Pretražite Yugopapir

Stiv Hanington, naš čovek iz Kenije: Kako je Steva Šumadinac postao miljenik Jugoslavije (1986)




Meni ide odlično. U početku izgledalo je da sam osuđen na propast, naročito zbog toga što sam stranac. Prijatelji su mi govorili da nemam skoro nikakvih šansi. Ali, eto, ja sam žilav borac 

i ga zovu Steva iako mu je pravo ime Steven Hannington. Postao je poznat kao čovek koji se odeva kod "Kljuza".


*****



Pre otprilike godinu dana, dok još nije utihnula vreva oko neobične TV reklame, na talasu tako osvojene slave snimio je longplej ploču "Alulu songs".

Tiraž je bio simboličan, svega pet hiljada primeraka.

- Tih pet hiljada je prodato - kaže Stiv - ali niko nije bio zainteresovan da štampa više. Nikome se, izgleda, ne čini da sam komercijalan. Trenutno sam na turneji po Jugoslaviji i mnogi ljudi prvi put čuju za tu ploču. U Sloveniji i u Bosni pitaju se otkud meni ploča.

Pošto se nije pomirio s činjenicom da ga smatraju nekomercijalnim pevačem, Stiv je počeo da putuje od grada do grada i po hotelima, disko-klubovima, domovima kulture i domovima omladine, organizuje promociju svoje ploče nastupajući sam i sa baletskom grupom "Žeris Ami".


Stiv, sa alulu-pesmama i pet devojaka koje igraju i vokalno ga prate, neobična su ekipa, pogotovu za mesta u unutrašnjosti.

Repertoar sa ploče spretno proširuju Stivovim adaptacijama naših narodnih i novokomponovanih pesama.

Trenutno pripremaju ploču, tako da već izvode i neke stvari koje će diskofili moći da nabave tek na jesen,

- Nova ploča biće drugačija od prethodne. Jedna strana je na srpskohrvatskom, tu će biti i dve obrađene pesme, kao ono "Kad te vidim na sokaku" koja se svima dopala. 

Tu je i "Mujo kuje konja po mesecu" i "Stade se cveće rosom kititi".

Od preostalih pesama jednu je komponovao Aca Korać na šaljivi tekst koji se bavi sticanjem "farbe" sa jasnim aluzijama na moju "farbu". Može se pocrneti na moru, ali je idealno biti Afrikanac. Ta stvar je u "rege" maniru.

Sledeća je "Najlepša si kada ćutiš". To je nedavno izašlo kao pilot-singl.

Poslednja numera na toj strani je moja ljubavna balada pod nazivom "Dok čujem tvoj glas".

Druga strana ploče biće na engleskom i svahili jeziku. Sve pesme su u afro-ritmu i rege.

Podjednako mi je lako da pevam na sva tri jezika. Na srpskom bi u stvari trebalo da mi je najteže, međutim, ljudi prihvataju moj izgovor i naglasak, i to mi bitno olakšava posao.

Štaviše, mislim da je to simpatično, da im se to sviđa.


Eto, žilav sam borac



Stiven Hanington je došao u Jugoslaviju pre dvadeset godina. Kod nas je završio srednju medicinsku školu. Počeo je da studira psihologiju, do danas je nije završio, ali nije ni napustio studije.

Ne voli kada se o tome govori kao o promašaju. Tvrdi da piše tekstove iz oblasti psihologije, da će završiti studije i da će se posvetiti proučavanju različitih rasa i tipova ljudi.

Što se tiče estradne delatnosti, tu je kao riba u vodi.

Po Beogradu se kreće kao da je rođen na Zvezdari, a ne u Najrobiju.

Svi ga znaju i on sve zna. (Hanington - gost u pesmi "Znaš li devojku" / Du Du A, 1983.)





Muzički je samouk, svira gitaru i peva.

Ponosi se što je njegov repertoar pesama internacionalni repertoar, sadrži afro ritam, rege, fanki, bluz, rok, evergrin, crnačke duhovne pesme i blok jugoslovenskih izvornih pesama.

Sve ovo zvuči izvrsno, ali poznajući stvari na našoj estradi moramo biti zadivljeni Stivovom izdržljivošću.

- U početku je bilo teško. Trebalo se izboriti za koliko-toliko prihvatljive pozicije. Neću da kažem da je ovo sad bog-zna-šta, ali ja trenutno živim zaista isključivo od muzike. Na estradi vlada kriza, to je tačno, svi imaju probleme, i poznati i nepoznati. 

Za divno čudo, meni ide odlično.

U početku izgledalo je da sam osuđen na propast, naročito zbog toga što sam stranac. Prijatelji su mi govorili da nemam skoro nikakvih šansi.

Ali, eto, ja sam žilav borac.

Do sada sam imao jednu ploču, tri polučasovna šou programa na televiziji, što nije mala stvar, proputovao sam celu Jugoslaviju sa Lepom Brenom kao njen jedini gost.

Pre toga radio sam sa Zdravkom Čolićem i Leo Martinom.

Imao sam i nekoliko epizoda i na filmu u "Nije nego", "Laf u srcu", "Ale retur".

Sve je to možda malo, ništa naročito, ali - bilo me je.

Snimio sam i jednu video kasetu. Pored muzike sadrži mnogo humora i plesa.

Gosti su mi Predrag Gojković Cune, "Rokeri s Moravu", Suzana Mančić, Branislav Petrušević iz "Indeksovog Radio-pozorišta" i deca iz KUD "Branko Cvetković".

Kaseta će biti puštena u promet tek kada bude dobro izreklamirana.

Hoću da kažem - za mene ima dosta poslova. 

Tekst: B. Petković, obrada: Yugopapir (RTV revija, jun 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate