Bisera Veletanlić '96: Kаko živi, o čemu misli i štа joj se dogаđа...

Septembar 1996: Svojevremeno je Šаrl Aznаvur zа muziku koju voli rekаo dа su to biseri koji se nižu - note biseri u đerdаn stihove. Biserа Veletаnlić niže svoje bisere, evo, već tri decenije, s istim kvаlitetom i sа istom ljubаvlju.

„Milo moje”„Ručаk zа dvoje”„Ti si čovek moj”, pа već i pobedničkа „Pesmа Mediterаnа” „Jedno kаsno leto”, prepoznаtljivi su evergrin hitovi nаše pevаčice.

Džez i bluz su vode u kojimа onа plivа.

Nikаdа se nije menjаlа, nikаdа povlаđivаlа ukusimа modernih trendovа...

Uvek je bilа i ostаlа svojа i originаlnа, ne pristаjući nа kompromise, ne trčeći zа uspehom po svаku cenu.

Odolevаlа je Biserа Veletаnlić rаznim plimаmа i modаmа u muzici; od nаrodnjаkа i folkа preko turbo i repа.

Nаdživelа je mnoge izvikаne grupe i grupice, dаme i dаmice.

Pevаlа je svoju šаnsonu, ili svoj džez, ili svoj bluz uporno, godinаmа.

Senka i Zafir Hadžimanov, porodično '82: Da li će i mali Vasil jednog dana da krene njihovim stopama?

Februar 1982: Senka i Zafir, poznat bračni i umetnički par.

Veseli, duhoviti, dinamični - onakvi kakve ih vidimo na sceni, takvi su i u prirodi.

U stvari, pre bi se moglo reći da, onakvi kakvi su u privatnom životu, takvi su i na pozornici.

Kad se malo duže boravi u njihovom domu, kad se čovek malo duže druži sa ovim popularnim pevačkim parom, stiče utisak da sa Senkom i Zafirom nikad ne može da bude dosadno, monotono. Oni su ljubazni domaćini, trude se da vas na svaki način ugoste.

Porodica Hadžimanov/Veletanlić (2. deo): Senka i Zafir sreću Radivoja Koraća (1968)

Plavi vjesnik, jul 1968: Prvi strijelac evropske košarke Radivoj Korać, koji već godinu dana uspješno nosi dres Standarda« iz Liegea, bio je u Sportskom centru u Beogradu domaćin poznatoj pjevačici zabavnih melodija Senki Veletanlić.

- Drago mi je da si došla među sportaše. Slušam te preko radija, a nikad se nismo upoznali, bile su prve riječi Radivoja Koraća, koga svi prijatelji, a i veliki broj gledalaca zovu Žućko. - Na ekranu sam zamijetio da si lijepa, a sad ovako nešto još značajnije: da si veoma draga.

* Pravo da ti kažem, neugodno mi je da razgovaramo stojeći. Moram stajati na prstima, jer si vrlo visok. Kad li si prije toliko narastao! Nije onda ni čudo što si najbolji golgeter, simpatično, u šali, primijetila je Senka.

Porodica Hadžimanov/Veletanlić (1. deo): Nemirni Zafir i domaćica Senka (1966)


Džuboks, septembar 1966: Iz daleka je to momak kao toliki drugi: srednjeg rasta, s minimumom mesa na kostima, dugonog, nemiran i sasvim nepredvidljiv.

Izbliza ima lice osobe koja misli bez napora, nekog ko nameće utisak da ga te misli ispunjavaju zadovoijstvom, ili čak srećom.

Zove se Zafir.

Nemogućno je zahtevati od Zafira da ostane miran, bilo da sedi ili stoji. Zafir je pokret. Miran je jedino u trenutku dok kaže:

- Nemojte i vi loše o meni. Sad sam na "tapetu"... Neko to zloupotrebi... Krivo mi je...

Ne, nije mu krivo. Čovek kome je krivo ne izgleda tako.

