koji će tako zavoljeti da će mu biti na prvome mjestu. 

Pula 1955: U publici Josip Broz Tito i supruga Jovanka, najzapaženiji Golikov film "Djevojka i hrast"

Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske javnosti. 

O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo prisutno preko 50 stranih filmskih radnika. 

Festival je protekao u radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula bila svečana i razdragana.

Grožnjan, kulturno ljeto 1987: Likovnjacima i muzičarima sada su se pridružili i kazališni radnici...

Srpanj 1987: Od 1965. godine kada je istarski gradić Grožnjan proglašen za grad umjetnika i njegovi osebujni arhitektonski i ambijentalni prostori pretvoreni u sastajalište umjetnika, istodobno je stvoreno idealno mjestu za odmor i stvaralačka nadahnuća.

Tamo se, uz osamdesetak mještana svakog ljeta nađu i slikari, grafičari, kipari, keramičari... koji putem četrdesetak izložbenih prostora (skoro svaka kuća je - galerija) i nekoliko likovnih kolonija, prezentiraju svoja djela.

Predrag Gojković Cune, porodična poseta '72: Supruga Leposava je ta koja nosi teret vaspitanja dece

Maj 1972: Predrag Gojković - Cune jedan je od onih koje u našoj zemlji cene oni koji znaju šta je stara, dobra pesma iz - "naroda"! Njegov glas zna da uzbudi, da ponese, da razneži srca.

Naša poseta domaćinstvu Predraga Gojkovića - (prvi sprat Nemanjine u Beogradu) - počela je u znaku razočaranja. Naime, kada smo se pojavili na vratima stana dočekala nas je njegova majka.

- Cune je na gradilištu svoje kuće na Julinom brdu...

Razočaranje.

Vlatko Stefanovski iz grupe Leb i sol otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Dalmacijaturist organizuje odlazak u Beč na spektakularni koncert grupe The Rolling Stones. Polazak 1. jula, a aranžman (cena: 4950 dinara) obuhvata autobuski prevoz do Beča, dva noćenja sa doručkom u hotelu u centru grada i ulaznicu za celodnevni spektakl na stadionu Prater.

Požurite sa vašim uplatama - jer, ko zna, Mick i Keith imaju već dosta godina, možda više neće ići na turneje?! ...

Najveći letnji hitovi koji se vrte na svim radio stanicama?

TV drama "Poslednji čin" '82: Milan Bogunović kao legendarni oficir OZNE Slobodan Penezić Krcun

Februar 1982: Eto šta je televizija! Dobitnik Sterijine nagrade na Pozorju Milan Bogunović nije tim povodom bio toliko pitan i ispitivan kao što će to sada biti slučaj, posle njegove uloge u tv filmu Siniše Pavića i Save Mrmka "Poslednji čin". 

U pozorištu se karijera dugo i strpljivo gradi, na televiziji je svaki bljesak umnožen pred licem javnosti, a zbog nje onda kreće i lavina intervjua i razgovora sa junakom koji ju je na prečac osvojio.

Milan Bogunović je, dakle, visoki oficir OZNE, (Odeljenja zaštite naroda) jedan od njenih glavnih junaka, legenda naše službe državnog obezbeđenja - Slobodan Penezić Krcun. 

Nacionalizam u srednjim školama 1983: Da li su to pojedinačni ekscesi - ili zlo koje je pustilo korene?

April 1983: Šta se uistinu zbiva? Otkud takve pojave? Kako je moguće da mlade ljude vaspitavane u duhu bratstva i slobodarstva privlače virovi mržnje! Da li su posredi nesporazumi, pojedinačni ekscesi, ili zlo koje je pustilo korene? Ova pitanja postavili smo učenicima srednjih škola iz desetak gradova Srbije...

Učenice IV razreda škole "Dr Dušica Stefanović" (bivša Peta beogradska gimnazija) u Beogradu poslale su nedavno jednom beogradskom omladinskom listu pismo sledeće sadržine:

Peđa Milosavljević: Umesto skulpturalnih spomenika, lepši bi i korisniji spomenici bili bolnice, škole

April 1982: "Umetnost je dobronamerna i za sva vremena umetnik ostaje konstruktivan duh... Samo ona može da se obrati konačnim i trajnim rečima, svim narodima, plemenima i jezicima. Samo je njen jezik svetski... "

Kada se o jednoj ličnosti govori samo imenom, napisao je jednom Mihiz, onda je to pouzdan znak da je ona opšteprihvaćena i omiljena. Tako je bilo sa Brankom (Radičevićem), čika-Jovom (Jovanovićem) i Borom (Stankovićem).

Tako je i danas, u Beogradu, sa Peđom (Milosavljevićem). Dovoljno je reći Peđa i svako će znati ko je on. Slikar? Sigurno. Ali, da li samo to? Zar nije pisao i drame, eseje i kritike?

Nemoguće vruće najzad dovodi Zenicu u YU rock ligu: Jugoton veruje u "Ljubavi malog Werthera"

Jun 1988: Savremena produkcija, vesele, šarmantne pesme, optimistički stihovi tinejdžerskog senzibiliteta i vrlo pristojno vladanje instrumentima odlike su debi-albuma "Ljubavi malog Werthera" zeničke grupe "Nemoguće vruće".

Od lokalnog "predjela" na koncertima u Zenici, ova sedmorka je za samo nešto više od godinu dana izrasla u nadu domaće pop-rok scene.

"Nemoguće vruće" predvodi pevač Mladen Vidović, dvadesettrogodišnji student.

Fit, najveća nada YU rocka: Produkcija prvog LP-ja je bila loša, ali ne krivicom Milana Mladenovića

Novembar 1989: Nismo pogrešili kada smo grupu Fit proglasili najvećom nadom jugoslovenskog rock’n’rolla. Ovih dana u prodaji se pojavio novi album pod nazivom "Daj mi ruku" što je bio jedan od povoda da porazgovaramo sa Davorom, vokalnim solistom grupe.

Sama ploča, inače, predstavlja malo iznenađenje (i osveženje).

Ali samo za one koji smatraju da u našoj zemlji nema više dobrih bendova i pravih rock’n’roll autora.

One koji tvrde da "nima Splita do Splita" tribalo bi za kaznu prisiliti da cilo lito provedu u njemu...

Split, kulturno ljeto 1987: Dežurni lokal patrioti koji (valjda) tvrde da "nima Splita do Splita" tribalo bi za kaznu prisiliti da cilo lito provedu u njemu.

Sticajen okolnosti, ja san na to prisiljen, makar ne spadan u ovu grupu domorodac.

Dosta mi je što moran biti u ovon liti, osobito liti, šporkon i smrdljivon gradu, a pomisao da o tome pišen baš mi je odvratna.

Prvo: tri kartice su prikoviše za opisivanje ovdašnje litnje mižerije.

Rijeka, kulturno ljeto 1987: Ronilačke vratolomije Jure Stublića i druge ponude za mazohiste...

Srpanj 1987: Stanovita američka turistička agencija bizarne orijentacije koja organizira putovanja i boravak u Beirutu, na ratištu Iran-Irak, u Nikaragvi i tome slično, uz parolu: "Bit će mrtvih, ali nadajte se da to nećete biti vi", mogla bi svom assortimentu priključiti i aranžman "Ljeto u Rijeci", s naznakom "Samo za mazohiste".

Vjerojatno bi to bio jedini način da se iz ovog grada izvuče bilo kakva korist, novac i slava.

FK Budućnost u razdoblju između dva rata: Đetići s Morače bili su izloženi stalnom progonu vlasti

Veljača 1978: Povijest nogometnog kluba Budućnost započinje u razdoblju između dva rata, u teškim vremenima progona naprednih snaga. Međutim, usprkos zabranama i raspuštanju, promjenama imena i progonima, Komunistička partija je uvijek ponovo pokretala stvaranje novog sportskog društva.

"Đetići" s Morače, kako popularno zovu igrače titogradskog prvoligaša, bili su prisiljeni da u razdoblju između dva rata četiri puta mijenjaju ime.

Milena Delibašić Leković, najlepša Crnogorka 1907: Knjaz Nikola poslao lepoticu za London (1973)

Virpazar, avgust 1973: U selu Godinju živi 85-godišnja Milena Leković, koja je početkom ovog veka bila nezvanična pobednica na reviji lepote u Londonu...

Negde početkom devetsto sedme godine knjaz Nikola dobi pismo iz Londona u kome ga zovu da pošalje iz Crne Gore dve birane devojke i dva mladića "da svet vidi šta Crna Gora ima".

Knjaz odmah pozva svoje "majore" Janka Vukotića i Mitra Martinovića.

Pula 1962: Ovacije za film "Saša", svi jure Predraga Ćeramilca, Koleta Angelovskog i Ratka Miletića

Avgust 1962: Šta se sve događalo za sedam pulskih dana? - Sakorđana je primila teret na sebe. I Sunce snosi deo krivice. - Godina mladih koji dosta obećavaju. - Veterani su izneverili svoje poštovaoce. - Nema mira za zvezde. - Pula nije isto što i Venecija, pa ipak ...

Drevni i moćni imperator Vespazian može biti zadovoljan. U njegovoj areni i oko nje sedam dana i noći defilovali su oni za koje naša kinematografija tvrdi da su najtalentovaniji i - najlepši.

Vlada Divljan iz grupe Idoli otkriva svojih deset najdražih domaćih albuma... (1982)

Leto 1982: Originalna postava grupe Time nastupiće ovog juna u Novom Sadu - i to u prvoj i najboljoj postavi: Dado, Mario, Vedran, Brane, Ratko i Pop.

Koncertom će se obeležiti deset godina od objavljivanja legendarnog prvog albuma, čiji je početni tiraž bio skromnih 500 primeraka, ali je u međuvremenu stigao do zlatne ploče ...

Lopovi pokrali mladu beogradsku grupu Bulevar: Provaljena prostorija u kojoj su vežbali, ukradene gitare i pojačalo. Ukoliko primetite u svom kraju neki instrument sumnjivog porekla (Fender Stratocaster, Acoustic pojačalo za bas), slobodno se javite Dejanu Cukiću...

Ivica Miljković odgovara na pitanja čitatelja '78: O sebi, Osijeku, Dinamu, sucima, reprezentaciji...

Rujan 1978: Današnji je gost naše redovite rubrike stup u obrani prvoligaša sa Drave Ivica Miljković, nogometaš koji je poslije nekih nesporazuma s Dinamom preselio u Osijek, pa sada u Gradskom vrtu čuva status slavonskog ligaša...

"Nikada neću biti sudac jer sam veliki živac. Ponekad treba igrače i razumjeti a možda baš kao ni sadašnji suci ponekad to ne bih mogao. Osim toga bio bih izložen raznim iskušenjima, podmićivanju...

Toga kod nas ima dosta."