Studeni 1987: Ekatarina Velika izdala je "Ljubav". Ta
nova ploča povod je za jugoslavensku turneju, ali ne sadrži novi
veliki hit grupe, kao što je lani bio "Novac u rukama"...
Beogradska grupa Ekatarina Velika
djeluje već pet godina, a tek je posljednjih dvanaestak mjeseci
uspijevala ostvariti svoje velike ambicije.
Novom pločom, novom
diskografskom kućom, turnejom (prvom po većim dvoranama), pjesmama
koje bi trebale postati hitovi taj će kvartet pokušati ispuniti
nade svoje fanatično odane publike i dobre želje naklonjene im
kritike.
Ekatarina Velika - Milan Mladenović, Margita Stefanović,
Bojan Pečar i Žika Todorović trebali bi u skladu s mnogim
pokazateljima potkraj 1987. odnosno početkom iduće godine, prerasti kultne okvire i postati općeprihvaćene
zvijezde.
Formula koju koriste u tom pohodu
nedvosmisleno potvrđuje njihove nakane.
Tako je i njihov posljednji
LP, izdan za ZKP RTV Ljubljana, EKV Velika - Live! 1986, zapravo
dokument (urađen u posljednji trenutak) koji bi budućim
pokoljenjima trebao pokazati kako je Ekatarina zvučala kao dobar i
uspješan klupski sastav.
Novom pločom žele na skorašnjim
koncertima dodati broju koji označuje njihovu publiku barem po jednu
nulu.
Sve što Ekatarina danas čini
proizlazi mnogo više iz proračunatog djelovanja negoli iz
nesputanosti čula. Uz mnogo ambicioznije i kvalitetnije promocijske
aktivnosti - što je dobrim dijelom i rezultat prelaska u PGP RTB -
njihov posljednji album Ljubav pokazuje svu racionalnost projekta.
Ekatarina Velika bila je rock-kritici dosad izuzetno zanimljiva zbog
tri razloga: na svakoj novoj ploči dodala je neke nove elemente svom
glazbenom izrazu, nije banalizirala tekstualne predloške, a na
koncertima je nudila vrlo sugestivnu i osobenu rock and
roll mistiku.
Novom pločom i novim koncertima situacija se ponešto
mijenja.
Album Ljubav po mnogo čemu znači
stagnaciju, a to nikako ne isključuje mogućnost da se sve to ipak
može na kraju izroditi u potvrdu (prije svega tržišnu) njihova
sveukupnog koncepta.
Za razliku od prethodnih ploča, ona ne donosi
nikakvo iznenađenje. A poslije zadnjeg studijskog LP-ja S vetrom uz
lice, zaista je bilo teško napraviti neki radikalniji pomak nabolje,
jer je na toj ploči njihova vizija dotjerana gotovo do perfekcije.
Domaći Simple Minds
Ta, uvjetno rečeno, perfekcija nedostaje njihovoj novoj ploči, barem u tehničkom
smislu. Umjesto da su se razvijali kompozicijski, a zadržali
tehnički nivo zvuka, Ekatarina se zadržala na (očigledno uspješnom
tržišnom predlošku) skladbenog koncepta, a nazadovala je u
tehničkom smislu.
Snimka je pomalo šuplja, gitare su često
neizbalansirane, boje zvuka vrlo su mutne, nejasne, a pjevanje je
(iako tehnički kvalitetno) postalo ne više prepoznatljivo, nego predvidljivo, tj.
manirističko.
Mnogi su i dosad Ekatarinu Veliku
nazivali domaćim Simple Mindsima, najviše zbog atmosfere koju
stvara njihova glazba. Sada postoje i neki drugi elementi za
povlačenje paralela. Ponajprije, ni Simple Mindsi više ne
predstavljaju tzv. progresnu liniju unutar britanskog rocka, nego
vrlo uspješan tržišno orijentiran band.
Ali da to i Ekatarina
postigne, treba ne samo eksploatirati skladateljsku šablonu nego i
posegnuti za trikovima, efektima druge vrste - onima koji se očituju
na koncertima, da revija the best of, kakvu će pružati u dvoranama,
ipak bude nešto posebno, po čemu će se pamtiti.
Sama glazba na stupnju njihove popularnosti,
komercijalne i muzičke orijentacije - više nije dovoljna. Publika dolazi zbog hitova koje već
poznaje, i time je se mora zadovoljiti, a iznenađenja mogu biti i u
drugim sferama.
No, moraju biti efektna!
Napisao: Ozren Kanceljak, snimio: Željko Jelenski (Studio, 1987.)
