"TeVe" Dražena Matošeca: O "Boljem životu", "Hitu meseca", "Panonskom mornaru", "Animaviziji"

Lipanj 1988: Samo na zagrebačkoj televiziji moglo se svojedobno dogoditi da čovjek ode u mirovinu izravno s funkcije urednika emisije Zdravo mladi.

To nas upozorava koliko je za tu ustanovu mladost rastezljiv pojam: kao i u našem društvu uopće, ni tamo nitko nije za staro željezo dok ga ne dohvati penzija.

Mnoge zagrebačke TV-stvaraoce mirovina je pokosila u cvijetu mladosti, tek što su nasljednicima odali tajnu svoje svježe krvi, koja glasi: ako ostariš u dvadesetoj, bit ćeš podjednako mlad u šezdesetoj.

Gazimestan '89: Helikopteri nadleću narod... Gde je taj kompjuter koji može da izbroji ove ljude

Dan pre, dvadeset i sedmi jun 1989: Dobro jutro, Kosovo! Dobro jutro, Gazi Mestan! Dobro jutro, Gračanice.

Vreme i prostor večita deca. Samo je čoveku suđeno da odraste. I zato, 15.(28) juna 1389. ovde turske zurle i timpani, sukobljena dva naroda, dve vere i Lazar i Murat. Car i sultan. Po jednima na turskoj strani sedamdeset, po drugima sto sedamdeset, po trećima pedeset hiljada vojnika. Na srpskoj samo pet stotina, dvadeset pet ili trideset i pet hiljada.

Reakcije na Gazimestan '89, kolumnisti Danasa: Branislav Milošević, Jelena Lovrić, Tanja Torbarina

Branislav Milošević, "Zaboravljeni datum": Svi smo, najpre, zaboravili, a onda se, tako reći spontano, setili: na dan kad je na Gazi-Mestanu slavljena 600-godišnjica boja na Kosovu, objavljena je, pre 41 godinu, Rezolucija IB-a, a pre 75 godina je Gavrilo Princip uspešno pucao na austrougarskog prestolonaslednika Ferdinanda.

Pošto je naše istorijsko pamćenje dresirano po protokolu mi svaku godišnjicu koja nije "okrugla" - zaboravljamo, pa ćemo, tako, po svoj prilici, zaboraviti i 601. godišnjicu kosovskog boja.

Gazimestan, 28. VI 1989. u izveštajima stranih novinara: Dan kada je Srbija raskinula sa Titom

Jun 1989: "U prkosnoj demonstraciji srpskog nacionalizma gotovo milijun Srba slilo se u srijedu u pokrajinu Kosovo, u kojoj vlada međunacionalna napetost, da obilježi 600. godišnjicu svoje legendarne bitke i pozdrave svog junaka modernog doba - srpskog predsjednika Slobodana Miloševića."

Ovim riječima poznata svjetska agencija AP započinje svoj izvještaj sa Gazi-Mestana, a slično su ovaj događaj okarakterizirali i mnogi drugi strani novinari. 

Tako, recimo, komentator Neue Kronen Zeitunga kaže: 

Montevideo 1930: Kako je beogradska štampa izveštavala o velikoj pobedi Jugoslavije nad Brazilom

Jul 1988: Ispratili smo ih, blago rečeno, u neizvesnost. I vest je onda dugo putovala, a kako li se tek naporno stizalo do tog dalekog Montevidea...

Znali smo:

Naša reprezentacija u glavnom gradu Urugvaja igraće svoju prvu utakmicu u ponedeljak posle podne po tamošnjem vremenu, to jest u ponedeljak uveče po našem. Objašnjeno je: ako se utakmica završi u 19 časova po njihovom vremenu, kod nas će u tom trenutku biti ponoć između ponedeljka i utorka. 

KUD Idijoti 1994: Čemu ta zvijezda? Nismo ustaše, četnici, fašisti, kurci-palci - mi smo partizani

Jul 1994: Osim mainstream Atomskog skloništa rock geografska karta Pule dugo godina nije ništa osobito pružala. Pojedinačni, ali malolitražni punk dometi početkom osamdesetih su ukazivali da se tamo ipak nešto ozbiljno svira, ali do konkretnih rezultata se teško dolazilo. Sve dok se, najzad, nisu pojavili KUD Idijoti!

Prvi znaci o njima su stigli putem koncertne kasete "Legendarni uživo". Za bend koji se tek probija krajnje neobično je delovalo da sebe krsti epitetom legendarnosti.

Sveti Stefan 1977: Ko su bili najgalantniji i najneobičniji gosti našeg ekskluzivnog grada-hotela?

Septembar 1977: Na početku gala turističke sezone jedan dnevni list objavio je senzacionalnu vest da ekskluzivni grad-hotel Sveti Stefan otvara svoje kapije radnicima Fabrike stakla iz Paraćina. Požurili su novinari da detaljnije ispitaju kakvo se to čudo dogodilo, da se ovaj turistički "Svetac", kome je od početka bila namenjena uloga kovačnice deviza, pokloni pred domaćim gostom. 

I kakvim bi se to čarobnim računicama jedan tako luksuzan hotel mogao da pretvori u radničko odmaralište?

Miroslav Antić '82: Kad vam dete punim ustima kaže - tata, onda sve drugo postane besmisleno...

Januar 1982: Pre dve sedmice izašla je trideset sedma knjiga novinara, pisca sada i omiljenog voditelja TV ćaskanja...

Rasprostranjeno je mišljenje da je pesnički dar kompenzacija za neki pesnikov nedostatak. Prokomentarišite to sa aspekta ličnog iskustva?

- Moj najveći nedostatak je što nikad nisam bio pesnik. Pesnici su ti koji dozvole da se primeti umor njihove usplahirene reči. A stihove sam pisao iz potrebe da nešto kažem, da budem čovek.

SP 1978, iza kulisa mundijalskog spektakla: Zanimljivi statistički podaci o najuspešnijim ekipama

Jun 1978: "Gaučosi" ipak bez premca, jer su na putu do prvog trijumfa na svetskim šampionatima ostvarili najbolji bilans u osvojenim bodovima, pobedama, golovima, procentima...

Zavesa je pala iza poslednjeg čina melodrame zvana XI prvenstvo sveta u fudbalu. 

Kakav je u tih 25 dana prikazan fudbal, ostavimo to da ocene stručnjaci kada se svi pozvani i nepozvani raziđu, vrate svojim kućama i srede utiske.

Dr Saša Božović, sećanje na Sutjesku '43 (2/2): Krcun me moli da obiđem ranjenu dr Olgu Dedijer...

Drugi deo sećanja na Sutjesku / Rataj - Miljevina, 1943: Nagomilani ranjenici i bolesnici do samog puta. Mislim da su pored bolnice Druge proleterske i Četvrte crnogorske brigade bili i Bosanci, pa i Dalmatinci. Pored bolnice i bolničkog osoblja ima dosta drugova iz rukovodstva - štaba. Avioni kruže i stalno tuku. Mi smo takoreći na čistini.

Imam utisak da nas sa svih strana gađaju. Šište mitraljeska zrna, bombe razdiru zemlju, opšta vreva i pucnjava. To mi je najbučniji dan u ratu.

Dr Saša Božović, sećanje na Sutjesku '43 (1/2): Avioni nas tuku neprestano, od juče, od prekjuče...

U sanitetu Druge proleterske, 1943: Krajem Četvrte neprijateljske ofanzive, saopšteno mi je da se javim dr Vojislavu Duliću, načelniku saniteta Druge proleterske divizije. Istovremeno mi je saopšteno da ću biti upravnik bolnice te divizije.

Od tada se moje kretanje i rad vezuje sa radom dr Dulića.

U prvo vreme bila sam sa grupom ranjenika i bolesnika koje sam ustvari stručno vodila potpuno...

Rambo Amadeus 1990: Bio sam malo ispred vremena kada sam pravio "Kataklizmu komunizma"

Januar 1990: Ništa užasnije od Ramba Amadeusa u "otkačenom" stadijumu, spremnog na SVE da bi šokirao, i ništa interesantnije od Ramba Amadeusa raspoloženog za susprezanje temperamenta, i dugi razgovor.

Svako od nas je bar jednom (bilo na televiziji ili radiju) bio svedok trenutka kada Rambo podivlja pa počne da maltretira prisutne. 

Ovaj razgovor (na moju sreću) potvrđuje da on ima i svojih mirnih faza, kada priznaje da je i on nekad bio dete, obožavao neke od svojih sadašnjih kolega...

Bitka na Sutjesci, ratne uspomene generala Velimira Terzića (2/2): Slom neprijateljske ofanzive

Jul 1961: General Terzić je u vrijeme epopeje na Sutjesci vršio dužnost načelnika Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.

Bio je čitavo vrijeme u samom središtu najtežih događaja.

Ova priča generala Terzića, kazivana prema sjećanju i nekim dokumentima, opisuje kako je Vrhovni štab NOV i POJ proživljavao onih trideset dana neprestanih bitaka...

Bitka na Sutjesci, ratne uspomene generala Velimira Terzića (1/2): Starome je danas rođendan...

Jul 1961: Osamnaest godina je prošlo od historijskih majskih i junskih dana 1943. godine kad je sadašnji nacionalni park Sutjeska - zona prašuma, hiljadumetarskih kanjona, strmih padina i divljeg bespuća - u neprekidnim tridesetodnevnim bitkama bio postao poprište najslavnije epopeje naše revolucije.

O događajima što su se tih dana zbivali na Sutjesci, na putu od međuriječja Pive i Tare preko Vučeva, Suhe, Tjentišta i Zelengore do proboja iz trećeg obruča na komunikaciji Kalinovik-Foča, objavljujemo sada ratne uspomene generala Velimira Terzića.

Boško Buha, zamenik komandanta brigade "Bratstvo-jedinstvo": Sinovac slavnog bombaša (1978)

Fruška Gora, avgusta 1978: Boško Buha, zamenik komandanta brigade "Bratstvo-jedinstvo" na Fruškoj Gori, zbog toga što je krupniji od svog slavnog strica, nije u filmu tumačio njegov lik...

Dogodilo se to pre pet godina na Jabuci kod Pljevalja. Među učesnicima proslave nalazio se i Boško Buha, sinovac legendarnog bombaša, koji je poginuo kao sedamnaestogodišnjak na Jabuci 1943. godine. 

Prilikom upoznavanja, pošto je čuo ime i prezime mladića...

Ilija Popović u ratu sa Musolinijem: Priča o Crnogorcu koji je 1936. pružio podršku narodu Etiopije (1971)

Prosinac 1971: Kako je Ilija Popović, zvan Bijela Ruža, iz nekadašnje Podgorice, uspio 1936. godine okupiti tri stotine dobrovoljaca spremnih da s oružjem u ruci priskoče u pomoć hrabrom etiopskom narodu koji su napali talijanski fašisti...

Bili su to mučni dani za savjest čovječanstva. 

Musolinijevi (Mussolini) legionari, naoružani mržnjom zbog poraza kod Adue u prvom svjetskom ratu, napali su goloruk narod Etiopije.

Mlade Jugoslovenke na letovanju 1973: Obišli smo kampove i odmarališta na Jadranskom moru...

Kolovoz 1973: Kad prođu, ljetni praznici postaju ogromna riznica događaja, osjećaja i utisaka, iz koje čitavu godinu krademo komadiće tog blaga, prepričavamo ih prijateljima, pišemo o njima u školskim zadaćama, sjećamo ih se i nestrpljivo očekujemo - novo ljeto.

Vjerujem da su već sva planirana putovanja završena i da su se čak i one Tine (čitateljke popularnog teen časopisa) iz zadnjih smjena ljetovanja vratile kući. Preostaje jedino još da se priviknete (poslije dužeg izbivanja to je, priznajem, malo teže) na vlastitu sobu...

Boney M. u Jugoslaviji: Kako su se vlasnici superhita "Rivers Of Babylon" pokazali u Pioniru (1978)

Nedelja, 11. jun 1978: "There's no business like show business!" Sa tom, u muzičkom biznisu omiljenom (i otrcanom) frazom, Bobby Farrell (Bobi Farel) je otvorio drugi deo koncerta Boney M, jedne od trenutno "vrućih" disko atrakcija štampanih na pokretnoj traci u minhenskoj fabrici ritma.

Za najveći broj prisutnih na dva koncerta u "Pioniru" (11. i 12. juna) verujem da nije bilo dileme oko toga kakvu će muziku slušati - kada je disko u pitanju muzika i nije u prvom planu pa je paradoks tim pre bio još veći:

Majka Knežpoljka i njeno dvoje dece: Žorž Skrigin je '42. snimio jednu od najpotresnijih ratnih fotografija

Studeni 1981: Dugo su osobe s poznate Skriginove fotografije koja prikazuje majku u ratnom vihoru što jedno dijete nosi na leđima a drugo drži za ruku, bile nepoznate. Beogradski publicist Dragoje Lukić nedavno je utvrdio tko su te osobe, a jednu od njih posjetio je naš suradnik...

Mlada, zabrađena žena koja svog sinčića nosi u torbi na leđima, a djevojčicu vodi za ruku i tako korača teškom stazom ratne neizvjesnosti već odavno se ubraja u najpoznatije dokumente o našoj oslobodilačkoj borbi.

Vrdoljak o debi albumu Dugmića: Chuck Berry bi se ozbiljno naljutio da čuje "Ne spavaj mala moja..."

Decembar 1974: Evo nas pred prvim albumom grupe koje uspjeh čini presedan u okvirima domaće pop glazbe, a raste vrlo sigurno, takoreći u maniri inozemnih sastava.

Radi se o tome da u slučaju "Dugmadi" prvi put postajemo svjedocima sasvim prirodnog fenomena afirmacije:

Ne treba uvijek provesti pet godina u anonimnosti da bi tek šesta označila bljesak.

Veličanstveni derbi, 4. jun '83: Partizan nadvisio Crvenu zvezdu - 3:2 (1:0), golovi Mancea za titulu

Jun 1983: U veličanstvenoj atmosferi na stadionu JNA, pred 50.000 gledalaca, u igri koja će se dugo pamtiti, Partizan nadvisio Crvenu zvezdu - 3:2 (1:0)...

Bila je prava milina za igru, bar što se tiče ambijenta na stadionu. Nigde ni jedno slobodno mesto i kad bi se odnekud bacila šibica ne bi mogla da padne na prazno mesto, sve je popunjeno, sve ulaznice su već davno rasprodate. 

Tako Beograd slavi svoj najveći fudbalski praznik - derbi večitih rivala Partizana - Crvene zvezde.