Uz start nove košarkaške sezone '87: Hoće li Partizan odbraniti titulu, ili će Cibona vratiti izgubljeno?

Septembar 1987: Dva obilježja košarkaškog starta: zatvorenost organizacije i neuspjeh glavnih favorita ... Nagriza li fudbalska atmosfera i trofejnu košarku ... U čemu griješi Novosel ...

Ide li košarka fudbalskim putevima? Posrće li ili se grčevito otima stranputici koja može da zaprijeti i dubokom krizom? Ako je suditi po rezultatima koje ostvaruju reprezentativne selekcije o krizi nema ni govora, jer je ovo jedna od najplodnijih godina (seniorke su druge u Evropi, a seniori treći, omladinci su prvaci svijeta, a kadeti "starog kontinenta"...). 

Međutim, ma koliku radost donosili trofeji i medalje, ne može se izbrisati utisak da atmosfera u kojoj se odvijaju aktuelna košarkaška zbivanja sve češće rađa neugodne bure, pa ostaju mrlje koje alarmantno upozoravaju. Pojačavaju ih iskre nezdravih odnosa među ljudima koji su decenijama gradili ugled ovog sporta, a sad kao da im smeta i mnogo toga što su vlastitim rukama brižljivo podizali, komplikuju i ono što bi trebalo da bude sasvim jednostavno, sastanče iza zatvorenih vrata i time podgrijevaju sumnje i razne spletke.



KSJ kao FSJ



Zašto se u prošlu subotu Predsjedništvo Košarkaškog saveza Jugoslavije sastalo iza zabravljenih vrata, daleko od očiju javnosti? Trebalo je da se razgovara o Registracionom pravilniku,
izboru saveznog selektora i novom Stručnom savjetu KSJ.

Da li je o ovim vitalnim pitanjima košarkaškog sporta bilo riječi, teško je reći, jer su novinari dobili šturo saopštenje predsjednika KSJ Miodraga Babića, koji je, osjećajući dio krivice zbog onih "zatvorenih vrata", rekao:

- U potpunosti se slažem da je ovakav način rada neprimjeren košarkaškom sportu. To se, obećavam, neće ponoviti. Pred javnost ćemo ići otvoreno bez obzira o kom problemu ili pojedincu se bude raspravljalo. Zatvorenost ovog sastanka može se pravdati stručnošću tema koje ne postoje.

Iako su usvojene njegove odluke od prije nekoliko dana u Zagrebu, Dušan Ivković i dalje obavlja funkciju privremenog selektora, a za mjesto predsjednika Stručnog savjeta konkurišu Žarko Varajić i Boris Kristančić (u Zagrebu je rečeno Novosel).

Sto se Registracionog pravilnika tiče, mora se što hitnije sačiniti Platforma za njegovu izradu, a na tom poslu će biti angažovani najbolji stručnjaci iz republičkih i pokrajinskih saveza.

Sva ova pitanja biće na dnevnom redu naredne sjednice Predsjedništva krajem oktobra, a do tada predstoje ozbiljne konsultacije, kako o izboru najpogodnijih ličnosti, tako i o daljim pravcima djelovanja košarkaške organizacije.

Ovim riječima predsjednika Košarkaškog saveza Jugoslavije ne bi se moglo ništa dodati niti oduzeti da su pitanja koja se stavljaju na dnevni red iskrsla juče.

Svi ovi problemi, što tište ovu po mnogo čemu uspješnu sportsku organizaciju, tinjaju već godinama, razbuktavajući se povremeno i do granica afere.

Međutim, nije se radilo tako da se određeni problem konstruktivno riješi, već je, mnogo toga iz "posebnih interesa" odlagano, da bi na kraju i KSJ podsjetio na FSJ.

Zatvorenost nije jedini grijeh. Pravo je, konačno, i košarkaške organizacije, kao i mnogih srodnih sportskih foruma, da ocijeni i procijeni ima li dovoljno hrabrosti da se javno uhvati u koštac s naraslim teškoćama.

Jasno je da je preovladalo mišljenje da je bolna pitanja bolje zabraviti nego iznijeti na vidjelo, što samo daje argumente onima koji tvrde da KSJ hoda "po mukama" dobivajući i lične i tehničke greške. Šteta je dvostruka, jer se zaista radi o trofejnoj sportskoj organizaciji.


Favoriti gube



Eto, baš kada je kulminirala ta čudna tajnovitost, lopta je krenula pod obruče, počelo je novo prvenstvo.

Novo prvenstvo, a stare dileme: šta donosi šampionat, hoće li Partizan odbraniti titulu, ili će Cibona vratiti izgubljeno?

Pošto su gotovo svi treneri uoči starta ova dva tima istakli kao glavne kandidate, vjerovalo se da će oni od prvog zvižduka igrom i pobjedama opravdavati ulogu favorita.

Međutim, dogodilo se ono što je malo ljubitelja košarke očekivalo: Cibona je izgubila u Ljubljani od Olimpije (78:84), a zvanični prvak je poražen u "vječitom derbiju" (85:95).

Naravno, ovi porazi nisu otpisali glavne kandidate iz borbe za naslov prvaka, tek se počelo, ali su nešto drugo otkrili najavljujući zanimljivije prvenstvo od prethodnih u kojima su Zagrepčani sve do prošle sezone apsolutno dominirali.

Cibona je u Ljubljani igrala bez kažnjenog Dražena Petrovića, koji okajava grijehe iz proteklog šampionata. To je, bez sumnje, ogroman hendikep, ali se višestruki šampion mora naviknuti da igra i bez asa kao što je Dražen Petrović.

Mirko Novosel je nakon neuspjeha, umjesto analize dugotrajnije krize, zavapio:

- Da smo imali 30 Draženovih poena zna se ko bi pobijedio.

Tako je iskusni stručnjak umjesto komplimenta rivalu, koji je bez igrača kalibra Petrovića, znao da dođe do trijumfa, sve svoje snage vezao za Dražena, bez koga se u pojedinim trenucima mora. Bolje bi zvučala podrška mladom Pavićeviću (kao dirigent zamijenio Petrovića) od žala za odsustvom Petrovića.

Od toga više koristi imao bi i Novosel, a Cibona naročito.


Slava opija?



Suprotno Novoselu reagovao je trener Crvene zvezde Vlada Đurović, koji je imao mnogo razloga za radost. Prvi put je kao vođa Crvene zvezde pobijedio Partizan, ali ne likuje:

- Nije to velika pobeda - izjavio je nakon derbija. - Od nje ne treba i ne možemo da pravimo kapital. Igrali smo, kao i protivnik, nervozno.

Evo, baš ovo zvuči nešto drugačije od Novoselove prepotencije, koji je svojim ponašanjem posljednjih godina uskovitlao duhove među jugoslovenskim košarkaškim stručnjacima.

Novosel kao da je zaboravio da se ponešto i od mlađih može da nauči.

Igrači se ne kupuju već se i stvaraju. Ne može se reći da ih i Novosel nema u svojoj produkciji, ali kao da je dugotrajna slava i njega počela da opija.

I to je znak da je košarka počela da poprima mnogo nezdravog, fudbalskog. A to nije dobro. Ni za košarku, ni za naš sport u cjelini. 

Napisao: Branko Tomić, obrada: Yugopapir (Ven, 1987.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate