Vanja Popović i Zoran Bečić, popularni sarajevski bračni i umjetnički par: Šekspir u snovima (1977)




Sarajevski umjetnici, bračni par Vanja Popović i Zoran Bečić nadaju se da će im se u karijeri pružiti prilika, njemu da igra Jaga, a njoj da kreira kostime u "Otelu" ... Vanjin hobi su gobleni veličine šibice, a Zoran voli da pravi biftek 

Kada se radi o zanimljivim ljudima kao što su bračni i umjetnički par Vanja Popović - Zoran Bečić, onda neki veliki povod za razgovor i nije potreban, jer njih dvoje umiju lijepo da pričaju, duhoviti su, simpatični, izuzetno je s njima provesti u ćaskanju sat dva.

Ipak, na početku da pomenemo i njihove posljednje velike uspjehe, koji su vezani za ovogodišnje Pozorišne igre BiH u Jajcu: Zoran Bečić je dobitnik prve nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH, i nagrade Žirija Igara za ulogu Henrika u predstavi "Vjenčanje" Kamernog teatra 55. 

Vanja Popović nagrađena je za kostimografiju u predstavi "Mačak Džingis Kan i Miki Trasi" Pozorišta za mlade.

- Vanja je dobila u Jajcu i pretprošle godine nagradu za kostimografiju u predstavi "Lir" Narodnog pozorišta - kaže Zoran

- A prošle godine nisam ni učestvovala - uz vragolast smiješak dodaje Vanja.

Vanja Popović i Zoran Bečić (foto: Ven)


Ručna podjela rada



Razgovor teče spontano, misli jednog od njih nadovezuju se na misli drugog, tako da neka od unaprijed pripremljenih pitanja pred njihovom srdačnošću "padaju u vodu", razgovor teče u drugom pravcu, na momente zatvaramo notes, slušamo ih sa zadovoljstvom.

Osmjehujemo se kada oni prekidaju ovaj razgovor za novine, jer Vanja se sprema na odmor, treba se dogovoriti o hiljadu sitnica, Zoran ostaje zbog obaveza u Sarajevu, telefoniraju, Zoran je kupio kartu za Vanju (otišla je u Radovljicu sa mamom da se odmori, a sa Zoranom će kasnije, kada on završi posao).

- Zoran je zadužen za sve "pametne" stvari i naše komunikacije, neka i sada on više priča o poslu, jer ja sam opredijeljena za duhovne stvari.

Inače mnogo razmišljam o glumcima, jer sam od rođenja "osuđena" da živim sa njima (Vanjin otac je čuveni sarajevski glumac, pokojni Draško Popović).

I tako, mislim kako glumci u jednoj predstavi igraju jednu ulogu, a ja sa svima kada radim kostime igram i proživim sve te uloge zajedno - kaže nam Vanja.

- Mi se inače strašno petljamo jedno drugome u posao. I uvijek se ljutimo, ali na kraju poslušamo i to je važno, kada već sugerišemo jedno drugom nešto - dodaje Zoran.

- A zbog čega se to najviše ljutite?

- Zoran se, na primjer, ljuti što ja malo boja upotrebljavam, u šali kaže da sam daltonista. I tako, najviše se oko boja svađamo, ali ja i dalje mislim da se sa crnom bojom može postići bezbroj nijansi i boja. Isto tako sa bijelom.

- Pa kada se već toliko "petljate" jedno drugome u posao, kakvi ste u poslu onog drugog? Kakva je Vanja glumica, kakav je Zoran crtač?

Prvi je odgovorio Zoran:

- Vanja je sjajna glumica, ima osim toga izuzetno zanimljivo i fotogenično lice. I kako mislim da je dobra glumica, više ne znam kada mi glumi, a kada ne.

- E, nemoj tako, baš ja nisam u životu glumica - buni se Vanja. - Inače, Zoran nije nikakav crtač, ali ima nevjerovatan osjećaj za likovnost i zna vanredno da procijeni i moje skice i slike uopšte.



Iznenadna ljubav



- Kako je došlo do toga da Zoran postane glumac, a Vanja kostimograf?

- Ja sam se prilično naglo zaljubio u glumu. Bio sam novinar, a otišao sam da studiram šumarstvo. Međutim, poslije jedne predstave na studentskoj sceni, u kojoj smo igrali Drago Čuma i ja, Miša Radivojević nas je obojicu nagovorio da polažemo prijemni na Akademiji, i eto...

Vanja je devet godina plesala balet, ali poslije se "predomislila" - odgovorio je za oboje Zoran, i dodao:

- Hej, Vanja, nešto sam jutros tražio, i naišao sam na "Odjek" iz 1969. godine koji je pun tvojih vinjeta, baš su dobre.

Poslije je Vanja govorila o svom prvom zadatku kostimografa:

- Bilo je to još u studentsko vrijeme, za predstavu "Idiot", u kojoj je Zoran igrao glavnu ulogu. Bunio se, da znate.

- Kako i neću, bilo je to strašno nepovjerenje. Zamislite, najdivnija uloga koju sam bio do tada dobio, a kostim da mi radi anonimna studentkinja - objašnjava Zoran.

- Znači li to da veliku pažnju poklanjate u čemu igrate?

- Ja poštujem kostim, jer je on važan dio glumačevog lika. Volim mnogo unaprijed da probam šta ću nositi u predstavi, na snimanju.

Da bolje objasnim: hod je jedna od važnih stvari za ulogu, a taj hod mnogo zavisi od kostima, jer u različitom kostimu treba drugačije hodati.

- I šta sada Zorane, poslije Henrika, poslije uloge za koju ni publika ni kritika nisu štedjeli riječi hvale?

- Čudno je to: poslije tridesetak velikih uloga za desetak godina, nikada nisam igrao u nekom Šekspirovom komadu.

To je ujedno i želja, i to da igram Jaga.

Moje kolege Josip Pejaković, Vesna Mašić i ja dogovorili smo se da, ako se ne pruži prilika u normalnom repertoaru u pozorištu, sami radimo "Otela".


Zajednički afiniteti



- I meni je želja da radim kostime u jednoj Šekspirovoj predstavi. Ne bih željela da ispadnemo kao blizanci, ali zaista imamo mnogo zajedničkog. Jedanput je Zoran slomio nogu, a ja sam na istom mjestu isto doživjela poslije pet dana.

Kada mene glava zaboli i Zorana isto, a da o prehladama i ne govorimo - kaže Vanja.

- Imamo još jedan zajednički osjećaj - dodao je Zoran - ako nešto radimo bez zaljubljenosti u taj posao nema dva lenjivija stvorenja na svijetu, ali kada radimo nešto sa ljubavlju, onda niko nije vrijedniji od nas dvoje.

U slobodnom vremenu Vanja radi karikature - goblene male kao kutija šibica, a Zoran nam reče da kuva najljepše čorbe na svijetu, da pet godina u kući nije pojeo supu iz kesice.

Ni Vanja nije ostala dužna - kaže da Zoran pravi najbolji biftek na svijetu.

Inače, vole dobra jela, i uvijek istražuju po restoranima šta ima novo na jelovniku.

Vole Sarajevo, njegove kafane, kuhinju...

U njihovom domu puno je slika - originala, a važno mjesto zauzima i Vanjin diplomski rad - skica kostima trgovca Vićenca iz Goldonijevih "Ribarskih svađa".

Fotose za ovaj tekst snimali smo na autobuskoj stanici, kada je dan poslije našeg razgovora Zoran pratio Vanju na odmor, a on je ostao u Sarajevu, gdje snima za televiziju seriju "Trinaestogodišnjaci" i "Čovjek nije taraba".

Osim toga angažovan je na Sarajevskom ljetu, a gledamo ga i u zabavno-muzičkoj seriji "Izvolite, samo naprijed".

Povodom Sarajevskog ljeta Zoran je rekao:

- Mnogo volim kada se gradu nešto lijepo dogodi, a Sarajevsko ljeto Sarajevu zaista donosi mnogo zanimljivog, donijelo je ono što se malo bilo zaboravilo: da je Sarajevo grad sevdaha, zabave, pjesme...

- I na kraju htjela bih da se zabilježi kako je Zoranov sin Aleksandar prvi u Srbiji u lijepom govoru. Zvanično! - kaže Vanja.

Napisala: Hedija Burdžević, obrada: Yugopapir (Ven, jul 1977.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate