JRT, sreda 14. avgust 1985: Prljavo kazalište u studiju / Janika / Bjelica / "Do poslednjeg daha"...






18:15 - Legende svijeta (studio Sarajevo)



Serija za djecu: Kćerka bogova podzemnog svijeta, lijepa Ojdola, nije smjela napustiti svijet kojem je pripadala, ali je zbog ljubavi prema mladiću iz vanjskog svijeta to ipak učinila. Pri dodiru sa svjetlom dana pretvorila se u kristale soli, a poslije nje je ostala samo tužna pjesma, koja se, prema poljskoj legendi "Bijela gospa iz Vjeličke" može ponekad čuti u rudniku soli "Vjelička".


18:45 - Pjesma mi srce uze (studio Novi Sad)



Emisija narodne glazbe: Redakcija muzičkog programa TV Novi Sad snimila je tri emisije u kojima želi predstaviti još nedovoljno afirmirane vokalne i instrumentalne soliste i grupe. U trećoj, posljednjoj emisiji sudjeluju Olgica Tampić iz Doboja, vokalni duet Milica Maravić-Mira Čobanov i Marinel Draksin a pratit će ih Tamburaški i narodni orkestar RTV Novi Sad, pod vodstvom Janike Balaža i Lučijana Petrovića

Janika Balaž (foto: Studio)

Gost emisije je ansambl Veseli Vojvođani, a domaćin i voditelj Snežana Petrović.

Scenarij: Miroslav Stojčić; režiser: Branislav Mitić; urednik: Aleksandar Miljuš.


20:00 - Filmska večer: 90 godina filma (studio Beograd)



Poslije Chaplinovih filmova dramski pisac Deana Leskovar i glumac Dragan Nikolić razgovarat će o utjecaju velikih redateljskih i glumačkih uzora na razvoj jugoslavenske filmske umjetnosti. Na kraju će biti prikazan jedan od najznačajnijih filmova francuske kinematografije Do posljednjeg daha režisera Jean-Luca Godarda.

Belmondo & Seberg
U zapletu filma Do posljednjeg daha ima malo originalnog: Michel Poiccard pariški je kriminalac specijaliziran za krađe sportskih automobila. Pri nekoj krađi sustiže ga policajac kojega Michel hladno ubija. 

Zločin ga mnogo ne uzbuđuje, pa Michel nakon povratka u Pariz upada u površnu vezu s američkom studenticom novinarskih ambicija, Patricijom, no ne uspijeva je nagovoriti da s njim pobjegne u Italiju. 

Policija im ulazi u trag, pritišće Patriciju koja otkriva Michelovo skrovište. 

Ipak, u posljednji ga trenutak uspije upozoriti, no Michel ne odustaje i na ulici pada pogođen hicem policajaca...

Film Do posljednjeg daha prikazan je na našoj televiziji već nekoliko puta, i ne bi bilo mnogo razloga za njegovo predstavljanje da nije riječ o jednom od najvažnijih poslijeratnih evropskih filmova, koji nove generacije gledalaca možda i ne poznaju. 

"Godarovština" danas više nije u modi, pa nove generacije filmofila i ne znaju tog autora čiji je opus za ljubitelje filma iz šezdesetih i sedamdesetih godina bio abeceda modernog filma. 

O samom filmu ispisane su tone papira, i sve okolnosti oko produkcije, šale, citati i reference iz filma prava su legenda koju film svojom uzbudljivom svježinom i danas opravdava.

Povijest kritičarske grupe Cahiers du Cinema, koja je pedesetih godina harala francuskim filmom i nezaobilazno utjecala i na cjelokupnu kasniju filmsku teoriju i kritiku, opće je poznata svakom ljubitelju filma. 

Potkraj pedesetih i početkom šezdesetih, ti su kritičari postali stjegonoše novih produkcijskih i autorskih ideja u režiranju filmova: vlastitim filmovima led su probili najprije Chabrol (Lijepi Serge) i Truffaut (Četiristo udaraca, nagrađen u Cannesu), a ubrzo su im se pridružili i Godard, Rivette, Rohmer i ostali. 

U vrijeme pripremanja svog dugometražnog debija, Godard je već imao iza sebe Chabrolova i Truffautova iskustva (bili su najbolji prijatelji), te je njihova prisutnost bila jamstvo producentu Georgesu de Beauregardu da uloži novac u režijski prvenac najžešćeg filmskog kritičara kojega je Francuska ikada imala. 




Sredstva i umjetnička sloboda bili su obrnuto proporcionalni: malo novca i apsolutni kredit redateljskim idejama! 

Godard nije nimalo kalkulirao s dopadljivošću ili lakom čitljivošću filma. 

Napravio ga je prema vlastitom iskustvu, ukusu i sklonostima. 

Riječ iskustvo u Godardovu slučaju ima donekle drukčije značenje: priča o pogibiji sitnog kriminalca Poiccarda temelji se na Godardovu obožavanju i proučavanju američkog B-trilera tridesetih i četrdesetih godina, pa je svijet Do posljednjeg daha čvršće vezan za Hawksovo Lice s ožiljkom negoli za poznavanje prilika i mentaliteta pariškog podzemlja.

Iako otvoren destilat američkog filma, Do posljednjeg daha sniman je "iz ruke" na pariškim ulicama, junaci filma filozofiraju, lažu, otkrivaju istine, diskutiraju, čak se i izravno obraćaju publici, a scenarij je neuredan, prepun nedosljednosti i ponavljanja. 

Narušene su gotovo sve konvencije dotadašnjeg filmskog pričanja, i film bi bio obična modernistička papazjanija (to su mu konzervativni kritičari i pokušavali prišiti), da nije razbarušena Godardova talenta u baratanju razinama filmskih predodžbi. 

Dvoje glavnih protagonista u tome su imali središnje mjesto, a sam Belmondo pokazao je kako način na koji pali cigaretu ili vozi automobil otvara cijeli univerzum značenja koje prepoznaju nosioci neke nove osjećajnosti. 

Svjesno imitirajući Bogarta, Belmondo je ujedinjavao i Errola Flynna i Marlona Branda i Jamesa Deana, a u njegovoj je pojavi i danas nešto što duboko uznemiruje autoritarnost u nama. 

Godard je u Belmondu vidio sjedinjenje američke bistrine i fizičke snage s evropskom intelektualnošću, no, na žalost, Belmondova je karijera danas samo tužna karikatura početnih impulsa. 

Uz samog Godarda (u ulozi potkazivača koji policiji izdaje glavnog junaka!), u filmu se pojavljuje i šarolika grupa glumaca-amatera: Jean Domarchi, Roger Hanin, Andre S. Labarthe, Philippe de Broca i veliki francuski redatelj Jean-Pierre Melville u ulozi pisca Parvulescua koj izjavljuje: 

"Želim postati besmrtan i onda umrijeti!" 

Do posljednjeg daha jedna je od najljepših filmskih papazjanija ikada napravljenih! (Vladimir Tomić)


II - 19:00 - Tribina (bg)



Informativno-politička emisija: Tresla se brda rodio se miš. Tresli se sizovi rodila se rasprava. 

U SR Srbiji se od toga mnogo očekivalo, ali sa čini da će efekt biti manji od očekivanog.

Tribina će nastojati da odgovori na pitanje što poslije reorganiziranja sizova u SR Srbiji? 

Jedan od priloga na tu temu snimljen je u Smederevskoj Palanci gdje su ujedinili sve sizove društvenih djelatnosti, a traži se rješenje za reorganizaciju sizova zdravstvene zaštite, jer je sadašnja organizacija prilično skupa.

Tribina će se baviti izvornim opredjeljenjima privrede SR Srbije, posebno pitanjem što se događa s bijelom tehnikom.

Posebna tema posvećena je Beogradu. 

Očigledno da su turistički radnici u glavnom gradu zakazali i da bar dosad nisu znali iskoristiti lokaciju i prirodne pogodnosti Beograda. 

U emisiji će se pokušati pronaći uzrok tom problemu, a vidjet ćemo što se sve čini da Beograd ne bude samo tranzitni grad.

U emisiji će biti riječi o tome što možemo očekivati od ove turističke sezone, koja je u punom jeku i koja mnogo obećava. (M. D. S.)


20:50 - Džez-koncert (studio Sarajevo)



Televizija Sarajevo emitira snimku koncerta održanog u Domu mladih u Skenderiji na kojem je nastupio Džez-sekstet Marković-Gut.

Redatelj emisije Milan Bilbija.


21:35 - Idemo do "Runolista": Sljeme odiše - mirisima (studio Zagreb)



Dokumentarni film: Dom PD Runolist nalazi se na središnjem dijelu Medvednice, na južnoj padini, na visini 830 metara, usred guste šume, a nedaleko od Sljemenske ceste. 

Ta velika drvena dvokatnica omiljeno je izletište zagrebačkih planinara, "svilenih" planinara (onih što nedjeljom odlaze žičarom u planinu pa zatim prave kraće izlete) ili pak motoriziranih izletnika koji vole svjež gorski zrak - ali ne vole "trošiti" noge.

Nađete li se na Runolistu nedjeljom, teško ćete naći mjesto za stolom; ali ako na izlet krenete subotom - tada Zagrebačku goru možete upoznati u punoj ljepoti. 

Šumski putovi koji s raznih strana prilaze vrhu Medvednice, popularnom Sljemenu odišu mirisima. 

Šuma, na mjestima toliko gusta da postaje neprohodna, skriva mnoga iznenađenja: od prekrasne planinske flore u kojoj će poznavaoci naći mnogo ljekovitog i jestivog bilja (mnogi u određeno, njima poznato doba odlaze u "lov" na jagode, maline, gljive...) do faune koja varira od šarolikih prekrasnih leptira do, imate li sreću, čak i srne, koja vam se može naći na putu.

Rijetka prilika da se, iako blizu industrijskom gradu, potpuno uživa u prirodi.

Emisiju Idemo na Runolist snimili su Mladen Juran (režiser) i Zvonimir Milčec (scenarist). Snimatelj je Tomislav Kovačić, a tekst govori Sven Lasta. (N. S.)


Uskoro na TV 



Anatolij Karpov (foto: Studio)
Šampion svijeta u šahu Anatolij Karpov, koji se uveliko priprema za novi meč protiv Kasparova, završio je snimanje televizijske serije o šampionima svijeta za TV Sarajevo. 

Serija će se emitirati uoči dvoboja u Moskvi, koji počinje 2. rujna. 

Urednik tog programa Orhan Džipa kaže:

- Iz nekoliko svjetskih studija već smo dobili ponude da prodamo TV-seriju o dvanaestorici svjetskih šampiona. 

Tu je seriju radio Dimitrije Bjelica, jedan od najvećih poznavalaca svjetskog šaha. 

On je snimio razgovore sa svim živim šampionima svijeta, a onda smo odlučili da o četvorici prvih šampiona snimi četiri emisije Karpov i Bjelica

I taj smo posao obavili, i sada imamo dvanaest polusatnih emisija o dvanaestorici svjetskih prvaka. 

Svaki od šampiona pokazuje i svoju najdražu partiju.

Od tog programa pripremam i video-kasetu, kao što smo uradili i sa serijom Fischer vam predstavlja

Mi smo jedina TV-kuća u svijetu koja ima snimljene sve najveće šahiste današnjice. 

Serija koju su radili Fischer i Bjelica uskoro će se prikazivati i u SAD. (A. K.)






Prljavo kazalište u studiju 1985. godine (foto: Ivo Pukanić)

Prljavci u ZelengajuNakon dvije godine izdavačke stanke, Prljavo kazalište ponovno snima. Tu smo vijest objavili prije nekoliko brojeva u rubrici Pop-vijesti. Pošli smo njenim tragom i zaustavili se opet u Zelengaju, u studiju Smolec.

Za mikserom je snimatelj Čač, koji daje sugestije, ali glavnu riječ ima opet Ivan Piko Stančić producent tog novog LP-ja.

studiju je novi pjevač Mladen Mac - kao i ostali Prljavci dijete Dubrave.

Pokušava postići oporost u izvedbi. Ne uspijeva mu baš najbolje. 

Dolazi mu u pomoć Jasenko Houra, pjevaju zajedno, i ubrzo je sve mnogo bolje. 

Macov je glas dobio na sugestivnosti. Na trenutak u režiji nastaje tišina. Ulazi izvršni producent Milan Škrnjug Škrga.

Preslušavaju se svi snimljeni materijali. 

Za Škrgu je sve to presporo. Postaje jasno zašto kada se zna da sat snimanja stoji pola starih milijuna. 

U cijeloj toj "gužvi" mirna je samo Olja Dubroja

Olja je novo ime u našoj glazbi. Ne samo šte joj je Houra uvrstio pjesmu na album, već je ona i izvodi u duetu s njim. 

Pjesma se zove Sladoled i potpuno je netipična za diskografiju Prljavog kazališta. 

No, po onome što sme čuli, ostale su skladbe i te kako prepoznatljive i najavljuju još jednu solidnu ploču Prljavog kazališta. (Ivo Pukanić)

Obrada: Yugopapir (Studio, VIII 1985.)





Podržite Yugopapir: FB TW Donate