Dušan Makavejev dovršava film "Misterije organizma": Priča se da će biti posla za cenzuru... (1971)




Neosporno je i to ne poričem da film ima veze, i to duboke, sa seksom, ali priče o perverziji ili scenama skupnog seksa nemaju nikakve veze s istinom. Film treba da dočara djelić nama nepoznate suvremene Amerike koja pokušava da preraste svoju tradicionalnu protestantsku otuđenost i okrutnost



Travanj 1971: Koliko ima istine u pričama da Dušan Makavejev dovršava film koji je po svojim erotskim scenama "gori" od Hladnikove "Maškarade"?


*****



Jedan film još ni približno nije završen a već sada izaziva veliko zanimanje. Radi se o djelu Dušana Makavejeva koje zasad čak i nema naziv već samo radni naslov "Misterije orga(ni)zma", a već se uveliko priča da je po erotskim scenama "gori" od Hladnikove "Maškarade", da "obiluje scenama skupnog seksa", da je "perverzan", "morbidan" ...

Obično dobro obaviješteni filmski krugovi tvrde da će cenzura imati pune ruke posla. Ukratko, fama je stvorena, iako su do tehničkog završetka filma ostala još dva mjeseca rada.

Koliko ima istine u pričama koje uporno kolaju? Potražili smo je od najmjerodavnije ličnosti, od autora Dušana Makavejeva.

Tvorac poznatih domaćih filmova "Nevinost bez zaštite", "Ljubavni slučaj službenice PTT", "Čovjek nije ptica", prilično je ogorčen famom koja je počela pratiti njegov još nedovršeni film:

- Svijet je željan senzacija, golotinje na platnu i spreman je da svaku nagost proglasi pornografijom, ekshibicionizmom, željom za senzacionalizmom... možda sve proizlazi iz činjenice da je oko 65 posto filma snimljeno u SAD, daleko od naših radoznalih očiju.

- Kakva je prava istina o tom filmu?

- Neosporno je i to ne poričem da film ima veze, i to duboke, sa seksom, ali priče o perverziji ili scenama skupnog seksa nemaju nikakve veze s istinom. Film treba da dočara djelić nama nepoznate suvremene Amerike koja pokušava da preraste svoju tradicionalnu protestantsku otuđenost i okrutnost. Inspirirao sam se znanstvenikom-psihoanalitičarom Wilhelmom Reichom koji me je svojim radom i djelima zainteresirao dok sam studirao psihologiju.

Da bi se još uvijek budući Makavejevljev film mogao shvatiti, prijeko je potrebno poznavati učenje Wilhelma Reicha i zato ćemo pokušati da u najkraćim crtama objasnimo ideje Wilhelma Reicha, koliko je to moguće.

Reich (1897-1957) bio je jedan od najtalentiranijih asistenata znamenitog austrijskog psihoanalitičara Sigmunda Freuda. Reich je jedan od rijetkih psihoanalitičara koji je bio aktivan član Komunističke partije Austrije a zatim Njemačke do 1933, kad je pred nadirućim nacizmom morao da se skloni u Dansku i Norvešku, odakle je poslije otišao u SAD.

Jedino njegovo djelo prevedeno kod nas jest "Dijalektički materijalizam i psihoanaliza" u kome on tvrdi da između marksizma i psihoanalize nema nikakvih suprotnosti, naprotiv, da psihoanaliza pokazuje kako se klasni konflikti prelamaju na individualnom planu.

Reich je bio materijalist i njega nije zadovoljavao klasičan Freudov sistem psihoanalize: ležanje na kauču i slobodno pričanje putem asocijacija, "iz glave". 

Freud je do podsvijesti pacijenata dolazio prepričavanjem snova, drugim riječima, verbalno. Reich je krenuo k tijelu pacijenata i došao do zaključka da postoje u tijelima pacijenata "blokirani segmenti."

Zaključio je da se ljudska nevolje mogu locirati u tijelu ("gvalja u grlu", "stegnuto srce", "mučnina u želucu" ...) smatrao je da psihosomatski poremećaj kao što su čir u želucu, poremećaj krvotoka, visoki tlak, poremećaj vida, probave lili razni tumori, pa čak i rak, imaju porijeklo u nevoljama pojedinaca koje su društvene naravi.

Tako je zaključio da u korijenu ljudske neborbenosti, apatije ili rezigniranosti leži karakteristika klasnog društva ugrađena u ljudski karakter društva kome nisu potrebni buntovnici ili kreatori novih odnosa.

Držeći se svojih zaključaka, Reich je svoje pacijente liječio prema vlastitim metodama koje su u doba McCarthyjeve čistke u SAD proglašene nadriljekarstvom i Reich je 1957. godine umro u zatvoru pod prilično misterioznim okolnostima.

Mnogi smatraju da je otrovan a postoji i mišljenje po kome je Reich u zatvoru poludio.

Odlukom suda 1956. godine sve njegove knjige su spaljene.




Film i Reichova psihoanaliza



- Kako zamišljate ekranizaciju Reichovih ideja?

- Sad u Americi postoji mnogo liječnika koji primjenjuju Reichove metode. One su se u prvo vrijeme
zvale "vegetoterapija" i "orgazmoterapija" a danas se nazivaju "organska terapija". Reich je svoje metode primjenjivao individualno, pojedinačno s pacijentima, ali danas u Americi postoji pokret koji se zove "pokret ljudskog potencijala".

Ima više od 300 centara za ljudski potencijal i u njima se održavaju najrazličitiji grupni susreti (uglavnom preko vikenda) na kojima se Reichove metode primjenjuju za grupnu terapiju, naravno prilagođene grupnom radu.

Na tim se susretima s pomoću različitih tehnika psihodrame, tehnika preuzetih iz orijentalnih civilizacija, "vježbama buđenja čula" postiže "pražnjenje" organizma. Ljudi zajedno provode po 24 sata ili više - zatvoreni.

Teško je o tome govoriti, to treba vidjeti i doživjeti. Jedna od temeljnih Reichovih metoda jest "vibriranje" cijelog tijela i to se na razne načine postiže tako da pacijenti kao u transu vibriraju cijelim tijelom. 

Na takvim susretima se vrišti, histerizira, svatko može "prazniti" svoj organizam kako mu to najviše odgovara. Sve to je pomalo nevjerojatno, ali treba vidjeti te ljude nakon svega toga. To su naprosto druge ličnosti.

Film sadržava dosta takvih dokumentarnih sekvenca na kojima se provodi ta grupna terapija koja međutim nema nikakve veze sa skupnim seksom.

Cilj te terapije jest da čovjek što lakše rješava svoje probleme, da postane topliji, nježniji, bolje integriran kao ličnost, da se oslobodi svojih inhibicija, da postane bolji ljubavnik, ali u smislu kompletnog odnosa prema ženi, ne samo u seksu.



Individualizam - specifičnost Amerike



Prema Makavejevljevim riječima, na ovakvim skupnim seansama, koje su naravno privilegija onih koji imaju novaca, Amerikanci doživljavaju nešto novo, nedoživljeno. Njihova specifičnost je individualizam u svakom pogledu i zato ti susreti znače novost.

Pokret prema komunizmu koji provodi mlada generacija odražava se na tri plana: na planu borbe radikalnih grupa, pokreta hipika i preko spomenutih centara za ljudski potencijal. 

Sve je to rezultat napora pojedinaca da izađu iz osamljenosti u koju su natjerani društvenim idealom -individualizmom.

Najveći dio centara za ljudski potencijal nalazi se u Kaliforniji i njihovi nazivi su veoma zanimljivi. Oaza, Ešalon, Aureon, Antos, Kairos... Svaki od tih centara ima svoje programe susreta čiji su nazivi također indikativni: Ekstaza, Vikend, Psihodrama, Providno je, Hipnoza i hipnodrama, Život je promjena, Više radosti...

- Kakav je odnos igranog dijela filma i dokumentarnog koji je snimljen u SAD?

- Odnos je od prilike pola-pola. Sad radim na spajanju tih dijelova jer film je snimljen, ali čeka nas još golem posao s tehničke strane. I za mene samog je još pomalo nejasno kako ću sve to uklopiti, ali vjerujem da ću napraviti posve zanimljiv film. 

Vjerojatno je da se on neće baš svidjeti širokoj publici. Ali je u svakom slučaju zanimljiv jer je u igranom dijelu filma tema - odnos revolucije i slobodne ljubavi - dana na pomalo satiričan način. To je konfrontacija američke seksualne revolucije i individualnog stanja čovjeka na naš način, odnosno na ovoj strani kugle zemaljske - u Evropi.

O igranom dijelu filma nismo mogli više ništa saznati. To je još tajna.

Zna se samo da je Milena Dravić ostvarila izvanrednu ulogu, a osim nje su protagonisti Jagoda Kaloper, Ivica Vidović i Zoran Radmilović. Snimatelj je bio Aleksandar Petković, a Makavejevljev asistent njegova supruga Bojana. Film je u boji.

- Hoće li, kao što se priča, biti posla za cenzuru? - pokušali smo da budemo malo provokativni,

- Radim i ne mislim ni na kakvu cenzuru. Mislim da smo mi zemlja koja druge treba da uči slobodi u svakom pogledu a ovaj film treba da bude dio te naše slobode, među ostalim i time što će više postavljati pitanja a manje davati odgovore.

Proizvođači filma su novosadska "Neoplanta" i Bavarska televizija.

Tehnički završetak filma očekuje se za dva mjeseca a premijera vjerojatno tek na jesen.

Makavejevljevo ostvarenje nesumnjivo je smjelo i zanimljivo. Ekranizacija Wilhelma Reicha, čovjeka koji se smatra prorokom seksualne revolucije, jest težak i zamršen posao. Prema nekim sekvencama koje smo vidjeli, možemo reći: novo i interesantno.

Napisao: Vladimir Stanković, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, IV 1971.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate