Goran Paskaljević snima film "Pas koji je voleo vozove": Prva klapa, rudnik Vreoci (1977)




Očito je da Paskaljević ništa nije htio da reskira. Odabrao je provjerenu ekipu sa kojom je radio u "Čuvaru plaže...". Scenario je napisao Gordan Mihić. Radio ga je dvije godine i Paskaljević je pun hvale za ovaj tekst koji je do sada imao osam verzija

Rudnik Vreoci. Tiho je ovdje i mirno. Kraj okna napuštenog rudnika ostaci nekadašnjih šina i po neki prevrnuti željezni vagon. Debela drvena trupla kojima su nekada učvršćivani prokopi leže prelomljena i trula.

Odjednom tišinu remeti zujanje kamera.

- Dobro je - uzvikuje Goran Paskaljević.

Nakon toga malo slavlje, uzajamna čestitanja i želja za skori, uspješan završetak filma.

Tako je u subotu, 25. juna, pala prva klapa drugog igranog filma Gorana Paskaljevića "Pas koji je volio vozove".


I prošlo vrijeme - savremeno



Nekih "sličnosti" između "Čuvara plaže u zimskom periodu" i novog Paskaljevićevog filma i ima i nema. 

Ako je to "sličnost" onda se može reći da je mladi režiser i ovoga puta našao jednu interesantnu temu iz svakodnevnog života, naslov filma mu je ponovo dugačak, i neobičan; u novom projektu igra dosta glumaca koji su igrali i u "Čuvaru plaže"... a ova tema je kao i kod prošlog ponovo vezana za jedan, pomalo nesrećan lik...

A razlike?

I njih je dosta.

Prva i najvažnija, je ističe sam Goran Paskaljević, da se radnja ne događa u današnjem, savremenom svijetu.

Ali, to ne znači da se ne bi mogla dešavati.

Sudeći prema svemu, gledaoci će ostati u dvoumici i nakon završetka filma o kojem je vremenu riječ. 

Jer, ni po kostimima neće se moći prepoznati kad se radnja dešava.

Po događajima na platnu pogotovu.

- Zašto je baš tako? - pitamo Gorana Paskaljevića.

- Film nosi jednu univerzalnu temu. Bilo bi pogrešno da sam bilo čim označio kada se radnja dešava, jer bi se moglo pomisliti da je taj događaj o kojem se radi u filmu samo karakteristika toga vremena. 

Pošto je tema zaista takva da se ne bi trebalo svrstati samo u jedan određeni vremenski prostor, učinilo mi se da je najbolje da tako opštu temu obradim na odgovarajući način i dam joj dimenziju koja u sebi nosi univerzalnost i jedinstvenost za sva podneblja i sva vremena.

Dakle, radnja se mogla događati u prošlosti, ali i danas. Uostalom, i teme iz prošlih vremena i te kako mogu biti aktuelne i u našem vremenu.


Ženski problem - zajednički



Film govori o jednoj mladoj djevojci. Krenula je stranputicom života. Zbog toga se nalazi u zatvoru; želja joj je da pobjegne. Dugo se pripremala za bjekstvo, ali nije imala snage. Ali, odjednom joj se ukazala iznenadna šansa.

Koristi je i pored nesmotrenog čuvara bježi.

Ali, tek tada nastaju njeni pravi problemi.

Domogla se slobode, toliko željene i očekivane, ali sva njena iščekivanja o ljepoti koja je čeka na slobodi polako se tope i nestaju u nepovrat.

Luta, bježi, ali ne od čuvara, već tih životnih neprilika koje je prate.

U tom traganju postavlja joj se za sve nas nerješivo pitanje o smislu života uopšte. Prema tome, nije riječ samo o problemima jedne djevojke, već i našim, svima zajedničkim.


Cio film - 30 dana



Ekipa filma "Pas koji je volio vozove" radi svakog dana na Vreočkom rudniku od devet sati izjutra. Pauze su kratke, tek da se nešto prezalogaji ili osvježi pićem, a zatim ponovo nastavi sa poslom.

Tako je sve negdje do predvčerja, kada se ekipa polako razilazi i vraća u Beograd.

Predviđeno je da se u sljedećih tridesetak dana ništa ne mijenja.

Ekipe će i ubuduće raditi punom parom svaki dan.

Tako će, uz nekoliko dana snimanja u starom dijelu Beograda, biti završeno snimanje filmskog materijala.

Kilometri nasnimljenih traka naćiće se u montažerskoj kabini gdje će Goran Paskaljević konačno uobličiti svoje novo filmsko djelo.

"Pas koji je volio vozove" zakasniće tako sa prikazivanjem za ovogodišnji Pulski festival, ali to ljubiteljima domaćeg filma neće smetati. 

Jer, kako nas obavještavaju u centru F.R.Z, producent u filmu, vjerovatno da će se film, čim se završi, prikazivati u bisokopima, a ne čekati da se prvo napravi neka festivalska promocija. 

Praktično, to znači da bismo novi film Gorana Paskaljevića mogli u bioskopima gledati već u prvim jesenjim mjesecima.


Samo provjereni glumci



U filmu "Pas koji je volio vozove" neće biti mnogo likova. One najglavnije tumačiće provjereni glumci: Svetlana Bojković (debitantkinja na filmu!), Irfan Mensur, Dušan Janićijević, Bata Živojinović i Danilo Stojković.

Očito je da Paskaljević ništa nije htio da reskira.

Odabrao je provjerenu ekipu sa kojom je radio u "Čuvaru plaže...".

Scenario je napisao Gordan Mihić. Radio ga je dvije godine i Paskaljević je pun hvale za ovaj tekst koji je do sada imao osam verzija.

Scenografiju radi Dragoljub Ivkov koji je isti posao radio i u Paskaljevićevom prvom filmu.

Ništa, dakle, nije prepušteno slučaju.

Za očekivati je onda da ćemo za Pulu 1978. imati dobar film.

I sam naziv, "Pas koji je volio vozove", mnogo obećava. Jer, ako je već riječ o filmu u kojem pas voli vozove, sigurno je da njegov režiser "voli" nagrade. Poželimo da uz domaće bude i međunarodnih.

Tekst: Ž. R, obrada: Yugopapir (Ven, jul 1977.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate