Senzacionalna vest kruži YU medijima '79: "Dođi da ostarimo zajedno" je plagijat pesme Demisa Rusosa?

Mart 1979: Iz Sarajeva je pre nekoliko dana stigla, za poklonike Šaulićeve muzike, šokantna vest:

Hit hitova slavnog pevača i kompozitora, navodno je krađa melodije danas svetom slavnog Demisa Rusosa iz vremena dok je bio vokalni solista grčke grupe "Afroditina deca" ili u engleskom "originalu": "Aphrodite's Child".

Afera je u stvari začeta na radio-talasima Radio-Sarajeva u emisiji "Radioplov" Envera Šadinlije.

Milo Đukanović '89: Umoran sam od politike, želeo bih njome da se bavim volonterski

Maj 1989: Stotinu dana staro crnogorsko rukovodstvo koprcalo se, ranjeno, u mreži vlastitih zabluda da bi, na kraju, palo na kolena - pred voljom naroda.

Manje od stotinu dana trebalo je novoj, iznad svega mladoj, glavnokomandujućoj garnituri, da izvrši temeljite rokade u rukovodstvima, uradi pregršt novih programskih projekata i postavi temelje za vanredne skupštinske izbore u junu... 

Plima jesenjeg narodnog nezadovoljstva preliva se u plimu dinamičnog, političkog blic-kriga...

... kojim se preorava zapuštena društveno-politička crnogorska zbilja, tragična od siromaštva, bolna od socijalne poniznosti, uvređena od oduzetog građanskog dostojanstva...

Taj talas novih ideja, novih planova, novih vizija, kojim bi se vratilo političko dostojanstvo oronuloj Crnoj Gori, pokrenuli su bistroumni momci. Kolevka im je – Univerzitet... Zajedničke osobine: znanje, hrabrost, odlučnost, političko neiskustvo. Cilj: temeljite promene.

Među vesnicima "crnogorskog proleća" su tri stasita, darovita, rečju i mišlju naoružana momka - Momir Bulatović, dr Ljubiša Stanković i Milo Đukanović. Uz njih je i cela jedna četa "političkih tinejdžera", "genijalaca u farmerkama", "marksista u patikama", već na sceni ili još iza zavese.

Kakav je to proboj mladih - evo samo male ilustracije: novoizabrani predsednik crnogorske partije ima 33 godine, potpredsednik Predsedništva SR Crne Gore samo 29, trojica ministara u republičkoj vladi su omladinci sa 27 i 28 godina.

Ko su mladi predvodnici? Šta se krije iza njihovih čas ozbiljnih, čas dečačkih nasmejanih lica? Ovo je priča o Milu Đukanoviću, sekretaru predsedništva CK SK Crne Gore...


Inteligentni polemičar



"Da sam poslušao oca nikada se ne bih bavio politikom!"

Milo Đukanović nije poslušao oca koji se, kao sudija, u jednom periodu odao profesionalnoj politici i osetio gorčinu tog zanata.

Pobegao je i od rimskog i od drugih knjiških prava, jedini iz kuće: otac mu je pravnik (danas sudija Vrhovnog suda Crne Gore), sestra, supruga, mlađi brat koji uskoro završava fakultet (i koji ga je "nasledio" na omladinskim funkcijama na Univerzitetu i tek pred sami Kongres odustao od kandidature za člana republičkog Centralnog komiteta da im ne bi prigovarali kako stvaraju nove političke familije koje su i sami kritikovali).

Nije bio brilijantan student ekonomije, ali je uporedo sa školom polagao redovno sve "političke ispite" - od školske i studentske omladinske i partijske organizacije, sve do poslednje četiri godine koje je kao marljivi profesionalac odradio u Predsedništvu jugoslovenske omladine i kao dinamičan, polemičan, ponekad i buntovan, član pre nekoliko nedelja napustio CK SKJ zbog "duplih funkcija".

- Umesto obnove CK SKJ dobili smo obmanu.

