"Radioskop" Radio Beograda mami mlađe slušaoce da sa tranzistorom pođu u školu ili na predavanja

Decembar 1979: Običan, najobičniji radni dan, pre podne. I pored brda knjiga na stolu, našao si vremena i da malo "prošetaš" skalu na radiju jer za rad ćeš biti oran tek posle neke dobre svirke.

Zaustaviš li skalu na Prvom programu Radio Beograda, i to u vreme dok kazaljke putuju od 10 do 12, postoji mogućnost da od učenja stvarno ne bude ništa.

"Radioskop" koji se tada emituje mami mlađe slušaoce da sa tranzistorom pođu i u školu ili na predavanja.

To najbolje pokazuju pisma koja u ogromnim količinama stižu na adresu "Radioskopa". Nedavno su stigla i dva ovakve sadržine:

- Više puta mi se do sada dešavalo da sam krišom od profesora slušao vašu emisiju, kada imam nastavu pre podne. Time želim samo da vam pokažem koliko mi je prirasla za srce... (Mustafa Topčagić iz Gračanice).

- Pravo da vam kažem "Radioskop" ne propuštam čak ni na predavanjima, pošto sam student. Ne govori li to dovoljno da sam oduševljen... - iskren je bio Stevica iz Novog Sada.


"Radioskop" u okviru retrospektivne emisije "Ovde Radio Beograd":



Za uvodnu špicu i džinglove korištena je sledeća muzika: 1 , 2 , 3 , 4


Nema foliranja, ako nešto ne valja - reci, menjaćemo da bude još bolje.

To je zakon i tajna uspeha "Radioskopa", jer njeni "mejkeri" Nikola Mirkov (sada urednik Beograda 202) i sadašnji urednik Dejan Petrović sa saradnicima u "mrtvo radijsko vreme" postavili su pravi rekord u pogledu broja slušalaca Prvog programa Radio Beograda do 9. januara 1978. godine. 

U Ginisovoj knjizi on nije zabeležen, ali zato u knjigama evidencije Centra RTB-a za istraživanje programa i auditorijuma, za ovu godinu, postoji podatak, odnosno cifra 15 puta veća od one zapisane pretprošle godine.

Pred početak emisije našla sam malo mesta u studiju da bih videla kako to izgleda "s one strane" radija. 

Dejan, koji je "zanat pekao" pet godina u Bi-Bi-Siu, pored toga što je prijatan sagovornik snašao se da nas sve u studiju i u vreme nestašice kafe posluži ovim napitkom.

- Prošle godine naša emisija dobila je drugu nagradu Radio Beograda, a ove godine sam ja "solo", dobio nagradu za rubriku "Štampa pod lupom" - teškom mukom i uz nagovor Nenada Dukića, saznajemo od Dejana.

Duke, kako ga svi zovu, uz Vladimira Arsića i Marija Rosija sačinjava stalnu postavu "Radioskopa", i uz veliki broj povremenih saradnika, plove radio talasima.


Emisija je tekla kao i obično. "Pesnički trenutak" u kojem Ljubomir Simović pravi male pesničke antologije, kako to kažu one romantične dušice, uz svesrdnu pomoć Drage Jonaš.

Ovo je jedna u nizu rubrika koja se "vrti" sa magnetofona. 

Radoznali Dušan Bošković, pitanje "Šta radite?", uz prethodno "Dobar dan", postavlja nekom glumcu, pevaču, piscu u njegovom stanu, upravo onda kada se uspostave telefonske veze. 

Božidar Božović u svojoj radio-stolarskoj rubrici o "daskama koje život znače" kritički se osvrće na prikazane predstave, na opšte odobravanje onih pored radio-prijemnika. 

"Ono pravo", kako to najčešće piše u pismima, jeste rubrika "Gost Radioskopa", koja je ustaljena avgusta prošle godine.

- Kada se desi da se pozvani ne pojavi, to se lepo objavi i neka druga rubrika tada počinje da se pušta u program. Najčešće to budu gosti iz inostranstva, sa kojima su razgovore vodili naši saradnici iz inostranstva - priča Duke, u pauzi dok se neka od muzičkih želja našla na gramofonu. 

Za sve trake i ploče, na kojima je muzika po izboru napravljenim na osnovu prispelih pisama, zadužene su Gordana Jančić i Vida Korać, muzički urednici.

- Sada uključi M-1 a ako zaboravim da ti kažem posle, računaj na G-2.

Tako izgleda dijalog Gordane i tonskog realizatora (menja se svaki dan), čije je neprikosnoveno carstvo - miks pult, sa ne baš malim brojem dugmadi i tastera.

- Ako ima bilo kakve korekcije u pogledu muzičkih numera koje puštamo, onda se one odnose na to da baš svaki dan ne slušamo Boney M. ili "Dugmiće" - priča Zoran Panić, po zaduženju organizator, dok pomaže Gordani da na "ručni pogon" premota traku na magnetofonu. - Ispunjavamo želje mnogim slušaocima iz Prištine, Niša, Dubrovnika, Sente, Zvornika...

I tako muzika, pa rubrika, pa muzika... 

Došao je red na gosta. Režiser Fadil Hadžić pričao je o svom pozivu, odgovarao na pitanja slušalaca telefonom.

Mala kazaljka obilazi svoj drugi krug.

- Da pustimo još ovu muzičku želju pa neka onda ide špica - pokušava Duke da bude ubedljiv, mada vremena zaista nema.

Posle odgovora da čita odjavu kao što je i dogovoreno, počeo je:

- Dragi slušaoci, bilo je ovo 478. izdanje...

Mnogo je njih u tom istom trenutku, sedeći kod kuće, takođe pomislilo da je emisija brzo protekla, ali biće "Radioskopa" i sutra... Zato knjige i dalje čekaju da ih pročitaš.

Tekst: R. S. (Zdravo!, 1979.)


Odjavna špica "Radioskopa":





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate