Stevo Opačić o presudnim trenucima bitke na Neretvi: Preći preko srušenog mosta, ućutkati četnike

Mart 1978: "Stevo iz čitanki", kako mnogi nazivaju narodnog heroja Stevu Opačića, a da se on naravno, uopšte ne ljuti, borac s čela "grom-desetine", koja je omogućila proboj i prenos ranjenika preko Neretve u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, rado je pristao da se, još jedanput, prisjeti detalja svog najtežeg ratnog zadatka. 

Saglasio se pukovnik u mirovini, s kojim se sastadosmo u splitskom Savezu rezervnih vojnih starješina, da sve što je do sada rečeno nije dovoljno kako bi se dočarala heroika Tita i naših boraca...

... Nikada dovoljno da generacije ne samo pamte nego i da se "napajaju revolucionarnom etikom koja je iz te bitke oplođena", kako je nedavno lijepo rečeno u jednom zapisu.

- Molim vas uzmite ovo što je Tito napisao u uvodnoj riječi za knjigu zapisa "Neretva" rekao je na početku temperamentni heroj i pružio nam knjigu s police. - Ne može se uopće ovome nešto dodati kad se govori o Neretvi... Pazite, priča o mom prelasku preko mosta i nije za početak. Najprije se mora čuti ovo o moralu revolucije...

Stevo poče da čita:

"Bitka za ranjenike u Četvrtoj ofanzivi bila je jedinstvena u svijetu. Mi smo preduzimali sve što je bilo moguće da ih zaštitimo. Naši borci nikada zbog toga nisu negodovali. To je za nas bio značajan moralni faktor, jer su ranjenici znali da neće biti ostavljeni. I upravo činjenica da su u izvjesnim situacijama ginula po dva do tri borca za jednog ranjenika još više je jačala moral naše revolucije..."


- E, vidite, kada sam odlučio da prvi pređem preko porušenog mosta u meni se javilo sjećanje na ono čvrsto obećanje o borbi za svakog druga do posljednje kapi krvi - kaže heroj, opisujući šta se dešavalo šestog marta 1943. godine u dolini nabujale Neretve, kada je komandant Trećeg bataljona Druge dalmatinske brigade Bruno Vuletić, pred postrojenim borcima, saopštavao Titovo naređenje o prelasku preko porušenog mosta.


Najvažniji zadatak



- Bilo je mračno, oko sedam sati uveče, hladno, zemlja se ledila - sjeća se narodni heroj Stevo Opačić. - Slutili smo i ranije da se sprema nešto neočekivano, neki izuzetni manevar koji će iznenaditi i zbuniti neprijatelja, i to se obistinilo. Bruno Vuletić nam je saopštio Titovo naređenje, a onda je zatražio da se jave dobrovoljci za akciju koja će prethoditi prelasku ranjenika preko Neretve. Javio sam se prvi...

Naš sagovornik se dobro sjeća svakog detalja koji se odigrao te martovske noći. Priča:

- Čim sam se javio kao dobrovoljac, odmah sam se okrenuo borcima svoje "grom-desetine", bilo nas je trinaestoro, i pitao ih da li žele sa mnom da krenu u akciju. Naravno, objasnio sam im kakvim se opasnostima izlažemo, koliko je važan zadatak koji treba da izvršimo i šta se od nas očekuje i, na moje zadovoljstvo, svi su istupili naprijed. Bili su spremni za akciju.

"Grom-desetina" Save Opačića, iskusni i hrabri borci, nesalomivi i odvažni, čekali su da im se podijele konkretni zadaci.

Prišao nam je komandant Vuletić i ukratko objasnio pojedinosti akcije. 

"Treba po svaku cijenu da pređete preko srušenog mosta", rekao je i dodao: "S druge strane su četnici i njihova utvrđenja. Vaš zadatak je da ih ućutkate!".

Tako je "grom-desetina" Save Opačića krenula na izvršenje opasnog zadatka. Krenuli su tiho, pod okriljem noći, u koloni jedan po jedan, bili su spremni na svako iznenađenje.

Ova hrabra grupa iskusnih boraca dobila je svoje ime mnogo ranije, poslije niza odlučnih okršaja sa neprijateljom. Inače, zadaci "grom-desetine" uvijek su bili delikatni i zahtijevali su veliku spretnost i odvažnost - juriši na bunkere, onesposobljavanje neprijateljskih zapreka, uništavanje mitraljeskih gnijezda... 

U ovim akcijama, na bojištima oko Duvna, Livna, Šujice, Kupresa i Grahova, mnogi borci su položili svoje živote. Ali, "grom-desetina" nikada nije bila uništena. U nju su dolazili novi borci, još odlučniji i još hrabriji, borci koji su za neprijatelja bili strah i trepet...

Ali, vratimo se zadatku "grom-desetine" u noći šestog marta prije trideset i pet godina.

- Dok smo se približavali Jablanici, dijelili smo ručne bombe koje su nam bile neophodne - sjeća se Stevo Opačić. - Unaokolo je odjekivala pucnjava, a tanad su fijukala na sve strane. Za pola sata stigli smo na odredište. Dobili smo "blic" instrukcije, jer je u toj noći svaki minut bio više nego dragocjen. Brzo smo se dogovorili: ako uspijemo preći, ispalićemo dvije zelene i jednu crvenu raketu, a jednu ćemo bombu baciti u Neretvu. To će biti znak da borci drugih jedinica krenu za nama u odlučujući boj!


Prelaz preko rijeke



Sve ostalo odvijalo se filmskom brzinom: Sa svojim borcima Stevo Opačić se tiho spustio niz strmu liticu, u provaliju duboku kojih pedesetak metara. 

Za to vrijeme borci dviju četa bili su raspoređeni lijevo i desno od porušenog mosta, a imali su zadatak da zaštite "grom-desetinu" ukoliko je četnici uoče i na nju otvore vatru...

- Zbog snijega koji je padao prethodnog dana, željezna konstrukcija mosta je bila klizava, pa smo bili prisiljeni da skinemo obuću. Ispod nas je hučala plahovita Neretva, ali to nam nije smetalo. Išli smo tiho naprijed. Odahnuli smo tek kada smo se našli da drugoj strani rijeke.

Delikatna akcija Opačićeve "grom-desetine" mogla je da otpočne...

- Tiho, gotovo nečujno, dopuzao sam do betonskog bunkera kroz čiji je otvor virio teški italijanski mitraljez. Cijev mi je bila iznad same glave. Aktivirao sam "drvarku", odbrojao do tri, a onda je ubacio u bunker. Čim je odjeknula eksplozija, pojurili smo prema ulazu. Petorica četnika ležali su mrtvi...


Ostala su sjećanja



Istog trenutka "grom-desetina" je zasula bombama četnike u obližnjim rovovima.

- Do jutra, uz pomoć pet bataljona, uspjeli smo potpuno da razbijemo četnike i da ih otjeramo sve do sela Krstaci, udaljenog sedam kilometara od Neretve - sjeća se Opačić. - Zatim smo dobili zadatak da štitimo inženjersku jedinicu Vladimira Smirnova Volođe, čiji je zadatak bio da podignu viseći most za prelazak ranjenika. Nakon devetnaest sati sve je bilo spremno i duge kolone ranjenika prešle su Neretvu...

O delikatnom zadatku Steve Opačića, koji je, uskoro, postao zamjenik komandira, a oslobođenje zemlje dočekao u Trstu kao komandant bataljona, pisano je i u školskim čitankama.

Junak studene noći na nabujaloj Neretvi proglašen je za narodnog heroja 1951. godine. 

Tri puta je ranjavan, a poslije rata posvetio se vojničkom pozivu i s činom pukovnika otišao u mirovinu. 

Stevo je danas čest gost omladine, koja s izuzetnim interesovanjem sluša priču o istorijskom prelasku ranjenika preko Neretve. 

Danas je počasni građanin Jablanice i u ovom gradiću vrlo često boravi.

Tekst: B. Marinković (Ven, 1978.)


Prelazak ranjenika preko Neretve (foto: znaci.net)



Tito o bici na Neretvi



"U bici na Neretvi, moglo bi se reći, rješavala se sudbina naše revolucije Tu su udruženi okupatori, Nijemci, Talijani, uz pomoć ustaške vojske i četnika Draže Mihajlovića, koji su im se pridružili na Neretvi, započeli svoju do tada najveću ofanzivu protiv Narodnooslobodilačke vojske. Bila je to jedna od naših najslavnijih i ujedno najhumanijih bitaka. U njoj su talijanske divizije bile žestoko tučene, a četnici, koji su zajedno sa Nijemcima i Talijanima jurišali na naše položaje, bili su desetkovani i zadobili su takav udarac od koga se nisu mogli više oporaviti..."



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate





No comments:

Post a Comment