Gordana Bonetti, popularna TV spikerica: Volim Zagreb, ali jednog dana preselit ću se u Split (1966)

Jul 1966: Nikola Karović, mladi pevač iz Crne Gore, obara rekorde u prodaji ploča: već drugi put mu se "pozlatila" singlica sa pesmom "Mala Grkinja" (tiraž: 200 hiljada primeraka)... Odlučeno je: na VI međunarodnom festivalu zabavne muzike, koji će se održati u poljskom letovalištu Sopot na Baltičkom moru, našu zemlju predstavljaće Zafir Hadžimanov, a na posebnoj manifestaciji, takozvanom "Danu ploča", nastupiće Arsen Dedić. Zanimljivo je da je austrijska fabrika ploča Amadeo kao svog predstavnika odredila Marka Novosela, koji će specijalno zbog tog nastupa prekinuti svoju skoro jednogodišnju turneju po Americi. Inače, očekuje se da će najviše pažnje u Sopotu izazvati prisustvo Uda Jirgensa, ovogodišnjeg pobednika na takmičenju za "Pesmu Evrovizije"... U Zagrebu je održan susret domaćih i italijanskih "električara": publiku Varijetea zabavljali su Kameleoni iz Kopra, te Roboti i Zlatni akordi iz grada pod Sljemenom, dok su iz Italije došli Mačori (Bolonja), Galebovi (Ferara) i Apaši (Mantova). Na inicijativu omladinskih organizacija, u nastavku leta očekuju se i nastupi nekih bendova iz Francuske, Mađarske, Čehoslovačke, Austrije, Engleske... Fabrika televizora iz Niša dosetila se da svojim kupcima u Slavoniji i Vojvodini ponudi specijalne modele sa adaptiranim kanalnim preklopnikom za "istovremeno" gledanje domaćeg, mađarskog i rumunskog programa. Podsetnik: u našoj zemlji trenutno se mogu hvatati emisije "po tri sistema": CCIR (domaći i austrijski), OIRT (mađarska, bugarska, rumunska TV) i tzv. RAI norma, koju imaju Italijani... A na malim ekranima već godinama je najpopularnija spikerica zagrebačkog studija Gordana Bonetti, koju je posetio novinar magazina Studio...

"Pitali ste: ima li u tome poslu narcisoidnosti? Ne znam. Zadovoljstvo u poslu kao što je zadovoljstvo arhitektu da napravi jedan dobar nacrt, kao što je vama zadovoljstvo da napravite jednu dobru reportažu, tako je meni zadovoljstvo da dobro interpretiram jedan tekst" 

Gordana Bonetti stanuje na brežuljku koji dominira centrom Zagreba. Pet minuta od jedne bučne saobraćajne arterije - svuda naokolo mir i zelenilo. Naselje nekoliko nizova jednokatnih kuća više je nalik na neko morsko ljetovalište nego na gradski stambeni blok.

- Zar nije lijepo ovdje? Vidite, rascvale su mi se gladiole. Dogodine ću imati mnogo više cvijeća. To je moja briga. A tehničke stvari po kući, o tome Niko brine, moj suprug. On je inženjer. Pogledajte, molim vas!

Romantična slika našeg stoljeća. Slijedeći pogled domaćice, ugledao sam na televizijskoj anteni par grlica.

- Oprostite, nešto ste htjeli reći, pa sam vas prekinula. Bolje da prijeđemo na posao. Uskoro će mi doći svekar i svekrva, a navečer radim. Recite, što želite saznati? Dosad je već bilo toliko intervjua...

Zaista, o njoj se vrlo mnogo pisalo. Nema ilustriranog tjednika s čije se naslovne strane nije smješkala. Svojom lijepom pojavom i ugodnim glasom, a pogotovo sigurnim nastupom, ona je postala pojam TV spikerice. 

Kasnije su je mnoge mlađe kolegice počele oponašati.

- Čini vam se da sam na ekranu mnogo ozbiljnija? Može biti, jer su stvari koje radim uglavnom vrlo seriozne. Informativn-opolitičke emisije "Jučer, danas, sutra" su već po svom karakteru vrlo ozbiljne.

Pa onda "Kulturni pregled", to su sve emisije u kojima pretjerana ležernost u smislu vedrosti i veselosti ne dolazi uopće u obzir.

Možda je to razlog što ste stekli dojam da sam jako, jako ozbiljna. Ja jesam ozbiljna, ali ne mislim da je to pretjerana ozbiljnost.

Jedno vrijeme se nije pojavljivala na TV ekranu. Barem ne tako često. Oni koji je rado gledaju primijetili su to i proširila se fama da je "na ledu" u svojoj ustanovi.

- Bila sam na jednom svestranom pregledu u bolnici. Zbog ozbiljnih poremećaja, srčanih. Jetra mi nisu najzdravija, ali to sa srcem je bilo vrlo ozbiljno, pa sam morala ići na detaljan pregled. Čak je bilo tako ozbiljno da su me predložili za komisiju za skraćeno radno vrijeme.

Međutim, u našim uvjetima rada je to gotovo neizvedivo. Nisam išla. Samo se malo više čuvam. Izvan televizije ne radim toliko kao prije.

Na dohvat ruke neprestano je kutija cigareta "Philip Morris". Mnogo puši.

- Rano sam se udala. Odmah nekako poslije mature - nasmijala se kad je vidjela moje čuđenje. - Počela sam studirati. Jezike. Tada je došlo dijete i prekinula sam studij. Tada sam i počela raditi. Na radiju. Bilo je to 1951. Na Rijeci.

Bio je to slučaj, čisti slučaj. Srela sam nekog znanca, novinara, koji je rekao da je raspisan konkurs za spikera. I da bi možda bilo dobro da se javim. Jer sam bila u nekakvoj dramskoj grupi u gimnaziji i on je to znao.

Znao je da sam tako zainteresirana za govorenje, na neki način. Javila sam se i uspjela sam. Sasvim jednostavan put. Zar ne?

I sada sam zadovoljna. Jako. I kad bih mogla da biram ponovo, mislim zanimanje, ja bih uvijek izabrala to. 

Teško je reći zašto sam zadovoljna. Ne to što me ljudi vide. Pa ja sam počela na radiju.

Pitali ste: ima li u tome poslu narcisoidnosti? Ne znam. Ne znam. Zadovoljstvo u poslu kao što je zadovoljstvo arhitektu da napravi jedan dobar nacrt, kao što je vama zadovoljstvo da napravite jednu dobru reportažu, tako je meni zadovoljstvo da dobro interpretiram jedan tekst.

Pogotovo ako je taj tekst lijep.

Televizijska slika je moment više. I kao spikeru i kao ženi, ako hoćete, ima i taj moment. Svakom od nas je drago kad čuje da dobro izgleda jer je i to jedna od komponenata toga posla. Treba dobro izgledati. Bar prijemljivo.


Toliko toga ima za obaviti



Gordana Bonetti
Govori sasvim tiho, svjesna ugodne boje svoga glasa.

- Mama, zašto govoriš tako tiho? - pita kći Zvjezdana.

- Jer nije potrebno glasnije. Dovoljno da se čuje.

Pri tom imam dojam da se Gordana zna svladavati i što god radi, čini to s odmjerenim kretnjama.

- Ne radi se o nekoj samokontroli. Takve sam naravi. Ne ljutim se...

- Ne bih baš rekla - upada kći, a Gordana se smiješi:

- Dobro, u redu, ne ljutim se bez potrebe. Ne izigravam. Ne možete čitavog života izigravati nešto što niste. Najviše mrzim laž. A to bi značilo da lažem samu sebe. Ako pred kamerom imam drugačije raspoloženje nego što ga zaista nosim u sebi, to nije laž. To uopće nije laž.

To je ono što mi svi znamo, da onim momentom kad ulazimo u studio svoje osobne brige i svoja osobna rapoloženja moramo ostaviti pred vratima. To je stvar discipline u poslu. To je stvar koncentracije u poslu. 

Jer ako sve to ponesete sa sobom, sva ta neraspoloženja, onda se više ne možete skoncentrirati, onda počinjete griješiti i činiti sve ono čega ne bi smjelo da bude. Prema tome morate se moći strahovito disciplinirati i maksimalno skoncentrirati.

S vremena na vrijeme govori ekavicom.

- Ja sam rođena Beograđanka. Volim Zagreb, ali jednog dana, kad ću se povući s posla - preselit ću se u Split. Možda ga zato tako volim zbog načina na koji mi je muž znao otvoriti taj grad.

Počela je paziti na vrijeme da ne zakasni u studio.

- Uopće ne shvaćam kad mi netko kaže: "Dosadno mi je." U životu nisam imala taj osjećaj. Zaboga, toliko stvari se uvijek mogu naći koje se mogu raditi. Ne samo koje se mogu raditi, nego koje imperativno treba raditi.

Treba raditi! Toliko toga ima za obaviti. Zaboga, kako netko stigne da mu bude dosadno. Jedino što mene pogađa jest to što je dan prekratak. Porodica, kućni poslovi, posao.

Zvjezdani je očito dosadilo. Pokrenula je magnetofonsku snimku sa "Beatlesima".

- Ne, ne smeta me ta muzika. Volim svaku dobru muziku. Naravno, neke ekstremne stvari ne volim. Ali to je muzika njene generacije.

Što misli o svom izgledu?

- Nisam fotogenična. Obično ne ispadam dobro na fotografijama.

Bilo je vrijeme da krene na posao.

- Pape, ti samo gledaj televiziju. Možda će Niko doći kasnije. Rekao je da ne želi propustiti utakmicu, pa će je možda gledati u Trstu - rekla je svekru poljubivši ga.

U jednom trenutku mi je rekla:

- To je najsretniji period mog života. Imam obitelj, muža i dijete, lijep stan, posao koga volim...

Kucnula je o drvo. Zaista, sretan slučaj.

Napisao: Ivan Kreutz (Studio, srpanj 1966.)




*****


Snimak Novogodišnjeg dnevnika JRT (1967)

Gordana Bonetti - na 38:50



Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)