Majka Knežpoljka i njeno dvoje dece: Ko je bila porodica sa jedne od najpotresnijih ratnih slika

Studeni 1981: Dugo su osobe s poznate Skriginove fotografije koja prikazuje majku u ratnom vihoru što jedno dijete nosi na leđima a drugo drži za ruku, bile nepoznate. Beogradski publicist Dragoje Lukić nedavno je utvrdio tko su te osobe, a jednu od njih posjetio je naš suradnik...

Mlada, zabrađena žena koja svog sinčića nosi u torbi na leđima, a djevojčicu vodi za ruku i tako korača teškom stazom ratne neizvjesnosti već odavno se ubraja u najpoznatije dokumente o našoj oslobodilačkoj borbi.

Tu fotografiju snimio je Žorž Skrigin negdje u Knežpolju u vrlo dramatičnom ratnom trenutku. I dugo se nije znalo da li je ta žena preživjela ratne strahote i što je bilo s njezinom djecom.

Upravo je to zanimalo beogradskog publicista Dragoja Lukića, pa je dugo istraživao sudbinu te žene. Jednog dana je utvrdio da žena nije ostala živa, ali da su njezina djeca uspjela preživjeti sve patnje.

Danas su to zreli ljudi.

Sve se otkrilo na izložbi ratne fotografije u Bosanskoj Gradiški. Našla se tu i fotografija Knežpoljke koju je Skrigin snimio 1942. godine. Neka je žena, kad je ugledala fotografiju, uzviknula:

- Pa to je porodica Tepić! U torbi je mali Branko, a djevojčica što je majka Milica drži za ruku njegova je sestra Danica!

Tako se nakon mnogo godina otkrio identitet lica povijesne snimke. Ubrzo se zatim saznalo da je Branko Tepić rukovodilac OOUR-a poljoprivrede mesne industrije "Gavrilović" u Sunji.

- Jednog sam dana dobio Skriginovu snimku i pismo Dragoja Lukića u kojem me obavještava da smo na snimci ja i moja sestra. Dječak koji viri iz torbe sam, eto, ja - priča nam Branko.

Ničega se on, naravno, nije mogao sjetiti. Bio je premalen. Ali njegova sestra Danica sjetila se svih pojedinosti iz tih teških dana kad je snimka nastala

Branko je inače rođen u jednom selu nedaleko od Bosanske Dubice. Otac mu je otišao u partizane, poginuo boreći se za slobodu, a majka se s nejakom djecom uputila u zbjeg. Slučaj je htio da je Žorž Skrigin snimio baš nju i da je ona postala simoboličnim likom osamljene, tužne i zamišljene žene koja kroz ratni vihor odlazi u nepoznato.

Znamo sada tko je ona bila. Znamo i kako su se snašla u životu njezina djeca. Branko je zasnovao porodicu. Dobar je rukovodilac i aktivan je društveni radnik. Stare, požutjele fotografije sjećaju ga na majku, a njegovu djecu na baku. On im priča o njezinoj sudbini...

Napisao: Milivoj Alapić (Svijet, Zagreb, 1981.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate





No comments:

Post a Comment