Fabijan Šovagović ostvario svoj san: U slavonskoj ravnici počelo snimanje filma "Sokol ga nije volio"

Kolovoz 1987: Fabijan Šovagović ostvario je svoj san: prema njegovoj čuvenoj drami "Sokol ga nije volio" snima se istoimeni film u slavonskoj ravnici pokraj Valpova...

Kada s podravske magistrale skrenete na sporednu cestu, neravnu i prašnjavu, i kada već pomislite da ste se izgubili u ravnici - iza okuke, u šumarku, pojavi se dvadesetak seoskih kućica i u Selcima ste!

Od posljednjeg dana srpnja, tu je sve užurbano.

I staro i mlado. Snima se film. U tom pejzažu, s odjecima svoga djetinjstva, Fabijan Šovagović smjestio je radnju filma "Sokol ga nije volio".

Istoimena Šovagovićeva drama izvedena je više od dvijesta puta u zagrebačkom teatru Gavella i osječkom HNK. Mnoge je ljude ta predstava potakla na razmišljanje o razdoblju između 1943. i 1945. godine u slavonskoj ravnici, na dotad mirnim salašima. 


A sada je pod režiserskim vodstvom Branka Šmita, debitanta u igranom filmu, ekipa Zagreb-fllma pretače u film.

- To mi je bio i najteži zadatak - kaže Fabijan Šovagović koji je sa Šmitom napisao i scenarij. - Kako sve što je napisano u drami ugraditi u film, kada u dramskoj izvedbi predstava traje više od dva sata, a film u devedeset minuta mora još sugestivnije ispričati priču. 

Upravo ovaj ambijent, koji sam našao nedaleko od svojih Ladimirevaca, nedirnut i spokojan kao u doba koje opisujem, omogućit će nam da uočimo svu žestinu sudbonosnih zbivanja u seoskom dvorištu i na žitnim poljima u vrijeme žetve. 

Uistinu nismo mogli pronaći bolje mjesto. 

Sve što nam je potrebno u krugu je od nekoliko kilometara! U Bizovcu smo na ciglani snimali zanimljive scene o zatočenicima. Tu nedaleko, staro ladimirevačko groblje, davno napušteno, pravi je ambijent za scene sukoba s mnogo dramatskog naboja.


Dvorište Miše Šustera 



Ekipa, u kojoj je trideset i pet glumaca i isto toliko snimatelja, rekvizitera, maskera, kostimografa te svih ostalih, bez kojih nema filma, izvrsno je organizirana.

Nema mnogo znatiželjnika, a i ono malo što ih se nađe - strogim glasom ali s puno takta smiruje Drago Nushol, organizator snimanja. 

Posjetili smo ih upravo kada su snimali scene seoskih svatova s kraja filma. 

Slikovite djevojačke nošnje, bogato ukrašene vezom na snašama, članicama KUD Mladost iz Bizovca, dočarat će uz kola, konje i tamburaše snagu dokumenta. 

Dvorište Miše Šustera oživjelo je, i pretijesno je za statiste i ekipu. Vruće je, prži onako kako samo može pržiti u kolovozu nakon noćne kiše. 

Branko Šmit naizgled mirno bira najbolji kadar. Umor je očigledan. Trenutak kasnije guta tablete Avamigrana i nudi ih Šovagoviću. 

Koliko simbolike!

Film su počeli snimati u krajnjoj neizvjesnosti: gdje smoći novac za dovršenje? Trebalo je početi raditi i smiriti nedoumice.

- Zasad smo snimili sve što smo planirali - zadovoljan je direktor filma Mladen Koceić. - Izvrsno surađujemo s mještanima. Statisti, kojima je to izazov prvog sudjelovanja u snimanju filma, jer se u Slavoniji još nikada nije snimao, izvrsni su, dobro se snalaze i u najtežim situacijama. 

S njima strpljivo i sistematično radi Zvonimir Ilijić, pomoćnik režisera. I na njemu su vidljivi tragovi umora. Radi se od "sedam do sedam", a valja osigurati sve kako bi se sasvim iskoristilo ono što nudi kolorit slavonskog sela.

Marijan Lončar strepio je za Nagre. Upravo je toga petka stavio trinaestu vrpcu za snimanje tona. Malo filmsko sujevjerje, no uvjeti za snimanje uistinu su izvrsni, gotovo kao u studiju. 

U dvadesetogodišnjem stažu tonskog snimatelja ne TV i filmu, prvi je put u Slavoniji. Začuđuje ga čist, poetičan govor slavonskog sela, a izluđuju - vrapci.

Točno je da ih je bilo i u doba kada se zbiva radnja, ali je uistinu teško podesiti da se na snimci, prilikom spajanja scena, postigne isti intenzitet njihova živkanja.

Šimo Grgić iz Bocanjevaca, sela u valpovačkoin kraju, u središtu je pažnje. 


Gavran



Svi se dive njegovu vrancu, golemom Gavranu, prelijepom konju koji sav pršti od snage, upravo onako kako su scenaristi zamislili Sokola. 

Eto, jedino je na filmu mogao biti pokazan neukrotiv konj pod čijim je kopitama stradao Šima Begović, glavni lik drame. Šimo ga čuva, tetoši, jer jučer je imao težak dan. 

- Nudili mi za nj trista milijuna, al' ga nisam d'o. Volim ga imat', a i koristi mi jer radi sve poslove u polju.

Đorđe Bosanac, glumac HNK u Osijeku, u filmu glumi Bonu, a sada je u svatovima stari svat. Zaustavlja kolonu zaprega i pozdravlja domaćina. 

Scena se ponavlja jednom, dvaput... Tek u četvrtom pokušaju režiser je zadovoljan. 

Teško je uskladiti da kola stanu na pravo mjesto, u skoku s kola zastava pokrije lice, padne šešir. 

Sasvim novo iskustvo koje se ne stječe na kazališnim daskama. Tako je i s većinom ostalih glumaca.

Uglavnom, u filmu tumače iste uloge koje igraju i u kazališnoj predstavi "Sokol ga nije volio" u osječkom i zagrebačkom teatru. 

Ivo Gregurević jedan je od rijetkih koji svoju ulogu nije glumio u teatru, pa se nada da neće ostati zasjenjen onime što je u predstavi ostvario Drago Meštrović. 

Kruno Šarić u uniformi odudara od šarenila nošnji, u kojima su ostali gosti. Smiruje konje, zadivljen je virtuoznošću tamburaša. Sviraju kao pravi svatovski tamburaši, a ako netko nešto poželi, zabavljaju i u pauzama. 

Ekipa jede na terenu, a dovoze jelo iz hotela Osijek. Na snimanju svatova, obrok je bio dopunjen gužvarama što su ih ispekle vrijedne domaćice, a i rakijom. 

Ta, jesu li svatovi ili nisu!

Smjenjuje se scena za scenom, i tako će biti do 23. kolovoza kada je predviđen kraj prvog dijela snimanja. 

No, ostaje najteži dio - rad sa statistima na snimanju kolone koja se u filmu vraća s granica Jugoslavije kod Dravograda. 

Valja organizirati rad s dvije stotine statista. A zatim odmor od Sokola i ponovni susret u zimi, kada će se snimati preostale scene Slavonije pod snježnim pokrivačem. 

Dotad će se, valjda, naći i sav novac potreban za snimanje prvog slavonskog filma koji ima pretenzije da o ratnim vremenima priča snažno, poetično i iskreno.

Napisao i snimio: Vladimir Vazdar, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate