YU pop rock vremeplov, mart '88: O njima se najviše pisalo u domaćoj štampi pre tridesetak godina

Yugopapir: Koja grupa je trenutno najveća domaća pop atrakcija?

Bez ikakve sumnje - Magazin. Došli su u centar pažnje još 1985. zahvaljujući skandalu na Zagrebfestu, kada im je "ukradena" pobeda sa pesmom "Piši, piši mi".

Od tada su strpljivo nizali hit za hitom, da bi ovog proleća '88. imali rasprodane sportske dvorane širom zemlje.

Na jednom od trijumfalna četiri koncerta u beogradskom centru Sava (publika ih je pet puta vraćala na bis!), predstavnici zagrebačkog Jugotona uručili su...

Kamenko Katić, TV veteran koji se plaši mikrofona: Nema više onakvih snegova, kao na Cetinju '56...

Avgust 1980: Kamenka Katića povremeno zovu i Vremenko. On je ličnost domaće televizije koja vedri i oblači sa vremenskom situacijom.

U vreme ovih tropskih vrućina, kada se prvo ljutimo na vreme, potom na same sebe - Kamenko, koji još nije na odmoru - za sve je kriv.

Pripremao se da bude veterinarski tehničar, onda se upisao na Pedagošku školu na Cetinju - grupa za istoriju i geografiju.

Aleksandar Đorđević, stranica mog života '78: Sećanje na najdramatičniji dan na sremskom frontu

April 1978: Reditelj televizijskih serija "Otpisani" i "Povratak otpisanih" Aleksandar Đorđević i sam je bio jedan od mnogobrojnih beogradskih omladinaca koji su oktobra 1944. godine dočekali oslobođenje rodnog grada, a zatim masovno krenuli na sremski front. Jednom od dramatičnih događaja sa sremskog fronta posvećena su ova sećanja Aleksandra Đorđevića:

Za istoričara, to je samo kratak podatak. Sedamnaesti januar 1945. godine: na sremskom frontu - snažan protivudar Nemaca.

Spasonosno rešenje za sve kupce novog Zdravkovog LP-ja '78: Kako da vam ploča ne "preskače"...

Pisma čitalaca, april 1978: "Već odavno nameravam da vam napišem pismo i čini mi se da je sada pravi trenutak.

U jednom od prošlih brojeva "Radio TV revije" pročitala sam "žalbu" jednog čitaoca, koji uporno tvrdi da je nova ploča Zdravka Čolića neispravna.

To nije tačno i neka ovih nekoliko reči pomognu onima koji žive u toj zabludi. Ja sam nedavno kupila tu ploču. Igla je odista "preskakala", pa sam posetila "Jugotonovu" prodavnicu.

Čkaljin protest '88: Jugosloveni su kod nas toliko beznačajni da nemaju čak ni jednog nacionalistu

Mart 1988: Radivoje Bojičić, humorista i novinar "Ježa" podsetio je gledaoce noćnog programa "Uvek sa Vama" na nekadašnje blistave dane domaćeg humora, kada su se šale i odlomci tekstova sutradan prepričavali u parku, u kancelariji, u tramvaju, sve po onom "jesi li čuo šta kaže Čkalja sinoć".

U dogovoru sa TV Beograd, Bojičić će napisati jedanaest pisama i putem nezamenljivog Miodraga Petrovića Čkalje poslaće ih na različite adrese: najistaknutijim političarima, ljudima iz javnog života, onima što bi naš narod rekao koji su "budže".

Milka Planinc piše za list 11. dalmatinske brigade '44: Oslobađanje Knina od Nemaca, četnika i ustaša

Mart 1985: U "Glasniku", lista Jedanaeste dalmatinske brigade, zapazili smo tekst o podvizima tri hrabre partizanke.

Napisala ga je pomoćnik političkog komesara čete Milka Planinc...

Jedinice Osmog dalmatinskog korpusa NOVJ otpočele su kninsku operaciju 26. novembra 1944. Teške borbe protiv nemačkih, četničkih i ustaških snaga vođene su sve do 4. XII 1944, kada je Knin konačno oslobođen.

Bebi Dol, nova pop zvezda: Vokalne kvalitete joj niko ne osporava, ali svi kažu da je malo luckasta...

April 1983: Po rečima poznatog muzičkog kritičara Dragutina Gostuškog Bebi Dol ima očigledne vokalne-muzičke kvalitete, ali njeno ponašanje na sceni dočarava nekakvu narkomansku seansu sa psihodeličnim primesama. Interesantno je i mišljenje jednog kolege novinara koji je posle njenog nastupa na YU finalu za Pesmu Evrovizije napisao:

"Sjajna pevačica koja ume da peva i da se ponaša na sceni, ali koja, kao ždrebe pred rudu, ide bar dve godine ispred onoga što se događa u našoj zabavnoj muzici.

"Borovo" '72: Kako funkcioniše radničko samoupravljanje u najpoznatijoj YU fabrici gume i obuće

Septembar 1972: Nedavno smo prisustvovali jednoj maloj svečanosti u Borovu. Kada kažemo "Borovo", tu se podrazumeva i veoma popularni jugoslovenski kombinat gume i obuće i gradić u kome žive oni koji stvaraju, rade, školuju se u tom gigantu.

Upravo se Kombinat i grad ne mogu odvojiti. Sve što se u Borovu nalazi, proisteklo je iz Kombinata - i radnički dom, i bioskop, i sportska igrališta (kojih nije malo), i bazen i stanovi.

No, da se vratimo svečanosti.

Bitka na Neretvi: Vladimir Smirnov i Jul Briner - susret pravog i filmskog rušitelja jablaničkog mosta

Jablanica, decembar 1968: Jul Briner, koji u filmu "Bitka na Neretvi" ruši legendarni jablanički most, "intervjuisao" je na licu mesta generala JNA Vladimira Smirnova, koji je isto to učinio u ratu, pre 25 godina...

Taj susret će obojica, izvesno je, dugo pamtiti. 

U prohladno jutro, dok su promicale krupne kapi ledene kiše, u kanjonu Neretve pored starog železničkog mosta kod Jablanice, dva Vladimira - jedan stvarni i jedan filmski - srdačno su se rukovali.

Stevo Opačić o presudnim trenucima bitke na Neretvi: Preći preko srušenog mosta, ućutkati četnike

Mart 1978: "Stevo iz čitanki", kako mnogi nazivaju narodnog heroja Stevu Opačića, a da se on naravno, uopšte ne ljuti, borac s čela "grom-desetine", koja je omogućila proboj i prenos ranjenika preko Neretve u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, rado je pristao da se, još jedanput, prisjeti detalja svog najtežeg ratnog zadatka. 

Saglasio se pukovnik u mirovini, s kojim se sastadosmo u splitskom Savezu rezervnih vojnih starješina, da sve što je do sada rečeno nije dovoljno kako bi se dočarala heroika Tita i naših boraca...

Koliko mladi veruju u boga i čime ih sveštenici privlače u katoličku crkvu: Ping pong i za nevernike

Mart 1976: U Makedonskoj ulici, u Beogradu, na prostoru od tek stotinak metara, nalazi se pet-šest važnih društvenih i kulturnih zdanja: Skupština opštine Stari Grad, Radio Beograd, "Politika", Institut za međunarodnu politiku, Dom omladine Beograda, Gradska Konferencija SSO Beograda ... i, - u ovom društvu, preko puta samog Doma omladine - katolička crkva Svetog Petra.

U ovoj crkvi, pojedinih večeri, življe je nego preko puta, u Domu omladine.

Beograd koji se menja '58: Na mestu gde je nekada stajao moj salepdžija sada raste džin-zgrada...

Oktobar 1958: Imam trideset i šest godina a nekada se, iskreno rečeno, osećam kao onaj "stari Beograđanin" sa drugog programa Radio-televizije. 

Nekad i kao pravi stari Beograđanin koji drhtavom rukom podiže štap, pokazuje unuku neki trg ili štapom ocrtava neki vidik i kaže:

"U moje vreme, pre toliko i toliko godina, ovde je bila neka potkivačka radnja, straćara neka, do nje Žikina kafana a tamo bagremar i poljanče na kome smo igrali šorkape..."

Danka Karišić-Bajić: Ispovest jedne od najhrabrijih ilegalki u vreme okupacije Beograda (1978)

Februar 1978: U njenom gestu, izrazu lica, ponašanju - uzalud ćete tražiti nešto neobično. Ova ozbiljna, smirena i do stidljivosti smerna žena ničim ne odaje svoj izuzetno buran život. Rečima ponajmanje, jer ne govori mnogo.

A i kada započne priču obično se zadržava na vremenu kada je bila vaspitač mladih.

Bivši učenici gimnazije "Moša Pijade" setiće se, svakako, Danke Bajić, dugogodišnjeg direktora ove ugledne beogradske škole.