Esad Arnautalić '71: Sarajevo ima malo dobrih pjevača, ali uskoro lansiramo veliku YU pop zvijezdu


Negdje 1947. godine muzičar Slavko Hitri želio je da se posluži klavirom Sarajevske radio-stanice za izvođenje zabavnih kompozicija.

Bio je normalno otjeran od klavira, jer bi ga navodno mogao -pokvariti. Nije ni veliko čudo da se u to vrijeme takvo što dogodilo.

Ali nemojte se začuditi kad čujete ovo: nedavno je poznati sarajevski kompozitor Esad Arnautalić morao nešto snimati s novoformiranim Plesnim orkestrom Radio-televizije Sarajevo.

Orkestru je, razumije se, trebao klavir. Arnautalić nam se kune da je u pravom smislu riječi morao voditi bitku za taj nesretni klavir!


Sad kad ste to saznali, neće vam biti čudno što je Radio-televizija Sarajevo tek nedavno dobila svoj Plesni orkestar. 

Neupućeni bi rekli: baš lijepo što se to uredilo.

Oni upućeniji će vam reći; da, tek sad kad Plesni orkestar Radio-televizije Ljubljane slavi 25 godina formiranja!


Stara momčad



Sarajevo je uvijek imalo više dobrih kompozitora negoli pjevača.

Sjetimo se samo "stare momčadi" u kojoj su glavnu riječ vodili Žarko Roje sa svojom "Kućicom u cvijeću" koju smo nekad svi tako rado pjevali, u vrijeme kad je Zdenka Vučković bila još dijete.




Upravo ju je ta kompozicija tada mladog Sarajlije bacila u "vatru" zabavnomuzičkog zbivanja. Roje je lansirao i onu popularnu "Veru" koja se također rado pjevala i slušala.

S kompozicijom Srđana Matijevića "Život je sklopio krug" Sabahudin Kurt (Sarajlija kao i Matijević) natjecao se kao predstavnik Jugoslavije u konkurenciji za "Pjesmu Eurovizije".

Tu su još Ladislav Bezuljak, čija je pjesma "Kad pođeš" bila na jednom od prošlih "Zagrebačkih festivala", i Nikša Dabović koji se natjecao na "Opatijskom festivalu" s kompozicijom "Za mjesec ili dva".

Po pravilu koje je tada rođeno, a poslije je postalo tradicijom, Sarajevo nije usporedo sa skladateljima dalo i pjevače takva kalibra. Jer u to su vrijeme pjevali Azra Halilović, Ladislav Bezuljak, Pepina Mujkić, Etela Piha i drugi.

Dakle nijedno "pravo ime" koji bi se probilo.


"Zlatna" srednja klasa



U takozvanu srednju generaciju mogli bismo ubrojiti Kornelija Kovača, Đorđa Novkovića, Esada Arnautalića pa i Kemala Montena.

Već sama njihova imena dovoljno govore i nije potrebno ovdje ponavljati sve ono što su oni napravili, jer to zna svatko tko čak i površno prati zbivanja u zabavnoj glazbi kod nas.

I opet tradicija "loše govori" o pjevačima.

Izuzeci: Sabahudin Kurt koji nekako zahvaća u obje spomenute momčadi, pa i Dragan Stojnić, kao svjetlija točka, a na trenutke je znao bljesnuti i Kemal Monteno.

Ostali, kao Vedo Hamšić, Sabina Varešanović i Miralem Kruškić, kretali su se i kreću se u znaku prosječnosti.

Zapravo, može se reći da je Dragan Stojnić zajedno sa Sabahudinom Kurtom jedini koji se afirmirao na jugoslavenskom zabavnopjevačkom polju. Stojniću svakako pripada prednost, ali, kao što se zna, i on je "igrao samo dva ili tri ljeta" i oko njega su se okupljali obožavaoci (a osobito obožavateljice), ali sada je njegova zvijezda posve "utrnula".

Festival "Vaš šlager sezone" okupio je oko sebe dosta mladih bosansko-hercegovačkih autora. Osobito ovoga posljednjeg poslije koga su se pročuli Miroslav Balta, Nikola Borota, Dženan Salković (iz Mostara), Slobodan Kovačević, Ismet Arnautalić, Ranko Rihtman itd.

S pjevačima se i opet ponavlja "stara pjesma".

Opet obećavaju ali nikako da se popnu do "vrha".

Neda Ukraden, Hamdija Ćustović, Ismeta Dervoz i Zoran Vidović kreću se u znaku: "Mnogo hteo, mnogo započeo ... "

Istina, pohvala je bilo, ali talenti su - barem za sada - nedorečeni.

Hamdija je najavljen kao "jugoslavenski Tom Jones".

Ismeti Dervoz je proricana blistava karijera, Neda Ukraden ostala je na tome da izgleda "seksi" i skromno pjeva ...





Triput: "zašto"?



S Esadom Arnautalićem ćaskali smo o temi: "Kako to da Sarajevo ima podosta vrsnih kompozitora a malo dobrih pjevača?"


- To je lako objasniti - kaže Arnautalić. - Zna se da jedan pjevač mora imati i pjevačke kvalitete i pristao izgled, da mora biti vrlo profesionalan u poslu, a nije bez značenja ni trenutak kad je lansiran. Međutim sve je to "luk i voda" ako ga uza sve to što sam spomenuo ne prate sinhronizirano: novine, radio, televizija, koncerti, festivali...

A kod nas u Bosni i Hercegovini mnogo od toga nedostaje.

Počevši od samih pjevača koji kao da se drže već poznatog i poslovičnog bosanskog mentaliteta: "Polako, lako ćemo!"

Onda dolazi i rezervirano držanje u prvom redu novinstva, a dijelom i ostalih sredstava javnog informiranja, pa se sve utopi u jedno "neugodno mirovanje".

I jasno je onda da pjevače, čak i one koji imaju izvrstan glas i vrlo su muzikalni prije ili poslije proguta anonimnost. A u nekoj drugoj sredini vjerojatno bi s tim kvalitetama zablistali.


- Vokalno-instrumentalni sastavi su časni izuzetak?


- Da, Indeksi, "Pro arte", "Čičak" i odnedavno "Ambasadori" dokazali su i dalje dokazuju svoju vrijednost. "Pro arte" su, istina, ostavili Sarajevo i otišli u Zagreb, ali taj je sastav ovdje stvoren.


- Kad smo kod tih odlazaka - koji je uzrok tome? Zašto sarajevski mladi talenti na zabavnoglazbenom polju odlaze?


- Najvjerojatnije zato što su ljudi osjetili da će im tamo kamo idu biti pružena veća mogućnost za afirmaciju.

Kornelija Kovača su u Beogradu prihvatili i lansirali zajedno s njegovom grupom, vjerujem da je i Novkoviću u Zagrebu dobro, kao i sastavu "Pro arte".


- Kakva je sada klima u sarajevskoj zabavnoj muzici?


- Mnogo bolja nego što je bila. To će se, uvjeren sam, odraziti pozitivno i na skladatelje i na pjevače. Planovi su opsežni, pripremamo mnogo toga, počevši od "Festivala šansone", "Festivala mladih pjevača" pa do "Pop-festivala" i brojnih zabavnomuzičkih emisija na televiziji.

Pokretanje II i III programa Radio-televizije Sarajevo mnogo će nam koristiti.

Plesni orkestar RTS kojim ravnam, svakako će opravdati svoje postojanje.

Uskoro ćemo lansirati i nekoliko mladih još nepoznatih pjevača. Za jednog od njih, čije ime još ne želim spomenuti, jamčim da će biti jugoslavenska pjevačka zvijezda!

Razgovarao: Milan Radić, obrada: Yugopapir (Plavi vijesnik, 1971.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate