Žiža Stojanović seća se svoje prve ljubavi: Plavokosi mladić sa očima boje najvedrijeg neba (1968)

Avgust 1968: Žiža Stojanović, glumica Savremenog pozorišta, poslednji put viđena na malom ekranu u seriji Aleksandra Popovića "Ljubav, ah ljubav", o svojoj prvoj ljubavi:

- Bilo je to vreme koje je u sebi nosilo dah obnove zemlje i stvaralački polet, koji je strujao svuda oko nas. Kako mi je Beograd u to vreme postao blizak i drag!

Imala sam osamnaest godina, kada sam ga jednog jutra spazila prvi put, u ulici gde sam tada stanovala na Lekinom brdu. 

Bio je to plavokosi mladić dvadesetih godina, visokog rasta, sa očima boje najvedrijeg neba. 

Od tada smo se viđali na igrankama, Kalemegdanu, svuda... 

Kao da sam otpočela neki drugi život, čarobni, pun snova... 

Želela sam da upijem to vreme koje prolazi, te susrete sa njim, te boje koje kao da su se stvarale samo za nas da ih pamtimo: Beograd leti, u jesen, Beograd zimi... 

Razmišljali smo o budućnosti: da on, romantična priroda i esteta, postane filmski režiser, a ja pozorišna glumica...

Jedne večeri, kao član kulturno-umetničkog društva "Abrašević", igrala sam prvi put "Koštanu" u domu "Đure Salaja". 

Tada sam čvrsto odlučila da postanem glumica, posle uspeha koji sam doživela. 

Moj život se potpuno izmenio od te večeri. 

Sva sam se okrenula pozorišnoj karijeri, dok je moj mladić počeo ozbiljno da misli na naš brak. To me je uplašilo! Morala sam da se nekako odlučim: između njega i pozorišta. 

Ovo drugo je ipak pobedilo moju ljubav - i bol zbog toga.

(TV novosti, 1968.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate