Mladen Crnobrnja Gumbek, život jednog glumca u deset slika: Da li se zasta lakše diše?



Dva ukočena ljudska mehanizma blagoslovio je matičar, pa su se na jednom neobaveznom izletu u Samobor otkačili. "De, bilo je vrijeme da se nastavi samoborska obiteljska legenda." Nastavku su dali ime Marta. Oboje su dobri roditelji. Marti, sada već djevojci, dopuštaju sve moguće izlete, ali je savjetuju da Samobor izbjegava

U zagrebačkom Rodilištu, u Petrovoj ulici, došao je u ovaj grad 1. svibnja 1939. u 6.30 sati, težak 2800 grama i dugačak 48 cm. Prema obiteljskoj legendi, starci su ga "zboksali" na jednom neobaveznom izletu u Samoboru. U doba dok su roditelji "čekali svoga Godota", tj. Gumbeka, često su išli u kino, tako da je trebao postati, prema njihovim nadanjima, jedan od čuvenih glumaca onoga doba. Trebao je još biti Ico Hitrec, Paavo Nurmi ili barem Joe Louis. Budući da je to bilo teško "zmiksati", nije mu preostalo ništa drugo nego da postane glumac. A do tog vremena trebalo je upoznati i svoju publiku, pa su ga tata Milan i mama Vilma često vodili u šetnju Zagrebom, gradom od 120.000 publike. Da ne biste mislili kako tata nosi neki beznačajan paketić, na drugoj se slici vidi ono što nosi, to jest Gumbeka u fotelji. I to je jedina fotelja koju je dosad stekao.


Iz poznatih razloga nema ratnih fotografija. Naime, bilo je opasno "blicati" jer bi se privukli bombarderi koji bi sravnali Zagreb sa zemljom, a to ne bi bilo fer. Onda je dugo, dugo trajala obnova i izgradnja. U to su se doba uslikavali samo udarnici i najbolji sinovi. A Gumbek u to doba nije bio baš najbolji sin. Od roditelja je naslijedio ljubav prema kinu pa su ga često viđali ispred zagrebačkih kinematografa kako preprodaje karte. Između dvije kino-predstave glumio je u Pionirskom kazalištu "Trešnjevka", da bi potom za sitnu lovu prešao u SEK. U Akademiju ga nisu primili jer "Zagrepčanci ne razlikuju "č" od "ć", a nisu ni bogzna kak duhoviti". Fadil Hadžić osnovao je 1964. Satirično kazalište "Jazavac" i naš je Gumbek odlučio ondje dočekati slavne glumačke dane. Iz toga doba datira i ovaj fotos s Martinom Sagnerom i Banetom Petrovićem.


Program "Jazavca" i Gumbekov izuzetan glumačko-komičarski talent učinili su da slavu nije morao dugo čekati. Publika ga je jednostavno obožavala. Dakako, njegovo glumačko umijeće nije ostalo nezapaženo, pa smo Gumbeka sve češće viđali na malim i velikim ekranima. Njemu osobno vrlo je draga uloga Plika u jednoj od naših najboljih TV-serija "Kuda idu divlje svinje" Ive Štivičića i Ivana Hetricha. Trojka Crni Rok, Plik i Šarac (Ljubiša Samardžić, Mladen Crnobrnja i Gordan Pičuljan) naprečac je osvojila TV-publiku.


Mnoge uloge u "Jazavcu", nastupi, pljesak i - evo ti nje. Ljubavi iliti Branke! "To se nije dalo izbjeći", reći će danas Gumbek. "Bilo je zaista vrlo brzo: Čim sam je uočio, odmah sam se ukočio!" I Branka je njega uočila pa se i ona ukočila. Dva ukočena ljudska mehanizma blagoslovio je matičar, pa su se na jednom neobaveznom izletu u Samobor otkačili. "De, bilo je vrijeme da se nastavi samoborska obiteljska legenda." Nastavku su dali ime Marta (na slici u tatinu naručju). Oboje su dobri roditelji. Marti, sada već djevojci, dopuštaju sve moguće izlete, ali je savjetuju da Samobor izbjegava.


Jedna od ljepših Gumbekovih životnih epizoda jesu "Histrioni" Zlatka Viteza. "S njima sam igrao samo dvije predstave, ali histrionsko druženje bio mi je pravi odmor", kaže. A, zapravo, Mladen Crnobrnja ne zna se odmarati. U svojoj karijeri odigrao je oko deset tisuća predstava. Ovaj fotos posebno mu je drag, budući da ga podsjeća na proslavu desetogodišnjice "Histriona". "A i zbog toga", kaže, "što sam odmah poslije predstave vratio oružje. Danas, vidim nitko ne vraća oružje. Čini mi se da današnji glumci nisu ništa naučili od mene."


Gumbek neizmjerno voli glumiti. I tko je god htio njegovu glumačku pomoć, rado se odazivao. Tako je dvije godine nastupao u glumačko-lutkarskom kabaretu "Manipuli", Tahira Mujičića i Igora Mrduljaša. "I tu smo se lijepo zabavljali. Bili smo dobra glumačka ekipa. Posebno sam volio glumiti s Brankom Cvitković. Ona je sjajna glumica i neko je vrijeme radila u Jazavcu. Bila su to zlatna vremena!" Taj sjajni komičarski par razdvojio je život. Branka je u Hrvatskom narodnom kazalištu, a Gumbek je ostao vjeran "Jazavcu". "Za ovu bih sliku mogao reći - mali ptič, veliki krič! Bilo je to za proslave jedne od Manipulijevih premijera. Uz mene su supruga Branka, glumica Miljenka Androić i nenadmašna Branka Cvitković."


Kabaret je posebna Gumbekova ljubav. Pokazao se kao izvanredan "kabaretlija". Upravo je on inaugurirao kabaretsku scenu u "Jazavcu". "A kaj da velim za kabaret? Moj je životni cilj oraspoložiti publiku. U ova teška vremena, to je sve teže. Satira nije više ono što je nekad bila. Pokazalo se da literatura ne može biti oštrija i direktnija od života. Sada je sve dopušteno pa je najbolje svemu se rugati. A za to je kabaret kao stvoren. Zahvaljujući mojem pjevanju, počeli su me pozivati i na zabavne festivale. Pjevao sam na zagrebačkom i krapinskom festivalu." Šali se: "Da su mi dopustili nastup s ovako zgodnim ženama, gdje bi mi bio kraj!"


Gumbek voli druženja. Kad bi mogao, svaki bi dan slavio. Budući da je navikao mnoge raditi, za proslave je ostajalo malo vremena. Rođendani su prigoda da pozove prijatelje u goste, da se zajedno provesele, otkače. Ovaj je fotos s jednog od njegovih "pedeset rođendana". Kaže: "Ja sam htio na tortu staviti žarulju, da se ne mučim puhanjem, ali je Branka inzistirala na svijećama. Od svijeća se ni torta nije vidjela. Nitko nije vjerovao da u plućima nosim orkan. Jednim sam dahom ugasio sve svijeće, premda se na licu Zlatka Viteza i njegove Zorice uočava nevjerica. Ti boga, gdje ja puhnem, tu vatra ne gori!"


Gumbek je s "Jazavcem" posjetio mnoge zemlje. Reći će: "Naprimjer, SSSR. Imao sam i ja svojih 7000 dana u Sibiru. Sva sreća da nisam bio sam. Društvo su mi delali Boris Buzančić, Ivo Rogulja, urednik Večernjaka Branko Vukšić i Rade Špicmiler. Slikali smo se pokraj jednog staljinističkog medvjeda." Kad se vratio iz SSSR-a, snimio je onu čuvenu reklamu "Lakše se diše". Odmah po prvom emitiranju te reklame, njegovo "lakše se diše" postalo je našom najčešćom uzrečicom. "I meni danas svi govore da se lakše diše, ali, vidite, meni se čini da to nije točno!"


I, što reći na kraju ovoga, možemo reći, vrlo škrtog predstavljanja jednog od naših najboljih glumaca komičara, ako ne i najboljeg? Ali Mladen Crnobrnja ima za sve odgovor. "A kaj treba reći? Da bum i dalje igral i zabavljal publiku. Možda bi samo trebali potpisati ovu fotografiju s gumbima narodnom poslovicom: Nije svaki gumb Gumbek!"

napisao: Kemal Mujičić, foto: Studio, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1990.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)