Milja Marin, životna priča ikone NOB-a: Od Kozare, preko logora u Nemačkoj, do slike koja je obišla svet

Jul 1985: Kad od Prijedora krenete prema Bosanskom Novom, pa nakon nekoliko kilometara skrenete lijevo, naići ćete na planinska sela Brezičane, Gornju Dragotinju, Marine, Krnate, potom Kesare i Bere, a ako hoćete i dalje, nikakvo vozilo neće vam biti od pomoći, moraćete pješice koji kilometar, kroz šumu koja pruža ugođaj u ove ljetne sparne dane.

Pošto prođete kroz Gustiš podno Kozare, u jednoj od prvih kućica u selu Krivoj Rijeci, naći ćete Milju Marin, rođenu Toroman, partizanku čija je slika obišla svijet. 

29. XI 1945. proglašena FNRJ: Tito odoleo pritiscima Čerčila i Staljina da prihvati povratak kralja

Studeni 1975: Dvije godine poslije Jajca, u sadržaju drugog 29. studenog, u zaključcima Ustavotvorne skupštine 1945. u Beogradu naglašena je pobjeda nove Jugoslavije i na međunarodnom polju.

Da nije bilo političke mudrosti, hrabrosti i spremnosti na odlučan otpor svakom manevru i svakom pritisku izvana, ne bi bilo one osnove s koje je socijalistička Jugoslavija mogla u svom kasnijem razvoju braniti svoju nezavisnost i vlastiti put u socijalizam...

Među datumima naše narodnooslobodilačke borbe i revolucije ističe se povijesni 29. studenoga...

"Od Vardara pa do Triglava", nezvanična YU himna '80: Kako je nastala pesma "Jugoslavijo"

Mart 1980: Kad jednu pesmu prihvati narod, kad počne da je pevuši, zvižduće, peva, kad je prisvoji, pesma postaje narodna i to je sigurno najveći kompliment njenom autoru ili autorima.

Danilo Živković i Milutin Popović - Zahar su kompozitor i pisac stihova za pesmu "Jugoslavijo" koju gotovo svakodnevno slušamo na radiju, na televiziji. Po prodavnicama ploča prava jagma za pločama sa ovom pesmom, produkcije ne stižu da odštampaju toliko primeraka koji se traže.

Kritika prazničnog programa za Dan borca '73: Patetika pokvarila TV prenos sa Tjentišta

Jul 1973: Praznični program oko 4. i 7. jula bio je, kao svake godine, tematski vezan za velike istorijske događaje - ovog puta posebno za bitku na Sutjesci.

Kako to obično biva, neki su prilozi - na prvom mestu političko-informativni - neposredno obrađivali temu, dok su drugi (kao na primer Tanhoferov igrani film "Dvostruki obruč", ili dokumentarni film o sovjetskom ratnom snimatelju Muromcevu) bili za nju vezani samo posredno i više su služili dopunjavanju opšte atmosfere obnavljanja uspomena.

Ivo Lola Ribar, Glamočko polje, 27. XI '43: Da li je Lola zaista poginuo zbog "niza glupih slučajnosti"?

Novembar 1943, sećanje Rodoljuba Čolakovića: Obavili smo jednu tužnu dužnost: sahranili smo Ivu Lolu Ribara, koji je poginuo 27. novembra na Glamočkom polju. To je bio težak udarac za naš pokret jer je Lola spadao među svestrano obdarene ljude, bio do kraja odan našoj stvari, neumoran na poslu, dobar organizator, sjajan govornik.

Kuda sve on nije prolazio u ovom ratu! I kud god je prolazio, uvek ga je pratila sreća, a sad, kad se to najmanje moglo očekivati, pogibe zbog niza glupih slučajnosti.

Zašto je sa programa skinuta najgledanija emisija TV Beograd "Od glave do pete"? (1977)

U sredu, 23. februara 1977, za kada je u 20.00 na Drugom programu Televizije Beograd bila zakazana emisija iz zabavno-muzičkog ciklusa "OD GLAVE DO PETE", susret sa voditeljima Milovanom Ilićem i Minjom Subotom i njihovim gostima (Milja Vujanović, Branislav Vukašinović, Olivera Katarina, Oliver Dragojević i ostali) je - izostao!

Nekoliko dana pre toga jedan od voditelja (Milovan Ilić) najavio je u dnevnoj štampi takvu mogućnost i dao svoje objašnjenje, a početkom ove nedelje čuo se i zvaničan stav Televizije Beograd...

Zuko Džumhur: Kako je nastala njegova najpoznatija karikatura - "Staljin u Marksovom kabinetu"

Srpanj 1985: Duhovita politička karikatura Zuka Džumhura, koja je u filmu Emira Kusturice "Moj tata na službenom putu" povod za stradanje glavnog junaka, objavljena je prvi put 1950. godine, a prenijelo ju je oko sedamdeset najvećih svjetskih listova...

Vani je puhala košava, ona nemilosrdna, kakva zna biti samo u Beogradu, pa još u veljači. Da nesreća bude veća, rominjala je kiša, hladna i neugodna. A unutra, u Majesticu, prijatna atmosfera. Nas posebno zanima dvostruki stol u kutu gornje sale, jer je uz društvo, koje tu redovito sjedi gotovo od oslobođenja, najzanimljivije.

Džimi Hendriks: Najveći, najbolji i najuzbudljiviji gitarista koji je ikada zasvirao na planeti Zemlji

Jul 1984: Priča o najvećem gitaristi rokenrola zapravo je priča o surovim zakonima šou-biznisa u kojima opstanak zavisi manje od talenta, a više od snage ličnosti.

Hendriks je imao sve sem onoga što mu je bilo najpotrebnije; njegova smrt, stoga, nikoga nije iznenadila, a legenda o njemu i danas ispisuje nove stranice, prateći storiju o životu i smrti čoveka koji je sa gitarom mogao sve što najbogatija mašta može da zamisli.

Bogdan Božo Barbić, životna priča crnogorskog revolucionara: Čamio u kazamatima ostrva Mamula

Novembar 1983: Između dva svjetska rata Vojnopomorski arsenal u Tivtu je bio čvrsto uporište radničke klase i ishodište mnogih revolucionarnih aktivnosti. Jedan od rijetkih metalskih radnika Arsenala koji se nije odvajao od knjige bio je Bogdan Božo Barbić.

Najviše je čitao marksističku i socijalnu literaturu, pa je odlučio da život posveti borbi za radnička prava.

Upornost ga je dovela do pravnog fakulteta. Do šestog semestra je studirao uz rad, a zatim je prešao na redovne studije...

Krešimir Ćosić i Dragan Kićanović uoči derbija Cibona - Partizan: Ćosa o Kići - Kića o Ćosi (1980)

U subotu, 20. decembra 1980. u Palati sportova u Zagrebu sastaju se domaća "Cibona" (bivša "Lokomotiva") i beogradski "Partizan". 

Iako je u pitanju tek pretposlednje kolo jesenjeg dela prvenstva države, a prolećni deo počinje ubrzo posle Nove godine, interesovanje za ovaj meč veliko je.

Jer, "Cibona" i "Partizan" su očigledno dve najjače ekipe ovogodišnjeg košarkaškog prvenstva, a Krešimir Ćosić i Dragan Kićanović su njihovi najpouzdaiiji i najefikasniji igrači. 

Stevan Pišta Horvat, životna priča vojvođanskog sportiste veka: Zvuci naše himne vredniji od zlata

Maj 1976: Početkom proleća godine 1948, u vojvođanskoj štampi je prvi put zabeleženo ime Stevana Horvata, mladog člana rvačkog kluba "Polet" (docnije "Radnički" pa "Elektrovojvodina") iz Sombora; a početkom ovog proleća, novosadski dnevni list "Mađar so" počeo je da objavljuje feljton kolege Zoltana Santoa o Horvatu - u nastavcima, svakog petka preko cele stranice lista.

Posle sedam ranijih nastavaka, ove nedelje je reč tek o prvim značajnijim trofejima i titulama što ih je Stevan Horvat osvojio...

Ante Marković, premijer SFRJ, novembra 1991: Čovjek kome je osmijeh sasvim nestao sa lica...

Novembar 1991: Na jednom od prvih susreta sa novinarima, tada još veleuvažavani i široko nasmijani Ante Marković, predsjednik najuspješnije i najneuspješnije savezne vlade, na zapaženje da je rođen u znaku Strijelca, uzvratio je otprilike ovako:

"Zato i ne promašujem metu!... "

Poslije više nego neprijatne epizode u Banskim dvorima, u kojima se zatekao kada su bombardovani ili "bombardovani" - dva su tumačenja, sa dvije strane...

TV Beograd '67: Posetili smo radionicu za izradu natpisa koji se svakodnevno pojavljuju na malom ekranu

Maj 1967: U radionici za izradu "kratkih stanki", "smetnji na releju", "prekida filmske trake" i ostalih natpisa koji se svakodnevno pojavljuju na malom ekranu rade tri TV lica zauvek skrivena od oka kamere.

Hteli smo da saznamo njihova imena, da ih, bar za trenutak izvučemo iz senke, ali su oni bili kategorični: "Ne! Ne želimo da se otkrivamo. Anonimnost nam ne smeta. Naša imena su - slova koja ispisujemo."

A, treba reći, ovi ljudi svakodnevno ispisuju ni manje ni više nego - 16 hiljada raznih modela slova!

Kako je rođen TV "Neven" / Mila Stanojević i Timoti Bajford: Zbog ove serije smo se odrekli svega

Mart 1974: Kako je rođena televizijska serija "Neven", koja nas je naprečac osvojila, govori nam scenarista Mila Stanojević, crnokosa, mlada žena, majka dvojice dečaka. 

Reditelj serije je njen suprug Timoti Džon Bajford, Englez, zaljubljen u poeziju Jove Jovanovića-Zmaja.

Ta ljubav je tako velika da je svom drugom sinu Timoti, koga u ekipi iz milošte zovu Bajče, dao ime Jovan.

- Moj suprug prilazi svemu otvoreno, čista srca - kaže Mila Stanojević. 

Queen u Jugoslaviji, Freddie prijatno iznenađen: Čuo sam da ovde prodajemo dosta ploča? (1979)

Veljača 1979: U situaciji jalove koncertne rock scene (kakva je bar beogradska) intervju sa nekom od poznatih svetskih rock zvezda je poseban događaj. Pa ipak, iako čovek nije u situaciji da bira i iza sebe nema iskustvo sa Jaggerom, Lennonom ili Dylanom, ti razgovori se ponekad svedu na obično rutinsko izmenjivanje pitanja i odgovora... Ljubazan ja, ljubazan ispitivani... Smeškam se ja, smeška se ispitivani. Postavim pitanje, odgovor znam unapred.

Ruku na srce, baš takav je bio razgovor sa prvim čovekom grupe Queen. 

Rato Tvrdić o Josipu Đerđi: Bio sam u publici i otvorenih usta gledao Pinu kako majstorski vodi loptu

Veljača 1973: Rato Tvrdić, košarkaš "Jugoplastike" i državne reprezentacije, odgovorio je na pitanja telefonski iz Skopja, gdje je njegov klub igrao utakmicu. Sto osamdeset i pet centimetara visoki košarkaš, otac dvoipolgodišnje Gorane, izvanredan strijelac i veoma duhovit sugovornik "protiv" - Josipa Đerđe.

- Čestitamo - bilo je prvo što smo mu rekli preko telefona gdje su se miješali razni zvuci slabih linija - na vašem uvrštenju u reprezentaciju! ...

Žiža Stojanović seća se svoje prve ljubavi: Plavokosi mladić sa očima boje najvedrijeg neba (1968)

Avgust 1968: Žiža Stojanović, glumica Savremenog pozorišta, poslednji put viđena na malom ekranu u seriji Aleksandra Popovića "Ljubav, ah ljubav", o svojoj prvoj ljubavi:

- Bilo je to vreme koje je u sebi nosilo dah obnove zemlje i stvaralački polet, koji je strujao svuda oko nas. Kako mi je Beograd u to vreme postao blizak i drag!

Imala sam osamnaest godina, kada sam ga jednog jutra spazila prvi put, u ulici gde sam tada stanovala na Lekinom brdu. 

AC/DC, hevi metal za novu generaciju klinaca '81: Naši fanovi veruju da se nikada nećemo promeniti

Oktobar 1981: Hard rock, "HEAVY METAL" - pri pomenu ovih termina odmah se pomisli: žestoko, neodoljivo, strasno, vatreno!!! Zvuk koji je stekao ogroman broj pristalica; zvuk koji je protekle decenije imao zvezdane, ali i krizne trenutke, i zvuk koji u poslednje dve sezone doživljava svoje ponovno rađanje. Postoji jedna dosta, interesantna, teza: "HEAVY METAL" je faza u razvitku mladića, obavezna kao pubertet. Stasala je nova generacija klinaca, interesovanje za "HM" muziku se reaktiviralo, mladi ljudi u novim bendovima su počeli da sviraju "podmlađenu" pesmu. 

Neda Spasojević proglašena za najbolju evropsku glumicu '69: "Zlatna nimfa" za "Gospodina Foku"


Februar 1969: Kako je mlada glumica Neda Spasojević doživela vest o osvajanju "Zlatne nimfe" u Monte Karlu i šta su rekli o njoj članovi žirija IX međunarodnog TV festivala...

Uletela je redakciju, prošlog petka zajapurena, zadihana, veselih očiju i širokog osmeha koji joj je otkrivao blistavo bele zube. "Čestitamo, srećno od srca", zagrajali smo svi i okružili Nedu koja se spustila u prvu fotelju. Svako od nas želeo je da joj stegne ruku, da je zagrli.

Kosta Nađ, narodni heroj i general JNA: Kako sam se opredelio za revolucionarni pokret (1981)

Jun 1981: Kosta Nađ, narodni heroj, general armije i doskora predsednik SUBNOR-a Jugoslavije, rođen je pre sedamdeset godina u Novom Sadu.

Kako se i kada Kosta Nađ opredelio za napredni revolucionarni pokret, kako je postao i ostao komunista?

- Upisao sam se, u Petrovaradinu, u građansku školu, kako se to tada zvalo. I danas, kada dođem u "stari kraj", obavezno posetim tu školu. Danas se zove "Vladimir Nazor". Mnogo sam naučio u toj školi...

Ivan Bekjarev, album uspomena '86: U društvu brata, Kirka Daglasa, Miše Janketića, Čkalje, Džajića...

Septembar 1986: Album fotografija beogradskog glumca Ivana Bekjareva razgledali smo u bašti pored teatra "Bojan Stupica". Pričali smo mnogo, jer glumci su zanimljiv svet i Ivan se u tom pogledu ne razlikuje od svojih kolega: 


- Moj mlađi brat Bane i ja ispred crkve Svetog Marka. Bila je Vrbica, pa su nas roditelji ovako lepo doterali. Ja imam i zvonce. Mislim da je to bilo 1951. godine.
Pionirska scena Amaterskog kraljevačkog pozorišta. Bio je to komad "Ivica i Marica". Maricu je igrala Zorica Radulović, u to vreme najlepša devojčica u školi. Svi smo trzali na nju. U tom komadu je bila scena u kojoj su otac i zla maćeha stavili Ivicu i Maricu u isti krevet. Ja sam se toliko uplašio da u toj sceni ne dodirnem partnerku da sam se odmicao od nje sve dok nisam ispao iz kreveta na zadovoljstvo publike.

Evo me u grupi studenata prve godine Akademije, sa Kirkom Daglasom koji je, ne znam kojim povodom, bio u Beogradu.


Ovu sliku možemo da nazovemo "Bojanove bebe". Tu su još Đurđija Cvetić, Tanasije Uzunović, Josif Tatić, pokojni Dušan Đurić - verovatno najdarovitiji iz cele generacije, Branko Cvejić, Ceca Bojković i Gojko Šantić. To je bilo one godine kada je Bojan Stupica učinio nesvakidašnji potez i primio veliku grupu mladih glumaca u pozorište.

Kada sam 1973. godine otišao u vojsku u Sombor, sobni kolega mi je bio Dragan Džajić. Ja sam bio gušter, a on stara kuka.

Ovo je 1970. godina, moj možda najdraži period u životu. Imao sam čast da budem prvi koji je rekao "Dobar dan" na talasima "Studija B". Odmah potom usledila je druga velika čast - bio sam prvi glumac čija je slika objavljena na prvoj strani "Borbe".


Iz "Studija B" prešao sam u radio-stanicu "Beograd 202". Sada mogu da pričam o tome, bio je to transfer sličan onom u fudbalu. "Studio B" je predstavljao velikog konkurenta "Dvesta dvojci" i ona je uspela da "zavrbuje" mene i još neke voditelje.


Posle premijere "Protekcije". U sredini je Bojan Stupica. Ja sam ovaj sa brkovima, a ovo su... Neka, pustimo čitaoce da ih prepoznaju.

Kabare "Stepenice" u Domu omladine. Tu smo Đurđija Cvetić, Vesna Latinger, Lane Gutović i ja. Naša predstava je zabranjena uoči premijere. Bili smo mnogo drčni pa su na sastanku tražili da malo razvodnimo tekst, ili nema ništa od premijere. Mi smo, naravno, obećali, a kada je došla premijera nismo izmenili ni jedno slovo. Drugovi iz Doma omladine nisu ništa primetili nego su nas još i pohvalili.

Scena iz predstave "Zvrčak" u kojoj igram sa Mišom Janketićem. Za ovu predstavu smo nas dvojica osvojili "Zlatne ćurane" na Danima komedije u Svetozarevu 1976. godine.


Jedan od mnogobrojnih gostiju moje emisije bio je Čkalja. I? Šta da vam pričam, Čkalja je jedan.



Sećanje na ulogu Svetozara Vujkovića, upravnika logora na Banjici:

"Tačno je da u svakom čoveku, bez obzira koliko je zao, mora da postoji bar neka iskrica ljudskosti i makar nešto što bi nam koliko toliko objašnjavalo zašto je takav. Prva pomisao koja mi se javila kada sam pripremao ulogu Svetozara Vujkovića bila je da u tom negativnom liku pronađem ponešto pozitivno. Sa tom namerom poveo sam istragu o tom čoveku. Pročitao sam sve što sam o njemu mogao da nađem, čak i neke dokumente i zapisnike koji su još pod embargom, razgovarao sam sa mnogim ljudima koji su imali to neprijatno iskustvo da ga lično poznaju. Nikad i nigde ni u jednoj varijanti nisam pronašao ni najmanji trag dobrote. S druge strane, ta uloga mi je pomogla da shvatim da su naši gledaoci sazreli. Niko me nije poistovetio sa Vujkovićem u takvoj meri da bi mi to donelo neke neprijatnosti. Govorili su mi: "Čestitamo, odlično ste odigrali tu ulogu. Mrzeli smo vas sve vreme."


Ovo je moj skijaški debi na Mavrovu 1985. Za početak naučio sam da se slikam kao Stenmark. "Elan" mi ni do danas nije isplatio honorar za reklamu.






Slike iz privatne arhive Ivana Bekjareva pripremio i njegove komentare zabeležio: Stanimir Ristić (Sabor, 1986.)


...Godinu dana kasnije, na male ekrane stigao je "Bolji život", a sa njim i lik Stevice Kurčubića, koji je glumcu doneo veću popularnost nego ikada ranije. O tome je Ivan Bekjarev maja 1987. pričao za Studio - i to je intervju koji bi takođe trebalo digitalizovati...


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate



Mira Radaković: Somborka koja je postala prva dama YU rukometa (1972)

Januar 1972: Najpopularnije TV serije su "Nesalomivi" i "Gradić Pejton", a deca najradije gledaju doživljaje Pipi Duge Čarape i "Hajde da rastemo", emisiju u kojoj je glavna zvezda lutak Zozon, u društvu Taška Načića i Vlastimira Đuze Stojiljkovića... Apsolutna zvezda malog ekrana seli se i na veliko platno - Silvana Armenulić snima film "Lov na jelene", u kojem će igrati zajedno sa Borisom Dvornikom... U prvi plan je izbio i glumac Đorđe Jelisić - svi hvale njegovu ulogu Radiše u TV drami "Čep koji ne propušta vodu". Ista drama učvrstila je zvezdani status Jelisavete Seke Sablić... Počinje snimanje buduće hit serije "Građani sela Luga". Angažovani glumci: Jovan Janićijević, Dragan Zarić, Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić - i na veliko iznenađenje - Servantes iz "Našeg malog mista", Ivica Vidović. Još je niko ne pominje, ali će joj "Lug" doneti najveću popularnost: nezaboravna Zorica Šumadinac... Uskoro počinje i FEST 72, a organizatori ne samo da ulažu velike napore da manifestaciju otvori razvikani film "Smrt u Veneciji", već se trude i da na svečano otvaranje dovedu reditelja Lukina Viskontija... Novi tehnički rukovodilac Partizana postaje Velibor Vasović... Čak četiri jugoslovenska grada - Beograd, Bled, Sarajevo i Zagred - kandidovali su se za organizaciju šahovskog meča za prvaka sveta između Borisa Spaskog i Bobija Fišera... A u svetu domaćeg rukometa, jedna igračica podjednako šarmira svojom lepotom i sportskim umećem...