Mirnoća u govoru i replici nije mu vrlina, ali jeste bistrina, logika, jasnoća i cilj. Kao da mu je nekada dinamit na vrhu jezika. On je iz onog elitnog ešelona koji traži "crnogorsku renesansu" i to na preciznim programima.

"Nećemo, za razliku od prethodnika, raspisivati konkursnu trampu za drugi narod, terati ga na ostavke a vreme goniti natrag" - kritikuje prethodnike.

Kritikuje ih i da su Ustavom iz 1974. "rasparčali Jugoslaviju". Izgradili su "sistemsko tlo na kome se ne može graditi pravo jugoslovenstvo".

On želi da se Crna Gora zahvali na poklonima i pomoći sa strane "ne toliko zbog pošiljalaca i njihove ganutosti neprincipijelnim i neargumentovanim optužbama na račun izdržavanja - već prevashodno zbog nas samih".

Zna da su i bez toga neizbežni novi lomovi u "socijalno već istrošenoj Crnoj Gori". I da treba afirmisati novi "ofanzivni, moderni poslovno agresivni evropski način mišljenja i ponašanja".

"Duh pobednika mora zameniti duh gubitnika."

Zalaže se ne da Savez komunista ide "u muzej starina" već da postane "jedino mogući politički faktor kohezije na jugoslovenskom prostoru", a ako to ove nove garniture nisu u stanju, onda su mogle "posao oko njegove sahrane da prepuste onima koji su ga već doveli do umora".

Inteligentni polemičar i prognozer već se pomalo, kaže, zamorio od politike. Želeo bi njome da se bavi volonterski.

Ne može pobeći, zna, sada iz tog vrelog kotla "jer smo zakuvali, ali dobre stvari". Pred odlukom je da uskoči u neku privrednu kuću, turističku pre svega, jer mu je turizam specijalnost. Odatle bi se više mogao baviti i naukom.

Možda bi tako rešio i neki od egzistencijalnih problema - stan (jer se sada seljaka između titogradskih stanodavaca) ili zaposlenje supruge, sa kojom ima petomesečnog sina.

I Đukanović, kao i Bulatović i Stanković, obožava košarku (igrao je, visok čak 196), a imaju još jednu zajedničku crtu: sva trojica navijaju za Crvenu zvezdu.

Više od toga: sva trojica navijaju za - novo. Bitno novo. Sva trojica su velike nade crnogorskog političkog i društvenog života. Kao izdanci probuđene nove demokratije. Uvene li cvet njihovih nada, obećanja i programa - crnogorsko proleće izgubiće svoju svežinu i nad Crnom Gorom ponovo će se pojaviti tamni oblaci i sinuti gromovi narodnog nezadovoljstva.

Napisao: Manojlo Vuković (On, 1989.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate




Antijugoslovenske emigrantske organizacije '85: Zajednički cilj - rušenje socijalizma i rasparčavanje SFRJ

Januar 1985: U poslednje vreme antijugoslovenske emigrantske organizacije odrekle su se svog separatizma i usvojile "saveznički" program: nove priloge za perspektive "Treće Jugoslavije", "Jedinstvene Makedonije", "Nezavisne Slovenije", "Velike Srbije","Etničke Albanije", "Nezavisne Države Hrvatske", "Velike Bugarske"...

Kako to obično biva kada se govori ili piše o antijugoslavenskoj emigraciji, i ovaj tekst mogao bi početi sa otrcanom frazom o vuku u jagnjećoj koži; ipak, radi se o suviše ozbiljnim stvarima...

Vladimir Veličković '83: Ne možete da zamislite kakvo je i koliko zadovoljstvo zaparati perom po papiru...

Kolovoz 1983: Vladimir Veličković, poznati srpski slikar koji od 1966. živi i radi u Parizu, opet je na sebe svratio veliku pažnju francuske kulturne javnosti i kritike: izlaže istodobno u dvije galerije, u jednoj slike, a u drugoj grafike. Svi veliki francuski listovi i tjednici proglasili su Veličkovićeve izložbe iznimnim događajem.

"Boticellijevi crteži za Danteov 'Pakao', ili Goyini 'Užasi rata', 'sitnica' su u usporedbi s golemim platnima Vladimira Veličkovića, 48-godišnjeg Jugoslavena, koji u Parizu živi od 1966. Na njima pruža viziju čovjeka-mučenika, istrijebljenog, progonjenog...

Tragičan bilans političke utakmice naših lidera: Slike vapijućih majki čiji su sinovi vojnici uzalud stradali

Jul 1991: Finale velike političke igre naših lidera ima tragičan bilans: tužnu sliku vapijućih majki čiji su sinovi vojnici uzalud stradali. Neki su se iz Slovenije vratili kao zarobljenici, tužni i poniženi. Neki kao ranjenici ili invalidi, a neki su i dalje ostali u kasarnama. Oni, koji su majkama vraćeni u kovčezima, ostaće kao poruka protiv rata, nehumanosti, izdaje i političke elite...

Nije prošlo mnogo vremena od kad su vozovi iz Slovenije, iz bratimljenih gradova, dolazili u Srbiju da vide nekadašnje "ratne" domaćine, svoje prijatelje. I kad se u Sloveniju putovalo karavanima prijateljstva.

Priča o najvećoj aferi jugoslovenskog fudbala: Zašto je Vladimir Beara prešao iz Hajduka u Crvenu zvezdu

Lipanj 1971: Točno prije šesnaest godina Vladimir Beara, najbolji vratar koji se ikada pojavio podno Marjana, nestao je iz Splita. Bila je to najveća afera koja je dotad zabilježena u našem nogometu. 

"Plavi vjesnik" je prvi list koji odvija film događaja i iznosi dosad nepoznate detalje o Bearinu prijelazu iz "Hajduka" u "Crvenu zvezdu"...

Nikada prije, a ni poslije toga jedna bomba nije tako jako eksplodirala, toliko uzdrmala, i to iz temelja...

Mačori, nova nada YU rocka '82: "Kako da dođem do tebe, draga, kada sam iza rešetaka?"

Decembar 1982: Ako bi se pored raznih lista popularnosti, nepopularnosti, kvaliteta i nekvaliteta, koje su se pojavile kao stalni pratioci rok-muzike, kod nas i u svetu, pojavila top-lista sa grupama koje najčešće nastupaju, verujemo da bi beogradska grupa "Mačori" zauzela prvo mesto.

Iako postoje tek nešto više od godinu dana, ovi momci skoro da nisu propustili nijednu mogućnost da svojom muzikom i simpatičnim programom pokušaju da zabave mlade u svim koncertnim dvoranama glavnog grada, a da pritom ne ostanu dužni ni ostalim slušaocima roka...

Azra, Paraf, Idoli, Pekinška patka, Fleke '80: O čemu pevaju nove grupe na jugoslovenskoj rock sceni?

Avgust 1980: Šta to rade i o čemu pevaju nove grupe jugoslovenske scene?

Sudeći po upravo izašlim pločama - ni oni nisu otkrili neke nove teme ili pesničke horizonte.

Jedino su neuobičajeno direktni, otkačeni i govore bez ikakvih pakovanja.

Ne ulazeći u pesničku vrednost tekstova koje sobom donose grupe osamdesetih, želja nam je da vam pokažemo kako se radi ipak o generaciji različitih.

Doživljaji 20-godišnjeg YU autostopera: Nisu mi verovali da u Jugoslaviji mladići smeju da nose dugu kosu

Maj 1976: Neki od nas nikad ne ostvare svoje putovanje iz mašte. Zbog roditelja, novca ili sopstvene nesnalažljivosti. Ali, neki to rade vrlo uspešno. Takav svetski putnik je Ivan Pavićević, 20-godišnji student iz Beograda. Od šesnaeste godine do danas on je autostopom obišao Francusku, Švajcarsku, Poljsku, Čehoslovačku, Austriju, Grčku... 

Kako je letos proputovao dobar deo Mediterana, susreo se i sprijateljio s najpopularnijim italijanskim političarem!

Šarlo akrobata više ne postoji: Ovo su imena novih grupa Milana Mladenovića, Ivana Vdovića, D. Kojića...

Februar 1982: Bez sumnje, poznato vam je da je grupa ŠARLO AKROBATA pre nekoliko meseci prestala s radom.

Mada se dosta pisalo o razlozima razilaska, čini mi se da se sve svodilo na puka nagađanja i poluinformacije.

No, bilo pa prošlo.

Zanimljivije je da vam saopštim da su članovi ove grupe, svako za sebe, nastavili muzičku karijeru...

Mića Orlović '89: Na TV ekran jurišaju razni šarlatani, misleći da će popularnost koju steknu trajati večno

"Dobro, taj podatak se verovatno zna: vodio sam prvi Dnevnik Televizije Beograd, 23. avgusta 1958. godine. Tada sam imao 24 godine i na mali ekran dospeo sam sa talasa Radio Beograda u kome sam radio kao spiker.

Moj dobar jezik i govor, koji su me u mladim danima vinuli do radio i TV aparata u svakom domu, posledica su porekla (otac sa Kosova, iz Ibarskog Kolašina, majka iz Valjeva) čitanja, studija književnosti... Na žalost, danas više čak ni Radio, a kamoli Televizija, ne vode računa da se svaki glas mora jasno izgovoriti, tečnom melodijom i sa pravim akcentima. Ko vas još pa za to pita...

Šta još? Još: bavio sam se, i dan-danji, novinarstvom, ranije i sportskom reportažom, direktno prenosio utakmice za radio i televiziju, snimio sam petnaestak igranih filmova. 

Narodnjaci nadiru '69: Ako TV prihvati "novu narodnu pesmu", onda je njena strahovlada zagarantovana

Avgust 1969: Kako se osećam kad mi čuk-čuk-čukne na prozor takozvana "nova narodna pesma"? Cup-cup-cup na kalup!

Kakav je taj novi kalup i zašto televizija, na zahteve svoje brojne publike, sa svoje strane ne doprinese poplavi takvih ploča na kojima se inače bogato zarađuje?

O tome je bilo reči u tv pošti i o tome je Dragutin Gostuški izneo svoje nepomirljivo mišljenje, a televizija, verna svojoj ulozi objektivnog sredstva komuniciranja, ostala i dalje nedorečena.

Baljak, Stanišić, Nešković, Ilić '69: Popularni radio voditelji nemaju pravo na letnji odmor

Avgust 1969: Dok se jednima čini da ovi vreli dani lete brzinom astronautskog broda (zato što spadaju u godišnji odmor), drugima kalendar liči na puža, a datumi se, po njihovom mišljenju, menjaju pošto protekne jedna omanja večnost (zato što su još na radnom mestu).

U ovu drugu kategoriju spadaju i neki voditelji "živih" radio emisija, koji ne smeju da maknu iz Beograda iz jednog razloga:

Suviše su popularni!

Dobrilo Nenadić, stranica mog života: Priča o jednoj svinjskoj pršuti i gladnim studentskim danima 1963...

Jun 1979: Dobrilo Nenadić je najveće iznenađenje naše književnosti: potpuno nepoznat kao pisac (ništa nije ni objavljivao), poslao je pre dve godine roman "Dorotej" na konkurs udruženih izdavača i ovi su ga kao jedno od najboljih, štampali. 

Štaviše, Nenadićeva knjiga je nedavno proglašena najčitanijom u 1978. i dobila nagradu Narodne biblioteke SR Srbije. 

To, međutim, nije ništa promenilo u životu njenog autora.

"Woodstock" u okviru prvog FEST-a: "Ova generacija ne želi da živi kao njihovi roditelji, ne želi ratove"

Decembar 1970: U Bethelu, nedaleko od Njujorka, pola miliona mladih pretvorilo je 250 hektara zemljišta u meku pop muzike. "Vudstok", film koji je snimljen tom prilikom, prikazuje nam kako su se velika hipi-plemena tri dana zabavljala i volela...

U okviru Prvog međunarodnog filmskog festivala koji će se održati u Beogradu od 8. do 16. januara, pod pokroviteljstvom predsednika Josipa Broza Tita, biće prikazan i film "Vudstok" američkog režisera Majkla Vedlija. Ovo izuzetno zanimljivo ostvarenje na programu je 9. januara u bioskopu "Kozara".

Caca Aleksić i Branko Milićević: Ona - pobednik u igrama veštine i snage, on - pobednik u igrama pravde

Decembar 1991: Svet igre je poseban svet. Igra je borba za nešto ili predstavljanje nečeg. Ona "predstavlja" nadmetanje za nešto ili je nadmetanje u kojem se "predstavlja" neko ko je najbolji, pa se tako istovremeno otkriva i kao borba i kao predstava. 

Na ovome je, pre nešto više od pedeset godina, u svom kapitalnom delu "Homo ludens", temeljio svoju teoriju poznati istraživač igre Johan Huicinga. Njegovo uverenje o važnoj ulozi igre u životu čoveka, a posebno njegova ideja o igri kao "borbi i predstavi", imali su brojne sledbenike, ali i beskompromisne protivnike.

Fahrudin Jusufi, najčvršći stub odbrane Partizana '60: Ne pamti se kada je primljen gol njegovom krivicom

Jul 1960: Beograd je pored drugih obeležja po kojima se prepoznaje, stekao danas još jedno: pet visokih solitera, na vrhu grada, ispod Zvezdare. U podnožju jednog od tih stambenih nebodera, u novoj ulici Vjekoslava Kovača u krugu svoje porodice živi tiho, najeksplozivniji i najborbeniji bek u državi - Fahrudin Jusufi.

On je tih, skroman, svaki razgovor ilustruje osmehom. Roditelji kažu da je uvek bio dobro dete. A rodio se u selu Zli Potok! To je tamo ispod Šare, u Makedoniji ...

U podvodnom ribolovu sa Kočom Popovićem '69: Prišao nam je i drug Kardelj, da vidi kakve puške imamo

Avgust 1969: Bilo je rano nedeljno letnje jutro na Brionima. Na terasi hotela "Neptun" podmazivali smo podvodne puške.

Kada smo to završili oštrili smo turpijama vrhove ostiju i harpuna.

Radovali smo se lepom danu, mirnom moru i verovali u dobar ulov.

- Poznajem sve pozicije na Brionima - rekao je drug Koča Popović. - Riba ima dosta, ulovićemo za večeru.

Šta vidovnjaci predviđaju u 1991: Političke strasti će se stišati, u život ljudi će se vratiti mir i spokojstvo...

Jul 1991: Godina rodna, odmor po bagatelnim cenama, stabilan dinar, bolji i mirniji život, penzije na vreme, pobeda "Crvene zvezde" u Tokiju i srećan preokret na političkoj sceni - u najkraćem je raport onih koji imaju moć da "vide" budućnost...

U ovo naše vreme kada se Nebo obraća Zemlji, ljudi osećaju veliku potrebu da spoznaju njegove poruke ne bi li našli izlaz iz svoje teskobe.

Žitelji Japana, zemlje koja je već ušla u 21. vek...

Svetislav Sveta Vuković '72: To je sudbina nas tekstopisaca, niko nas ne zna, niko ne pamti...

Maj 1972: Popularni voditelj Radio Beograda Sveta Vuković zaradio je najviše nagrada na "Beogradskom proleću": tri nagrađene kompozicije pisane su na njegove tekstove!

Ipak, kad smo mu napomenuli da će pored njegovih mnogobrojnih aktivnosti baš to biti tema razgovora, preneraženo je uzviknuo: "Ju, pa zar sa piscem tekstova?

Kao što često biva, voditelji šlagerskog dela "Beogradskog proleća" zaboravili su da u slavlju...