Showing posts with label Rvanje. Show all posts
Showing posts with label Rvanje. Show all posts

Ivica Frgić '76: Montrealska drama najboljeg jugoslovenskog rvača - petnaest sekundi do zlatne medalje...

U Tempu koji je izašao aprila 1979, pojavio se članak iz pera Radivoja Markovića pod nazivom "Zlatarevo zlato".

Dogodilo se da je čuveni sportski novinar tog proleća ležao u bolnici zajedno sa dugogodišnjim trenerom rvačke reprezentacije Ljubomirom Ivanovićem Gedžom.

I dok su lekari rešavali Raćine i Gedžine srčane probleme, njih dvojica su vodili maratonske razgovore, te je novinar iskoristio prisustvo najvećeg autoriteta u oblasti rvanja da ga upita:

"Od svih uspešnih rvača koje si otkrio, trenirao, vodio - možeš li da napraviš rang-listu najboljih?"

Ivanović je svoju listu izneo bez kolebanja i razmišljanja:

"Treći: Momir Kecman. Drugi: Branislav Martinović. A  najbolji jugoslovenski rvač svih vremena, zbog njegove postojanosti u formi i motivisanosti u borbi, svakako je Ivica Frgić."

Evo kako je 70-tih o ovom slavnom Somborcu pisao Tempo...

Seoske igre Srbije '78. okupile su u Šapcu preko 2800 takmičara: Višebojci nosili traktorske gume

Seoski višeboj, oktobra 1978: Seoske igre Srbije '78. okupile su u Šapcu preko 2800 takmičara, iz 200 sela. 

Razvrstani u ekipe juniora, seniora i veterana takmičari su pokušavali da prevaziđu Kubertenovu uzrečicu "Važno je učestvovati".

I da pobedama dođu do naslova najboljih. 

Zato se često moglo i čuti: "Važno je pobediti".


Stevan Pišta Horvat, životna priča vojvođanskog sportiste veka: Zvuci naše himne vredniji od zlata

Maj 1976: Početkom proleća godine 1948, u vojvođanskoj štampi je prvi put zabeleženo ime Stevana Horvata, mladog člana rvačkog kluba "Polet" (docnije "Radnički" pa "Elektrovojvodina") iz Sombora; a početkom ovog proleća, novosadski dnevni list "Mađar so" počeo je da objavljuje feljton kolege Zoltana Santoa o Horvatu - u nastavcima, svakog petka preko cele stranice lista.

Posle sedam ranijih nastavaka, ove nedelje je reč tek o prvim značajnijim trofejima i titulama što ih je Stevan Horvat osvojio...

Šaban Seidi, najbolji jugoslovenski sportista '77: Priča o šampionu i njegovih sedam sestara

Decembar 1977: Sabiraju se sportski uspesi i rezultati ostvareni tokom godine koja je na izmaku: slavi se fantastičan uspeh koji je postigla atletičarka iz DR Nemačke Rozemari Akerman - prva je preskočila 2 metra na stadionu u Berlinu, 26. avgusta 1977, u 20 časova i 14 minuta. Bio je to rezultat koji su i najozbiljni sportski stručnjaci očekivali da bude ostvaren tek negde između 1996. i 2000. godine.... Domaći fudbaler godine je napadač splitskog Hajduka Ivica Šurjak. Posebno se cene njegova borbenost, zalaganje i istrajnost - osobine koje je počeo da pokazuje već od prve utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, 23. marta 1973, kada mu je poverenje ukazao tadašnji selektor Vujadin Boškov, na utakmici sa Španijom u Zagrebu, kada je zamenio Oblaka na levom krilu... Čisto da se zna... Najbolji jugoslovenski - ali i evropski košarkaš u 1977. godini bio je Dražen Dalipagić - to kažu ne samo domaći mediji, već i cenjeni italijanski košarkaški časopis "Đigante del basket", koji će rezultate svoje ankete zvanično objaviti tek u januaru, ali su Praju rešili da obraduju pre Nove godine... Ipak, bila je ovo godina u kojoj je zablistao jedan 18-godišnji momak, ostvarivši uspeh koji teško da će ikada biti ponovljen: učestvovao je na pet velikih takmičenja i na svih pet našao se na pobedničkom postolju. Dvostruki vicešampion sveta, prvak Evrope i Balkana - rvač Šaban Seidi, koji je postigao to što je postigao zahvaljujući svojoj višegodišnjoj tvrdoglavosti, jer su ga roditelji, prema kasnijem priznanju, uporno nagovarali da postane teniser, plašeći se da ga neko na strunjači ne unakazi, osakati...    

Miroslav Čitaković, najkontroverznija ličnost YU sporta '69: Dobio džak medalja, ali nijednu više nema

Septembar 1969: U poslednjem prelaznom roku, zvezda transfera bio je fudbaler Proletera Nenad Bjeković, koji je itekako pojačao tim crno-belih. Bjeković naglas razmišlja: "Da bih postao veliki fudbaler - potrebni su mi samo dobri živci!"... Ipak, igrači Partizana su tih dana pogubili živce na utakmici sa Radničkim iz Kragujevca, koji ih je teško porazio (1:4), sve zahvaljujući superiornoj taktici njihovog novog trenera Dušana Nenkovića... Košarkaški reprezentativac Vladimir Cvetković žali se na poražavajući status vrhunskih sportista u Jugoslaviji: "Nemamo mogućnost da postanemo pravi profesionalci, kao na Zapadu, ali nam se ne pruža ni pomoć od države, kao u nekim drugim socijalističkim zemljama"... U centru pažnje su dve sportistkinje koje će braniti boje naše zemlje na predstojećim velikim takmičenjima: plivačica Atina Bojadži i rekorderka u bacanju koplja Nataša Urbančić... U avionskoj nesreći poginuo je velikan ringa Roki Marćano, samo nekoliko časova pre svog 46. rođendana. Ostala je legenda o apsolutnom prvaku sveta koji na profesionalnom ringu nikada nije bio pobeđen... Jedan od naših najboljih rvača Branislav Martinović odgovara na pitanje zašto rvački sport nije u Jugoslaviji popularan kao neki drugi sportovi: "Zato što se ne daje ni jedan odsto na popularizaciju rvanja. Na drugoj strani, slave se prosečni fudbaleri!" A novinaru Tempa Milanu Čabriću palo je na pamet da zabeleži priču o Martinovićevom kolegi Miroslavu Čitakoviću, za koga tvrdi da je najneobičnija osoba domaćeg sporta. Evo njegovog članka u kojem je pokušao da to i obrazloži...

Olimpijske igre u Minhenu 1972: Kako su jugoslovenski sportisti u jednom danu osvojili 5 medalja...

Deseti septembar 1972. ostaće upisan zlatnim slovima u analima naših nastupa na olimpijskim igrama, to je najradosniji i najuspešniji dan "plavih", onih koji su nas reprezentovali u Minhenu, na jubilarnom skupu najboljih sportista sveta.

Jer nikada do tada, bez obzira što smo u Meksiku pre četiri godine osvojili više medalja, nije se dogodilo da se u razmaku od samo nekoliko časova pet jugoslovenskih reprezentativaca nađe — na pobedničkom postolju!

Zvonko Vujin, osvajač bronzane medalje u Meksiku, i jedan od naših najboljih boksera svih vremena, prvi je imao čast da se nađe među najboljima.