Sarajevski umjetnici, bračni par Vanja Popović i Zoran Bečić nadaju se da će im se u karijeri pružiti prilika, njemu da igra Jaga, a njoj da kreira kostime u "Otelu" ... Vanjin hobi su gobleni veličine šibice, a Zoran voli da pravi biftek
Kada se radi o zanimljivim ljudima kao što su bračni i umjetnički par Vanja Popović - Zoran Bečić, onda neki veliki povod za razgovor i nije potreban, jer njih dvoje umiju lijepo da pričaju, duhoviti su, simpatični, izuzetno je s njima provesti u ćaskanju sat dva.
Ipak, na početku da pomenemo i njihove posljednje velike uspjehe, koji su vezani za ovogodišnje Pozorišne igre BiH u Jajcu: Zoran Bečić je dobitnik prve nagrade Udruženja dramskih umjetnika BiH, i nagrade Žirija Igara za ulogu Henrika u predstavi "Vjenčanje" Kamernog teatra 55.
Vanja Popović nagrađena je za kostimografiju u predstavi "Mačak Džingis Kan i Miki Trasi" Pozorišta za mlade.
- Vanja je dobila u Jajcu
i pretprošle godine nagradu za kostimografiju u predstavi "Lir"
Narodnog pozorišta - kaže Zoran
- A prošle godine nisam
ni učestvovala - uz vragolast smiješak dodaje Vanja.
Ručna podjela rada
Razgovor teče spontano,
misli jednog od njih nadovezuju se na misli drugog, tako da neka od
unaprijed pripremljenih pitanja pred njihovom srdačnošću "padaju
u vodu", razgovor teče u drugom pravcu, na momente zatvaramo
notes, slušamo ih sa zadovoljstvom.
Osmjehujemo se kada oni prekidaju ovaj razgovor za novine, jer Vanja se sprema na odmor, treba se dogovoriti o hiljadu sitnica, Zoran ostaje zbog obaveza u Sarajevu, telefoniraju, Zoran je kupio kartu za Vanju (otišla je u Radovljicu sa mamom da se odmori, a sa Zoranom će kasnije, kada on završi posao).
Osmjehujemo se kada oni prekidaju ovaj razgovor za novine, jer Vanja se sprema na odmor, treba se dogovoriti o hiljadu sitnica, Zoran ostaje zbog obaveza u Sarajevu, telefoniraju, Zoran je kupio kartu za Vanju (otišla je u Radovljicu sa mamom da se odmori, a sa Zoranom će kasnije, kada on završi posao).
- Zoran je zadužen za
sve "pametne" stvari i naše komunikacije, neka i sada on
više priča o poslu, jer ja sam opredijeljena za duhovne stvari.
Inače mnogo razmišljam o glumcima, jer sam od rođenja "osuđena" da živim sa njima (Vanjin otac je čuveni sarajevski glumac, pokojni Draško Popović).
I tako, mislim kako glumci u jednoj predstavi igraju jednu ulogu, a ja sa svima kada radim kostime igram i proživim sve te uloge zajedno - kaže nam Vanja.
Inače mnogo razmišljam o glumcima, jer sam od rođenja "osuđena" da živim sa njima (Vanjin otac je čuveni sarajevski glumac, pokojni Draško Popović).
I tako, mislim kako glumci u jednoj predstavi igraju jednu ulogu, a ja sa svima kada radim kostime igram i proživim sve te uloge zajedno - kaže nam Vanja.
- Mi se inače strašno
petljamo jedno drugome u posao. I uvijek se ljutimo, ali na kraju
poslušamo i to je važno, kada već sugerišemo jedno drugom nešto - dodaje Zoran.
- A zbog čega se to
najviše ljutite?
- Zoran se, na primjer,
ljuti što ja malo boja upotrebljavam, u šali kaže da sam
daltonista. I tako, najviše se oko boja svađamo, ali ja i dalje
mislim da se sa crnom bojom može postići bezbroj nijansi i boja.
Isto tako sa bijelom.
- Pa kada se već toliko
"petljate" jedno drugome u posao, kakvi ste u poslu onog
drugog? Kakva je Vanja glumica, kakav je Zoran crtač?
Prvi je odgovorio Zoran:
- Vanja je sjajna glumica,
ima osim toga izuzetno zanimljivo i fotogenično lice. I kako mislim
da je dobra glumica, više
ne znam kada mi glumi, a kada
ne.
- E, nemoj tako, baš ja
nisam u životu glumica - buni se Vanja. - Inače, Zoran nije
nikakav crtač, ali ima nevjerovatan osjećaj za likovnost i zna
vanredno da procijeni i moje skice i slike uopšte.
Iznenadna ljubav
- Kako je došlo do toga
da Zoran postane glumac, a Vanja kostimograf?
- Ja sam se prilično
naglo zaljubio u glumu. Bio sam novinar, a otišao sam da studiram
šumarstvo. Međutim, poslije jedne predstave na studentskoj sceni, u
kojoj smo igrali Drago Čuma i ja, Miša Radivojević nas je obojicu
nagovorio da polažemo prijemni na Akademiji, i eto...
Vanja je devet godina plesala balet, ali poslije se "predomislila" - odgovorio je za oboje Zoran, i dodao:
Vanja je devet godina plesala balet, ali poslije se "predomislila" - odgovorio je za oboje Zoran, i dodao:
- Hej, Vanja, nešto sam
jutros tražio, i naišao sam na "Odjek" iz 1969. godine
koji je pun tvojih vinjeta, baš su dobre.
Poslije je Vanja govorila
o svom prvom zadatku kostimografa:
- Bilo je to još u
studentsko vrijeme, za predstavu "Idiot", u kojoj je Zoran
igrao glavnu ulogu. Bunio se, da znate.
- Kako i neću, bilo je to
strašno nepovjerenje. Zamislite, najdivnija uloga koju sam bio do
tada dobio, a kostim da mi radi anonimna studentkinja - objašnjava
Zoran.
- Znači li to da veliku
pažnju poklanjate u čemu igrate?
- Ja poštujem kostim, jer
je on važan dio glumačevog lika. Volim mnogo unaprijed da probam
šta ću nositi u predstavi, na snimanju.
Da bolje objasnim: hod je jedna od važnih stvari za ulogu, a taj hod mnogo zavisi od kostima, jer u različitom kostimu treba drugačije hodati.
Da bolje objasnim: hod je jedna od važnih stvari za ulogu, a taj hod mnogo zavisi od kostima, jer u različitom kostimu treba drugačije hodati.
- I šta sada Zorane,
poslije Henrika, poslije uloge za koju ni publika ni kritika nisu
štedjeli riječi hvale?
- Čudno je to: poslije
tridesetak velikih uloga za desetak godina, nikada nisam igrao u
nekom Šekspirovom komadu.
To je ujedno i želja, i to da igram Jaga.
Moje kolege Josip Pejaković, Vesna Mašić i ja dogovorili smo se da, ako se ne pruži prilika u normalnom repertoaru u pozorištu, sami radimo "Otela".
To je ujedno i želja, i to da igram Jaga.
Moje kolege Josip Pejaković, Vesna Mašić i ja dogovorili smo se da, ako se ne pruži prilika u normalnom repertoaru u pozorištu, sami radimo "Otela".
Zajednički afiniteti
- I meni je želja da
radim kostime u jednoj Šekspirovoj predstavi. Ne bih željela da
ispadnemo kao blizanci, ali zaista imamo mnogo zajedničkog. Jedanput
je Zoran slomio nogu, a ja sam na istom mjestu isto doživjela
poslije pet dana.
Kada mene glava zaboli i Zorana isto, a da o prehladama i ne govorimo - kaže Vanja.
Kada mene glava zaboli i Zorana isto, a da o prehladama i ne govorimo - kaže Vanja.
- Imamo još jedan
zajednički osjećaj - dodao je Zoran - ako nešto radimo bez
zaljubljenosti u taj posao nema dva lenjivija stvorenja na svijetu,
ali kada radimo nešto sa ljubavlju, onda niko nije vrijedniji od nas
dvoje.
U slobodnom vremenu Vanja
radi karikature - goblene male kao kutija šibica, a Zoran nam reče
da kuva najljepše čorbe na svijetu, da pet godina u kući nije
pojeo supu iz kesice.
Ni Vanja nije ostala dužna - kaže da Zoran pravi najbolji biftek na svijetu.
Inače, vole dobra jela, i uvijek istražuju po restoranima šta ima novo na jelovniku.
Vole Sarajevo, njegove kafane, kuhinju...
U njihovom domu puno je slika - originala, a važno mjesto zauzima i Vanjin diplomski rad - skica kostima trgovca Vićenca iz Goldonijevih "Ribarskih svađa".
Ni Vanja nije ostala dužna - kaže da Zoran pravi najbolji biftek na svijetu.
Inače, vole dobra jela, i uvijek istražuju po restoranima šta ima novo na jelovniku.
Vole Sarajevo, njegove kafane, kuhinju...
U njihovom domu puno je slika - originala, a važno mjesto zauzima i Vanjin diplomski rad - skica kostima trgovca Vićenca iz Goldonijevih "Ribarskih svađa".
Fotose za ovaj tekst
snimali smo na autobuskoj stanici, kada je dan poslije našeg
razgovora Zoran pratio Vanju na odmor, a on je ostao u Sarajevu, gdje
snima za televiziju seriju "Trinaestogodišnjaci" i "Čovjek
nije taraba".
Osim toga angažovan je na Sarajevskom ljetu, a gledamo ga i u zabavno-muzičkoj seriji "Izvolite, samo naprijed".
Osim toga angažovan je na Sarajevskom ljetu, a gledamo ga i u zabavno-muzičkoj seriji "Izvolite, samo naprijed".
Povodom Sarajevskog ljeta
Zoran je rekao:
- Mnogo volim kada se
gradu nešto lijepo dogodi, a Sarajevsko ljeto Sarajevu zaista donosi
mnogo zanimljivog, donijelo je ono što se malo bilo zaboravilo: da
je Sarajevo grad sevdaha, zabave, pjesme...
- I na kraju htjela bih
da se zabilježi kako je Zoranov sin Aleksandar prvi u Srbiji u
lijepom govoru. Zvanično! - kaže Vanja.
