Daliborka Stojšić o sebi, braku, ljubavi... / Koga je sve nazvala i pitala: Gde ste, šta radite... ? (1981)



U brak se stupa isključivo iz ljubavi. Ta ljubav mora da preraste u prijateljstvo i razumevanje. Ako se ljudi sebično povode sa svojim interesima, od braka nema ništa. Ne oseća se trenutak kad počinju da se gase veze koje spajaju ljude, kad ostaju samo uspomene 

Daliborka Stojšić je već deceniju prisutna na sceni svih estradnih zbivanja. Mnogo toga izmenilo se u životu jednog umetnika kome je verna publika bila godinama naklonjena i koja joj je pružala podršku u lepim i onim manje lepim trenucima...


*****



Da li se izmenio i odnos publike prema Daliborki Stojšić?


- Na mene publika, javnost uopšte, još uvek gleda kao na lepoticu, bivšu mis. To je prva asocijacija kad se pomene moje ime. Nekad mi se čini da je to dobro, da mi je donelo pozicije na kojima se nalazim.

Nekad mi se opet čini da me je to skrenulo s puta, da mi je štetilo.

U svakom slučaju, nisam više samo to.

Ja sam za dve godine izrasla u jednu sasvim drugačiju ličnost: iskusniju i zreliju.

Postojali su početni impulsi koji su me doveli na ovo mesto gde se sada nalazim i oni su predstavljali značajnu etapu u mom životu.


Težnja svake žene je topao kućni kutak. Koliko u te tople odaje dopiru aplauzi publike, koliko su prisutni u životu majke-umetnika i majke domaćice?


- Moja karijera i privatni život se neprestano prepliću, dopunjuju. Mislim da to nije slučaj samo sa mnom, nego i sa svim ženama koje pokušavaju da se potvrde i kao društvena bića, da žive jedan kompletan život koji ih neće lišiti ni materinstva, ni uloge domaćice, ni žene u kući. 

Mi, žene smo na neki način još uvek hendikepirane, bez obzira što su nam data sva prava na papiru. Biološki, već na startu!

Za mene kao ženu velika je prednost biti majka, to je neka biološka superiornost nad muškarcem. Ali, to automatski stavlja ženu u drugi položaj. Ona mora da poseduje daleko više snage, više prodornosti...

Mora mnogo više da ulaže, mnogo više da se troši da bi došla do istih rezultata do kojih dolazi muškarac.

Muškarac ima sređeniji život. Ne troši svoje slobodno vreme na one aktivnosti na koje žena neminovno mora. Muškarac može da se usavršava, da radi svoj posao, a na kraju krajeva i da se odmori.

Žena će pored svih poslova u kući brinuti i o detetu, dok se otac mirno odmara, bezbrižno leži. Sa tim problemima se sukobljavaju sve žene: u fabrici - radnice, u kancelarijama - službenice, i u svim ostalim profesijama je slično.


Umetnik je ostao na pozornici s pesmom i orkestrom. A dileme?


- Shvatila sam da je još rano za povlačenje, ali ja ću i taj trenutak na vreme predvideti. To je vrlo važno u našoj profesiji: ne ostati predugo! Nedavno sam dobila od udruženja džez-muzičara diplomu estradnog umetnlka.

Čim počnete da dobijate priznanja - više se ne borite za mesto pod suncem. To je znak da novi dolaze, treba razmišljati o "mirnijim vodama".

Sad će jedno vreme mnogo toga teći po inerciji, s manjim ili većim usponima i padovima. Snimićemo neku dobru TV-emisiju, neku dobru ploču...

Ne moram da se borim za popularnost, mene ljudi znaju, ja sam tu, prisutna, postojim. Ne može me niko preko noći izbrisati gumicom.


Da li savremeni brak doživljava krizu? Ko je krivac?


- Kažu da danas ima više razvoda nego nekada. Ja mislim da je to zato što je žena manje spremna da trpi, da je postala slobodnija, ekonomski nezavisnija, samosvesnija.

Ljudi nisu više licemerni. Nemaju potrebe da glume i jednostavnije se razvode. Njena ličnost mora da se poštuje. Bez obzira što je brak zajednica dvoje ljudi, integritet ličnosti mora da se zadrži. Smatram da brak mora da bude zajednica istomišljenika, da bazira na drugarstvu.

U brak se stupa isključivo iz ljubavi. Ta ljubav mora da preraste u prijateljstvo i razumevanje. Ako se ljudi sebično povode sa svojim interesima, od braka nema ništa. Ne oseća se trenutak kad počinju da se gase veze koje spajaju ljude, kad ostaju samo uspomene.

Neki pokušavaju da spasu brak koji više nije ono što je bio. Iza tih idealnih slika krije se u stvari tužna istina da su postojali samo neki interesi.


Koliko je materijalno blagostanje zaloga sigurnosti braka?


- Sreća postoji nezavisno od novca. Ako se dvoje vole blagostanje im ulepšava život, a ako nema ljubavi ne vrede ni novac, ni materijalna osnova.

Novac ponekad donosi mogućnost da se živi u "udobnoj dosadi"! I obratno - najsvirepija borba za život je opasna, može da "udavi" ljude. Ona ponekad povezuje, ako postoji prava ljubav, ali se dešava i obratno - da se umori od te borbe!

Svirepi uslovi i stanje razočaranja mogu da umore ljude i oni se zbog toga razilaze. Sama udobnost ništa ne znači. Osnova svega je ljubav jer povezuje ljude.

Tekst: M.M.T, obrada: Yugopapir (Praktična žena, mart 1981.)


Daliborka Stojšić u ulozi reportera: Gde ste, šta radite?



Jovan Kolundžija: Prva ploča


- Čula sam u televizijskoj emisiji da si veoma zauzet, da stalno putuješ?

- Ove godine predstoji mi obiman posao. Pripremam se za snimanje prve ploče. Već iduće nedelje snimaću prvu, a do kraja leta ostale tri.

- Hoće li te pratiti orkestarska muzika ili klavir?

- Samo jednu ću snimiti u pratnji Simfonijskog orkestra RTV Ljubljana, ostale uz klavirsku pratnju.

- Ko će te pratiti na klaviru?

- Na prvoj ploči sestra, na drugoj Vladimir Krpan iz Zagreba, a na trećoj slavni svetski pijanista Aldo Čikolini.


Milovan Ilić Minimaks: Neplaniran


- Pročitala sam u jednom listu, svima si poželeo nešto za Novu godinu. Meni ništa. Poželi mi sad. Neplanirano!

- Evo, želim ti sada - jednog Minimaksa.

- Kako su ti klinci?

- Dvoje su u obdaništu, jedan u vojsci.

- Da li nešto očekuješ u ovoj godini?

- Nemam nekih naročitih planova. Ponešto za televiziju, ponešto za radio, ostane i za estradu. Televizija nije neka moja ljubavna želja, jer ja nisam za gledaoce, ja sam više za slušaoce.

- Ranije si dosta pisao - što ne nastaviš?

- Upravo sam se bacio na pripremanje nekih viceva koje sam još davno obećao izdavačima. Samo, moram štampati sve na dobrom papiru da ga ne bi upotrebili i u neke druge svrhe.


Milena Dravić: Numera


- Gde si provela Novu godinu. Nisi vozila neku hladnjaču?

- Provela sam je kod kuće. Tiho ...

- Zavidim ljudima koji mogu da ostanu kod kuće za Novu godinu. Nama pevačima ona je prilika da malo obogatimo kućni budžet. Mada to i nije toliko velika para kakva se ovih dana pominje po novinama. Iznose se velike cifre a ljudi ne znaju da je to ukupna suma koja se deli sa izvođačima, sa orkestrom, da se na taj iznos odbija i porez. Osim par izuzetaka nisu svi pevači tako dobro plaćeni kao što se misli. A šta ti Milena pripremaš?

- Trenutno ništa. Dok Bata Živojinović ne ozdravi nećemo nastaviti snimanje filma. A u pozorištu obnavljamo predstave, za koji dan počinjemo i sa probama.


Nikica Marinović: Preokupacija


- Šta ti je donela Nova godina?

- Sve najlepše. Provela sam je u porodičnom krugu. A ti, sigurno si pevala?

- Da, a tako čeznem da je jednom provedem kod kuće. Šta radiš ovih dana?

- Putujem u Ljubljanu na Sajam mode. Tamo sam već četiri godine u žiriju za dodelu "Zlatnog zmaja".

- Još uvek te preokupiraju modne tendencije?

- Apsolutno, i trudiću se da ostanem u domenu modnih zbivanja.

- Ti veoma često sarađuješ i sa Sirogojnom?

- Izuzetno ih cenim, imaju sve izvanredno. Zaslužuju najviša priznanja. Prva je Dobrila Smiljanić, izvanredna i sposobna žena.


Ljiljana Šljapić: Mladalački


- Videla sam te u Domu sindikata, divno si izgledala.

- To su mi i drugi rekli. Znači, zapazili su me.

- Ti bi volela da si i mnogo mlađa, da te više zapažaju!?

- Nikako. U mladim godinama misliš da sve znaš, a u stvari ništa ne znaš. Ja mislim da tek od tridesete počinje fina zrelost.

- Život u kući, život na daskama. Šta pripremaš u pozorištu?

- Igram u "Soliteru", nemam veliku ulogu, ali sam zato - najbolja. Skromnost mi je oduvek bila slaba strana!

- Od toga još niko nije umro. Voliš li da igraš te "narodske" žene?

- Ne nešto specijalno. Ja sam, uopšte jedna "sočna" glumica. Meni te sočne uloge više i odgovaraju. Ne ličim ti na neku suvoparnu haringu?

- Znači, ti si za one, gastarbajterske?

- Bolje dođi i gledaj Fejdovu "Vezanu vreću" u kojoj opet imam "značajnu" ulogu, pored Đuze i Bate Paskaljevića. Smejaćeš se puna dva sata. Igram još i u "Pozajmljenom stanu" i "Kandidi"...

- Doći ću gastarbajterko, ali ne znam na koju predstavu. Veliki je izbor.

(Praktična žena, mart 1981.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate