Ismeta i Rođeni Krvavac, porodična poseta: Prve komšije - Branka i Kemal Monteno (1980)




Nekadašnja popularna vokalna solistkinja sarajevskog sastava "Ambasadori" Ismeta Dervoz i košarkaš Željezničara Rođeni Krvavac već tri godine su u braku, a pre toga su se godinu i po dana zabavljali. Sve ove godine smatraju nekim svojim ljubavnim stažom. Žive mirno, sve što je vezano za njihove trenutne profesije smatraju prolaznim. Žele da što pre završe fakultet i da im muzika i sport budu samo uspomene iz mladosti

Kada sam pitala neke ljude koji ih znaju kakvi su oni, u stvari, kako njih dvoje žive, rekli su:

- Verovatno dobro, jer ih već godinama vidimo kako se na ulici drže za ruke i zrače nekom istinskom srećom i spokojstvom!

Posle ovakvih komentara, a oni su veoma retki kada su, da tako kažem, popularne ličnosti u pitanju, čovek mora, hteo to ili ne, da poveruje u njihovu iskrenost. 

Čak nam je i taksista koji nas je vozio do njihovog stana u novom sarajevskom naselju kod aerodroma, saznavši kuda smo se uputili, rekao: 

- Fini su to momak i djevojka!

Vrata stana, u parteru dvospratne novogradnje, otvorila nam je Ismeta Dervoz, sada Krvavac, nekadašnja vokalna solistkinja grupe "Ambasadori", danas "samostalna pevačica".

Rođenog, njenog supruga, nekadašnjeg košarkaša "Bosne" a sada prvotimca "Željezničara", sreli smo pred zgradom, sa cegerom i flašama u ruci.

Veli, žena ga je, samo što se vratio s treninga, zaposlila.

Jedino smo još očekivali i decu, jer smo od nekih, "dobro obaveštenih", čuli da imaju sina, kćerku ili i jedno i drugo.

- Djece još nemamo - veli Ismeta. - A te priče o djeci koju krijemo su nam poznate. Čula sam čak i da imamo blizance, ali ih "čuvamo" od javnosti, kako ne bi "štetno" uticali na našu karijeru. Ali, takve i slične priče su neminovne, a postoje ljudi koji žive od toga i ja to smatram jako ružnim. 

To je, po mom mišljenju, atak na ličnost.

Nije mi jasno zašto ljudi ne mogu da shvate da i mi pjevači možemo živjeti mimo, ne moramo se udavati ili ženiti po sedam puta, imati po šestoro vanbračne djece, razvoditi se, razbijati vaze po kući...

Ukoliko svega toga nema gotovo da niste interesantni za ljude, jer po nekakvim shvatanjima sve je to obavezni dio šou biznisa.

Kad smo već kod šou biznisa, onda je, bez sumnje, jedan njegov deo i prezime pevača, odnosno pevačice, pod kojim ga je publika upoznala, zavolela, kupuje i sluša njegove ploče.

Jedna od retkih, možda čak i jedina kod nas, Ismeta je to svoje prezime po rođenju čim se udala promenila, uzevši muževljevo.


Nikada nisam voljela previše izlaziti



- Nije li to, ipak, malo čudno?

- Meni je to sasvim prirodno - veli Ismeta, pomalo iznenađeno. - Pravo da vam kažem kad sam se udavala o tome nisam ni razmišljala. Rođenom i meni jedino je bilo važno da živimo skupa i da stvorimo našu porodicu.

Svako prezime je obilježje jedne porodice, a moj muž i ja smo naša mala porodica.

Mislim, zato, da je sasvim u redu što ja nosim ovo prezime. Meni nikako nije logično da ja u nekom dokumentu nosim jedno prezime, a publici se predstavljam drugim...

- Hajde, budi iskrena i reci da ti je muž "uništio" prezime - dobacuje Rođeni.

- Dobro, zapišite: moj muž je uništio moje prezime - smeje se Ismeta i odmah dodaje: Nemojte nam zamjeriti, mi se volimo šaliti, oboje smo vedre naravi...

- Na pitanje kako su se, zapravo, upoznali opet se smeškaju i "kao prisećaju".

- Pa, kretali smo se nekako u istom društvu, izlazili s istom rajom - kaže Rođeni.

- Onda smo počeli nas dvoje da se družimo - dodaje Ismeta. - Zaista! Obavezno smo se svakog dana viđali, odlazili skupa u kino, diskoteku... a na pitanje prijatelja da li se mi to zabavljamo, odgovarali smo: "A, ne, mi se samo družimo."

Tako su se Ismeta i Rođeni "družili" godinu i po dana, da bi konačno shvatili i rešili da je bolje da to druženje nastave u braku.

Venčali su se pre tri godine, prvo su živeli kod njegovih roditelja, gde im je bilo jako dobro, ali su ipak želeli da imaju samo svoj kutak, da ga oni uređuju, doteruju.

Na nagovaranje njihovih prvih komšija Branke i Kemala Montena odlučili su da kupe stan na kredit u ovom sarajevskom naselju i evo još ga sređuju. 

Nesumnjivo da je veoma zanimljiv podatak i to što su se vrlo mladi venčali - još jedan detalj van normi "normalnog" šou biznisa. 

Jer, njoj je 26, a njemu 27 godina (još ni vojsku nije odslužio).

- Mi sportisti se dosta "ispucavamo" na terenu, jako nam je naporno i jedini mir nalazimo u kući - kaže Rođeni. - Mislim da je to jedan od osnovnih razloga što se rano ženimo.

Naš život je vječno u nekom luđačkom tempu: stalni treninzi, utakmice, putovanja, hoteli, stalno druga hrana... pa se čovjek uželi kućnog mira.

Evo sada, ja rijetko poželim bilo gdje da izidem. Jedva čekam da dođem kući.

- Ja neobično volim kuću - priča Ismeta. - Možda je to urođeno, jer tu ljubav oduvjek osjećam u sebi. Nikada nisam voljela previše izlaziti.

Na igranku sam, na primjer, prvi put otišla kad sam pjevala na njoj. 

Više volim da nam dođu prijatelji, da tu sjedimo, pričamo, igramo karata...

Mislim da je stan dio čovjekove ličnosti i tačno se prepoznaju stanovi u kojima žive ljudi koji tu vole boraviti, kao i oni koji su "usputna stanica".

Nas dvoje se trudimo da što više vremena provodimo zajedno. Čak mnoge stvari zbog toga i zanemarimo.

Ja, na primjer, ne radim onoliko koliko bih mogla, baš iz tog razloga.

- Mislim da je taj Ismetin posao naporan za ženu - dodaje Rođeni. - Ona je u stanju da za jedan dan otputuje u Pulu, da koncert i vrati se u Sarajevo. A pritom, sve vrijeme sama vozi kola.

- Ja sam, inače, ako niste znali "mali Fanđo" - s ponosom izjavljuje Ismeta.


Neko u vojsku, neko na televiziju



- Posle ove male Ismetine "samohvale", Rođeni nastavlja:

- Svaki njen uspjeh je i moj. Ja se ne razumjem puno u muziku i tu sam kao prosečni slušalac, ali sam zato uvijek uz nju kada je uhvati nekakva malodušnost, neraspoloženje...

- Braco (tako ga zove) mi puno pomaže i da nije toga ne bismo mogli ostvariti ovaj mir u kući, sklad, ljubav...

Inače, oboje su nam "priznali" da ovo što trenutno rade obavljaju pošteno, ali im je želja da završe fakultete.

Rođeni je pri kraju ekonomije, a Ismeta treba uskoro da završi Višu ekonomsku školu.

U aprilu će on u vojsku i nada se da će to biti i rastanak s košarkom.

Jer:

- Najljepše godine sam poklonio tom sportu i dao sam gotovo sve što sam mogao - kaže Rođeni. - Privešću fakultet kraju i otići što dalje od sporta, u normalan život.

- Meni pjevanje, iskreno rečeno i ne znači previše - veli Ismeta. - Možda to nije fer, ali smatram da pjevački život odnosi previše ličnosti, ako to čovjek dozvoli.

Odnosi previše nečeg vašeg što biste zadržali samo za sebe, a vraća veoma, veoma malo.

Vrati malo samim tim što jednog dana prestane i onda gotovo da više nikad ne možete naći niti sebe, niti nekakva zadovoljstva u životu, a to je strašno.

Ja pjevam samo zato što volim da pjevam i lijepo mi je. A sutra kad budemo imali djete mislim da će ovaj moj posao sasvim otići u drugi plan.

Rođeni će već u aprilu na odsluženje vojnog roka, a Ismetu ćemo kroz neki dan videti na "Opatiji", a odmah nakon toga na "Šlageru".

Naravno, gledaćemo je i kao voditelja emisije "Hvala na pažnji", u ulozi koja je, kako kaže, zabavlja jer tu razgovara sa svojim kolegama, što znači da "ne mora da se pravi ni važna, ni mnogo pametna".

U medjuvremenu, koje je za njih pravo vreme, ona je domaćica, voli da kuva, uradi po koju tapiseriju... a on večno nešto majstoriše po kući, ponekad ozbiljno "ugrožavajući" svoj život. A taj njihov zajednički život, izgleda, jedino i najozbiljnije shvataju.

Napisala: Vesna Adamović, snimio: Vladimir Kostić, obrada: Yugopapir (Nada, mart 1980.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate