Tada se pojavljuje bikini, dvodijelni kupaći kostim, koji označava istorijsku etapu u evoluciji kupaćeg kostima. Bikini dolazi direktno iz Sjedinjenih Američkih Država, a proizvod je jednog američkog poručnika koji ga je napravio inspirišući se kostimom domorodaca sa ostrva Bikini
Smiješna odjeća je
pokrivala kupaće početkom ovog vijeka, od ramena do članaka na
nogama... Amerikanci su prvi otkrili
noge i ramena... Bikini: istorijska etapa u evoluciji kupaćeg kostima... Iz Brazila stiže »tanga«... Povratak jednodijelnim kostimima...
Posljednje barijere stida
Nakon godina bikinija,
tange, monokinija, toplesa, ove sezone biće vrlo moderan
jednodijelni kostim najrazličitijeg kroja, izrezan naprijed ili
nazad, svjetlucavih i jakih boja, namijenjen, uz zgodne dopune,
trenucima koji ne moraju biti vezani za plažu i kupanje.
Ovako obnovljen, uz dodatak
pantalona, šalova ili suknji, jednodijelni kostim sasvim će
pristajati u restoranu, diskoteci ili za odlaske u kupovinu.
Jer jednodijelni kostim je
maliciozna mješavina »vidim-ne vidim«, a pošto su žene naučile
da valorizuju vlastito tijelo, ponovo ga odjenuti postalo je
zabavnije i elegantnije.
I muški kupaći kostim
doživio je promjenu: nije više u modi slip ili mini-slip koji jedva
pokriva neophodno. Moda diktira povratak gaćicama-pantalonicama koje
su praktičnije i estetskije.
Hrabra vojvotkinja
Zapisi o razvoju kupaćeg
kostima ne postoje, a u traktatima o modi gotovo da se i ne pominje.
Pa ipak, smiješna odjeća koja je početkom vijeka pokrivala kupače
od ramena do članaka na nogama, odjeća za plažu, pretrpjela je
duboke promjene.
Kupaći kostim ima svog
pionira koji se usudio prkositi katolički vrlo strogoj Francuskoj
devetnaestog vijeka.
Bila je to vojvotkinja
Karolina di Beri, žena Šarla Ferdinanda Burbonskog koji je liječio
veliki kašalj kupanjem u moru kod Dijepa.
- Vojvotkinjin i kostimi
dama koje su je pratile, bili su od crnog puplina sa bijelim porubima
oko vrata i rukava, popunjeni pantalonama »ala zuav« koje su
štitile kupačice od eventualnih nezgoda prilikom kupanja, pisale su
hronike.
Hrabri primjer vojvotkinje
Di Bari ubrzo je slijedila imperatorka Eženi, žena Napoleona III,
koja se, osim zaštite naoružanih vojnika, poslužila pokretnim
kabinama bez dna koje su gospođi omogućavale da se neviđena kupa.
U još više katoličkoj
Italiji, na stranicama »Enciklopedije o modi« stoji da je 1857.
izvjestan gospodin Fiezola, u Veneciji, organizovao kafe-koncert sa
petnaest kućica za kupanje za gospođe i isto toliko za gospodu.
Kućice su bile izgrađene
kao sojenice, a u more se moglo ući kroz otvore na podu.
Sa slikom Dučea
U Italiji se tek tridesetih
godina počelo govoriti o kupaćem kostimu. Fašizam je već bio na
snazi kada su žene i kćerke bogatih buržuja mogle da dozvole sebi
raskoš od petnaest dana boravka na moru, dakako, odjevene po
mornarski.
Ali, bilo je mnogo više
svijeta koji nije imao novca za putovanje, a onda je fašizam
izmislio »narodne vozove« kojima se, uz popust od 70 posto,
putovalo u zoru a vraćalo naveče, istog dana.
Najdraže mete bile su
Đenova i Venecija.
Hiljade Italijana tada su po
prvi put otkrile prednosti mora i kupaćeg kostima.
Mnoge Italijanke iz nižih
društvenih slojeva nosile su jednodijelne kostime sa slikom Dučea,
a one malo ambicioznije - tunike od štampanog kretona sa
naramenicama, suknjicama koje su prikrivale obline stražnjica i
nevidljivim armaturama koje su pridržavale grudi.
Muškarci su nosili plave
pantalonice od vune koje je u struku pridržavao bijeli pojas.
Međutim, i tada su žene
oblačile kupaći kostim više da bi pokazale nego prikrile tijelo.
Onda je užas rata učinio da se zaborave ljetne frivolnosti kupaćeg
kostima.
Pedesetih godina su evropske
plaže ponovo napunili kupaći kostimi, a mračne godine rata kao da
su polako padale u zaborav.
Pojavila se »vespa«, ali
su loši putevi i dalje bili velika prepreka za brzo stizanje na
obale mora.
Ipak, proizvodnja kupaćih
kostima, kako za ženu tako za muškarca, nastavila se pojačanim
ritmom, inspirišući se američkom tekstilnom industrijom.
Pedesete godine su prošle u
znaku olimpijskih jednodijelnih kostima za nju i nešto kraćih
gaćica za njega, dok su u plesnim dvoranama bjesnili samba i
ča-ča-ča i srkao se viski sa ledom.
Trebalo je sačekati kraj
pedesetih godina da »opšte osjećanje stida« doživi prvi
traumatski potres.
Šok se zvao: bikini!
Tada se pojavljuje bikini,
dvodijelni kupaći kostim, koji označava istorijsku etapu u
evoluciji kupaćeg kostima. Bikini dolazi direktno iz Sjedinjenih
Američkih Država, a proizvod je jednog američkog poručnika koji
ga je napravio inspirišući se kostimom domorodaca sa ostrva Bikini.
U početku je predstavljao
pravu traumu.
Jednodijelni kostim
razdvojio se u dva dijela otkrivajući trbuh, ali je odmah doživio
uspjeh jer je bio sama slika zdravlja jake i vitaminima hranjene
generacije.
Bikini je postao simbol nove
generacije koja ne podnosi nikakve tabue.
U razdoblju između
pedesetih i šezdesetih godina, dok policija kažnjava po plažama
smione kupačice u bikinijima, dolazi do izražaja ne samo novi odnos
prema radostima mora i kupanja već i čitav preokret u odnosu
parova.
Rock nezadrživo hara;
hula-hop, plastični kolut, postaje zabava svih, kontraceptivne
pilule tek treba da se pojave, svijet guta romane tipa »Grand
hotel«, a romani Fransoaz Sagan su doslovno razgrabljeni.
Ali, vremena se ponovo
mijenjaju.
Iz jednog podruma u
Liverpulu Bitlsi osim nove muzike lansiraju modu duge kose, a sa
romanom Nabokova termin »Lolita« ulazi u svakodnevni govor.
Čini se da se i fizički
izgled nove generacije izmijenio: djevojke postaju seksipilnije,
agresivnije, gotovo izjednačene s idealom tih godina: Brižit Bardo.
Od »tange« do monokinija
Oko 1974. buja nova velika
revolucija na plažama: iz Brazila stiže tanga, posljednja verzija
mikroskopskog bikinija živih boja, čiji je kreator Rikardo Amato.
Pošto je doživjela uspjeh
na plažama Kopakabane, Bahije, Ipaneme, tanga pretvara ženu u neku
vrstu sestara Kesler: grudnjak je prepušten mašti kupačica, čini
ga tanana marama ili, jednostavno, traka oko grudi.
Umjetnost skidanja na plaži
više ne zna za granice; i opet u beskompromisnoj Francuskoj, posebno
u Sen Tropeu, počinju da padaju prvi grudnjaci.
Od bikinja do tange i
monokonija mali je korak.
Monokini su, dakako, mogle
da nose djevojke lijepih grudi koje su se izlagale ljetnjem suncu bez
dvosmislenosti, iz čiste sreće življenja.
U međuvremenu širi se
talas feminizma, novi koncept života koji nalaže ženi da postane
svjesna vlastitog tijela, da postane »subjekat« a ne »objekat«.
- Grudi bi trebalo da budu
dio tijela kao nos. Dio koji čini fizionomiju žene. Ne želimo da
ih smatraju manje ili više primamljivim komadom mesa, kažu
feministkinje.
Kako revolucija feminizma
dobiva u svom zamahu, tako grudnjaci padaju na pijesak kao mrtvo
lišće.
Na žalost, mnoge pripadnice
ljepšeg pola ne znaju razliku između oslobađanja žene i dobrog
ukusa: obale su pune golih grudi, mlohavih, neestetskih,
antierotičnih.
Mnogi muškarci u nedoumici
razmišljaju ima li išta manje erotsko od plaža punih polunagih
žena.
Ali, i feminstkinje su zabrinute.
Pitaju se: da li je nova
moda svlačenja doista novi oblik oslobađanja žena ili njeno
ropstvo?
Policajci i sudije ponovo
imaju pune ruke posla pred ljetnim dramama.
Jedini kojima ovo ide u
prilog su modni kreatori. Najzad su shvatili da i industrija kupaćih
kostima može napuniti kase!
Nedavna istraživanja u toj
oblasti potvrđuju da je u tom sektoru angažovano oko hiljadu firmi
sa 20 hiljada zaposlenih, a da se samo u Italiji svake sezone sašije
i proda oko 25 miliona kupaćih kostima!
Obrada: Yugopapir (AS magazin, jul 1983.)
