Matija Barl bio je Kekec: Kako je dobio ulogu u popularnom dečjem filmu i čime se bavi ovih dana?

Srpanj 1961: Oni koji prate razvoj i uspjehe naše kinematografije sigurno će se sjetiti i prvog jugoslavenskog igranog filma koji je osvojio neku nagradu na stranim festivalima.

Bilo je to prije devet godina u Veneciji, kad je "Kekec" proglašen za najbolji dječji film.

Ime Kekec je ubrzo postalo poznato u nas. Čak toliko poznato da su se mnogi i zaboravili upitati tko je zapravo, igrao tog dječaka na filmu, tko je taj Kekec.

Danas, poslije toliko godina, ljudi se još manje mogu prisjetiti pravog imena čupavog dječaka kojega svi znaju samo po imenu glavnog junaka iz filma.

A ipak je on još tu, živi u Ljubljani, a ime mu je Matija Barl.

Prijatelji za njega pričaju da radi sve na što naleti. Zato nije nimalo čudno da mu doslovno morate postavljati stupice ako ga želite pronaći, zadržati na trenutak i popričati s njim.

Nekadašnji Kekec, a današnji Matija Barl student je druge godine odjela dramaturgije Kazališne akademije u Ljubljani. 

Ali, to je samo jedno od njegovih mnogobrojnih zanimanja u kojima se on na pravo čudo uspijeva snaći. No, o tome kasnije, a sada iskoristimo kratku pauzu između snimanja u studiju 02 RTV Ljubljana da porazgovorimo s - Kekecom!

Matija Barl 1961. godine (foto: Z. Šurjak)

Priča kao i i mnoge druge. Navršio je desetu godinu, volio gledati oblake u letu i golubove. Poslije školske obuke odlazio je ponekad na Pionirsku prugu i i divio se malim željezničarima i kondukterima.

Tamo mu je jednog dana pristupio neki čovjek, gnjavio ga kojekakvim pitanjima i turnuo mu na kraju u ruku ceduljicu na kojoj je pisalo:

"Pozivate se u atelje 'Triglav-filma' na pokusno snimanje". 

Kad se ugovorenog dana tamo pojavio, našao se u gomili od nekoliko stotina mališana koji su svi bili kandidati za jednu jedinu ulogu.

Ipak je Kekec postao samo on, Matija Barl.


Kad se nakon ovih deset godina osvrnete na svoju karijeru filmskog glumca, što mislite: što ste dobili, a što izgubili filmom? - upitali smo Barla.

- Dobio sam mnogo prijatelja, ali i dosta neprijatelja. I teže sam prolazio kroz školu, eto i to sam dobio! Nastavnici su mi na svaki način htjeli "dokazati" kako se ničim ne razlikujem od ostalih učenika.

A bilo je tu još gorkih trenutaka.


Na primjer?


- Pa eto ako baš hoćete: kad je u Ljubljani bila premijera "Kekeca", među onima koji su u redu pred blagajnom čekali karte bio sam i ja. Nisam dobio besplatnu kartu za svoj film!

Matija Barl nakon snimljenog "Kekeca" 

Dječaku se tako filmski svijet zamjerio i mislio je da više nikada neće stati pred kameru. Ipak je još jednom prihvatio ulogu, i to u filmu "Dobri stari pijanino" režisera Kosmača.

I to je bilo posljednje. Posljednje što se filma tiče. Jer, Matija Barl je od "Kekeca" do sada učinio mnogo toga.

Neko vrijeme je radio kao novinar lista "Poročevalec", nastupao u amaterskoj kazališnoj družini Obrtniškega gledališča i u glumačkoj sekciji Radio Ljubljane, vodio konferansu zabavne redakcije i tako dalje.

U najnovije vrijeme je počeo s uspjehom pisati tekstove za šlagere.

"Potajno" piše i prozu. Za početak je postigao veliki uspjeh: sedam je njegovih crtica prevedeno i objavljeno u Americi.

A film? - upitat ćete.

- Možda - veli bivši Kekec.

Tekst: N. Gol, obrada: Yugopapir (Globus, 1961.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate