YU diskografski ratovi: Da li će Jugoton i PGP RTB prestati da štampaju ploče Diskotonu? (1986)




Ima zlonamernih mišljenja da bi okupljanje isključivo izvođača sa područja BiH pod zajedničku sarajevsku etiketu moglo da se protumači kao negativan i kritikovan trend vraćanja u lokalne republičke okvire


Od onoga što se zbiva u domaćem profi i poluprofi sportu, počevši od fudbala, preko košarke do hokeja na ledu, kao da je odavno i sam bog digao ruke, a ne samo Služba društvenog knjigovodstva. A sudeći po kretanjima u našoj diskografskoj industriji tokom proteklih godinu-dve dana, još jedan "mali, prljavi rat" je na pomolu: umesto sportista, plen su izvođači, a bitku ne vode sportska društva i klubovi, već diskografske kuće...


*****



Sve je počelo pompeznom selidbom Riblje čorbe iz PGP RTB-a u "Jugoton", nastavilo se odlaskom Bijelog dugmeta i Zdravka Čolića iz "Jugotona" u "Kamarad/Diskoton", prelaskom Parnog valjka i Prljavog kazališta iz produkcije "Suzy" u "Jugoton" i Valentina u "Diskoton", naglom ekspanzijom "Diskotona" kroz Halid-masovne sellere, da bi konačno kulminiralo odlaskom Nede Ukraden iz "Jugotona" u "Diskoton".

Iako se u svim pomenutim, kao i zaobiđenim prilikama, zvanično tvrdilo da "umetnici" prelaze kod drugog izdavača zbog povoljnih uslova vezanih isključivo za snimanje i plasiranje budućih ploča, sada je i javno potvrđeno da su razlozi daleko krupniji i konkretniji.

Zamoljen da komentariše odlazak nekoliko veoma tiražnih izvođača u "Diskoton", Siniša Škarica, vršilac dužnosti glavnog i odgovornog urednika "Jugotona", izjavio je ekskluzivno za "Rock":

- Potezi koje čine neke domaće diskografske kuće, izvan su svih moralnih normi i poslovnih običaja, a u suprotnosti su i sa dogovorom na nivou cjelokupne diskografske industrije u Jugoslaviji. "Jugoton" naprosto niti je mogao, niti je htio da popusti pred ucjenom nekih izvođača, koji su tražili milijarde samo za potpis novog ugovora, a bilo je i ekskluzivaca koji su jednostavno prekršili važeće ugovore. To je problem koji se ne tiče samo "Jugotona", nego i drugih jugoslavenskih izdavača, te je u ovom času prerano govoriti o tome što će se poduzeti.

Informacija o postojanju "džentlmenskog sporazuma" između domaćih diskografskih kuća, procurela je sa sastanka predstavnika izdavača održanog na jednom od prošlih Splitskih festivala.

I baš zahvaljujući postojanju ovog, prećutnog sporazuma, Riblja čorba je bez mnogo teškoća prešla u "Jugoton", a potom se vratila u PGP RTB.

Isto tako, izdavačka politika diskografskih kuća, kao i imidž koje su same kreirale, odlučujuće su uticali na razvrstavanje izvođača pod ovu ili onu nalepnicu i eliminisanje utiska o postojanju neformalnog diskografskog kartela.

U krajnjoj liniji, objektivne okolnosti, a to su pre svega izdavački dijapazon, obim domaće i licencne produkcije, tehnološki potencijal i distributivna mreža, uz neizostavnu povezanost s medijima, potvrđivale su realnost dominacije dva giganta ("Jugoton" i PGP RTB), kontinuirano prisustvo, ali s priličnim oscilacijama još dve disko-kuće (ZKP RTVLJ i "Suzy") i marginalnost svih ostalih.

No, u poslednje dve godine, stvari su počele drastično da se menjaju.


Uspon sarajevskog Diskotona



Mada Siniša Škarica u svojoj izjavi nije imenovao nijednu disko-kuću, nije teško pretpostaviti da se njegove reči odnose na "Diskoton", sarajevskog izdavača koji je godinama tavorio u lokalnim okvirima.

Ispustivši iz ruku jednu tako atraktivnu licencu kao što je bila "Gordy/Tamla Motown" grupacija i praktično odgurnuvši sve lokalne autore i izvođače velikog tržišnog potencijala pod okrilje drugih izdavača, "Diskoton" je jedno vreme bio gotovo ugašena firma. 

Utoliko je njegov uspon iz pepela neobičniji i neizostavno nameće nekoliko pitanja: kako, zašto i dokle?

Ako za "Diskoton" nije bio problem pronalaženje anonimnih potencijala i njihov solidan plasman, naravno, uz radikalan zaokret u izdavačkoj i poslovnoj politici, nije daleko od pameti da je za privlačenje takvih zvezda kao što su Bijelo dugme, Zdravko Čolić ili Neda Ukraden, bilo potrebno ponuditi više, mnogo više od suparničke kuće, jer zaista je teško poverovati da bi kosmopolit Bregovićevog tipa napustio "Jugoton".

Ima zlonamernih mišljenja da bi okupljanje isključivo izvođača sa područja BiH pod zajedničku sarajevsku etiketu moglo da se protumači kao negativan i kritikovan trend vraćanja u lokalne republičke okvire.

Bilo kako bilo, ljudima u "Diskotonu" uspelo je da stave gro bosanskog folka i pop-rocka pod svoju nalepnicu i zauzmu ozbiljan udeo na diskografskom tržištu, doduše, ne brojem naslova, nego ukupnim tiražem.

Prethodna činjenica - mali broj naslova, a veliki sveukupni tiraž - nagoveštava prvi problem pred kojim se "Diskoton" u ovom času nalazi, a to je neizgrađen imidž kuće.

Baziranje produkcije na dva uska muzička segmenta, ne može da bude osnova za iole ozbiljniji imidž u dugoročnom pogledu (najsvežiji primer za to je gašenje poznate heavv nalepnice "Bronze Records").

Na drugu teškoću pred kojom će se "Diskoton" vrlo brzo naći nastavi li da dosadašnjim tempom okuplja tiražne izvođače, ukazuje i jedan od predstavnika PGP RTB-a, koji je, za ovu priliku, zamolio da ostane anoniman:

- "Diskoton" će doći u situaciju da uguši samog sebe, utoliko pre što nema svoje pogone za proizvodnju ploča. A iluzorno je očekivati da će Jugoton" ili PGP RTB, koji "Diskotonu" pružaju usluge te vrste, podređivati sopstvenu produkciju potrebama "Diskotona", naprotiv!

Svi su izgledi, dakle, da se jači potresi sa nesagledivim krajnjim posledicama, kako po izvođače, tako i po proizvođače i potrošače produkata muzičke industrije, tek mogu očekivati.

Sasvim novi element koji se nazire na diskografskom horizontu jeste možda zajednička strategija nekoliko diskografskih kuća protiv grupe drugih, a možda čak i oštrija bitka za potrošače kroz niže cene.

Uz to, neminovno se nameću promene u izdavačkoj politici i bespoštednija konkurencija mimo (nekad?) važećih dogovora.

Da li je indirektan "Jugotonov" odgovor na velike apetite "Diskotona" pojačavanje licencne sekcije ugovorom sa "Chrysalis Records" (a najverovatnije i novi aranžman sa "Aristom", uz licencno pokrivanje praktično dve trećine britanske produkcije), intenzivirano ulaganje u nove domaće grupe i pružanje kompletnih proizvodnih usluga "Jugodisku" i ZKP RTV Ljubljana?

Ipak, bez obzira na sva ova previranja, vidljiva i nevidljiva, odgovor na ključno pitanje kakva će od svega toga biti korist za muzičku kulturu u Jugoslaviji biće određeniji tek u bližoj budućnosti.

Napisao: Ljubo Trifunović, obrada: Yugopapir (Rock, februar 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate