Priština 1968. godine, crtice iz života jednog grada: Najzaljubljeniji par - Ljiljana i Fuad!



Studiram arhitekturu pa mi vjerojatno zbog toga pada u oči to što se ovaj grad mnogo podiže, ali se mnogo i ruši. Na žalost, ruši se mnogo toga što predstavlja divnu staru arhitekturu. Jednom ćemo jako žaliti zbog toga

Priština, danas glavni administrativni, kulturni i privredni centar Kosova i Metohije u kojem živi oko 60 tisuća ljudi, drevni je grad koji je ušao u historiju još u 12. stoljeću. Preko Prištine su u srednjem vijeku vodili trgovački putovi sa sjevera prema jugu, u njezinoj su okolici cvjetali rudnici a u samom gradu su bile kovnice novca srpskih vladara iz porodice Nemanjića. 

Spomenik bratstvu i jedinstvu
(foto: Arena)
Neposredno u blizini Prištine odigrala se i poznata kosovska bitka, na koju podsjećaju mnogi historijski spomenici.

No, ljudi ovog grada, koji je u prošlosti dvaput do temelja izgorio, okrenuti su prema problemima današnjice i perspektivama budućnosti.

Priština je danas pravi grad bratstva u kojem žive u slozi Srbi, Albanci, Crnogorci, Turci a i svi drugi su uvijek dobro došli, bez obzira na porijeklo i narodnost.

Zasnovan na tako širokim koncepcijama, ovaj grad je vrlo dinamično rastao posljednjih dvadesetak godina.

Zato kad u nj danas nakon duga izbivanja dođe neki njegov starosjedilac, teško prepoznaje ulice u gradu svoje mladosti.

Dakako, Priština nije doživljavala same uspjehe.

I danas ima mnogo problema s kojima se njeni građani nose:

Tek nedavno je proradio vodovod a stanovi, školski prostor i putovi predstavljaju za gradske oce velike teškoće.

Nedavno otkrivene goleme naslage ugljena govore o privrednim perspektivama Prištine.

U ovom vrlo modernom gradu podignut je spomenik bratstvu i jedinstvu u obliku tri svijetla krila što streme u slobodan prostor visine.

Taj spomenik je po jednodušnom mišljenju svih građana koje smo anketirali simbol Prištine.

I još nešto što valja reći o Prištini:

To je grad mladih.

Svojim masovnim stupanjem u Savez komunista mladi potvrđuju slobodarske i patriotske tradicije svoga rodnog grada.


Najzaljubljeniji par



Mnogi smatraju da su Fuad Jusufi i Ljiljana Pantić najzuljubljeniji par u Prištini. Fuad studira na građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta, a Ljiljana na pravno-ekonomskom.


Najzaslužniji građanin



Pjesnik Esad Mekuli je najzaslužniji čovjek za širu afirmaciju mlade šiptarske književnosti u Jugoslaviji. U zbirci "Za tebe" opjevao je težak život Šiptara u staroj Jugoslaviji i njihovu renesansu u socijalističkoj zajednici. Na albanski i s albanskog dosad je preveo oko 100 djela. On je više od 20 godina glavni urednik književnog časopisa "Jeta e er" ("Novi život"). Zanimljivo je da je Mekuli za ljubav književnosti zapostavio veterinarske nauke, iako je doktor veterine.


Najstarija stanovnica



Jold’z Minuši je zacijelo najstarija stanovnica Prištine. Ona ima 115 godina. Živi u Ulici Hajdara Dušija 8. Sama se kreće i završava mnoge kućne poslove. Donedavno je vezla i plela čipke. Ima četrnaestoro sinova i kćeri, jedanaestoro unučadi, pedesetoro praunučadi i nekoliko šukununučadi. I sad se živo sjeća mnogih historijskih događaja. O njima osobito priča kada se okupi više članova njene bliže i dalje porodice. Slikali smo je u društvu dviju praunuka i šukunuka.


Najraspevaniji stanovnik



Mladi Nehat Gaši je na svome balkonu instalirao mikrofon i zvučnik pa besplatno uveseljava svojom pjesmom one koji nemaju radija ili televizor, ili jednostavno žele čuti nove ciganske pjesme koje on lansira. Njegov je talent, čini se najprije zamijetio Zagreb, gdje je snimio već dvije ploče a uskoro će u "Jugotonu" snimiti još dvije. Nehata Gašija je prvi otkrio popularni pjevač Čamilji Vogelj.


Da sam predsjednik općinske skupštine...



Lajoš Balog, glumac Pokrajinskog kazališta:

- Kulturni radnici ponajteže dolaze do stanova. Taj problem mi je dobro poznat, jer ga i sam gorko osjećam. Da sam predsjednik općine, osigurao bih stanove za sve glumce, pisce, novinare, slikare, profesore.

Ljubinka Lazić, studentica:

- Ja studiram arhitekturu pa mi vjerojatno zbog toga pada u oči to što se ovaj grad mnogo podiže, ali se mnogo i ruši. Na žalost, ruši se mnogo toga što predstavlja divnu staru arhitekturu. Jednom ćemo jako žaliti zbog toga.

Džavid Jonuzi, konobar:

- Jednom zauvijek riješio bih problem divljih taksista. Oni jure na sve strane i naplaćuju onoliko koliko im u određenom trenutku treba. Osim toga, mislim da bi mogla biti veća higijena u slastičarnicama.

Radica Savić, zvijezda ansambla "Šota":

- Naš grad zajedno sa okolicom obiluje mnogobrojnim kulturno-historijskim spomenicima za koje vlada veliko zanimanje. Međutim, čini se da ne znamo cijeniti to što imamo: nema potrebnih stručnih kustosa pa se turisti često vraćaju razočarani.


Najljepše djevojke grada



Put do izbora najljepše djevojke nije bio jednostavan. Agim Deva, Žika Ćosić, Ljuan Dobroši, Bujar Palaska, Dragan Mirić, Ljuba Vučković, Rade Vičić, Bardi Pulja, Bajar Dizdar, Ljupče Seljatin i Bitar Široka smatraju da su najljepše djevojke Jelena Laković, Afrodita Zatrići i Mirjana Pejčić, s kojima su se i slikali, ali su se odlučili za Jelena Laković (u sredini). Jelena je vrlo dobra učenica a radi i u školskoj dramskoj sekciji.


Najmlađi komunist



Ljulje Hodža ovih je dana postala jedan od najmlađih članova Saveza komunista u Prištini. Ljulje je odlična učenica četvrtog razreda gimnazije "Ivo Lola Ribar". Njen prijem u Savez komunista uslijedio je nedavno, odmah nakon njezina povratka s radne akcije "Novi Beograd 68", gdje je dobila udarničku značku. Ljuljine želje: dogodine se upisati na arhitekturu i opet poći na radnu akciju.


Radosti i problemi mladih



Priština sve više postaje grad mladih, grad studenata i srednjoškolaca. Samo redovnih studenata ima oko 8000. U gradu postoji studentski dom malog kapaciteta, a u jednoj jedinoj maloj menzi na objed se čeka i po tri sata! Mnogi fakulteti nemaju potreban broj slušaonica, a da se o prostorijama za zabavu mladih i ne govori. Studentsko kulturno-umjetničko društvo je ipak u prošloj godini postiglo zapažene uspjehe a sada se očekuje da se njegov rad proširi u više sekcija. Studenti su odlučili da pokažu gradu da su živi: spremit će bogat kulturni program. Planira se i posjet okolnim mjestima. O svemu tome razgovarali smo s grupom mladića i djevojaka, u kojoj su između ostalih bili Agim Leši, Ganija Redžepagić, Branislav Smilić, Đorđe Apostolski, Milorad Divjak, Agron Ibar, Slavko Đorđević, Lirija Điha, Milka Dončić, Zorica Dimitrijević, Slobodanka Novaković i Gordana Petković.


Tragom ljubavne legende



Ljubavnu legendu vezanu za Prištinu susrećemo u poznatom djelu Stevana Sremca "Zona Zamfirova". Naime, Nušić je, boraveći kao konzul u Prištini, ispričao Stevanu Sremcu priču o velikoj ljubavi dvoje mladih, o kojima se i prije toga pričalo i pjevalo u Prištini - o lijepoj Zoni i Manetu. U Sremčevoj noveli, koje je radnja prenesena u niški ambijent, Zona je kći bogatog hadžije Zamfira, dok je po verziji Ratka Pršendića, koji proučava historiju stare Prištine, prava Zona, kojoj je pravo ime bilo Zorka, bila je kći jednog sitnog zanatlije, pukog siromaha. Pravi čovjek koji je volio Zonu zvao se Maksim Mane Gapić i živio u Prištini (na slici njegova kuća) potkraj devetnaestog stoljeća kao sin najvećeg gradskog bogataša. Smrtno se zaljubio u lijepu Zonu, ali su roditelji branili tu ljubav. Čitava je života tugovao za njom.


Lica s fotografije - javite se!



Nogometni klub "Priština" ima mnogo navijača. Njihov se ljubimac nalazi pri vrhu tabele. Ovih dana "Priština" je pobijedila i svoga glavnog rivala niškog "Železničara" (sa 3:1). Posjetioci utakmice, koje smo snimili, vjeruju da je blizu vrijeme kad će "Priština" ući u Prvu ligu. Slučajnim izborom izdvojili smo tri sretna dobitnika uobičajene "Arenine" nagrade. Uvjet da dobiju po 33.333 stara dinara jest da se jave redakciji i pošalju po jednu svoju fotografiju.

Napisali: Radoslav Zlatanović i Matija Koković, foto: Arena, obrada: Yugopapir (Arena, oktobar 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)