Nenad Pejić, glavni i odg. urednik TV SA: Oguglali smo na psovanje oca ustaškog ili četničkog (1991)



Našim novinarima i meni lično su upućivane pretnje, seku nam gume na automobilima, maltretiraju nas telefonom, a moja deca koja ne žive sa mnom, jer sam razveden, već su oguglala na telefonske pozive u kojima im psuju oca četničkog ili ustaškog

"Pre godinu i po dana smo se dogovorili da naši novinari događaje samo beleže. Jer, strast se javlja onda kada se događaji tumače... "


*****



Glavni i odgovorni urednik Televizije Sarajevo Nenad Pejić je direktni "krivac" što njegovu matičnu kuću bije glas da je najobjektivnija televizija i što jedan deo Jugoslavije gleda odličan serijal tok šou-programa sa političarima "Umjeće življenja" i što se iz jednog od njihovih studija emituje program "Jutela" koji odskoro gleda cela zemlja.

Rođen je 1948. godine u Mostaru, otac mu je bio oficir, Osnovnu školu je učio u Zagrebu, Zadru, Splitu, Puli, gimnaziju u Titogradu, studije u Beogradu, fakultet Političkih nauka, odsek za novinarstvo.

Detinjstvo je proveo u Mostaru, Đevđeliji, Novoj Gorici. Radni odnos je započeo u Beogradu, zatim u Sarajevu, Banjaluci, Beogradu i ponovo u Sarajevu. Roditelji mu žive u Tuzli.

Ceo dosadašnji radni staž proveo je na televiziji izuzev perioda 1971. i 1972. kada je bio predsednik Saveza studenata Beograda. Po nacionalnosti je Hrvat.

- Ne mogu objektivno da budem ništa drugo nego Jugosloven, ali kada sam 1972. godine došao na Televiziju i upisao nacionalnost: Jugosloven, to je moj kolega precrtao i upitao me šta mi je stari. Ja mu kažem Hrvat, a on mi onda reče da moram biti i ja jer nemamo dovoljno Hrvata zaposlenih u Televiziji. Verovatno iz ovog razloga po kriterijumu nekih stranaka nisam dovoljno dobar Hrvat. 

Pejić je i vlasnik novinarskih nagrada, između ostalog i dve nagrade na Festivalu jugoslovenskih centara u Neumu (drama "Krivda").

Bračno stanje: razveden.



Svaka vlast je ista




• Pitamo ga na početku razgovora da li je bilo otpora što se Jutela tiče od sarajevskih televizijskih kolega.


- Bilo je malih otpora u početku, ali ne u smislu da li ga pustiti ili ne, već sa stanovišta organizacije posla. I taj otpor je kasnije sasvim nestao. Sa Jutelom smo ostvarili odličan poslovni potez, jer smo dobili materijalna sredstva, zatim konkurenciju našim dnevnicima, dobili smo i veliku propagandu širom Jugoslavije, iskoristili kapacitete i ljude.

Onog trenutka kada je Jutel krenuo, rapidno je opao broj primedaba na naš Dnevnik (jer i naši urednici trče kući da vide kako je Jutel "video" taj dan) a time smo dobili autoritet objektivne televizije.


• U kojoj je meri TV-Sarajevo nezavisna?


Potpuno. Tri godine od afere "Agrokomerc" nema ni potrebe niti nas je iko od političara zvao da interveniše. Istina, imam jedan primer: uoči izbora je Socijalistički savez, naš tadašnji osnivač, tražio da ga malkice "guramo" jer je to, navodno, naša obaveza prema njima. Mi smo to iz "pika" odbili i sve su partije imale isti tretman.

Sada dolazimo u smešnu situaciju da su partije koje su došle na vlast to isto tražile, ali za sebe. I njih smo odbili. To nam sada naravno zameraju: tobože, dajemo suviše prostora opoziciji. Hoću samo da kažem da je svaka vlast ista.


• Poslednjih godinu dana se TV-centri odlikuju velikom strašću u informativnom programu...


Mi smo se pre godinu i po dana opredelili da naši novinari u dnevnicima ne treba da tumače događaje već samo da ih beleže. Jer, strast se dešava samo onda kada se događaji tumače.


• Sam naziv vašeg radnog mesta kaže da ste glavni i odgovorni urednik. Kako vi doživljavate tu odgovornost?


Nezavisnost je za mene kredo ali i svaka nezavisnost ima granice. Reći ću vam primer. U Bosni i Hercegovini se država u odnosu prema televiziji pojavljuje tamo gde ne treba a ne pojavljuje tamo gde treba...

Recimo, film o Špegelju, po mom dubokom uverenju državna televizija nije smela sama da donese odluku da li da ga emituje ili ne, jer na području naše Republike to može da znači i početak građanskog rata.

Istog trenutka kada smo završili emitovanje filma o Špegelju u Televiziji je nastao haos; zvali su nas telefonom i Hrvati i Muslimani i nazivali četničkom televizijom.

Sutradan smo emitovali emisiju Hrvatske televizije koja je davala argumente protiv emisije o Špegelju, a onda su nas zvali Srbi i tvrdili da smo ustaška televizija.

Pitam se smem li ja kao glavni i odgovorni urednik u ime države da donesem odluku da se film emituje ili ne emituje. A država se nije izjasnila, očigledno se nije ni snašla. Ali će se zato pojaviti na nekim drugim mestima da nam, na primer, traži ugovor sa Jutelom ili da da ocenu onoga što je urađeno u Dnevniku...


• Sa kakvim ste ličnim i profesionalnim pogledom pratili martovske događaje u Beogradu, posebno one vezane za Televiziju Beograd i Informativnu redakciju?


Neka se ne ljute kolege koji su na radnom mestu sličnom mom ali ja sam se tim događajima radovao. Znao sam i nadao se da će onog trenutka kada se beogradski i srpski mediji oslobode vlasti biti mnogo lakše i nama ostalima.

Da su svi beogradski mediji oslobođeni, naša bitka u Sarajevu da sačuvamo nezavisnost medija bila bi mnogo lakša.

Posebno sam se radovao činjenici da se menjaju stvari u Beogradu, dakle u sredini koja je vekovima bila najslobodnija i imala najveću količinu kritike prema vlasti u proteklih 45 godina, a jednu takvu sredinu i takav intelektualni potencijal zaustaviti bilo je tužno.



Psovke i pretnje




• A šta kaže bivši studentski funkcioner?


Vukao sam paralelu između onoga što smo mi radili 1968. kada smo posle Brozovog govora bili srećni i uvereni da smo dobili bitku a mnogo nam je vremena trebalo da shvatimo da smo je bili izgubili. Bojim se da se to opet ne dogodi!

I nije slučajno što je 200 hrvatskih intelektualaca dan posle beogradskih događaja reagovalo...

Televizija Sarajevo trenutno "tuče" i Zagreb i Beograd u igranom programu, možda i u noćnom, ali onog trenutka kada se njihov stvaralački potencijal oslobodi i kada progovore novinari, reditelji, scenaristi, književnici, za pola godine Beograd će nas potući.


• Kako okončati medijski rat?


Mislim da je on prestao onog trenutka kad su Zagreb i Beograd počeli da emituju Jutel. Možemo se mi u pola osam uveče svađati koliko hoćeš, ali onog trenutka kada svi gledaju jednu informativnu emisiju koja je visokoprofesionalno urađena, tada prestaje medijska blokada...

Televizija Sarajevo je počela da emituje svoj Dnevnik pre 25 godina jer je već tada na ovom području davanje dnevnika Zagreba i Beograda izazivalo raznorazne reakcije.

Zato je donesena politička odluka da se što pre emituje sopstveni Dnevnik. Kako je taj prostor zatvoren za medijski rat, onda je, pod uticajem političara i novinara spremnih da slušaju i više nego što se od njih traži, rat proširen i na druge emisije, recimo političke koje se emituju utorkom i četvrtkom. I u mnoge druge.

Recimo TV-Zagreb je u spoljnopolitičku emisiju ubacio prilog o Kninu da bi sutradan Beograd u emisiju posvećenu vojnicima ubacio prilog kojim je odgovorio. Takva situacija nas direktno vodi u glupost a to je da u Bosni i Hercegovini pravimo sami program koji je onda skuplji, slabiji a gledaoci su nezadovoljniji...

U jugoslovenskim TV-centrima zaposleno je 23 hiljade ljudi i svaki dan se emituje osam Dnevnika. A zašto nemati jedan Dnevnik u pola osam, a lokalne kad god hoćeš, u podne, u deset uveče...

To će biti tako kad se u Jugoslaviji stvari počnu voditi iz motiva ekonomije a ne politike, a onda ćemo se svi mi zaposleni na televizijama uhvatiti za glavu jer će se sve razbiti o naša leđa a ne o leđa političara.

Nismo mi objektivni zato što smo pametniji od drugih nego što nam je okolina takva. Drugo, mi smo svoje afere otkrili, i "Agrokomerc" i Neum, a to tek čeka Hrvatsku i Srbiju.

Posle naših afera vlast je u BiH oslabila, razdrmala se i više nije imala vremena ni snage da utiče na medije. Imam podatke da Zagreb, Slavonija, Knin, Novi Sad, Subotica i Beograd okreću antene svojih televizora prema Sarajevu.

U poslednje vreme je samo u Hrvatskoj kupljeno 70 hiljada antena sa pojačivačem da bi mogli da prate naš program.


• Da li to znači da na vaš program nema primedaba?


Razne političke strukture vode pravu hajku, pišu se neistine. Evo primera: predsednik kluba delegata SDA pre neki dan kaže u novinama da mi snimamo seriju "Aleksa Šantić" koja košta dva miliona dolara i da zato penzioneri ne primaju penzije.

Snimanje je završeno pre godinu dana, koštalo je jedan milion dolara i sve do poslednjeg dinara je pokriveno a to naravno s penzijama nema blage veze...

Ili: naš ministar informacija, koji je Srbin, kaže da naTeleviziji nema dovoljno Srba a njegov zamenik Musliman tvrdi da nema dovoljno Muslimana, a HDZ kaže da je malo Hrvata...

Našim novinarima i meni lično su upućivane pretnje, seku nam gume na automobilima, maltretiraju nas telefonom, a moja deca koja ne žive sa mnom, jer sam razveden, već su oguglala na telefonske pozive u kojima im psuju oca četničkog ili ustaškog.

Recimo, imao sam razgovor sa jednim od urednika lista "Voks" i ta novina je napisala za mene da sam loš otac, da ne plaćam alimentaciju, da ne posećujem svoju decu, da sam ulizica i unitarista i sve tako.

Pitao sam da li su svesni da je to kleveta i da je kažnjivo. A oni mi kažu: naravno!

Ostao sam šokiran tim odgovorom. A onda mi kažu:

"Mi koristimo situaciju anarhije u našoj Republici i u zemlji, dižemo tiraž."


• Vi ste urednik koji piše a ne briše tuđe?


Da, i raduje me činjenica da se u meni novinar bori protiv glavnog urednika a ne obrnuto. Sto puta mi se dešavalo da ne mogu da izdržim već uveče sednem za mašinu i napišem komentar i donesem ga na Televiziju, stavim ga na sto a onda kažem sebi: šta se ti petljaš, pusti druge neka to rade.

Razgovarala: Meri Bilić, obrada: Yugopapir (RTV revija, maj 1991.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate