Showing posts with label Niš. Show all posts
Showing posts with label Niš. Show all posts

Radmila Savićević '93: Ostadoh majka Vuka, svi u tom liku traže miris detinjstva, toplinu koja im nedostaje

Decembar 1993: "Mislim dа čovek, kаd proživi tаkаv život kаkаv sаm jа imаlа, pа nosi prijаteljstvo od 40 i više godinа - postаje bogаt. Jа ništа posebno nisаm steklа od mаterijаlnih dobаrа kаo glumicа, verujte, živelа sаm tаko kаo dа imаm tri životа, а to mi je vrednije od svegа što bih kаo mаterijаlno dobro imаlа"

- Gledamo vas svake nedelje uveče u "Srećnim ljudima", igrate Ristanu - koliko je ona slična rolama "ponosnih žena iz naroda" kakve ste do sada često tumačili?

- Onаko kаko je nаpisаnа, Riskа nije ličilа nа likove koje sаm do sаdа igrаlа. Kаdа sаm dublje međutim, ušlа u tаj lik i sаgledаlа gа svojim očimа, tа ženа zа mene spremno brаni svаki svoj pokret. Onа nemа dlаke nа jeziku, sve postiže rаdom, ne krije dа je njeno dete neuspešno. Svom unuku kаže: „Uči sine, uči, jer imаš gde dа vidiš kаko ne trebа biti čovek". 

Zelene patrole čuvaju Šumadiju '63: Mladi gorani Srbije podigli 20 hiljada hektara novih šuma

Maj 1963: Jedan prolaznik kroz park u Požarevcu nemarno je bacio pročitane novine na stazu. Žurio je na posao i nije obratio pažnju na razlistalo drveće i ozelenele travnjake oko sebe. Odjednom, neko ga je povukao za rukav:

- Čiko, ne bacajte novine u parku - čuo je učtiv, ali odlučan dečji glas.

Malo postiđen, prolaznik je bolje osmotrio neobičnog čuvara parka. Pred njim je stajao dečak od nepunih sedam godina.

- Ko si ti? - upitao je u čudu.

- Goran - odgovorio je dečak, ozbiljno. - Zelena patrola.

Ratovi, nevolje ali i nebriga za zeleni ogrtač polja učinili su da ime Šumadije samo podseća na nekadašnji izgled ovog našeg kraja. 

Koliko su mladi danas revolucionarni i šta je za njih revolucionarnost u vremenu mira i blagostanja?

Maj 1984: Jedno od mnogih razmišljanja mladih koja govore o revolucionarnosti danas: "Zašto se revolucionarnost smatra nečim što štrči od običnog života? Ne moram biti galamdžija da bi me smatrali revolucionarnim. Možda sam ja to i kad ćutim, borim se za nova znanja i želim da ta moja znanja kasnije služe i meni i društvu".

Koliko je današnja omladina revolucionarna i koliko je spremna da zagrize u neke, kako se to u političkom žargonu kaže - društvene probleme, zbog čega bi eventualno imala i neprijatnosti? 

Bregović u JNA: Dočekao je Novu '78. u Nišu na straži - i uveliko razmišljao o prodoru punka na YU tržište

Januar 1978: Grupa Žetva iz Novog Sada nametnula se publici šlager temom "U razdeljak te ljubim" i zasluženo osvojila titulu najvećeg hita zabavne muzike krajem 1977. Međutim, iako se ploča sa tom pesmom još nije ni pojavila pred publikom, iz glavnog grada Vojvodine stigla je vest da se grupa Žetva raspala, tj. da ni oni sami ne znaju ko je ostao, a ko otišao. Biće ipak da postoji jedna osoba koja je sasvim sigurna da više nije sa "žeteocima" i koja jugoslovenskoj publici, pored jedne štos pesmice, ima još puno, puno toga da ponudi. Za početak, stiže Rani mraz... Slika je sledeća: Mate Parlov na nogama sa podignutim rukama, Miguel Angel Kuelo na podu, licem okrenutim prema zemlji - to je završna slika istorijskog boks meča u Milanu, kada je Stari kontinent, kako reče komentator Italijanske televizije, dobio svog najvećeg šampiona, pravog naslednika Kasijusa Kleja! Činjenica je sledeća: doživeli smo najveći uspeh jugoslovenskog boksa - Mate Parlov postao je prvak sveta... Kako su gledaoci ocenili upravo završeni novogodišnji program? Prema jednoj anketi, praznična TV zabava dobila je solidnu trojku, a ubedljivo najatraktivniji deo programa režirao je Aleksandar Mandić, koji je uz pomoć Lepe, Usnije, Cuneta i Tozovca preveo na "naški" svetski megahit grupe ABBA "Money, Money, Money"... Naš najpopularniji roker Goran Bregović nije bio u mogućnosti da gleda novogodišnji program, jer, u vreme kada je cela Jugoslavija ispred malih ekrana razdragano pevušila "Pare, pare, pare", on je bio napolju - na straži. Da, Bregović je u vosjci - ali gde su i šta rade ostali članovi grupe? Novinar Radio TV revije posetio je šefa Dugmića u kasarni u Nišu i postavio mu upravo to pitanje...    

Azra, Paraf, Idoli, Pekinška patka, Fleke '80: O čemu pevaju nove grupe na jugoslovenskoj rock sceni?

Avgust 1980: Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene?

Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte.

Jedino su neuobičajeno direktni, otkačeni i govore bez ikakvih pakovanja.

Ne ulazeći u pesničku vrednost tekstova koje sobom donose grupe osamdesetih, želja nam je da vam pokažemo kako se radi ipak o generaciji različitih.

Fahrudin Jusufi, najčvršći stub odbrane Partizana '60: Ne pamti se kada je primljen gol njegovom krivicom

Jul 1960: Beograd je pored drugih obeležja po kojima se prepoznaje, stekao danas još jedno: pet visokih solitera, na vrhu grada, ispod Zvezdare. U podnožju jednog od tih stambenih nebodera, u novoj ulici Vjekoslava Kovača u krugu svoje porodice živi tiho, najeksplozivniji i najborbeniji bek u državi - Fahrudin Jusufi.

On je tih, skroman, svaki razgovor ilustruje osmehom. Roditelji kažu da je uvek bio dobro dete. A rodio se u selu Zli Potok! To je tamo ispod Šare, u Makedoniji ...

Voja Mirić dao je svoju najbolju ulogu u filmu "Derviš i smrt" '74: Priča o glumcima kojima se najviše divio

Oktobar 1974: Glumac Voja Mirić godinama se - pomalo zanemarujući svoje osnovno zanimanje - bavio poslovima koji su najviše koristili njegovim kolegama.

Bio je, da podsetimo, jedan od inicijatora osnivanja Udruženja filmskih glumaca Srbije i Jugoslovenskog glumačkog udruženja, zatim nekad vrlo avangardne i poznate Beogradske dramske družine "A", Omladinskog centra na Tjentištu, jedne stambene zadruge, Centra filmskih radnih zajednica SR Srbije, Sindikata samostalnih filmskih radnika...

Lutajuća srca na vrhu top liste sa "Jefimijom" '73: Pesma koju niko sem Nišlija nije smeo da otpeva

April 1973: Danas se svaki mlađi Nišlija zaklinje u "Jefimiju". I stariji nisu ravnodušni prema njoj. Najzad, to je njihova "Jefimija", njihovo zabavno prvenče koje je prekoračilo međe opštinskog atara, krenulo u svet i tamo se našlo među najboljima.

Jer, zabavna melodija "Jefimija", na tekst i muziku Salkovića, u aranžmanu J. Robežnika i interpretaciji "Lutajućih srca", na top listi domaćih hitova, od prošle nedelje zauzima prvo mesto.

"Jefimija" se dopala i selektorima tradicionalnog festivala Vaš šlager sezone u Sarajevu. 

Aleksandar Vojinović, niški narodni heroj: Kako sam izvršio napad na fašističko leglo u hotelu Park

Avgust 1960: Narodni heroj Aleksandar Vojinović imao je 1941. godine sedamnaest godina. Bio je učenik Poljoprivredne škole. Istog leta dobio je zadatak da baci bombu u salu hotela "Park" u Nišu, koji je za vreme okupacije bio oficirski dom i sastajalište nemačkih oficira. Vojinović je izvršio zadatak Partije. Od bombe, koju je bacio, poginulo je preko 30 fašista.

Želeo sam da baš od njega čujem najautentičniju priču o događaju koji ga je još pre početka oružanog ustanka u ovom kraju načinio herojem. 

Kerber uživo / BG rock leto '88: Predgrupe Ruž i Charisma / Sve pohvale za sjajan zvuk Miši Beraru

Tašmajdan: Beograd, 3. jun: Nastup niških rockera nije izazvao očekivano interesovanje beogradske publike. Bilo je prisutno nekih 1500 do 2000 ljudi, koji na kraju mogu biti apsolutno zadovoljni vrlo profesionalnim i iznad svega kvalitetnim Kerberovim koncertiranjem.

Ali pođimo redom: Mladi beogradski sastavi Ruž i Charisma pojavili su se u vidu predgrupa sa 20 do 25 minuta nastupa. Ruž izvode simpatični, ali ne toliko zanimljiv teenage pop, nedavno im je izašao debi-album za "Jugoton", da li će njihov zvuk naići na određenu prihvatljivost, ostaje da budućnost pokaže.

Radomir Stević Ras: Zašto nastojim da budem što manje zavisan od profesije kojom se bavim (1974)

Septembar 1974: Danas kad razmislim, kad prelistam uspomene, kad se prisetim trenutaka koji su na mene ostavili nekakav dublji trag, mislim da je moj odnos prema poslu, prema profesionalnom radu, bio određen još u mom detinjstvu. Još u vreme kada nisam mogao ni da pomislim da ću jednog dana moći da biram ovaj ili onaj zanat.

Sećam se, za vreme okupacije, u Nišu, kao dete kosovskih izbeglica, odlazio sam na železničku stanicu da bih, kao nosač, zaradio koji dinar. U to vreme se dosta putovalo. I to redovno sa pozamašnim prtljagom. Ljudi su odlazili u sela da sklone glavu, da sačuvaju od ratnog pustošenja bar nešto od imovine.

I meni je padalo u deo da ponesem poneki koferčić, da stavim u džep bar nešto bednog bakšiša. Onako mali i žgoljav, nisam baš ličio na nosača, i oni bolji putnici, oni koji će malo bolje platiti za uslugu, samo bi me s prezrenjem pogledali kad bih se ponudio da ponesem stvari.