Lijepe Riječanke u omladinskoj prometničkoj brigadi: Možete nas slikati, ali - mi nismo manekenke!



Bilo je i takvih koji su sumnjali da će djevojke, mamine maze, svakog jutra biti na poslu i, nježne i krhke, izdržali nekoliko sati na suncu, buci i zagađenu zraku, ali su ih djevojke demantirale



Svibanj 1976: I Riječani i domaći i strani turisti ne kriju svoje oduševljenje i priznanje lijepim i vitkim djevojkama i mladićima koji u najprometnijim ulicama Rijeke znalački i s velikom odgovornošću reguliraju promet.

Među najuspješnijima:Andrea Paškvan, Đurđica Miloš, Biserka Mataja,
Željka Brnetić (foto: Start) 

Danas se, zapravo, i ne zna tko je dao ideju da se u SUP-u još 1972. godine, prvi put u zemlji, a i u svijetu, učenicima i učenicama povjeri ta odgovorna ali i humana dužnost, za koju, inače, i profesionalni prometni milicionari moraju uložiti mnogo truda i savjesnosti da bi je obavljali kako treba.

Riječkim primjerom pošli su i u Splitu, Senju i Puli, a i u ostalim gradovima spremaju se organizirati dobrovoljnu omladinsku prometničku brigadu.

Manekenska poza: Uniforme je kreirala poznata riječka kostimografkinja
Ružica Sokolić (foto: Start)

Stigla su i pisma od poznatih inozemnih eksperata za promet koji su boravili u Rijeci i zapazili vrijedne djevojke i momke u bijelim, modernim i ukusno krojenim uniformama koje je kreirala kostimografkinja riječkog teatra, akademska slikarica Ružica Nenadović-Sokolić; traže informacije o organizaci i i rezultatima te službe kako bi stvorili nešto slično i u svojoj zemlji.

Kroz Rijeku u sezoni prođe i do 70.000 vozila dnevno; to je jedno od najvećih tranzitnih središta Jugoslavije, pa je taj podatak dovoljan da ukaže koliko posla ima na regulaciji prometa. Sada ima 120 mladih dobrovoljaca, iako bi ih moglo biti i više; svi nisu mogli biti ni primljeni.

Jedan je od uvjeta i uspjeh u učenju. Svaki mladić ili djevojka dobiva od posebne komisije i ocjenu za svoj rad - i na snimanju ove reportaže pojavili su se samo najbolji - oni koji su dobili ocjenu odličan!

Nakon četiri mjeseca, snalaze se i u najkompliciranijim
prometnim čvorovima (foto: Start)

Mi nismo manekenke!



"Start" vam, dakle, predstavlja najpožrtvovanije i najvrednije! Dobivaju i neki mali honorar za svoj posao, ali to je više simbolično; svi oni rade samo da svojim radom pridonesu boljem prometu u svom gradu.

Direktori škola, u kojima oni uče, napominju da su svi mladi prometnici i po uspjehu u školi daleko odgovorniji od svojih kolega. Upravo o toj odgovornosti, koja se iskazuje kroz njihovu ličnost i djelatnost na takvoj dužnosti, govorio nam je profesor Petar Ljepojević iz riječkog SUP-a koji surađuje s omladinskom jedinicom.

Kratki sastanak s njihovim mentorom, prof. Petrom Ljepojevićem
(foto: Start)

Prošli su poseban tečaj koji je trajao četiri mjeseca, i mnogi su sumnjali da će to znanje biti dovoljno. Ali, pokazali su se u svakodnevnoj praksi nezamjenljivima. Bilo je i takvih koji su sumnjali da će djevojke, mamine maze, svakog jutra biti na poslu i, nježne i krhke, izdržali nekoliko sati na suncu, buci i zagađenu zraku, ali su ih djevojke demantirale.

Biserka Mataja već poznaje sve vozače autobusa
gradskog prometa i po njima zna koliko je sati
i bez sata (foto: Start)

Treba ih samo vidjeli kako brzo i spretno rade: pomognu starijem da prijeđe bez opasnosti po zebri, zaustave nedisciplinirana vozača, zazvižde da se nadaleko čuje kad neki momci pojure preko ceste na crveno svjetlo.

Prilazili su stranci i molili da im poziraju pred objektivima njihovih foto-aparata. A one bi se nasmijale i primijetile: možete nas slikati na radnom mjestu, mi nismo manekenke!

Andrea Paškvan: Nikamo bez plana grada!
(foto: Start)

Kažu da su krišom dolazile i tate i mame da vide svoje kćeri u dražesnim uniformama kako odlučno uvode red na cesti i bili su iznenađeni njihovom odlučnošću; jednostavno ih nisu mogli prepoznati. A nikad se nije dogodilo da je netko izostao ili napustio svoju "zebru"!

Obrada: Yugopapir (Start, 1976.)

A tu je i jedan riječki "bobby"...
(foto: Start)

Podržite Yugopapir: FB TW Donate