Košarka, sportska igra kojoj pripada budućnost: Ovo su današnji giganti pod koševima ... (1966)




Ove godine na neslužbenom prvenstvu svijeta u Čileu dominirali su naši reprezentativci i osvojili prvo mjesto, dokazavši tako da s nama nema šale i da smo jedna od najboljih košarkaških nacija u svijetu




Dok kroničari nogometne igre iz godine u godinu sa žaljenjem konstatiraju da "igra milijuna" sve više nazaduje, da je umrtvljuju razni sistemi, da je unakazuje taktika i planiranja rezultata... dok pobornici "plemenite vještine" već godinama kukaju za lijepim boksom jer se sve više pretvara u nadmetanje snagom udaraca, a manje tehnikom... dok itd. - jedna igra munjevitim koracima napreduje, usavršava se i mami svojom ljepotom, elegancijom i brzinom.

U Međunarodni košarkaški savez učlanjeno je 119 nacionalnih saveza. Po broju članica, FIBA (Federation Internationale de Basketball Amateur) nalazi se na trećem mjestu, odmah iza IAAF (International Amateur Athletic Federation) i FIFA (Federation Internationale de Football Associations).

FIBA, za razliku od nekih drugih međunarodnih saveza, ne miruje. Iz Münchena, gdje je sjedište Saveza, neprestano dolaze vijesti o novim idejama i planovima. Održavaju se svjetska, evropska, olimpijska, balkanska i nacionalna natjecanja, kupovi nacionalnih prvaka, festivali evropske košarke, kupovi pobjednika nacionalnih kupova, Međukontinentalni kup...

Jedan sjedokosi čovjek imenom William Jones, generalni sekretar FIBA, posvetio je cijeli svoj život tome sportu i pobornik je ideja što ih je proklamirao utemeljitelj košarke James Naismith.


"Harlem" i njegov Tatum



Košarka je sportska igra kojoj pripada budućnost. Ona se neprestano razvija, usavršava i postaje sve ljepša. Iz godine u godinu ona okuplja sve više poklonika u svim zemljama, na svim kontinentima.

Košarka je, vjerojatno, jedini sport u kojemu se neprestano nastoje poboljšati pravila igre. U posljednjih nekoliko godina bili smo svjedoci čestih izmjena u toj igri u cilju poboljšanja atraktivnosti i zanimljivosti za gledaoce. Uvode se razna ograničenja da bi se spriječilo nepotrebno zadržavanje lopte, što je u nekim drugim sportovima (nogomet i vaterpolo, na primjer) isključiv razlog zbog kojega im publika sve više okreće leđa.

I treninzi su naglo uznapredovali, usavršavaju se lopte, koševi...

Košarka je krenula u visinu. To je sada sport u kojemu lopta samo u najnužnijim trenucima dotiče zemlju. Igrači su poput akrobata. Lopta munjevitom brzinom prelazi iz ruke u ruku, igrači izvode skokove kao da su im potplati poput katapulta.

Nije tome davno da smo s divljenjem gledali i uživali u igri nenadmašivih profesionalnih košarkaša zabavljača, momčadi "Harlema" iz SAD. Njihova igra, mada je ponekad i namjerno prelazila granice sporta, mada su izvanredni igrači pod vodstvom crnoputog Tatuma izvodili svakojaka čuda, danas je dostignuta i u amaterskoj košarci.

Poznata amaterska košarkaška imena iz reprezentacija SAD, SSSR, Brazila, Italije, Poljske, Španjolske, Bugarske, Jugoslavije i ostalih nacija širom svijeta u svojoj igri primjenjuju sve te i mnoge nove elemente košarkaške igre. Za njih nisu nikakva tajna čuveni harlemovski driblinzi, fintiranja, ubacivanja lopte i s najvećih udaljenosti.

Svaki takav sastanak majstora evropske i svjetske amaterske košarke predstavlja pravi užitak za gledaoce.



Jugoslaveni najbolji – na svijetu



U godinama poslije rata košarka je pustila duboko korijenje u Evropi i u našoj zemlji. Mnoge zemlje Starog kontinenta prigrlile su je i posvetile joj veliku pažnju. Evropa postaje opasan konkurent dosad nenadmašivim asovima preko Atlantika. Sjedinjene Države, Brazil, Čile, Argentina, Portoriko i Urugvaj, koji su još prije desetak godina dominirali svjetskom košarkom, sve više popuštaju.

Njihove amaterske reprezentacije više nisu onako sigurne kao, recimo, prije petnaestak godina na prvom svjetskom šampionatu u Buenos Airesu, kad su prva četiri mjesta zauzeli Amerikanci s oba kontinenta, ili četiri godine kasnije u Rio de Janeiru, ili 1958. godine u Santiago de Chileu...

Na posljednjem svjetskom šampionatu Evropa je naglo izbila naprijed. Među prve četiri reprezentacije svijeta dvije su bile iz Evrope, na drugom i trećem mjestu. Među prvih sedam čak su četiri bile sa Starog kontinenta. Mi možemo biti ponosni što smo se plasirali najbolje, na drugo mjesto.

Ove godine na neslužbenom prvenstvu svijeta u Čileu dominirali su naši reprezentativci i osvojili prvo mjesto, dokazavši tako da s nama nema šale i da smo jedna od najboljih košarkaških nacija u svijetu.

Evropa danas raspolaže izvanrednim kadrom košarkaša, od kojih bi mnogi mogli nastupati i u konkurenciji američkih profesionalaca.

Osim toga, mnoge klupske momčadi Italije, Španjolske, Francuske i još nekih zemalja pojačale su svoje redove nekolicinom najboljih košarkaša iz SAD.


Tko je Bill Bradley?



Ne bismo mogli sa sigurnošću utvrditi u kojoj se evropskoj zemlji danas igra najbolja košarka. Mnoge su zemlje tako izjednačene da su i njihovi međusobni dvoboji vrlo izjednačeni i puni neizvjesnosti. To se u prvom redu odnosi na reprezentacije Sovjetskog Saveza, Jugoslavije, Poljske, Bugarske, Čehoslovačke, Italije i Francuske.

I u klupskom poretku gotovo je slična situacija, samo tu odskaču ekipe Španjolske, Sovjetskog Saveza, Italije i Bugarske.

No, unatoč tome, kad bi se po nekom ključu tražio najbolji klupski igrač u Evropi, trebalo bi ga potražiti među Talijanima. Nije Talijan, ne živi u Italiji i ne nastupa za reprezentaci|u "azura". Stanuje u Oxfordu gdje studira. Igra za ovogodišnjeg prvaka Evrope, ekipu "Simmenthal", a po nacionalnosti je Amerikanac.

Po mišljenju stručnjaka, Bill Bradley trenutno je u Evropi najkompletniji igrač košarke. Ima 23 godine, visok je 196 centimetara, težak 93 kilograma, a košarku igra 12 godina. Odnedavno je član "Simmenthala" iz Milana, koji je najviše zahvaljujući njemu postao prvak Evrope za ovu godinu pošto je u finalu savladao CSKA iz Moskve i "Slaviju" iz Praga.

Trener "Simmenthala" Cesare Rubini koristi usluge toga igrača samo za natjecanja u Kupu nacionalnih prvaka, a Bill Bradley ima permanentnu avionsku kartu na relaciji London - Milano, koju koristi samo za međunarodne utakmice.

Bill Bradley pristupio je "Simmenthalu" ove godine, i to kad se upisao na Oksfordski univerzitet. Prije je živio u SAD i nastupao za nacionalnu reprezentaciju, čiji je bio kapetan i najbolji igrač u prošloj godini. Pod njegovim vodstvom reprezentacijo SAD je 1964. godine no Olimpijadi u Tokiju osvojila prvo mjesto. Za SAD je Bradley odigrao 40 utakmica, a onda se otisnuo u evropske profesionalce.

Uz Billa Bradleyja u Evropi postoji još dvadesetak izvanrednih majstora toga sporta, koji bi mogli igrati u bilo kojoj ekipi svijeta.



"Mali" specijalist za koševe i dijamante



Prije mjesec dana sportska Jugoslavija je vidjela neke od njih na II festivalu evropske košarke u Ljubljani.

Nabrojit ćemo samo neke. Mnogi su posebno zapazili Willyja Steveniersa, igrača "Racing-Mechelena" iz Belgije. Taj 27-godišnji specijalist za dijamante nije tako visok kao Bradley, ali raspolaže izvanrednim pregledom igre, brzinom, skokovima i preciznim udarcem.

Osim njega, zapazili smo Španjolca Emiliana Rodrigueza, člana petorostrukog klupskog prvaka Evrope "Reala" iz Madrida. On je odigrao 110 utakmica za svoju zemlju. Mnogi stručnjaci kažu za tu dvojicu da su trenutno dva najbolja krila u Evropi.

Rodriguezov klupski drug iz "Real-Madrida" Clifford Luyk, istina, nije nastupio u Ljubljani, ali mnogi koji su ga imali prilike vidjeti tvrde da je to jedan od najboljih pivotmena (centar) što trenutno igraju u Evropi. On je Amerikanac i nastupa u Španjolskoj kao profesionalac.

Nešto slabiji od njega, ali tri centimetra viši (206 cm) i mlađi pivotmen iz Čehoslovačke Jirži Zidek, član "Slavije", tek se pojavio i od njega mnogi očekuju da će se razviti u jednog od najboljih centara svijeta. Ima tek 22 godine i mnogi kažu da će njegov trener i imenjak Baumruk od njega načiniti prvoklasnog igrača. Za svoju visinu izvanredno je pokretljiv, za razliku od nekih dvometraša koji osim visine nemaju ništa drugo.

Ovim igračima još ni izdaleka nije iscrpena lista evropskih asova košarke. Svakako treba spomenuti igrača Albua iz "Dinama" - Bukurešt, Jiržija Ammera iz "Slavije" - Prag, Cvetka Barčovskog iz CSKA - Sofija, Jeana Degrosa iz ekipe AS "Voltaire" - Denain, Bohdana Liksza iz TS "Visla" - Krakov, Hristosa Zoupasa iz AEK - Atena, Alessandra Riminucija iz "Simmenthala" - Milano...

Uz njih, tu su i igrači Sovjetskog Saveza, višestrukog prvaka Evrope: Vojnov, Petrov, Kruminš (najviši igrač na svijetu) i mnogi drugi internacionalci koji su svojim ekipama donijeli nekoliko titula klupskih prvaka Evrope.

Ne bismo smjeli mimoići ni naše reprezentativce Ivu Daneua, Radivoja Koraća, Boruta Basina, Josipa Đerđu, Trajka Rajkovića i mnoge druge koji su našoj zemlji donijeli mnogo pobjeda.

Od svih je, svakako, najpoznatiji Radivoj Korać. "Atomska ljevica", kako su ga prozvali mnogi stručnjaci širom svijeta – jedan je od najboljih strijelaca na svijetu. Nije bilo turnira ili nekog internacionalnog natjecanja da Korać na kraju nije osvanuo na čelu liste strijelaca, bilo to na prvenstvu svijeta, olimpijadi, prvenstvu Evrope...

Ivo Daneu isticao se kao izvanredan graditelj igre i organizator napada. Po tome je postao čuven u svijetu.

Svi oni zajedno izvanredni su propagatori toga zanimljivog sporta. Mnogi mladići i djevojke, možda baš zahvaljujući njima, zaljubljuju se u košarku i počinju je igrati, da bi ih jednog dana i zamijenili.

Evropa je naglo krenula naprijed. Sada jedva da zaostaje za donedavno nenadmašnim asovima američke košarke. Kakav će biti omjer na sastanku svjetskih asova koji će se za četiri godine, po svemu sudeći, održati u našoj zemlji?

Tada ćemo imati prilike da ih sve vidimo na djelu.

Neki od sadašnjih igrača prestat će igrati, na njihova će mjesta doći mlađi, još bolji majstori od, recimo, poznatih asova kao što su američki igrači Robertson, Chamberlain, Clyde, Bradley, Luyk, Španjolac Rodriguez, Belgijanac Steveniers, Rus Petrov, Čeh Zidek, Jugoslaven Korać i drugi.

Napisao: Uroš Soškić (Plavi vjesnik, 1966.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate