Zoran Savić, zenički "metalurg" pod koševima: Bez dileme - najbolji centar Juge! (1991)



Kao bljesak meteora, u košarku se upetljao tek u sedamnaestoj godini. Ni idole nije imao. Ni na koga se nije ugledao. Onda dođe vrijeme da se mnogi na Zorana ugledaju. On i dalje ćuti. Miran, tih, skromni "žuti" delija. Kad igra pobjeđuje, gdje igra osvaja. Čvrsto mu je mjesto na listi najkarakternijih "jugovića"

Trener Željko Pavličević (danas usmjerivač nauma i učinaka Zorana Savića) kaže da je on bez dileme najbolji centar "Juge" i da je bez dileme najborbeniji igrač "Juge". 

Tako dobijamo košarkaša koji uprkos povrede šake (veoma je dugo bio u gipsu) ne propušta nijedan trening, a na lični zahtjev ulazi u divovske okršaje za vrijeme finala Kupa Jugoslavije u Rijeci, i to samo sa motivom:

- Pomoći ću da se za tren-dva odmore Tabak, Naglić, Kukoč i ostali.

Poslije, kada je i tu trofej prigrljen, POP-ov trener Pavličević najviše je isticao hrabrost, voljnost i drugarstvo mirnog momka Savića.


Porodična nesreća



Zoran Savić je Zeničanin.

Kao dečkić prolazio je kroz sve sportove, da bi tačku na nedoumice stavio kada se sa košarkom suočio.

Eto, dopalo mu se, a i zapazio je da mu je desnica kao namagnetisana.

Lopta lijepo legne, onda meko put koša poleti.

Ni kompjuter tu putanju ne bi bolje proračunao.

Na žalost, desila se porodična nesreća.

Preminuo je otac, ostali su majka i nekoliko godina mlađi brat.

- Morao sam birati i hitno presuđivati. Želim li koliko-toliko osigurati svakodnevni obrok, trebao sam ići ili u Željezaru na rad ili postati košarkaški profesionalac, uz studije za koje sam bio zainteresovan -  priča Zoran Savić.

Kako znamo: pobijedila je košarka. 

Momčić je kroz "B" ligu i u dresu zeničkog Čelika rešetao mrežicu, pa je mnogima zaintrigirao i zjenicu oka.

Prvo skromni, zatim nešto euforičniji pozivi.

I Bosna je bila najbliža.

Ali:

- Nisam Bosnu nikada imao u kombinaciji.

Nije mi se dopadala organizacija kluba, a i znao sam da mladim igračima ne pruža dovoljno šanse na utakmicama.


Najbolji u Parizu



I sa plavog Jadrana oglasili se ljudi. Zoran Savić je pristao. Mnogi su se pitali da li je baš pametno odlučio. Jer, Dino Rađa igra kao "zmaj", a dolje je i Sobin. Ako Zoran Savić čezne za minutama u igri, malo će mu ih podariti Splićani.

Naumio, dogovorio, istrajao.

Na treninzima je radio i rastao uz Rađu i Sobina. Pokatkad bi mu poklonili vrijeme pod obručevima, a nikad, nijedan tren nije uludo protraćio.

I zapazili ga svi, među njima i selektor Ivković.

Na nevjericu, stigao je poziv za plavi dres.

U plavom dresu, na Mundijalu u Argentini, Zoran Savić sve je uradio prema zamislima trenera. Preko noći za sve protivnike strah i trepet postao.

A, prije nekoliko dana je, u Parizu, za vrijeme "fajnal fora" Kupa evropskih šampiona, zaradio epitet: najbolji akter.

Pa, za nagradu i 10.000 franaka, što je odmah prokomentarisao:

- Još ih nisam primio, ali je sve dogovoreno. Novce nisam sam zaradio, pa ću ih stoga podijeliti sa svim suigračima. I to, ravnopravno.


Bez idola



Na četiri godine potpisao je ugovor (nada se da bi prije isteka mogao krenuti u inostrane vode). Stan nije dobio (u iznajmljenom živi). Situiran je, ali bi i bolje moglo biti ("potpisivao sam ugovor kad sam bio anonimac").

Uz Kukočevo ime uvijek kaže:

- Genijalac. 

Noćni život ne vodi ("najdraže mi je pogledati dobar film i pročitati dobru knjigu").

Radi snage i protuoružja za "traktore" iz reketa, svakodnevno diže utege.

Priznaje da je radin i savjestan, ali da nije uredan.

Nostalgičan jeste, samo šta mu vrijedi kada do Zenice u godini dana ne stigne ni dva dana.

A volio bi češće otići, te "nos nasapunjati" bratu, učeniku trećeg razreda srednje škole i košarkaškoj, na žalost - ljenčini.

Kao bljesak meteora, u košarku se upetljao tek u sedamnaestoj godini. Ni idole nije imao. Ni na koga se nije ugledao.

Onda dođe vrijeme da se mnogi na Zorana ugledaju.

On i dalje ćuti. Miran, tih, skromni "žuti" delija.

Kad igra pobjeđuje, gdje igra osvaja. Čvrsto mu je mjesto na listi najkarakternijih "jugovića".

Napisala: Olga Đoković, obrada: Yugopapir (Ven, maj 1991.)


Zoran Savić, Vlade Divac, Zoran Jovanović i Dražen Petrović na povratku
sa SP u Argentini 1990. godine: Zlatni trofej ponovo u pravim rukama

Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)