Pula 1955: U publici Josip Broz Tito i supruga Jovanka, najzapaženiji Golikov film "Djevojka i hrast"

Srpanj 1955: Filmski festival u Puli, kao najveća manifestacija dostignuća naše filmske umjetnosti u zadnje dvije godine izazvao je pažnju ne samo naše već i svjetske filmske javnosti. 

O tome najbolje govori činjenica, da je na festivalu bilo prisutno preko 50 stranih filmskih radnika. 

Festival je protekao u radnoj atmosferi, ali je ipak u tim festivalskim danima čitava Pula bila svečana i razdragana.

Za razliku od prošlogodišnjeg, ovaj je festival apsolutno uspio, dapače premašio sva očekivanja... 

U Puli se sakupilo preko tisuću filmskih umjetnika, novinara, predstavnika distributerskih i proizvodnih poduzeća iz svih naših republika. 

Na nizu konferencija za štampu, raznih sastanaka i svečanih primanja mnogo se govorilo o našoj filmskoj umjetnosti, mnogo toga povoljnog i nepovoljnog ...




Oni govore za vas...



Razgovarali smo s mnogim našim filmskim umjetnicima i uvjerili se da svi oni gledaju ozbiljno na svoj zadatak, da vole svoj posao, da su spremni mnogo žrtvovati...


KREŠO GOLIK: "Znam da "Djevojka i hrast" nije film za široku publiku, film koji će puniti blagajne kinematografa... Ali, smatram da to nije važno. Film je umjetnost i "Djevojka i hrast" je film, pa sam nastojao da on ima veze s umjetnošću... Da li sam uspio? To ja sam ne znam!"

Izgleda da se režiser Golik ovaj puta prevario. Publika u Areni je nakon, a i za vrijeme predstave, oduševljeno aplaudirala ... "Djevojka i hrast" je znači ipak film i za publiku. Ako prihvatimo kao publiku 12.000 gledalaca u Areni...


VATROSLAV MIMICA: Bili ste u Areni?

JA: Da, bio sam i čuo?

REŽISER: Što?

JA: Aplauz. To je drugi film, koji je bio tako srdačno pozdravljen od strane publike ...

REŽISER: Znači da je "Ikl" uspio?

JA: Kod publike sigurno!


ANTUN NALIS: Novosti? Ima. Prešao sam u "Zagreb film". Nalazim se na platnom spisku kao stalni filmski glumac. Ziher je ziher ... Igrat ću u "Čovjeku s mirne ulice" jednu epizodnu ulogu, no zadovoljan sam jer je to dobra uloga ...


DRAGOMIR FELBA: Nemam smisla za intervjue. Što želim igrati? Mnogo toga. Na primjer jednu ulogu u kojoj ne igram partizana. Nemam ništa protiv tih uloga, ali igrao sam ih zaista dosta. Koja je moja najbolja uloga? Mislim da je to bio Barba Žvane...


SAVETA MALINSKA: Kako se osjećam ovdje? Moram priznati da mi je malo nezgodno ... Nikad nisam bila na takvim festivalima. Da, želila bih da opet igram, ali za sad želim da prije svega završim gimnaziju.


FRANC ŠTIGLIC: Nakon režije "Vučje noći" spremam se da radim na filmu za koji sam napisao sam scenarij. Radi se o scenariju prema jednoj pripovijesti Miška Kranjca... S radom u Makedoniji sam zadovoljan, Samo, kada sada gledam svoj film, osjećam da bih dosta toga mijenjao ...


RADOVAN VUČKOVIĆ: Hvala. Kolači mi prijaju. Volim prijeme na kojima ne zaboravljaju da ima ljudi, koji vole jesti i kolače. Sa svojom ulogom u "Milijuni na otoku" sam zadovoljan. Samo škola ... To je neugodna stvar... Da, kad bih mogao, postao bih filmski glumac. Volim biti filmski gumac... Da, i kolače volim, a nemam ništa protiv orandžade...




Propaganda, aplauz, kritika, i ono drugo...



Poznata je stvar da se naša kinematografija ne može pohvaliti dobrim propagiranjem i reklamiranjem svojih proizvoda. Ovaj puta izgleda nije bilo tako, ali samo djelomično. Pula je bila dekorirana mnogobrojnim plakatima, panoima, štandovima i barakama pojedinih proizvodnih i distributivnih poduzeća. 

Ako ocjenimo jačinu propagande, postaje očito da su najviše reklamirala svoje filmove poduzeća UFUS i Avala fim, a najslabije, gotovo nikako, osim nekoliko panoa, poduzeća "Jadran film" i "Vardar film", koji nisu imali ni propagandni materijal za štampu. 

Zanimljivo je bilo da su najslabiji filmovi na festivalu bili najviše propagirani, kao na primjer "Dva zrna grožđa" ...

Pulska publika, koja je predstavljala pretežni dio onih 12.000 gledalaca, što su svaki dan ispunjavali redove Arene do zadnjeg mjesta, bila je prilično hladna. 

Zato je odmah upao u oči svaki jači aplauz i oduševljenje.

Za razliku od prošle godine, ovaj puta je publika imala kriterija i razumijevanja, kome će podijeliti svoj aplauz. 

Bilo je to na premijerama filmova "Jubilej gospodina Ikla", "Trenuci odluke", "Djevojka i hrast", "Ešalon dra M" ... 

Zanimljivo je da je odlični koprodukcioni film "Krvavi put" prošao, barem što se tiče publike prilično nezapaženo.

"EŠALON DR. M." prvi film Žike Mitrovića


Anegdote i stvarnost...



Bilo je i dosta duhovitih festivalskih anegdota, koje nisu daleko od istine ... 

Tako se odmah nakon premijere filma "Dva zrna grožđa" govorilo kako je direktor kinematografskog poduzeća u Puli negdje na sredini filma došao u operatersku kabinu i počeo grditi operatera da je prilikom prikazivanja ispustio jednu rolu filma i zbog toga da je film postao nerazumljiv. 

Uzaludna su bila dokazivanja operatera da su sve role prikazivane u cjelosti...

I prilikom prikazivanja filma "Anikina vremena" dogodio se zanimljiv slučaj. U sekvenci gdje Mihajlo prilično sporo pere lice vodom iz česme, iz publike se čuo glas: 

"Dosta je, ostavi se toga, uhvatit ćeš sinuse ..."

Neki novinar navodno upitao direktora jednog našeg filmskog poduzeća zašto nije priredio konferenciju za štampu. Odgovor je bio:

"Naše poduzeće nema ni dinara u svom fondu za reprezentaciju, pa nismo mogli prirediti prijem: konferenciju nismo priredili jer jedno bez drugog ne ide. Naši novinari su ljudi s principima... "

O prijemu kojeg je za novinare i filmske radnike priredio "Triglav film", u šest sati poslije podne, pričalo se: 

"Pametni su ljudi Slovenci. Priredili prijem u šest, a predstave u areni počinju u pola devet. Što se može za dva sata ... popiti ..."

Moglo bi se o stvarima oko i iza Arene još mnogo toga pisati, ali to drugom prilikom ...

Tekst: Lj. G, obrada: Yugopapir (Novela film, 1955.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate