Mufid Memija u Libiji 1986: Intervju sa Gadafijem, profesionalni podvig specijalnog izvještača JRT!




Može zvučati kao parola, ali jugoslovenski pasoš mnogo znači. Tek kada se pređe granica vidi se koliko su efemerne naše trzavice, problemi i diobe. Mi smo kao Jugoslavija veoma ugledni u svijetu zahvaljujući mudroj politici koju je vodio Tito



Maj 1986: Urednik Sarajevske televizije Mufid Memija boravio je u Libiji ovih dana, u funkciji specijalnog izvještača JRT ... Izistinski profesionalni podvig bio je njegov intervju sa Moamerom Gadafijem ... Uzbudljivi trenuci avionskog leta, dolaska i ponovnog vraćanja u dva navrata ...


*****



Telefoni zvone. Ulaze kolege, novinari, urednici Sarajevskog studija. Rukovanja, ljubljenja, čestitanja. Živ i zdrav, iz libijskog ratnog vihora, vratio im se urednik Mufid Memija. Raspoložen i srdačan, a uz to i zadovoljan, jer je uspio obaviti radni zadatak na najbolji mogući način.

Uspio prvi stići do Gadafija.

Imao za Jugoslovensku radio-televiziju ekskluzivni intervju, veći broj priloga i emisija...


Tragom profesije



Mufid Memija u sarajevskoj
redakciji, maja 1986. (foto: Ven)
• Kako ste?


Hvala bogu, dobro.


• Preživjeli ste?


Kod nas je malo dramatizovana situacija, u Libiji je sve prilično normalno.


• Hrabrost je bilo otići Amerikancima na nišane?


Novinar mora ići tragom profesije, a u čari novinarstva spada i rizik. Za novinara je vrhunac dometa da izvještava sa fronta, tamo gdje se dešava povijest savremenog svijeta.

Što se tiče profesionalnog osjećanja, sa velikim entuzijazmom sam tamo krenuo, mada je u mojoj porodici - majka, supruga, sinovi, sestre - bila panika, jer su mislili da idem u ratni haos.


• Bilo je "uzbudljivo" na putu do Libije?


Pa, jeste. Prvo je let otkazan, zatim smo krenuli sa stanovitim zakašnjenjem, jer se, stekao sam dojam, tražila posada, možda čak i dobrovoljci za taj let. U letu nas je presretao neki vojni avion koji nam se "zavukao" u rep, kako bismo mu mi bili radarska maska, ali su ga Libijci primijetili, tako da su nas dva puta vraćali.


• Je li bilo "prpe"?


Više sam bio ožalošćen i isekiran, jer sam u mislima već imao koncipiranu emisiju koju bih snimio direktno na aerodromu i snimljeni materijal vratio istim avionom.


Medij i tajne



• Strpljenje se isplatilo. Stigli ste čak i do Gadafija?


Stići do Gadafija bilo je lutrija. Samim tim što je to trenutno najveća medijska ličnost svijeta, što je njegovo mjesto boravka vrhovna državna tajna. Ne zaboravite da je njegova ličnost i njegov život bio cilj američkog napada.


• Gadafi se nije odmah oglasio?


U dva kratka navrata je viđen na TV s pretpostavkom da je to montaža. Prvo zvanično i pravo pojavljivanje bilo je kada je dao intervju Televiziji Sarajevo, što je prenijela čitava zapadna TV mreža.


• Gledaoce je moglo zbuniti što se lično niste obraćali Gadafiju.


Na žalost, ne znam arapski, a poznavajući Gadafija i delikatnost situacije nisam htio da ga povrijedim postavljajući pitanja na engleskom.


• Pored toliko prisutnih svjetskih TV ekipa, pa i domaćih, prvi ste u svijetu ispred TV Sarajevo dobili intervju - veliki je to profesionalni uspjeh, a i priznanje našoj televiziji?


Činjenica da je primio Sarajevsku televiziju, koja je imala legitimitet JRT, govori kakav ugled ima Jugoslavija u Libiji. Naši ljudi koji su tamo istinski su mostovi prijateljstva.

Ocijenjeni smo kao ekipa koja će u svijet poslati pravu istinu i sliku o američkoj agresiji, da su prošli barijeru straha, kao što sam Gadafi reče, da su SAD pokazale svoje slabosti na čistoj vojnoj bazi, a da se ne govori o političkoj.

Libija nastavlja borbu, neće ih dekuražirati ni prijetnja ni napadi, pa ostaju pri svojim ciljevima ne odstupajući od svoje strategije i politike.


• Gadafi izbliza? Za nas pred ekranima djelovao je staložen i smiren.


U Libiji uopšte uzev nema nikakve euforičnosti. Samo Gadafijevo ponašanje odaje skrupuloznog državnika, koji je zaista na nivou funkcije koja podrazumijeva državnički posao. Odmjerenog ponašanja, duboko svjestan historijske odgovornosti, Gadafi djeluje zdravo, odaje sliku snažnog vojnika u punom treningu.

Kad sam ga gledao dok je govorio kako se ne plaši i kako neće uzmaći, pomislio sam kako tog čovjeka ne pokreće ni novac, ni tehnika, već ga nadahnjuju unutarnji ideali. On istinski vjeruje u misiju revolucije. Zato je Regan i htio da ga fizički uništi, zaboravljajući na njegov duh i ideje.




Brzo i tačno



• Libijska misija brze, pravovremene i tačne informacije je još jedna potvrda sve prisutnijeg prodora TV Sarajevo i njenog sopstvenog imidža?


Izvjesno je da je to odjek programskog prodora TV Sarajevo, koji je, kad se istorijski gleda logičan. To je rezultat procesa zrenja, kad je naprosto došlo do prelaska kvantiteta u kvalitet. Mnogi ijudi koji danas nose program zajedno su počeli i u tom timskom hodu jedan napor se formulirao u specifičan izraz koji je neminovno doveo i do kvaliteta.


• A vi? Gledate li vi televiziju?


Gledam mnogo manje nego drugi. Više čitam. Ono što gledam to su dokumentarne emisije, poneki film, ili uzbudljiv sportski događaj.


• Često ste na putovanjima, u kontaktu sa ljudima svih rasa i boja. Šta biste izdvojili kao najupečatljivije sa tih putovanja?


Može zvučati kao parola, ali jugoslovenski pasoš mnogo znači. Tek kada se pređe granica vidi se koliko su efemerne naše trzavice, problemi i diobe. Mi smo kao Jugoslavija veoma ugledni u svijetu zahvaljujući mudroj politici koju je vodio Tito.


• Čestitke pljušte. Uspjeli ste u životu?

Mislim da je u životu najbitnije da čovjek ima sreće, pa i na zadatku u Libiji sretan splet okolnosti je bio djelimično presudan da bi se sve ovo realizovalo. Nego...


• Htjeli ste još nešto reći?


Prijatno mi je sa vama ćaskati, ali sve vrijeme se pitam čemu sve to. Ja sam samo novinar.


• Ali i medijska ličnost. Nadam se da vam to ne smeta.


Ne. Televizija pruža mnoga zadovoljstva, ali i obavezuje.


• Porodica je odahnula, ali zadaci ostaju...


Ostaju. Bez njih ne bih bio ovo što jesam. Na redu su mirnije vode. Recimo, Indija. Negdje u nesvrstani svijet...

Razgovarala: Sabaheta Arnautović, obrada: Yugopapir (Ven, maj 1986.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate