"Bliski susreti treće vrste", novi Spilbergov hit film: Blizu je 2000, sve će se promeniti...


Januar 1978, "Videćemo na FEST-u 78": Najnoviji film Stivena Spilberga o fenomenu letećih tanjira doživljava ogroman uspeh ne zato što je poslednja reč pirotehnike i naučno-fantastičnog spektakla već što u svojoj poruci priča, pre svega, jednu običnu ljudsku dramu jednog običnog, malog čoveka u izvanrednim okolnostima...


*****



Petnaest miliona Amerikanaca ne mogu da greše - ili mogu? To je cifra - zadivljujućih 11 odsto odraslog stanovništva - koje tvrdi da je videlo NLO, popularno zvane leteći tanjiri. Među njima je i Džimi Karter, koji se istim iskustvom hvalio 1973. godine, u vreme kad je bio guverner Džordžije. 

Fenomen NLO, koji je bio naročito aktuelan kasnih sedamdesetih, ponovo je ovih dana u žiži interesovanja: na predlog predsednika SAD o njemu uskoro treba da se razmatra ni manje ni više nego pred Ujedinjenim nacijama. Cela ta obnovljena buka uveliko pogoduje najnovijem filmu proslavljenog Stivena Spilberga "Prisni kontakt treće vrste".

Reditelj "Dvoboja" i čuvene "Ajkule" snimao je proletos ovaj grandiozni i skupi spektakl u velikoj tajnosti i o filmu se tek odskora čulo, uoči njujorške premijere. "Prisni kontakt treće vrste" pozdravljen je od kritičara, a jagma za ulaznicama najrečitije govori u prilog tvrdnji da će film dostići ogroman komercijalni uspeh "Rata zvezda", najgledanijeg "biskopa" prošle godine.


Samo je Bari očaran



Junak "Prisnog kontakta" je Roj Niri, Džo Građanin kako Amerikanci nazivaju svog običnog, malog čoveka, koji radi kao električar u jednoj kompaniji, oženjen je, ima troje male dece, večeri provodi uz televizor, a najveće mu je zadovoljstvo da se igra sa električnim vozićem.

Vraćajući se kući jednog dana s posla, u predvečerje, Roj iznenada opaža na nebu veliki, svetleći "predmet", koji se lagano približava ...

Vidimo, zatim, scene u domu junakinje filma, Džilijan Giler i njenog trogodišnjeg sina Barija: dok majka, privučena galamom, zuri na smrt preplašena u "to nešto zaslepljujuće", dečko, naivno, otvorenog srca i očiju, očarano posmatra sa trema sjajnu loptu na nebu.

Život dveju porodica od tog trenutka radikalno se menja. Rojev postaje niz smešnih, ali i katastrofalnih događaja: žena i deca osećaju da on više nije onaj stari i sa užasom se otuđuju od njega dok Roja opseda danonoćno ono što je video i on neprestano pokušava da tu svoju viziju izvaja - od krompir pirea i svega drugog što u kući nalazi.

U Džulijinoj kući zbivaju se, takođe, čudne stvari: nevidljiva ruka otvara fioke, frižider ... električni mikser zvrji sam za sebe, igračke jure po sobi i sudaraju se ...

Najuzbudljivije, međutim, tek dolazi!

Roj i Džilijen su pretrpeli do tad samo "prisni kontakt prve i druge vrste" - posmatranje i osećanje prisutnosti NLO. Tek predstoji onaj treći, najužasniji "prisni kontakt" - neposrednog susreta sa vanzemaljskim bićima.


Spektakl boja i svetlosti



Spilberg je za mesto tog "sastanka" odabrao Đavolovu kulu u Vajomingu i on tu dovodi sve svoje junake Roja, Džilijen, malog Barija i celu četu istraživača predvođenu naučnikom Lakombom, kojeg, uzgred, igra slavni francuski režiser Fransoa Trifo.

Taj "prisni kontakt treće vrste" - plod saradnje režisera Spilberga, čarobnjaka za specijalne efekte Daglasa Trambala ("Odiseja u svemiru), kamermana Vilmoša Zigmunda, kompozitora Džona Vilijamsa i još stotinak majstora za pirotehniku - traje poslednjih četrdeset minuta filma i predstavlja, prema sudu kritičara, do sad neviđeni "spektakl boja i svetlosti" na velikom ekranu.

Izuzetan uspeh ovog filma kod publike objašnjava se, pre svega, izuzetnim interesovanjem ljudi za fenomen NLO. Nije nikakvo čudo, smatraju sociolozi i psiholozi, da milioni običnih ljudi osećaju očajničku potrebu za verovanjem u realnost drugih svetova i drugih bića: time stvaraju iluziju da ova, sve paranoidnija planeta, nije kraj, nije sve i svja, da izlaza, ipak, ima...

Stiven Spilberg je "igrao", uglavnom, na tu kartu: naučna fantastika za njega je samo okvir, leteći tanjir paravan iza kojeg se krije, u stvari, ljudska drama. 

Ako neko traga u ovom filmu za Spilbegovom porukom, onda recimo da ona u suštini glasi: obični ljudi u izvanrednim okolnostima su ti koji su važni, to nije tad ni tehnika niti su to tehničari.

Stručnjak za "pitanja NLO" Alen Hajnik, koji je bio Spilbergov glavni konsultant na scenariju, kaže: 

- NLO fenomen u osnovi je ljudski fenomen. On je rezultat odbrambenog mehanizma i javlja se uvek u trenucima velikih društvenih stresova. "Prisni kontakt treće vrste" je, u stvari, film o ljudima, ovozemaljskim bićima, i pogrešiće svi oni, koji ga budu doživeli kao čistu naučnu fantastiku.

O svom radu sa Spilbergom i o samom filmu Trifo je rekao: 

- Vrlo smo blizu 2000. godine. Sve će se promeniti. Ovaj vek smo počeli sa entuzijazmom, a sada smo puni gorčine i loše savesti. Jedini način borbe protiv toga je da prihvatimo 21. vek. Ja imam veliko poverenje u decu, koja će biti ljudi u idućem veku, ali mi, mi smo izgubljena generacija. Naše ponašanje će postati sve samoubilačkije. Ovaj film je način borbe protiv tog samoubilačkog duha i ja verujem da će publika na taj način primiti Spilberga.

Napisala: Jasmina Lekić (RTV revija, 1978.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate