Ksenija Prohaska, filmska i kazališna glumica: Prva "Hasanaginica" na zapadnoj obali SAD (1988)

Listopad 1988: "Ležala sam u mrtvačkom kovčegu glumeći mumiju i osjećala se strašno bijedno. Tada se John Byner nadvio nad mene i prošaptao: Vi me veoma podsjećate na moju buduću suprugu... "

Kada je to čula, filmska i kazališna glumica Ksenija Prohaska još se više rastužila, čvrsto uvjerena da se njezin partner, američki glumac, sprda na račun njezine bijedne uloge u američkom filmu "Transylvania 6-5000", snimljenom 1985. godine u Mokricama, nedaleko od Zagreba.

Proklinjala je trenutak kada se prihvatila te koprodukcije, zaklevši se da se više neće upuštati u filmove u kojima će morati glumiti tako ponižavajuće uloge. Naime, u tom koprodukcijskom filmu, Ksenija Prohaska glumila je mumiju - Frankenstein, koju doktor i njegov pomoćnik - a igrao ga je spomenuti John Byner - pretvaraju u lijepu ženu.

Dakako, John koji je izgovorio onu fatalnu rečenicu, nepredviđenu scenarijem, ne samo da je Kseniju - to mu i nije bilo tako teško! - "pretvorio" u lijepu već i u bogatu ženu.

Tri dana kasnije, na večeri u zagrebačkom hotelu Intercontinental, gdje su bili odsjeli članovi filmske ekipe, John je između znatiželjnih pogleda američkih turista zaprosio Kseniju Prohasku!

Nakon toga, sve se zbivalo brže nego na filmu.

Tjedan kasnije već su bili u Veneciji, gdje su se i zaručili.

Tek tamo Kseniji je bilo jasno zašto Johna Bynera Amerikanci odmila zovu njihovim Bennyem Hillom! Tome čovjeku, za kojega Ksenija nije ni čula sve do snimanja scene iznad mrtvačkog kovčega, stalno su prilazili američki turisti tražeći autogram.

Bile su to najočiglednije posljedice više od stotinu i pedeset šouova koje je John do tada snimio za američku televiziju.

Sretni mladenci otputovali su prvim razredom u Tokio, gdje je mlada trebala sačekati vizu države Fiji kako bi s Johnom odletjela na njegov privatni otok i tamo se vjenčala.

No, odužila se procedura oko vize, a budući da ljubav za vizu ne mari, Ksenija i John oženili su se u Tokiju. Nakon toga, John je odletio u Toronto, ostavivši Kseniju u Tokiju.

Tamo je ona samo na telefonske razgovore potrošila pet tisuća dolara.

Neko su vrijeme živjeli seleći se s jednog kraja svijeta na drugi, ovisno o Johnovim angažmanima i obavezama. Tri su puta obišli svijet, da bi se na kraju, zajedno s Ksenijinom kćerkom Anom, skrasili na njihovu otoku u Pacifiku.

Ali, ne zadugo, jer Ksenija, kako nam reče prilikom nedavnog posjeta Zagrebu, za razliku od svoga supruga koji voli prirodu - više voli ljude.


Sedam godina u HNK



Bilo je to dovoljno da se presele u Hollywood. Kupili su vilu u španjolskom stilu na Beverly Hillsu, gdje sada žive.

Ksenija usavršava engleski jezik i obilazi filmske i kazališne festivale između New Yorka i Venecije. Razmišlja o filmu i kazalištu ali tek kada izgubi slavenski naglasak.

U međuvremenu, zaželjela se svoga jezika pa je ne samo doletjela u Zagreb, već u Los Angelesu priprema "Hasanaginicu" s grupom naših ljudi.

Bit će to, kako kaže, prva "Hasanaginica" na zapadnoj obali SAD.

S kompozitorom i dirigentom Sandrom Zaninovićem razgovarala je i o kolažu u kojem bi glumila i pjevala.

To je privlači još od Lorcine "Krvave svadbe", u kojoj je na pozornici - HNK gdje je bila angažirana sedam godina - prvi put i propjevala u glavnoj ulozi:

- Ostvario se moj san! Još odmalena govorila sam da ću, kad-tad, završiti u Hollywoodu! - šali se Ksenija Prohaska.

Napisao: Aleksandar Veljić, obrada: Yugopapir (Studio, 1988.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate