Ličnosti novembra 1984: Olja Ivanjicki, Snežana Bogdanović, Mima Jaušovec, Goluža, Tirnanić...



1. deo



Olja Ivanjicki
(nacrtao: Rudi Stipković)
Olja Ivanjicki, slikarica, objašnjava zašto je japanska TV uzevši za svoju kviz-emisiju priču o Jugoslaviji odabrala kao kuriozitet njene slike:

- Mislim da su odabrali baš mene zbog izložbe o 21. veku, koja se iduće godine održava u Japanu i na kojoj će biti i moje slike. Zato su došli da islikaju to moje viđenje budućnosti u kojoj će, po meni, na pijaci moći da se kupi i ljudsko srce, srešće se i neka dva bića ko zna sa koje planete... Biće lepo da to dočekamo, jer, sigurna sam, sve će se to desiti. Nikad ne slikam ono u šta nisam sigurna.


Šaban Bajramović, izvorni romski pjevač, o poplavi tzv. ciganske pjesme:

- To je neko vreme bila moda. No ne može jedan ćelavi Luis da peva romsku muziku jer je ne oseća. To je dokazano. On može da imitira, da folira. Ili onaj sa šeširom, onaj Bosanac... Haris Džinović i grupa Sar e roma. Nemaju veze, niti znaju da govore ciganski. On je dobar pevač, ali ne da peva ovo naše. 

Moraju svi da se okane te ruske i ciganske muzike jer nisu ni Cigani ni Rusi. Taj Bosanac ima samo jednu pesmu, ono "Pilem, pilem" i ništa više. I ta pesma nema ništa drugo nego samo to pilem, pilem, to jest pijem, pijem. Nema drugog teksta! Tako je nekada i Olivera Vučo folirala cigansku muziku, mada nije ni znala šta je to.


Lazo Goluža
Lazo Goluža, urednik redakcije kontakt-programa TV Zagreb, na pitanje mora li televizija baš uvijek uljuljkivati gledaoca, ići mu niz dlaku i nikada provocirati:

- Nisam pozvan da na to odgovaram u ime televizije, ali mi se, kao gledaocu, čini da bi televizija trebala biti pošten svjedok vremena u kojemu živimo. 

I to ne tako da se svede na suhoparnu dokumentarnost, jer pošteno se može svjedočiti i o likovnom, kazališnom, modnom ili estradnom, a ne samo o političkom zbivanju. 

Po mom su mišljenju primjer za to glazbene emisije, koje po svojoj izvedbi, realizaciji ne slijede duh vremena.


Bogdan Tirnanić
Bogdan Tirnanić, TV-komentator NIN-a:

- Televizijski pretplatnici su, najzad, imali mogućnost da upoznaju prvog čoveka jugoslovenske magične kutije. Njegovo ime je Milan Vukos. On se na malom ekranu pojavio u ponedjeljak, pod firmom emisije "24 časa" (ili, po novom radiotelevizijskom pravopisu "24 sata"), a u neprijatnoj dužnosti da populaciji ovdašnjih korisnika/ovisnika objasni zašto će ubuduće plaćati više kako bi dobijali manje od svoje "osme sile", Vukos je govorio odlično, iako je bilo primetno da na oratorskom planu nema nekih značajnijih iskustava.

Pre svega, branio je "Dinastiju" u svetlu činjenice da je serijski program jedan od boljih segmenata čitavog domaćeg televizijskog programa. Nemate vi pojma kakva je to petlja. Tom prilikom je, doduše, ustvrdio da sapunske opere ne poseduju veće umetničke pretenzije - kao kada se ne zna zašto čovek izlazi kroz prozor, iako su vrata odmah tu, levo. No, svejedno. 

Nije Vukos omalovažavao "Dinastiju" zato što ona zbilja ne valja, već kako bi zavrnuo one koji su ubeđeni da je ona "nevaljala". S druge strane, prvi čovek RTV Beograd izrekao je istom prilikom misao od nezaobilaznog teoretskog značaja, rekavši da se razvoj domaćeg telekomunikacionog sistema ne može još dugo svaljivati samo na leđa pretplatnika. 

Ono što je želeo da kaže jeste da se, u tom pravcu, može učiniti samo još nešto: ili će se odrešiti neka druga kesa, ili će se pretplatnicima omogućiti da sami odlučuju šta hoće i žele da gledaju. To je revolucionarna zamisao. Jer pretplatnici će poželeti samo "Dinastiju".

Kako je Krešo Skozret video susret junaka "Dinastije" i popularnih Štrumfova  


Bule Goncić
Dolaskom u Atelje 212 shvatio je da ulazi u nešto drugo, u jedan sasvim drukčiji moral, a i da dolazi na mjesto na kojemu čovjek ima toliko šansi da poludi baveći se glumačkim poslom. Objašnjavajući tu tvrdnju, mladi glumac Svetislav Goncić kaže:

- Glumac živi životom koji ne nalikuje ni na jedan drugi. On gubi svoje ćelije na sceni, a kada siđe sa nje, onda je na jednoj klackalici, i uvek je pitanje hoće li uspeti da uspostavi ravnotežu između svog stvarnog života i onog fiktivnog na pozornici.

To može stvarno da bude jedno ogromno prokletstvo. Otuda sam ja na sve strane oko sebe postavio lengere, ali pravi lenger koji me drži je taj što znam da ima i većih luđaka od mene. To, izgleda, svakoga od nas vrati.


Snežana Bogdanović
Snežana Bogdanović, Goncićeva kolegica po pozivu, ali još u fazi studiranja, nudi optimističniju notu u sagledavanju svoga zanimanja:

- Zadovoljna sam svojim studijama, načinom na koji se tamo radi. Vrijeme studija je period kada ljudi imaju najviše energije, želja, najčistiji su, najuporniji i najviše očekuju. Posle je sve, verovatno, drukčije, ali treba biti spreman, pripremiti se za sve što dolazi.

Verujem da je ovo period u kome se budućim glumcima pruža najviše prilika da istražuju, da se oprobaju u raznim ulogama, da pogreše a da ne budu osuđeni... Kasnije, eksperimentisanje na sceni je rizičnije. Sloboda da se promaši postoji samo na fakultetu.


Almira Osmanović
Almira Osmanović, balerina, nježna, tanka i šarmantna, još šarmantnija poslije nagrade na 4. svjetskom baletnom natjecanju u Japanu, za najbolji umjetnički dojam, gdje je nastupila s partnerom Davidom Sorinom:

- Ipak se na kraju sve isplatilo, odnosno jugoslavenski balet ima ljude koji ga mogu dostojno prezentirati u svijetu. Ovo je ujedno i potvrda da smo i dalje u svjetskom baletnom vrhu, premda nemamo ni približne uvjete kao plesači drugih zemalja... 

Prije svega, s ovim osobnim dohotkom ne mogu živjeti ni do dvadesetog u mjesecu, pa mene i moju obitelj još uzdržavaju roditelji.

No, na žalost, tako je s većinom ili gotovo svima u Baletu. Izgleda da mi radimo više iz ljubavi i za ljubav prema baletu, ali na žalost od te ljubavi se ne može živjeti jer treba "konkretno" i pojesti. Zato mi je ova nagrada došla kao plaća za sav moj višegodišnji trud. 


Laszlo Vegel
Laszlo Vegel, literat, esejist, kazališni kritičar: 

- Prava se drama javlja onda kad je čovjek u polemičkom odnosu sa svojom odgovornošću. 

Ne bi bilo ničega dosadnijeg od pisanja o ispravnim i odgovornim ljudima. 

Bila bi moderna farsa napraviti galeriju vrlo odgovornih i ispravnih ljudi. 

Čovjek, ako je živ, onda je višedimenzionalan.




Milko Đurovski
Milko Đurovski je stekao afirmaciju rasnog golgetera ali i marljivog "kolekcionara" žutih i crvenih kartona, rekordera u plaćanju klupskih kazni.

- Igram i ponašam se isto onako kao kada sam, kao petnaestogodišnjak, došao iz Tetova u Beograd i Crvenu zvezdu. Svi su uvek govorili da sam temperamentan igrač i da je to moja pozitivna osobina.

Svestan sam da, ponekad, suviše burno reagujem na sudijske nepravde. Znam da je bolje uzdržati se ali ja, jednostavno, ma koliko se trudio - ne mogu.

Planem i posle - šta bude. 

Takav sam i u klubu. Ne umem da oćutim, da budem diplomata. Zato često plaćam kazne kod klupskog blagajnika. Ljuti me kada mi prišivaju etiketu "dežurnog krivca". Znaju da sam brz i oštar na jeziku.

Uveravaju me kako cene moju otvorenost ali, kada ukažem na nešto što mislim da je nepravilno, obično ostanem u manjini. Znam, bolje mi je da ćutim, i u klubu i na terenu. Ali, jednostavno, ne mogu. I neću!


Trener rukometašica titogradske Budućnosti Vinko Kandija malo-malo pa obavesti javnost da ga norveški savez po svaku cenu želi da angažuje "pod povoljnim uslovima kakve do sada nije dobio ni jedan naš stručnjak u inostranstvu". Ovih daha je izjavio:

- Neverovatna je upornost Norvežana da me angažuju, i to već brine...

Svetlana Kitić-Dašić o tome ima svoje mišljenje:

- Baš bih volela da vidim crno na belo tu "neverovatnu" ponudu!


Slaven Zambata
Slaven Zambata, bivši član zagrebačkog Dinama i istaknuti reprezentativac, autor je sportskog almanaha "Nogomet '84".

Knjiga se baš pojavila u prodaji (u tisku Mladinske knjige iz Ljubljane) i na oko 150 stranica govori o mnogim zanimljivostima iz jugoslavenskog, evropskog i svjetskog nogometa, kao i o najboljim jugoslavenskim i evropskim klubovima, te nogometašima.


Kada je Senad Beganović, desno krilo Radničkog, odbio da u Skoplju sedi na klupi za rezervne igrače, trener Dušan Nenković je odmah presavio tabak i neposlušnog fudbalera predao Disciplinskoj komisiji kluba. I sve bi to bilo u redu da Beganović nije imao i "sasvim određenih" primedbi:

- Zašto Nenković nije principijelan i kada su u pitanju drugi igrači?

Tu je Beganović sasvim određeno mislio na Dragana Pantelića koji se od sredine jesenje sezone uopšte i ne pojavljuje u klubu, a ipak trener Nenković nije imao hrabrosti da ga preda na disciplinsku odgovornost, kao što to, na primer, čini sa mlađim igračima. To se zove doslednost po Nenkoviću!


Mima Jaušovec
Otkako tenisačica Martina Navratilova pobjeđuje širom svijeta, sve se više nameće pitanje koliko se ženski tenis rezultatski i kvalitetno primakao muškom.

I dok Navratilova, barem zasad, odbija megdan sa svojim muškim kolegama, naša Mima Jaušovec čak i pobjeđuje!

O svojim iskustvima iz tih žensko-muških okršaja, popularna tenisačica kaže: 

- Uspjela sam pobijediti i naše reprezentativce Orešara i Horvata. 

Na nedavnom vikend-turniru u Poreču tukla sam još dvojicu, Homokija i Ivaniševića! Ivanišević mi, na primjer, nije htio poslije meča pružiti ni ruku!

Pripremili: Katja Šutić, Davorka Grenac, Aleksandar Veljić, Nikola Simić, obrada: Yugopapir (Studio, Tempo, novembar 1984.)



 Ličnosti novembra 1984 - 2. deo - 3. deo



Hit Rock-expressa  II programa Radio Zagreba

Debi singl grupe Trotakt projekt



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)