Mile Lojpur, životna priča legende beogradskog rokenrola: Rock je bio pravi rock - do pojave Beatlesa

mile lojpurApril 1988: Kako je Elvis Presli gostovao u Beogradu? Šta su to mondiš frizure i frula pantalone? 

Istinu saznajemo od Mileta Lojpura, prvog beogradskog rockera, koga ste nedavno mogli da gledate u reprizi predivne serije "Grlom u jagode" i koji je u pedeset trećoj godini prvi put imao prilike da zapeva na ploči (reč je o Čuturinom albumu „Devet lakih komada" i pesmi „Kad je Lojpur svirao")

- Priču o dolasku rocka u Beograd bih započeo od 1958. godine, kad sam počeo da sviram u studentskoj menzi sa Sekstetom M. 

Naziv M je nastao tako što je u grupi bio Mile Nedeljković, trubač, pa bubnjar Mile i ja.

Kako je "E. T.", najiščekivaniji film u istoriji FEST-a, ipak stigao u Beograd / Program FEST-a '83

Yugopapir: FEST 1983. počinjao je baš u trenucima kada je iz Holivuda stigla vest o završnom finansijskom izveštaju za proteklu godinu:

Ispostavilo se da je boks-ofis zarada od čak 3,4 milijarde dolara bila najveća u istoriji filma!

Jeste, bili su tu i "Tutsi" sa Dastinom Hofmanom, "Roki 3" sa Silvesterom Staloneom, "Oficir i džentlmen" sa Ričardom Girom (potonji uvršten u program Festa), ali je lavovski deo te rekordne zarade odneo fenomen zvan "E. T. - Vanzemaljac", čija se popularnost prosto ne može uporediti ni sa jednim drugim filmom u poslednje tri decenije.


Zamislite film koji u 1983. postaje sveukupno gledaniji od "Ratova zvezda", koji od juna do decembra 1982. ne silazi sa prvog ili drugog mesta na američkom boks ofisu, a svom reditelju Stivenu Spilbergu, zahvaljujući izuzetno povoljnom ugovoru, donosi zaradu od čak pola miliona dolara - dnevno... dan za danom, tokom trijumfalnog pohoda po bioskopima širom sveta.

FEST '92: Kusturica doveo Džarmuša i Depa, Karanovićeva "Virdžina", hit tema "Visokih potpetica"

"Pošto sаm odlučio dа idem u novu investiciju kojа se zove „Sećаnjа", а kаko je FEST deo te neke moje mlаdosti i deo nekog obrаzovаnjа, ondа sаm, nаrаvno, pozvаo sve ove ljude dа dođu u Beogrаd, ne sаmo zbog togа što su oni ozbiljni ljudi i dobri režiseri, glumci i producenti, nego i zbog togа što verujem dа ispunjаvаju jedаn od osnovnih uslovа koji ljudi, čini mi se, dаnаs morаju dа ispune. U vremenu kаdа je čovečаnstvo previše urаdilo nа usаvršаvаnju stvаri, а mаlo činilo nа sаvršаvаnju sаmogа sebe, ovi ljudi večerаs, urаdili su puno nа tome dа sаmi sebe usаvrše".

Ovim rečimа je publiku prepune dvorаne Centrа „Sаvа" pozdrаvio u ime svih umetnikа svetа, nаš režiser Emir Kusturicа, koji je svojim nesumnjivo svetskim ugledom i ličnim zаlаgаnjem doveo nа FEST inostrаne goste, reditelje Džimа Džаrmušа i Mаrkа Kаroа, glumce Žаn-Mаrk Bаrа, Džonijа Depа i producentа, gospođu Klodin Osаr.

Irina Dečermić i Jean-Marc Barr, gosti FEST-a 1992: Zašto je uništena lepota "Velikog plavetnila"

U Beograd je na FEST stigao Žan-Mark Bar, poznat po glavnim ulogama u „Evropi" i „Velikom plavetnilu", kao i po tome što već nekoliko godina živi s pijanistkinjom Irinom Dečermić, ćerkom beogradskog glumca Stojana Dečermića.

Žan-Mark je dete Amerikanca i Francuskinje, rođen 1960. godine u Zapadnoj Nemačkoj.

Kad je imao tri godine, porodica se preselila u SAD.

Godine 1966. otac mu je poslat u Vijetnam (radio je u Pentagonu) pa je majka Madlen Žan-Marka i njegovu sestru odvela u Ameriku, a posle dve godine univerziteta ponovo je došao u Pariz, gde je rešio da postane glumac.

Johnny Depp u Beogradu '92: Saradnja sa Kusturicom - dar Božji / Svirka sa Partibrejkersima

Nаrаvno dа smo svi bili zgrаnuti Džonijem Depom uživo. To on?!

Oniži, sitаn, mаsne poluduge kose, usiveo i s bubuljicаmа!

A znаli smo gа onoliko lepog i medenog iz, recimo, „Plаčljivkа”.

Plаnetаrni uspeh tog filmа Džonа Votersа (u originаlu „Cry Baby”) izbаcio gа je preko noći u prve redove аmeričkih zvezdа.

Tinejdžerke su istog čаsа nаčisto poludele zа njim, а slаvа se širilа i uvećаvаlа uz ogromnu pomoć moćne holivudske propаgаndne mаšinerije. 

Pа su se tаko rаđаli silni „klubovi obožаvаlаcа Džonijа Depа”, а njegovi posteri ukrаšаvаli domove porodicа s decom širom svetа.

Dušan Makavejev '86: Kod nas režiser mora da kuka za pare, ili da pijanoga glumca stavlja pod tuš

FEST 1986: Tražila se karta više za Istvudovog "Bledog jahača", Zemekisov "Povratak u budućnost", Virovog "Svedoka".

Prema izboru jugoslovenskih kritičara, proglašen je najbolji film prikazan na Festu u prvih petnaest godina - u žestokoj konkurenciji, pobedio je "Andrej Rubljov" Tarkovskog.

I dok je Želimir Žilnik na beogradskom Sajmištu snimao "Lepe žene prolaze kroz grad", njegov kolega Dušan Makavejev promovisao je na Festu svoj novi film "The Coca-Cola Kid", te o njemu i svojoj karijeri razgovarao sa novinarkom "Studija"... 

Nebojša Đukelić '89: Hladno oko TV kamere nemilosrdno razotkriva svaku svesnu ili nesvesnu laž

(Snimio: Ljubinko Kožul) / Kolovoz 1989: Studirao je elektrotehniku, završio filmsku režiju na tadašnjoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. 

Vrlo je ugodan sugovornik. 

U smiraj dana i filmskog festivala, razgovaramo između neba i zemlje na terasi hotela "Histrion" u Puli.

* Kako ste se i kada počeli baviti filmom?

- Kao i sva djeca, počeo sam se filmom "baviti" već od djetinjstva.

Film i nogomet bili su zajednički mojoj generaciji, koja je odrastala na beogradskom pločniku.

Nebojša Đukelić, povodom pet godina postojanja evropskog MTV-ja: Prva postmoderna TV (1993)


Potpisnik ovih redova odlično se seća emisije pred Novu 1980, u kojoj je, zajedno sa rediteljem Stankom Crnobrnjom, izdvojio kao medijski događaj poslednje godine sedamdesetih, pojavu muzičkih video-spotova.

Paralelno sa žanrovskim uspostavljanjem „softvera", nove kratke forme pokretnih slika, već se naslućivala i eksplozija novog „hardvera" - video-rikordera i video-kaseta. U Americi je postala realnost opcija kablovskih TV kanala koji su dopirali do gotovo svakog domaćinstva.

Maštanja medijskih utopista kretala su se u pravcu televizije koja će zadovoljiti sve vrste gledalačkih potreba, ma kako one izgledale neobične. Počelo se ozbiljno razmišljati o osnivanju specijalizovanih kanala koji će emitovati samo filmove, sportske prenose ili „muziku u slikama".

Nebojša Đukelić, 31. XII '87: Ekskluzivna reportaža o početku emitovanja kablovske TV u Beogradu

Četvrtak, poslednji dan stare, 1987. godine: Studio 3 Televizije Beograd, u Aberdarevoj ulici (može se ući, ako vas puste, iz daleko poznatije Takovske 10).

Nekoliko je minuta pre 15 sati.

Razumljivo je - i gore u režiji, gde sedi mladi Miljenko Dereta, i dole na samom platou, ispred zelenkastog panoa na kojem piše CE2, u društvu koje se priprema da zauzme pet stolica ispred tri kamere — svi su pomalo uzbuđeni.

Ali, nema panike.

Nebojša Đukelić preispituje se šta i kako će: najpre će predstaviti svoje cenjene goste, oni će objasniti ono najvažnije, pa će potom krenuti prvi spot.

Nebojša Đukelić, urednik i voditelj "Pokretnih slika" i "Hronike FEST-a": Kako sam ušao u svet filma

Studeni 1985: Munjevita, pa još uspješna karijera - nema što. 

Nebojša Đukelić sa svojim vibracijama iz svijeta filma vraća davno izgubljeno povjerenje domaćeg, a to znači iznurenog i mrzovoljnog potrošača televizijskog programa. 

Filmska čarolija, kao malo gdje, ovdje je našla pravog protagonista.

Novinar, kritičar, autor, voditelj. To je sve? Ne, on je diplomirao filmsku režiju i ne misli da tu diplomu objesi mačku o rep.

Prodoran i pomalo sjetan pogled, prosijedi zalisci uoči četrdesete godine, rođen 1947, vitak, visok 190 cm, nekadašnji junior Zvezdinih košarkaša, ugodne vanjštine, a ženski će dio čitalaca moći po vlastitoj volji konstruirati svoju piramidu želja i izraza o njemu.

FEST 1988: Makavejev jedva obezbedio Kubrickov "Full Metal Jacket", glavni gost Daniel Olbrychski

Dva novinara, dva različita novinarska stila: jedan je beogradski dopisnik Studija, drugi je zaposlen u sarajevskom Venu.

Prvi piše o završnim pripremama pred početak 18. Festa i razgovara sa predsednikom Organizacionog odbora, dok drugi iznosi sasvim lične utiske sa i oko projekcija u Sava centru.

Obojica će nam svojim zapisima omogućiti da se vratimo u ono šareno, bezbrižno, filmofilsko vreme, kada ni besparica ni nedostatak slavnih gostiju nisu mogli da pokvare još jedan savršen FEST...

Studio, 29. januar 1988: Piramida FEST-a '88, koja je gotovo do jučer bila bez nekih ključnih kamenih blokova i gotovo se činilo kao da će se usred pustinje svakog trena srušiti, stabilizira svoju poziciju. To opet dovodi do uobičajene groznice među Beograđanima: sve je manje »bijelih rupa« u programu, praznih »džepova« i neizvjesnosti, čak i među onim posjetiocima čija kondicija pronalazi snage i rezerve u fanatizmu, iz minute u minutu preovladava uvjerenje da će s mnogih važnih događaja opravdano biti odsutni.

Slobodan Novaković, dugogodišnji urednik i voditelj "Hronike FEST-a": Protiv stegnutog TV govora

Dugogodišnji urednik i voditelj "Hronike Festa", početkom osamdesetih i selektor našeg najpopularnijeg filmskog festivala, napisao je za knjigu "TV lica" sjajan mini-esej o umeću televizijskog govorništva.

Kao bonus: članak novinarke Studija iz 1985, kada je na festivalu u Dublinu Slobodan Novaković osvojio prestižnu Zlatnu harfu za svoj dokumentarni film "Rodoslov"...

"Ja sam taj dečak koji stoji začuđen pred svetom, i to je istina o meni. Zbog toga sam se uvek bavio nekim sasvim različitim poslovima, gde bih uvek morao počinjati od početka"

"TV lica", 1989: Jedna od lepih tradicija Beograda jeste govorništvo.

Dinko Tucaković intervjuiše Formana (2/2): Večne pesme iz "Kose" / Kako je snimljen "Amadeus"

* Posle svih „Oskara“ i drugih nagrada, kao i ogromnog finansijskog uspeha filma "Leta iznad kukavičjeg gnezda", bili ste konačno u poziciji da kontrolišete karijeru i sami birate sledeći film.

Izabrali ste „Kosu“, koja je, kao šio je poznato, bila vaš stari san, ali zar ne i pomalo zastarela u vreme kada ste krenuli da je realizujete (1979)?

- „Kosa“? ... Na nesreću ja nisam imao nikakvog uticaja na razvoj događaja oko tog projekta. ,,Kosu“ sam hteo da radim još 1967. kad sam je prvi put video na of-Brodveju. Ali, pošto je postala nenormalno veliki hit čak i na samom Brodveju, čitava stvar se grozno zakomplikovala, jer su svi producenti navalili kao ajkule, pa je bilo gotovo nemoguće naći način kako da se otkupe prava.

Dinko Tucaković intervjuiše Formana (1/2): Od "Konkursa" do "Leta iznad kukavičjeg gnezda"

Februar 1987: "Priču morate naći u svojoj okolini, i bez toga nema pravog filma.

Ako je mala —mala je, ako je velika — velika je, ali sve dok vas interesuje i pogađa — dobra je.

Uvek počinjete sa pričom i nikad ne znate gde će vas odvesti njen početak.

Ako ste iskreni, ako to istinito pričate, onda se pojave i neka druga značenja - to, bez obzira šta mi hoćemo, postaje metafora..."

Milutin Čolić, osnivač FEST-a: Jedini direktor koji nema kancelariju, sekretaricu, službena kola...

FEST '75. obeležila je poseta američkog reditelja Frensisa Forda Kopole, koji je u Beogradu nakon planetarnog uspeha "Kuma" promovisao svoj novi film "Prisluškivanje".

Nešto pre toga, osnivač i glavni selektor Festa Milutin Čolić razgovarao je sa novinarom Duge: o petogodišnjem iskustvu uređivanja popularne filmske manifestacije, o kritikama koje mu upućuju "pojedine strukture", o načinu na koji bira filmove, te zašto smatra da je film najviše umetnost mladih...

Januar 1975: Već je peta godina kako je Beograd središte jedne značajne međunarodne filmske manifestacije - FEST-a. Ponovo će ljubitelji filma u Beogradu - a preko televizijskih prenosa i u celoj zemlji - moći da vide najbolja filmska ostvarenja u protekloj godini.

Splitski mozaik sedamdesetih: Hajdukove legende u slikama i anegdotama

Kakve je savete barba Luka Kaliterna davao mladim igračima Hajduka?

Zašto je Ante Mladinić cenio Miljana Miljanića?

Kako je Ante Jerić iz Starog Kaštela postao "arhiva, istorija, inventar bilih"?

Koje sve zgode i nezgode krije tajna beležnica dugogodišnjeg Hajdukovog fizioterapeuta Božidara Solde?

Saznaćemo iz nekoliko tekstova koji su se ranih sedamdesetih pojavili u sportskom magazinu Tempo...

Novi fosili '82: Njihov trenutak traje već tri godine, od pesme "Sklopi oči" - pa sve do aktuelnog "Saše"

Možda se ni oni sami nisu nadali da će njihova popularnost biti takva kakva je danas. Ali, slava, stalne turneje i koncerti, nisu uticali na stabilnost njihovih porodičnih života, gde nalaze mir posle naporne trke koju estrada neminovno nameće...

Poslednjih godina nastala je prava »fosilomanija«, a pesmica »E, moj Saša« čuje se na svakom koraku. Pevuše je i mališani i odrasli.

Recept za njihovu popularnost još niko nije uspeo da odgonetne, ali ga najverovatnije treba potražiti u jednostavnosti i toplini njihove muzike.

Emir Hadžihafizbegović o saradnji sa Balaševićem '88: Kako se snimao "Panonski mornar" TV NS

Lipanj 1988: Bio je predodređen za uspjeh. Proslavio bi se da je imao samo jednu titulu, a kamoli ne četiri. 

Upravo toliko u imenu i prezimenu ima nekadašnjih turskih odličja. 

On je i Emir, i Hadžija, i Hafiz i Beg. 

Kraće: Emir Hadžihafizbegović. 

Glumac je to koji osvaja likom Alena u Specijalnoj redakciji Đorđa Balaševića, dok uporno traga za majkom i predstavlja se kao momak iz Primoštena.

Kako je nastala prva Titova fotografija: Uspomena na fabriku u stečaju (1975)

Tragom najstarije Titove fotografije: U Titovoj biografiji stoji zapisano da se 1911. godine zaposlio u fabrici ,,Titan“, u Kamniku.

Po svemu sudeći u ovom slovenačkom gradiću snimljena je najstarija fotografija Josipa Broza.

Na poleđini originala zapisano je: 4. maj 1911. Fotografiju, kao dragu relikviju, čuva 85-godišnji penzioner Viktor Šubic.

Posetili smo ga u onoj istoj zgradi u kojoj je skoro dve godine stanovao sa Josipom Brozom.

U razgovoru saznali smo nešto više nego što je u biografiji zapisano.

Dejan Bekić '67: Sve ću učiniti da jednoga dana postanem standardni član jugoslovenske reprezentacije

U proleće 1967. činilo se da je popularna Zvezdina "šestica", jedan od najboljih fudbalera svoje generacije, na dobrom putu da pobedi tešku bolest od koje se bio razboleo.

U optimističkom raspoloženju protekao je i intervju za Tempo, koji je Dejan Bekić dao bivšem košarkašu i novopečenom novinaru Milošu Bojoviću. Nažalost, zdravlje mu se posle toga ponovo pogoršalo... Sledi originalni članak:

"Half »crveno-belih« posle teškog oboljenja vraća se na fudbalsku scenu.

Njegova fudbalska karijera — našla se u jednom trenutku pred velikim znakom pitanja.

Nina Spirova, životna priča jedne od najvećih zvezda makedonske muzike: Prvi hit - "Eden baknež"

Oktobar 1982: "Nikad nisam okrenula ni jedan telefon, da bih nekome dala do znanja da postojim.

Uvek sam čekala da se meni jave, da me pozovu, ponude mi pesmu...

To nije dobro u ovom našem poslu, ali ja ne mogu drukčije, jer sam takva. Posao koji trenutno radim, dosta mi znači. Živim sama, ali nikad nisam usamljena.

Volim ljude i svaki kontakt s njima pričinjava mi zadovoljstvo," kaže Nina Spirova, koje se publika rado seća. 

Putevi slave i uspeha su nepredvidivi. Odjedanput sve dobro krene i traje, a ako nastane duža pauza, ljudi vas sasvim zaborave, ili tek ponekad pomisle na vas. Katkad nepravedno zanemarujemo ljude, možda i nesvesno, koji su nešto značili i bili ime u poslu kojim se bave. Jednostavno, izgubite ih iz vida, a život neumitno teče dalje, dolaze neki novi ljudi, neki novi uspesi, neki novi intervjui.

Gordana Kosanović: Zašto je naša popularna glumica napustila sve i otišla da glumi u Nemačkoj?

Prosinac 1985: Glumicu Gordanu Kosanović ne pamtimo samo po naslovnoj ulozi u filmu Gorana Paskaljevića Čuvar plaže u zimskom periodu, koji smo proteklih praznika vidjeli na TV, već i po Sofoklovoj Elektri kojom se predstavila zagrebačkoj publici kao članica Theater an der Ruhr iz Mulheima.

Zašto je otišla u Njemačku i što je tamo shvatila?

Jugoslavenska publika sjetit će se Gordane Kosanović po glavnoj ženskoj ulozi u Čuvaru plaže u zimskom periodu Gorana Paskaljevića. Bio je to jedan od prvih domaćih filmova u »novom valu« pohoda na svjetske nagrade: 1978. osvojio je nagradu kritike u Berlinu!

Koreni jugoslovenskog rocka (5/5): Crni biseri, Džentlmeni, Mi, O'Hare, Grupa 220, Bele vrane...

Od njih je sve počelo - davnih šezdesetih, devojke i momci koji su postavili temelje Yugo rocka nisu se čak ni smatrali "rockerima", već "električarima", a drugo ime za muziku koja ih je očarala bilo je - "beat".

O tom periodu govori i specijalni prilog koji su sredinom osamdesetih za magazin Rock pripremili Predrag Kovačević i Ljubo Trifunović, a ovom prilikom "Koreni YU rocka" upotpunjeni su dodatnim člancima i fotografijama iz domaće štampe...

Zrelo doba - stilske različitosti: Već pomenuti beogradski bend Plamenih 5, započeli su karijeru svirajući u poznatoj „Euridici". Učešće na Prvoj beogradskoj gitarijadi i visoki plasman im otvaraju vrata studija Radio Beograda, odakle ih deli samo jedan korak do angažmana pratećeg sastava za afirmisanije vokalne soliste, od Danijele, do Nine Spirove, Gordane Grisfer i Tomija Sovilja. Godine 1967. prerastaju u Plamenih 6 i pojavljuju se kao stalni plesni bend u Gradskom domu Kragujevca, gde su stekli toliku popularnost da su ih počeli smatrati kragujevačkom grupom.

Koreni jugoslovenskog rocka (4/5): Prve radio emisije, gitarijade, muzički magazini, šou programi

Od njih je sve počelo - davnih šezdesetih, devojke i momci koji su postavili temelje Yugo rocka nisu se čak ni smatrali "rockerima", već "električarima", a drugo ime za muziku koja ih je očarala bilo je - "beat".

O tom periodu govori i specijalni prilog koji su sredinom osamdesetih za magazin Rock pripremili Predrag Kovačević i Ljubo Trifunović, a ovom prilikom "Koreni YU rocka" upotpunjeni su dodatnim člancima i fotografijama iz domaće štampe...

Prateće manifestacije: Veoma važni činioci u popularizaciji i širenju rock muzike bili su (i ostali) mediji masovnog komuniciranja, kao i veliki koncerti. Prva radio-emisija disk-džokejskog tipa zvala se „Sastanak u 9 i 5", a emitovana je na talasima Radio Beograda po prvi put 2. aprila 1961. godine. Njen tvorac, Nikola Karaklajić, „majka" beogradskih „električara", nije žalio ni truda, ni sopstvenog novca da jugoslovenske rockere što hitrije izveštava o zbivanjima na svetskoj rock sceni, ali i da pomogne razvoj i afirmaciju domaćeg rocka.

Koreni jugoslovenskog rocka (3/5): Lutke, Sanjalice, Roboti, Indexi, Kameleoni, Zlatni akordi...

Od njih je sve počelo - davnih šezdesetih, devojke i momci koji su postavili temelje Yugo rocka nisu se čak ni smatrali "rockerima", već "električarima", a drugo ime za muziku koja ih je očarala bilo je - "beat".

O tom periodu govori i specijalni prilog koji su sredinom osamdesetih za magazin Rock pripremili Predrag Kovačević i Ljubo Trifunović, a ovom prilikom "Koreni YU rocka" upotpunjeni su dodatnim člancima i fotografijama iz domaće štampe...

Sticanje punoletstva: Prva postava Robota - Ivica Čokalj (solo-gitara), Ivica Percl (ritam-gitara), Mario Anžek (bas-gitara), Viktor Hromin (bubnjevi), Toni Studen (vokal) - bila je jedna od retkih domaćih grupa koja je od samih početaka bila okrenuta ka rhythm i bluesu. Doduše, bilo je očito i da u samim Robotima postoje dve struje: jedna, koja je vukla ka r&b muzici i druga, koja je bila više okrenuta ka aktuelnijim pop trendovima.