Novi fosili '82: Njihov trenutak traje već tri godine, od pesme "Sklopi oči" - pa sve do aktuelnog "Saše"

Možda se ni oni sami nisu nadali da će njihova popularnost biti takva kakva je danas. Ali, slava, stalne turneje i koncerti, nisu uticali na stabilnost njihovih porodičnih života, gde nalaze mir posle naporne trke koju estrada neminovno nameće...

Poslednjih godina nastala je prava »fosilomanija«, a pesmica »E, moj Saša« čuje se na svakom koraku. Pevuše je i mališani i odrasli.

Recept za njihovu popularnost još niko nije uspeo da odgonetne, ali ga najverovatnije treba potražiti u jednostavnosti i toplini njihove muzike.


A možda i u njima samima.

U njihovoj srdačnosti i prijatnom odnosu prema ljudima koji ih okružuju, prema svojoj publici. 

Grupu »Novi fosili« viđamo na malim ekranima, na koncertima, slušamo ih preko radija, čitamo intervjue o njima, o njihovom poslu.

Mi smo želeli da ih upoznamo van scene, u njihovim domovima, u Zagrebu. I opet uvek isti, uvek nenametljivo simpatični.

Svi oni imaju svoje porodice kojima poklanjaju sve svoje slobodno vreme. Njega je, doduše, isuviše malo, jer, kako sami za sebe kažu, oni su »ljudi iz automobila«.

Uspeli smo nekako da ih preteknemo pre nego što su ušli u svoju »drugu kuću« i da se upoznamo s njihovim porodicama. Stanje u »Novim fosilima« je sledeće - četiri prema jedan, u korist porodičnih ljudi.



"Najšarmantniji, najsimpatičniji, najmuževniji", kako to kaže za sebe u pesmi "Ja sam šef" je Slobodan Moka Momčilović.

Taj naj »fosil« ima suprugu Zdenku, koja radi kao negovateljica i dve devojčice - četrnaestogodišnju Natašu i jedanaestogodišnju Andreu. Tata je neobično ponosan na svoje kćerke, jer, pre svega, liče na njega, a mama Zdenka je malo setnije raspoložena, jer njih dve neobično brzo rastu. 

Možda je to i zato što Moke gotovo da nema kod kuće, tako da su joj njih dve stalna i briga i razbibriga.

Retki su zajednički trenuci porodice Momčilović, a i kada je glava kuće u Zagrebu, uvek nekud juri, sklapa poslove za grupu, trči oko kuće koju preuređuje i »svađa« se s majstorima.

Pa, ipak, ima dana kada ne izlazi iz kuće.

- Tada sedim ispred televizora i non-stop gledam program, veli Moka.

Zdenka se ipak retko ljuti na svog supruga, jer ga takvog prihvata i ne oseća se zato zapostavljenom.

Ovako usklađeni, oni su u braku koji traje više od decenije i po.


Pored Moke, najduži staž u »Fosilima« ima Marinko Kolnago, gitarista koji, pored ostalih, na solističkim koncertima ume da izvali odličan »štos« i napravi prijatnu atmosferu.

Marinko je već sedam godina u braku sa Nadom Kolnago, neobično šarmantnom i simpatičnom ženom, i imaju petnaestogodišnjeg sina Olega.

Upoznali su se u Narodnom kazalištu gde je Nada radila.

Bila je to ljubav na prvi pogled, a potom je usledio i brak iz ljubavi. I tako već godinama.

- Pomirila sam se sa ovakvim životom, mada mi najviše nedostaju vikendi koje, najčešće, sve druge porodice imaju,  priča Nada. - U kući je kompletno sve na meni, kao što je slučaj i sa ostalim suprugama članova grupe.

Kada se udala za Marinka Nada je napustila posao u teatru, kako bi imala više slobodnog vremena i kako bi se posvetila porodici.

Već godinama radi u Centru za kulturu i informacije i veoma je zadovoljna jer, veli da joj je posao raznovrstan i dinamičan, a ipak joj dozvoljava da i obaveze majke i žene obavlja kako najbolje ume.


Vladimir Kočiš, najviše vremena provodi svirajući gitaru, pevajući, a ponekad i komponuje.

Kada sve to ne radi, druži se sa svojom porodicom: suprugom Mirjanom, sedmogodišnjom Ivom, vedrom devojčicom koja ide u prvi razred, i malim Filipom koji još nema tri godine.

Mirjana i Zec (kako zovu Vladu) išli su u istu srednju školu.

Doduše, ona je bila malo mlađa, ali je važno da su se zavoleli tu u školi i da ta veza traje godinama.

- Bila sam još curica kad sam počela hodati s Vladom,  kaže Mirjana, koja pored obaveza u kući ima i obavezu u Radio Zagrebu, gde radi kao tonski realizator. - Tako sam ja uz njega odrastala, zapravo, zajedno smo rasli i danas točno znamo ko kako reaguje na određene stvari. 

Vladine turneje i česti koncerti deo su njihovog života s kojim su se pomirili, ali zato, kada su svi na okupu, neprekidno su zajedno, druže se, idu u posete prijateljima, sami priređuju sedeljke...


Lepši deo ansambla, žena koja daje poseban ton »Novim fosilima«, je Đurđica, ranije Milićević, danas samo Barlović. Ona ni jednog trenutka nije razmišljala da, radi »imidža«, zadrži svoje prezime, već je uzela muževljevo. Za Đurdicu su brak, njen suprug Braco, inače stomatolog po zanimanju, i, naravno, najmlađi član porodice Barlović, devetomesečni Hrvoje, ono što je neprekidno zaokuplja, ali joj, pri tom, ne smeta da sa istančanim nervom profesionalca radi svoj posao.

- Svi su mislili da ću se poroditi na sceni, priča Đurđica, a mi ne možemo da se ne setimo »Splita 82« na kojem je nastupala četiri dana pred porođaj.

Kada su takvi neki detalji u pitanju čovek je sklon da pomisli da ona zaista sve do tančina isplanira i da je njena »tvrdoglavost« jača i od prirode.

No, šalu na stranu. Đurđica je, pored toga što pleni svojim glasom, odlična domaćica, čak joj nekada kolege iz ansambla zamere kada sama pere prozore i vrata u svom stanu, jer po njenom, ona može sve najbolje da uradi. 

U stvari, Đurđa je takva. Ni jednog trenutka ne može da miruje, a na pitanje kako stiže da uskladi sve te obaveze, odgovara kratko: »Stižem!«

Naravno, tu su i bake koje pomognu oko Hrvoja, posebno Bracova mama, tako da nema brige da li joj je sinčić u dobrim rukama.


Najmlađi »fosil«, onaj koji ne ume da napiše pesmu, a da ona u rekordnom roku ne postane hit, onaj što svira klavijature i prelepo peva je... Da, u pravu ste... to je »duša« grupe - Rajko Dujmić, ili Lima kako ga zovu stariji »fosili«.

- Ja sam jedini neoženjen, nemam mače, imam samo kuče, veli Rajko. - Ja sam onaj čovek iz auta.

Taj čovek iz »auta« je bio »nateran« da komponuje, što se pokazalo odličnim i pravim korakom.

Jer, on odlično poznaje njihove glasovne mogućnosti i najbolje ume da »skroji« pesmu za grupu.

Za sebe u šali veli da ga svi vole zato što je prepametan, a u tome se ogleda i njegova »neobična skromnost«.

Tako, otprilike, izgledaju »Novi fosili« gledani izbliza, u svojim domovima.

Žive dinamično, tako da se čovek čak nekad upita koliko će još moći tako, a oni znaju ono što je neophodno znati u šou biznisu - iskoristiti trenutak. 

Njihov trenutak traje već tri godine - od »Opatije 79« i pesme »Sklopi oči«, kad je definitivno bilo jasno da im na put do vrha naše zabavne muzike niko ne može stati.

A oni su, baš neki čudni ljudi! Taman kad čovek misli da će posustati, da će Rajko (na slici sa svojim ljubimcem Borom) jedanput »omanuti« i napraviti promašaj, oni naprave novi hit koji se već sutradan pevuši. Sada pripremaju novi album, koji će se zvati »Fosili za decu i odrasle«.

U retkim slobodnim časovima oni će živeti svojim porodičnim životom, koji je za njih neobično važan, jer tu uvek nalaze toliko potreban mir. Zato su njihovi brakovi i tako trajni, i kao da prkose rečima »gde je sada ljubav naša«, iz pesme koju svakodnevno slušamo. Česta razdvojenost, izgleda, ne remeti te dugogodišnje porodične odnose, valjda i zato jer, kako tvrde, oni su uvek u svojim domovima - bar u mislima...

Vesna Adamović, foto: Nada (Nada, 1982.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)