3/3: U baraci, u kojoj smo smjestili okupanu
dojenčad, na bijelim plahtama ležali su mali ružičasti golišavci,
nemirno bacakali nožicama, a male ručice, mali prstići nemirno su
se hvatali u zraku. Mala otvorena usta i plač uporno su tražili
hranu. Svaki bi od nas trebao desetak ruku da ih brzo nahrani da
stiša plač.
Liječnica, koja ih je redom obišla,
predvidjela je katastrofu. Po najvećoj žegi djeca su ostala bez
majčinog mlijeka, 24 sata vozila su se po sparini bez kapi tekućine.
Došlo je i ono najgore, jer su mnoga od njih već imala jaki
proljev.




