Branka Petrić otkriva: Kako je mali Uliks Fehmiu "rezervisan" za unuku Džona Vejna...




Domaćica toči dobar viski, pravi izvrsnu gibanicu i nije toliko zabrinuta što se u nekim časopisima još uvijek mogu pronaći fotografije na kojima se potpuno nagi vide njezin Bekim i vrlo šarmantna Leigh Taylor-Young, i koje, na časnu riječ, bez obzira na to što nije nikakav zakleti puritanac, moj urednik nikada ne bi objavio

Jun 1971: S glumicom Brankom Petrić, Bekimovom Penelopom. Reporter "Studija" pročitao je članak iz talijanske revije "Stop" o "jugoslavenskoj Penelopi" glumici Branki Petrić i pribilježio njezine komentare.

Zahvaljujući jednoj anegdoti, za Branku Petrić sam čuo još prije 11 godina.

Tek što je diplomirala na Kazališnoj akademiji u Beogradu godine 1959. pokojni Bojan Stupica ponudio joj je vrlo zanimljivu ulogu u Marceauovu "Jajetu".

Bila je to njezina prva velika šansa, ali anegdota o kojoj je riječ vezana je za prvi čitalački pokus ovog komada, koji je kasnije postao pravi bestseler.

Napominjem da su svi glumci tog dana prvi put dobili tekstove i da je sve teklo normalno do mjesta gdje je Branka Petrić, obraćajući se glavnom junaku (Paja Minčić) trebala izgovoriti ove riječi:

- Pogledaj ti ove grudi! Ima žena koje bi dale deset godina života da imaju ovakve grudi!

Branka je pročitala ovaj tekst, ali dalje se jednostavno nije moglo, jer umalo da nije umrla od smijeha.

Kako kod Bojana ovako nešto nije moglo proći bez objašnjenja, a i ostali su po prirodi bili radoznali, ubrzo se saznalo u čemu je stvar.

- Desetak minuta uoči prve čitalačke probe - priča Branka - na ulici sam sasvim slučajno srela jednu drugaricu, čijeg se imena danas više ne sjećam. Pričale smo tako o nekim bezveznim stvarima, a ona će tek u jednom trenutku: "Znaš, Branka, dala bih deset godina života da imam grudi kao ti!"

Nakon te anegdote mnogi su čuli za Branku Petrić i, bogami, dobro zapamtili to ime.

Branka Petrić (foto: Studio)


Kocka je odlučila



Iako je to bilo prije 33 godine, za Branku Petrić se slobodno može reći da se rodila u jeku turističke sezone, što je kasnije bilo bez nekog osobitog utjecaja na njezin život. Ugledala je svijet u Novom Vinodolskom, tu je polazila i osnovnu školu.

Riječki učitelji je također pamte, ali stjecajem obiteljskih okolnosti, plavokosa Branka našla se jednog dana u zemunskoj gimnaziji, što je, to se kasnije ustanovilo, bilo vrlo značajno za njezinu karijeru.

Naime, u toj gimnaziji filozofiju je predavala Buba Adamović, divna i vrlo poduzetna žena.

- Negdje uoči mature, gimnazijska dramska sekcija, koju je osnovala naša profesorica Buba, spremala je Feldmanov komad "Iz mraka". Dobila sam ulogu doktorice, ali pošto sam bila neozbiljna, našli su mi alternaciju.

Do premijere nije se znalo tko će glumiti. Odlučeno je da kocka riješi problem, a ja sam ovako rezonirala:

"Ako budem ja glumila, upisat ću se na kazališnu akademiju. U protivnom, studirat ću ili kemiju, ili engleski, ili psihologiju".

Pošto već znamo tko je i što je danas Branka Petrić, o tome kome je kocka bila naklonjena nije potrebno trošiti riječi. 

Ipak, treba reći da je u prisutnosti vrlo važnih svjedoka bio bacan dinar (koji tada nije služio samo za bacanje), da je Branka tipovala na "glavu" i da je njezina suparnica, o kojoj se danas zna samo to da je vrlo poznati arhitekt (vjerojatno u inozemstvu) - ostala kratkih rukava.

Za vrijeme studija na akademiji (klasa Nikole Tanhofera) imala je prilike da u hodniku susretne mladog Bekima Fehmiua, koji je po školi godinu dana mlađi, ali u stvarnom životu slučaj je obrnut.




Homerovu "Ilijadu", a posebno "Odiseju", upoznala je zahvaljujući predavanjima nezaboravnog Miše Đurića:

- Kada Bekim nije uz mene, sjetim se uvijek posljednjeg poglavlja "Odiseje": da, točno, Odisej se nakon dvadeset godina vratio svojoj Penelopi, ali on kaže: 

"Ja ponovo moram lutati. Jer, mora se ispuniti ono što su bogovi prorekli ... "


Poza za Studijevog foto-reportera: Branka kao Penelopa


Uliks je već rezerviran



- Nisam praznovjerna - kaže Branka - ali, kao što vidite, priličan dio toga se poklapa.

Sjedimo u dvosobnom komfornom stanu, koji su Branka i Bekim nakon višegodišnjeg čekanja dobili prije četiri mjeseca.

Sjedili smo čitavo popodne, prethodno smo se našli u "Manježu", a Branka je u dva maha dolazila i odlazila iz ove kavane na nekakve probe i specijalne projekcije.

Nisam ni ja praznovjeran, ali, brate, načekao sam se baš kao što se i Penelopa načekala!

Toliko o tome, jer kasnije se uspostavilo da domaćica toči dobar viski, da pravi izvrsnu gibanicu i da nije toliko zabrinuta što se u nekim časopisima još uvijek mogu pronaći fotografije na kojima se potpuno nagi vide njezin Bekim i vrlo šarmantna Leigh Taylor-Youngi koje, na časnu riječ, bez obzira na to što nije nikakav zakleti puritanac, moj urednik nikada ne bi objavio.

U drugoj sobi spavao je dvogodišnji Uliks Fehmiu, dijete ljubavi, Brankin i Bekimov Telemah, koji je, vjerovali ili ne, već rezerviran za unuku Johna Waynea, za malu Melani, kćerku Johnovog sina Pata Wayna.

Ona također ima dvije godine, ali roditeji su se već dogovorili o svemu što će se dogoditi za 20 godina, i to treba uzeti kao gotovu stvar, pogotovo u šali. 

A kad se probudio i utrčao u prostoriju, gdje su po podu bile razbacane brojne fotografije, Uliks je dohvatio jednu s koje se smješkao Rubirosa iz "Avanturista" i uzviknuo:

- To je Bekim!




Bekim je dobar radnik



U svojoj kazališnoj karijeri, dugoj više od jednog desetljeća, Branka Petrić ostvarila je velik broj uloga. Neke su bile značajne, ali veći dio tog opusa željela bi možda čak i prešutjeti. Govorila je dugo o ulogama koje je ostvarila na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, čiji je stalni član.

- Bojanovim dolaskom ponovno sam počela dobivati uloge koje sam stvarno željela.

Inače, Branka i Bekim vjenčali su se u Rimu, 16. veljače 1968. godine.

Oboje su rekli "da" u našoj ambasadi, a kumovi su im bili ambasador Srđan Prica i Zora Aleksić-Budisavljević, rođena sestra Jovanke Broz.

Vjenčanje je obavljeno oko 19 sati, a zatim su mladenci i kumovi otišli na jedno mjesto gdje je bilo puno cvijeća i šampanjca.

A sada dolazi trenutak za malu provokaciju.

Pokazao sam joi jednu talijansku reviju u kojoj je ovih dana objavljen članak u kojem se govori o Bekimu i Branki.

Nakon što je na samom početku upoznao čitaoce s golemim uspjehom "Odiseje" u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj, pisac na jednom mjestu kaže:

"Kad ie 1964. godine ovaj jugoslavenski glumac bio u Parizu sa svojim beogradskim kolegama u 'Kazalištu nacija' nitko se nije brinuo o njemu".

Pošto znamo da je na toj turneji bila i Branka Petrić, ne vjerujem da se o njemu nitko nije brinuo. Pa ipak, da čujemo što kaže Branka na sve to:

- Cijelo vrijeme bilo smo zajedno i baš nam je bilo lijepo provodeći se po Parizu. Da budem iskrena, bilo je i vrlo burnih scena, jer je Bekim privlačio pažnju mnogih šarmantnih Parižanka. Tada sam bila više ljubomorna na te anonimne djevojke nego što sam danas, recimo, na Annu Moffo.

U članku se zatim govori da je iznenadni uspjeh "Odiseje" doveo do očaja Bekimovu suprugu Branku, koja ovako komentira i uzdiše:

- Pa to je zaista sve vrlo smiješno i simpatično. Znam da je za čitaoce to interesantno, ali kako da vam objasnim da je svaki Bekimov uspjeh meni drag koliko i njemu. Taj novinar je baš stvarno pretjerao!

- Nije to ništa - kažem joj ja i nastavljam citirati talijansku reviju.

"Kao i Penelopa, i ona ga (Bekima) uvijek čeka da se vrati kući nakon što se dobro 'naradio'."

Svi znaju koliko je on vrijedan i discipliniran radnik!

Što reče jednom Nušić, samo je gledam pa je promatram i slušam što priča. Ne da se zbuniti ta Bekimova Penelopa, ali vrijedi biti uporan i zbog toga nastavljam.


Branka i Uliks Fehmiu (2)
(foto: Studio)


Važan je prvi susret



U toj reviji piše i ovako:

"Branka je diskretna žena, čije je fotografije teško naći, pogotovu one zajedno s mužem, kojeg voli i koji nju obožava. Ona je unatoč svemu izvrsna i vrlo talentirana glumica. Ona nastavlja s radom u Narodnom kazalištu u Beogradu, sjećajući se davnih vremena kada je zajedno s Bekimom, studentom kazališne akademije, odlazila na Kalemegdan da pred njim recitira uloge koje je dobivala."

Branka sve ovo sluša i ništa ne govori, a pravo da vam kažem, kako može da govori kad jako voli svoju gibanicu!

No, sve to nije razlog da ne pročitamo do kraja ono što je napisano:

"Zaljubila se u tog 'sokolovog sina' kako ga nazivaju njegovi zemljaci, i odlučila da se za njega uda. Nekoliko godina kasnije režiser Aleksandar Petrović odabrao je Bekima za glavnu ulogu u filmu 'Sakupljači perja' ... "

- Pa, nije to tako - prekida Branka sat čitanja. - 'Sakupljači perja' su snimljeni 1966. i 1967. godine, a mi smo se vjenčali 1968. Ali to nije toliko važno, da vidimo dalje što kaže ...

O kanskim avanturama piše ovo:

"Jednog lijepog dana jedan mali jugoslavenski glumac šetao se kanskom Croisettom. Bio je toliko nepoznat da ga nijedan fotograf nije snimio, a starlete se nisu trudile, da ga zapaze. Ali, jedna velika zvijezda ga je primijetila. Bila je to Shirley MacLaine, koja je bila član žirija, i tako je film dobio nagradu za mušku ulogu. Penelopa - Branka doživjela je pravo razočaranje. Shirley ga je uzela pod svoje okrilje, predstavila ga producentu Dinu de Laurentisu, koji ga je angažirao za 'Odiseju' i tako lansirao za putanju slave i uspjeha."

Evo što o tome kaže Branka:

- Znate, što se onog početka tiče, svatko je u početku nepoznat, a starlete se trude da ih zapaze oni od kojih će imati neke koristi. Ali, kao što vidite, zapazila ga je moja velika ljubimica Shirley. Izgleda da imamo isti ukus!

Međutim, nije točno da je Bekim dobio nagradu za najbolju mušku ulogu.

Nagradu je dobio režiser Petrović, ali ni to možda nije toliko važno. Također nije bitan ni postupak da ga De Laurentisu nije predstavila Shirley nego Silvana Mangano.

Na provokaciju, u kojoj se kaže da je u Gilbertovom filmu "Avanturist" Bekim glumio playboya "i da je Annu Moffo zavodio i to u vrlo pikantnim scenama, a sve to jadna Branka gledala je na fotografijama, nakon čega je doživjela priličan šok", Bekimova zakonita supruga je odgovorila:

- Anna Moffo je veoma, veoma srdačna i draga osoba. Upoznale smo se još prilikom njezina gostovanja u Beogradu, a nedavno smo se vidjele i na premijeri "Avanturista", koja je održana u "Boingu 747" na liniji New York - Los Angeles.

Znate, za sve te glumice koje igraju uz Bekima, za sve ono što se priča i piše, ja mogu da kažem samo to da je meni najvažniji taj prvi susret s njima.

Taj prvi pogled, prvi stisak ruke, prva riječ.

Ako ništa sumnjivo ne primijetim, potpuno izbacim iz glave svaku pomisao na eventualnu Bekimovu prijevaru ili bilo što slično.

Konačno, finale članka: 

"Branka je htjela da joj se muž vrati. Kada? Kada će imati vremena za svoju Branku? No, Bekim se ipak vraća. Svaki put kad se vrati, Branka je sve sigurnija da je njezin Bekim - njen, iako ga napastuju mnoge žene. Kako će dugo Bekim izdržati? Branka sada kaže sa smiješkom: uvijek. Jer ona vjeruje u svog Bekima."

Pošto sam bio vrlo ganut i uzbuđen, jedva da sam čuo Brahkine riječi:

- Ha, ovo je stvarno dobra stvar! Pa eto, ja ni u što ne vjerujem. Ja toliko ne vjerujem ni samom Bekimu. Ja vjerujem u našu zajedničku ljubav!

Napisao: Slobodan Šterić, obrada: Yugopapir (Studio, VI 1971.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate