Pula 1954: Uz sjaj festivalskih baklji, u Areni je održana prva revija jugoslavenskih filmova






Festival je bio svečano otvoren 24. VI prijemom uzvanika kod predsjednika Narodnog Odbora grada Pule u prostorijama hotela "Riviera", gdje je priređena zakuska, na kojoj je predsjednik No-a Pule otvorio festival pozdravnim govorom. Istoga dana navečer održana je premijera domaćeg filma "Vesna" uz sjaj zapaljenih festivalskih baklji i u prisutnosti više od 10.000 gledalaca

Gledana s palube broda, koji se približavao luci, panorama me je Pule svojim svečanim izgledom odmah uvjerila, da se u njoj održava naš prvi - iako, naravno, skromni - filmski festival. 

Svečano okićene ulice, brojne zastave na visokim jarbolima oko impozantnog koloseuma, uzvijorene na blagom povjetarcu, koji je razblaživao veliku podnevnu vrućinu, bogato zelenilo mnogih parkova, šareni plakati, vedro bezoblačno nebo: kako veličajan okvir priredbi, prvoj i jedinstvenoj u historiji naše mlade kinematografije, koju su organizatori Udruženje kinematografa Hrvatske, "Zagreb-film" i Gradsko kino-poduzeće Pule nazvali "revijom domaćih filmova".

Što se same arene tiče možda ona baš nije najsretniji objekt za prikazivanje filmova, jer je platno bilo unatoč svojoj veličini razmjerno malo naspram razvučenom polukrugu sjedišta auditorijuma. 

Uzevši, međutim, u obzir, da je ovaj put ocjena najboljeg filma bila prepuštena gledaocima. a ne filmskim kritičarima i posebno formiranim juryjima, onda je drevna arena svakako za to bila najpogodnija, što potvrđuje i impozantna brojka ukupnog posjeta: oko 50.000 građana Pule prisustvovalo je u toku sedam večeri festivalskom programu domaćeg filma.

Možda bi trebalo požaliti, da je puljska revija nosila pečat uglavnom priredbe lokalnog karaktera.

To je donekle rezultat ne baš velike reklame, koja je prethodila priredbi, a svakako i propust inicijatora i organizatora revije, da joj dadu širi publicitet - potpomognut još važnijim faktorom - uobičajenim popustom na željeznicama, brodovima i avionima.

To bi svakako urodilo dvostrukom korišću: prvo, privuklo bi mnogo veći broj ljudi iz svih naših republika, a drugo, znatno bi pojačalo priliv turista.



Junak dana - Stojan Mutikaša



I što se tiče sastava programa našao bi se koji prigovor.

Iako svrha ovog članka nije da se kritički osvrne na kvalitetu svakog pojedinog filma, koji je bio prikazan, ipak je točno, da bi se bila našla još dva-tri reprezentativnija filma domaće produkcije od "Sumnjivog lica" i "Kuće na obali", a naročito valja žaliti, da nismo vidjeli film "Anikina vremena", koji je bio objavljen, ali nije bio prikazan. 

Puljski festival će zacijelo biti putokaz, a iskustva stečena na njemu i njegovi rezultati od koristi prigodom priređivanja Međunarodnog filmskog festivala, koji će se održati u svibnju 1955. u Dubrovniku.

Sedam dana puljskog festivala bili su spontana manifestacija uspjeha naše kinematografije, direktnog međusobnog dodira publike s jedne strane, a filmskih radnika, producenata i glumaca s druge.

Oni su približili jedne drugima, omogućili živu izmjenu mišljenja, kritika, ideja. Bilo je tu konferencija za štampu, primanja, izleta u okolinu, posjeta kulturnim i zdravstvenim ustanovama, banketa.

Građani Pule naročito su oduševljeno pozdravili u svojoj sredini interprete iz pojedinih filmova, koji su osobno prisustvovali svakoj predstavi i bili pred platnom predstavljeni publici, nagrađeni cvijećem i srdačnim i oduševljenim aplauzom.

S iskrenim simpatijama dočekivali su i pozdravljali građani Pule u areni i na ulicama svoga grada svoje ljubimce s filmskog platna: Metku Gabrijelčić, Dragomira Felbu, Duška Janićijevića, Sutku Ridžešić, Metku Bučar, Olgu Brajović, Branka Špoljara, Victora Becka i malu Mirnu Stopić. 

Djeca, omladina i odrasli prepoznavali su su ih, čekali na izlasku iz arene, pratili do hotela, tražili autograme pred arenom, na banketima, u hotelu, na prijemima, u kavani, pa čak i na kupalištu. 


Glumački gosti Pule 1954: Duško Janićijević, Metka Gabrijelčič, Sutka Ridžešić
Dragomir Felba (foto: Filmski vjesnik)

Naročito su srdačno susretali "Vesnu", koju su samo tako zvali, i kojoj su - kako to pokazuje rezultat ankete - dodijelili naslov "najbolje glumice" - dakako, ustupak više njenoj svježoj mladenačkoj pojavi, ljepoti i simpatičnoj ulozi u filmu Františeka Čapa, negoli glumačkom iskustvu i umjetničkom dostignuću. 

Od muškaraca je Duško Janićijević, interpretator Stojana Mutikaše, bio "junak dana".


  • Na puljskom festivalu prikazano je 7 cjelovečernjih umjetničkih filmova domaće proizvodnje: "Vesna", "Stojan Mutikaša", "Daleko je sunce", "Koncert", "Sumnjivo lice", te koprodukcioni filmovi "Posljednji most" i "Kuća na obali". 





Nadalje 18 dokumentarnih filmova, od kojih neki visoke umjetničke kvalitete. Naročito su sa živim odobravanjem primljeni domaći kolor-filmovi "Veziljini snovi" i "Jugoslavenske narodne igre".

Festival je bio svečano otvoren 24. VI prijemom uzvanika kod predsjednika Narodnog Odbora grada Pule u prostorijama hotela "Riviera", gdje je priređena zakuska, na kojoj je predsjednik No-a Pule otvorio festival pozdravnim govorom.

Istoga dana navečer održana je premijera domaćeg filma "Vesna" uz sjaj zapaljenih festivalskih baklji i u prisutnosti više od 10.000 gledalaca.

Revija domaćeg filma završena je 30. VI filmom "Kuća na obali" - jednim od slabijih na repertoaru - te oproštajnim banketom na kojem su učesnicima podijeljene ukusne plakete.


Da li je Čap domaći režiser?



Na banketu su prisutni novinari, 15 predstavnika cjelokupne naše štampe i radija - koji su pratili tok festivala i o svakoj fazi izvještavali našu javnost - proveli u svom krugu neslužbenu anketu o najboljem filmu, najboljem režiseru, najboljoj glumici, najboljem glumcu i najboljem dokumentarcu. 

Ta je anketa proglasila "Stojana Mutikašu" najboljim filmom, Fedora Hanžekovića najboljim režiserom, Miru Stupicu najboljom glumicom, Duška Janićijevića najboljim glumcem, a "Mrtvi grad" režisera Velimira Stojanovića najboljim dokumentarcem festivala.

Ta ocjena novinara - proglašena prije, negoli su bili poznati rezultati ankete publike - izazvala je proteste među učesnicima banketa, među filmskim radnicima i predstavnicima Pule i priređivačkog odbora. 

Općenito se smatralo, da prvo mjesto treba da pripadne "Vesni" i režiseru Františeku Čapu, i da naslov "najbolje glumice" treba dodijeliti Metki Gabrijelčič.

Naravno, da se ta mala prepirka brzo slegla, iako su priređivači neslužbene ankete ostali i dalje pri svom izboru i rezultatima.

Kasnije proglašeni rezultati glavne ankete - u kojoj su učestvovali posjetioci festivala pomoću anketnih listića - iako se ne smiju uzeti u obzir kao neki stroži i ozbiljni kriterijm - potvrdili su tezu protivnika novinarske ankete, a to se moglo i očekivati već od prvog dana, kada su se mnogi gledaoci odmah opredijelili za film "Vesna", koji ih je osvojio svojom dopadljivošću. 

Bilo je prigovora među filmskim radnicima i predstavnicima štampe, da rešiser Čap ne bi smio sudjelovati u anketi, jer nije domaći režiser.

Novinarima se pak prigovaralo, što su u svoju anketu uvrstili Mariju Schell i film "Posljednji most", koji - kao film snimljen u koprodukciji - nije ni službeno ušao u anketu. 

Žučna prepirka bila je, međutim, ubrzo zaboravljena u općem dobrom raspoloženju i konstataciji, da je puljski festival, kao prva javna manifestacija uspjeha i popularnosti našeg domaćeg filma, potpuno opravdao nade, koje su u nj polagali priređivači, a da je posjetom publike čak premašio i najsmjelija očekivanja.

Obrada: Yugopapir (Filmski vjesnik, VII 1954.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate