Mira Radaković: Somborka koja je postala prva dama YU rukometa (1972)

Januar 1972: Najpopularnije TV serije su "Nesalomivi" i "Gradić Pejton", a deca najradije gledaju doživljaje Pipi Duge Čarape i "Hajde da rastemo", emisiju u kojoj je glavna zvezda lutak Zozon, u društvu Taška Načića i Vlastimira Đuze Stojiljkovića... Apsolutna zvezda malog ekrana seli se i na veliko platno - Silvana Armenulić snima film "Lov na jelene", u kojem će igrati zajedno sa Borisom Dvornikom... U prvi plan je izbio i glumac Đorđe Jelisić - svi hvale njegovu ulogu Radiše u TV drami "Čep koji ne propušta vodu". Ista drama učvrstila je zvezdani status Jelisavete Seke Sablić... Počinje snimanje buduće hit serije "Građani sela Luga". Angažovani glumci: Jovan Janićijević, Dragan Zarić, Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić - i na veliko iznenađenje - Servantes iz "Našeg malog mista", Ivica Vidović. Još je niko ne pominje, ali će joj "Lug" doneti najveću popularnost: nezaboravna Zorica Šumadinac... Uskoro počinje i FEST 72, a organizatori ne samo da ulažu velike napore da manifestaciju otvori razvikani film "Smrt u Veneciji", već se trude i da na svečano otvaranje dovedu reditelja Lukina Viskontija... Novi tehnički rukovodilac Partizana postaje Velibor Vasović... Čak četiri jugoslovenska grada - Beograd, Bled, Sarajevo i Zagred - kandidovali su se za organizaciju šahovskog meča za prvaka sveta između Borisa Spaskog i Bobija Fišera... A u svetu domaćeg rukometa, jedna igračica podjednako šarmira svojom lepotom i sportskim umećem...  

"Nostalgično se prisjeća dana kad je kao djevojčica prvi put imala loptu u rukama. Učinila joj se velika, teška. Jedva ju je bacila do gola, pa ipak je nastavnik gimnastike osnovne škole u Somboru rekao:  Ova će mala sigurno biti pravi igrač!"


Dok je trčala za loptom više je sličila manekenki nego igračici. Vitka stasa, elegantnoga držanja i gracioznog hoda plijenila je pažnju gledalaca. Trčala je lakoćom. Nježne i meke kretnje nisu se mogle uklopiti u grubosti rukometa. Na licu nije bilo grča.

- Od danas navijam za "Radnički"! - uzviknu neki gledalac.

Mira Radaković: Najlepše godine s loptom
Nije trebalo reći zašto.

Kad smo se upoznavali, čvrsto se rukovala.

Dlanovi su joj otvrdnjeli; kao da to nisu ruke djevojke koju gledam.

Velike smeđe oči i izbočene jagodice daju joj egzotičan i tajanstven izgled. 

Kad bi je onaj navijač vidio ovako lijepu i elegantnu, vjerujem da bi dolazio i na treninge.

- Nisam vjerovala da trebate baš mene - kaže Mira i smije se. - Činilo mi se da se netko šali!

Diskretno je našminkala samo oči.

Nedavno je na turniru u Mađarskoj izabrana za miss.

Smatra da je titulu dobila po nekom ključu, jer je trebalo da i naša reprezentacija dobije nagradu.

- Osim toga, konkurencija nije bila bogzna kakva. Osjećala sam se veoma neugodno.

Ne želi mnogo govoriti o tome. Nudi rakiju koja i liječi i ubija. Poslale su joj Koprivničanke Biba i Ana, drugarice iz reprezentacije. 

Na pitanja odgovora kratko. Ni riječi više nego što treba.

Nostalgično se prisjeća dana kad je kao djevojčica prvi put imala loptu u rukama. Učinila joj se velika, teška. Jedva ju je bacila do gola, pa ipak je nastavnik gimnastike osnovne škole u Somboru rekao:

- Ova će mala sigurno biti pravi igrač!

Možda je više voljela košarku zbog elegancije i mekoće pokreta. No, nastavnik je više volio rukomet, pa je Mira Radaković danas reprezentativka u tom sportu. Otada najljepše godine provodi s loptom. Dijeli i dobro i zlo.


S posla na trening



Prisjeća se dana kad je nakon mature, s nepunih 18 godina, došla u Beograd. Znala je kakve sve zamke čekaju u velikom gradu mladu djevojku iz provincije. Osjećala se izgubljena i sama. Nezaštićena. Otrgnuta sa stabla kao nedozrela jabuka i bačena među nepoznate ljude. Znala je da se slabi lako izgube i utope u nepoznatom gradu.

Došla je studirati i usput je igrala rukomet.

Mira Radaković: "Moram biti doterana!"
- Na žalost, dogodilo se obrnuto. Ako uopće zbog čega žalim, onda je to razlog - kaže Mira.

Zapustila je studij i našla zaposlenje. Tako je i odgojena: da sama odlučuje o sebi i svom životnom putu. Od sedamnaeste godine čvrsto stoji na svojim nogama. I to joj je ojačalo karakter. Ne popušta kad je u pravu. Tvrdoglava je, uspravna...

- Na to sam ponosna, na tu svoju tvrdoglavost. Što bi se dogodilo sa mnom da nisam bila takva?

Još se nije izgubio dim popušene cigarete, a već pali novu. Puši mnogo. Ne smatra da je to znak slobodnog ponašanja, to je potreba.

Osjeća se dijelom svoje generacije, makar je uvijek ne razumije potpuno. Ljuti se na tzv. "ljubavni život" mladih. Neke su stvari mnogo ljepše kad su diskretnije. 

Zamjera mladima preveliku slobodu ponašanja. Kad je došla u reprezentaciju bila je sretna ako ju je starija igračica poslala po cigarete. Danas kao da nitko više ne poštuje razlike u godinama. 

Pažljivo prati zbivanja u društvu. Ne želi biti pasivan promatrač. Smatra da sport zbližava ljude, briše granice.

Ustaje u pola šest. Radi do 15 sati i sama priprema ručak. Poslije juri na trening, i tako svakog dana. Ne ostaje mnogo vremena za zabavu i odmor. Voli spavati. Na putovanjima nastoji nadoknaditi izgubljeno vrijeme. U hotelima čita ili se zabavlja kartama. Nema mnogo vremena za izlaske.

- Nemojte zapisati - smije se - ali kad sam negdje na putu nastojim obnoviti garderobu...


Najbolje igra kad ne trenira!



Prati modu. Odjevena je moderno i ukusno. Ima visoke kožne čizme i pletene hlače do koljena, smeđu "dolce-vitu", šareni pulover. Bez kompleksa je obukla šorc.

Snažna i beskompromisna...
- Zahvaljujući sportu stalno sam u dresu. Bez problema sam se pojavila u vrućim hlačicama.

Rukomet igra zbog ljubavi prema sportu.

Novac ima samo stimulirajući karakter (900 dinara plus premije).

S plaćom koju zaradi u poduzeću sakupi se dosta. Za koji dan će uplatiti kola. Uskoro je očekuje i stan: treba da ga dobije kao vrhunski sportaš.

Često se povređivala i u trenucima slabosti pomišljala da ostavi sport. Ozljeda koljena muči je i sada: ponekad jedva hoda! 

Ima svoju filozofiju u sportu.

Zbog toga je doživjela mnogo lijepih trenutaka. Zna da se mora i gubiti, a poraze ne prima tragično. Smatra da odnos trenera i igračice mora biti pošten i ljudski.

Trener je prijatelj i drug. Ne smije se postavljati kao muškarac prema ženi. 

Paradoks: smatra da pušenje ne škodi sportašu i da najbolje igra kad ne trenira! 

Naravno, treneri tako ne misle. 

Dok igra ne razmišlja o tome kako izgleda. Poznati je "tremaroš".

- Možda nešto više pazim na svoj izgled od ostalih sportašica. Namažem se i uredim. Igram pred velikim brojem ljudi, moram biti dotjerana.

Govore da je jedna od najljepših i najgracioznijih sportašica.

- Ako netko tako misli, valjda zna zašto to govori - kaže samouvjereno. - Nisam uvježbavala pokrete, ne razmišljam o tome kako hodam. To mi je prirođeno.

Ljuti se zbog toga što je beogradski "Radnički" najlošije odjevena ekipa.

Muškarci kupuju dresove i možete zamisliti šta sve kupe!

Mira sama uređuje sportsku opremu. Sužava je i prilagođava tijelu. Prije snimanja pažljivo je izglačala dres.

Slobodno vrijeme provodi s prijateljima.

Ruku bi dala u vatru da su muškarci bolji prijatelji, odaniji, iskreniji... U trenucima krize u njima može naći oslonac.

- Žena je ipak žena. Slabije biće. Nema nas mnogo koje možemo držati korak s muškarcima.

Za cijelo vrijeme razgovora slušamo muziku.

Kod Mire radio trešti cijeli dan.

Ne voli bit-muziku.

Obožava ozbiljni dio zabavne glazbe: Arsena, Terezu, Nadu Knežević i sastav Pro Arte.

Kad nađe vremena ode u kino. To je njena najmilija zabava.

Pokušava sastaviti prvu sedmorku sportaša ljepotana: 

Slaven Zambata, Damir Šolman, Branislav Pokrajac, Ratomir Dujković, Ronald Lopatny i Petar Skansi.

- A kapetan bi bio - koketno se smiješi - Nikola Pilić. Dolaze u obzir još neki, ali samo kao rezerve...

"Neću se udati radi udaje!"
Nije zaljubljena. 

I sport je pomalo kriv što nema momka.

Nitko ne želi djevojku koja slobodno vrijeme provodi na treninzima.

Na putu često razmišIja kako je sebi oduzela mnogo toga.

- Baš sam luda - pomisli - mogla sam biti na plesu, dotjerana, zabavljati se...

Da se nije bavila sportom sve bi bilo drukčije. Završila bi fakultet, imala momka... 

No, to su samo kratkotrajne krize.

One brzo prolaze.

Smatra da se ne bi mogla ludo zaljubiti.

Nerado otkriva intimu.

Sentimentalna je, romantična, patrijarhalno odgojena.

Muškarac mora biti glava obitelji.

Želi da to bude snažan čovjek koji će je voditi kroz život.

Kad priča o sebi naglašava svoju snagu, beskompromisnost, tvrdoglavost...

Želi da i muškarac ima takve osobine.

Da bude jači od nje. Zna da nema idealnog muškarca, ali ona će čekati dok ne naiđe pravi....

- Zar da se udam samo radi udaje? A ne, to ne dolazi u obzir - kaže odlučno. - Radije ću ostati - sočno rečeno - baba djevojka!

Napisao: Mladen Pleše, snimio: M. Koković (Start, januar 1972.)


Hit januara 1972:



Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)