Lordan Zafranović '81: Da li je film "Pad Italije" nepoželjan u beogradskim bioskopima?

Kako su proveli leto '75: Kornelije Kovač, Aca Berček, Josif Tatić, Faruk Begolli, Ljiljana Marković...

Zanimljiva Pula: Istrani su se zaklinjali na vernost Jugoslaviji, dok ona kao država još nije ni postojala

Mart 1972: U ponedeljak smo videli prvu emisiju iz serije "Gradovi".

Kako reče autor ove emisije (scenarista, reditelj i reporter u isto vreme) Prvoljub Pejatović, priča o Bitolju nam je pokazala da se danas može saopštiti veoma sveža i aktuelna vest iz četvrtog veka pre naše ere.

Posle emisije o Bitolju, svakog ponedeljka, gledaoci televizije imaće prilike da posete (uglavnom u prošlosti) Niš, Mostar, Pulu, Cetinje, a kasnije i druge naše gradove.

Film "Ne naginji se van": Debitant Ivo Gregurević puni ekran unutrašnjom snagom i žestinom (1977)

Srpanj 1977: Posljednjih godina u prilici smo pratiti u Puli - koja jedina pruža cjelovitu sliku stanja jugoslavenske kinematografije - neprekidan pad kvalitete filmova.

Godinama se na svim konferencijama, za okruglim stolovima kritike, u napisima kritičara vapije za suvremenim temama.

Njih ipak nema, ili su tako rijetke da se, jednostavno, ne osjeća njihova prisutnost u cjelokupnom godišnjem proizvodnom repertoaru.

Goran Marković o filmu "Variola vera" '82: Mentalna katastrofa neuporedivo je gora od one fizičke

Avgust 1982: Goran Marković ima 36 godina jer se rodio odmah nakon rata.

U Pulu je odlazio još kao mali dečko, a tamo ga je obvezatno dočekivao predstavnik producenata i za ruku vodio u apartman u hotelu "Riviera", gdje su odsjedali njegovi mama i tata, glumci Olivera i Rade Marković.

Otkad se sam počeo baviti filmom, Goran Marković spava u Puli u kućnoj radinosti. Za četiri filma prikazana na festivalu nije dobio još nijednu nagradu.

Mate Parlov '84: Gde je i šta danas radi legendarni bokser / Odlazak na čašicu u kafić kod Parlova...

Februar 1984: Odlazak na čašicu u kafić kod Parlova u žargonu sa pulske štrafte znači mnogo više od poziva na piće. Uz kafu koja je odlična (tršćanska) i jevtina (26 dinara) može da se "konzumira" i stisak Matine desnice. 

Koliko zarađuje bivši šampion, koji dozvoljava osoblju da ga malo potkrada? Šta je nedavno hteo menadžer Kramaršić? ...

Tek što "Moka i Kića" prodaju onaj štos o košarkaškoj odbojci dvometrašima pukovnika Gomeljskog, na ringu sevne levi direkt.

Pula 1972: Najbolji film "Majstor i Margarita" / Da li je Božidarka Frajt "otela" nagradu Nedi Spasojević?

Avgust 1972: Razmišljanja jednog običnog policijskog psa o festivalu u Puli, njegovim učesnicima i njihovim međusobnim odnosima...

Ustvari, moje pravo ime je Rol, ali kao Hund (što na nemačkom jeziku znači pas), postao sam i postaću nadam se poznatiji.

Ja igram, ako se ostale kolege glumci zbog toga ne ljute, glavnu ulogu u filmu "Vuk samotnjak", jednoj pričici o detetu i psu i njihovoj međusobnoj ljubavi i privrženosti...

KUD Idijoti 1994: Čemu ta zvijezda? Nismo ustaše, četnici, fašisti, kurci-palci - mi smo partizani

Jul 1994: Osim mainstream Atomskog skloništa rock geografska karta Pule dugo godina nije ništa osobito pružala. Pojedinačni, ali malolitražni punk dometi početkom osamdesetih su ukazivali da se tamo ipak nešto ozbiljno svira, ali do konkretnih rezultata se teško dolazilo. Sve dok se, najzad, nisu pojavili KUD Idijoti!

Prvi znaci o njima su stigli putem koncertne kasete "Legendarni uživo". Za bend koji se tek probija krajnje neobično je delovalo da sebe krsti epitetom legendarnosti.

Sergio Blažić u sećanju Mladena Popovića: Između lečenja u Ljubljani i rada na YU rock misiji u Beogradu

Januar 1987: Nisam voleo prošlu godinu, bila je puna loših vesti. U novembru sam čuo da je Sergio umro. Ma kako očekivana, takva vest uvek deluje kao šok. 

Međutim, niko nije bio sasvim siguran da je vest tačna.

Pozvao sam Langera i saznao da je u pitanju greška. 

Neka medicinska sestra je pobrkala imena pacijenata i tako se pronela vest: Sergio je sedeo kod kuće i primao telegrame saučešća.

Edo Peročević: Kako smo Boris Dvornik i ja postali barski pevači u hotelu Dunav u Čortanovcima...

Najmlađi YU heroji / Zlate Malakovski (Gostivar), Milan Mravlje (Ljubljana) i Mate Blažina (Pula)

Novembar 1973: Na Memorijalnom kompleksu Jabuka, kod Pljevalja, otkrivene su, 30. septembra, spomen-biste osmorici pionira-heroja poginulih u NOB-u. Biste - rad vajara Ljuboja Čabarkape iz Pljevalja - otkrivene su za vreme svečanosti u spomen pioniru-heroju Bošku Buhi. Biste se nalaze u krugu Spomen-doma "Boško Buha" koji je podignut novčanim prilozima milion pionira iz tri hiljade jugoslovenskih škola. 

U senci visokih četinara, na večnoj straži, stoji osmoro najmlađih heroja Jugoslavije: Lepa Radić iz Bistrice kod Banje Luke, Sava Jovanović Sirogojno iz sela Sirogojno, Zlate Malakovski iz Bogdeva kod Gostivara, Mate Blažina iz Čambarelića kod Pule, Ganimet Terbeši iz Đakovice, Milan Mravlja iz Ljubljane, Vera Miščević iz Belegiša kod Stare Pazove i Dragan Kovačević iz Grahova kod Nikšića.

Žarko Laušević, nova zvezda na domaćem filmskom nebu '87: Tri filma u Puli i jedna "Zlatna arena"

Avgust 1987: Sjajan glumac! Žarko Laušević je sjajno odigrao tri sasvim različite uloge: bio je dobar ("Dogodilo se na današnji dan"), zao ("Oktoberfest") i "Oficir s ružom".

- Kad si beo u liku, tražiš ono crno, a kad si crn, tragaš za belim. To je još Stanislavski postavio, nije to ništa novo, ali je to pravilo teško primeniti - to je rekao kao objašnjenje kako je spremio ove tri uloge.

Laušević je pao u oči kao glumac koji je princip o dobru i zlu ili crnom i belom umeo savršeno da primeni još kao student treće godine Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu kada mu je Stevo Žigon poverio ulogu Tibalda u "Romeu i Juliji".

Jugoslovenski film '81, završni račun: Srpski dinar uložen u hrvatski film vraća se Zlatnom arenom?

Decembar 1981: Reč je, naravno, o filmu. Kao i za sve što smo radili u prošloj godini (odnosno u ovoj) moramo nekom podneti račune. Nekom završni, pa makar i naštimovan, nekom lični, nekom društveni, na kraju ipak svi računi moraju biti plaćeni.

Filmadžije ovih dana ne plaćaju, nego dobijaju pare za ono što su u ovoj godini uradili.

Uradilo se dosta. Kako, to je već drugo pitanje.

Da li je sve bilo po ZUR-u, da li su se uvek usaglasili i da li se iz toga uopšte rodilo filmsko umetničko delo, to je pitanje.

Pula 1955: U publici Josip Broz Tito i supruga Jovanka, najzapaženiji Golikov film "Djevojka i hrast"

Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske javnosti. 

O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo prisutno preko 50 stranih filmskih radnika. 

Festival je protekao u radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula bila svečana i razdragana.

Pula 1962: Ovacije za film "Saša", svi jure Predraga Ćeramilca, Koleta Angelovskog i Ratka Miletića

Avgust 1962: Šta se sve događalo za sedam pulskih dana? - Sakorđana je primila teret na sebe. I Sunce snosi deo krivice. - Godina mladih koji dosta obećavaju. - Veterani su izneverili svoje poštovaoce. - Nema mira za zvezde. - Pula nije isto što i Venecija, pa ipak ...

Drevni i moćni imperator Vespazian može biti zadovoljan. U njegovoj areni i oko nje sedam dana i noći defilovali su oni za koje naša kinematografija tvrdi da su najtalentovaniji i - najlepši.

Bruno Langer '88: Bora Đorđević bi trebalo da poljubi binu na kojoj je svirao Vlatko Stefanovski

Februar 1988: Bruno Langer, vođa pulskog benda, napominje da ih niko ne trpa u koš s izvođačima petparačkih zabavnih i narodnih melodija... Američki album u svemirskoj tehnici...

U Americi se svakodnevno izda šest do deset muzičkih albuma a uspije možda tek svaki tisućiti izvođač. Prema mišljenju Brune Langera, vođe pulske grupe "Atomsko sklonište" koji se nedavno vratio s one strane bare s novim američkim LP-om "This Spaceship" uspjeti na njihovom tržištu ravno je nezamislivom izumu ljestvica za penjanje na Mjesec.

Pula 1984: Vesna Pećanac odbila Zlatnu arenu, Semka Sokolović razočarana zbog zanemarivanja

Jul 1984: Kako je i zašto Vesna Pećanac odbila da primi "Arenu" za najbolju epizodnu ulogu? Da li je žrtvovana Semka Sokolović ("U raljama života")?

Nije li priznanje Vesni Pećanac kompenzacija filmu "Čudo neviđeno", a koji je važio kao jedan od favorita još od početka Festivala? ...

Najbolji a ujedno i najinteresantniji film sa ovogodišnje pulske smotre bio bi zasigurno onaj koji bi oslikao zbivanja sa, oko i u Vespazijanovoj Areni.

Bila bi to veoma dirljiva, na momente plačna do usijanja, ljudska drama. Mogao bi se zvati - šta se zgodi kada se ljubav izrodi.

Pula '75, Relja provocira Zafranovića: Smatraš li, Lordane, da si ovim filmom dao doprinos Programu SKJ?

Jul 1975: "Tog jutra u Puli ništa nije slutilo na zlo. Umrtvljen pasjom vrućinom i filmskim festivalom, grad se upravo budio iz sna, kad ..."

Napisano je to "Tog jutra u Puli... " pre neku godinu, a moglo je biti napisano ove.

I doista, ako bismo samo jednom rečenicom izdvojili ovogodišnji 22. od svih ranijih festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli, onda bi to bilo:

Nikada ranije jugoslovenska kinematografija nije u jednom trenutku imala više duboko uvređenih sineasta svih rodova i vrsta, kao ovih osam dana u Puli.

Pula 1987, izveštaj sa 34. smotre jugoslovenskog igranog filma: Ko je dobio (ne)zaslužene nagrade?

Jul 1987: Na 34. smotri jugoslovenskog igranog filma priznanja su distribuirana po starom receptu.

Nešto je, neizbežno, pripalo najboljima, nešto je dato po republičko-pokrajinskim ključevima, a ostatak trofeja je utrošen po kriterijumima koje je teško dokučiti...

Aplauz za Gorana Markovića i Žarka Lauševića, ravnodušna tišina ili zvižduci za ostale nagrađene, poluprazna Arena, dve himne, pakovanje festivalske zastave - i to bi bilo sve što se videlo prošle subote na završnoj večeri 34. festivala jugoslovenskog igranog filma u Puli.

Kako je Benito Mussolini pretučen u Puli 1920: Radničke pljuske za fašističkog lidera (1977)

Studeni 1977: Talijanski pisac Cesare Zavattini, poznat kao autor mnogobrojnih scenarija za igrane filmove, objavio je roman pod bombastičnim naslovom "La notte che ho dato uno schiaffo a Mussolini" ("Noć kad sam dao pljusku Mussoliniju").

Čitaoci bi iz naslova knjige mogli zaključiti da je to priča o čovjeku koji je pljusnuo fašističkog Ducea.

Ali, Zavattini zapravo piše o teškim danima nedavne prošlosti.

To me inspiriralo da napišem o pravim pljuskama koje je Mussolini na svojoj koži osjetio u vrijeme rađanja fašizma ...