Tito i Brioni (2. deo): Ko su bili Titovi omiljeni glumci? / Kako je Smoki prekršio protokol... (1987)

Avgust 1987: Svet obilaze fotografije sa snimanja "Draguljarnice", ljubavno-istorijskog filma koji se snima prema romanu Karola Vojtile, poznatijeg kao papa Ivan Pavao II. Na setu u Krakovu nalaze se popularni glumci Bert Lankaster, Ben Kros, Danijel Olbricki, Olivija Hasi... Kod nas, Fabijan Šovagović ostvaruje svoj san - prema njegovoj čuvenoj drami "Sokol ga nije volio" snima se istoimeni film u slavonskoj ravnici pokraj Valpova. Drama je izvedena više od dvesta puta u zagrebačkom teatru Gavella i osječkom HNK... Vikend program na JRT-u - subotom se prikazuje "Letnje prepodne": "Zvezde pozdravljaju najbolje američke filmove", malo "Loleka i Boleka", a zatim i jedna od epizoda "Stvaranja Titove Jugoslavije" reditelja Svetislava Štetina. Nešto kasnije: "Sabor u Tesliću", prenos Prvenstva Jugoslavije u atletici, serije "Priče iz fabrike", "Dallas", "Puna kuća" i "Šou Dejvida Koperfilda" (poslednje dve u okviru "Programa plus")... A u Poletu, tjedniku Saveza socijalističke omladine Hrvatske, objavljena je poduža priča o tridesetogodišnjoj povezanosti Josipa Broza Tita sa njegovim omiljenim Brionima. Sledi drugi deo tog članka...             

"Naš film ide dobrim putem, i tako treba nastaviti... I, najzad, preko filma svjetska javnost treba upoznati našu zemlju... Znate, ja znam kako se kod nas radi u kinematografiji. Kakav bih ja predsjednik bio kad ne bih znao što se događa na području filma i kulture uopće?"



Susreti s glumcima 



Predsjednik Tito je na Brionima 1967. godine primio grupu filmskih stvaralaca, prisjeća se Ljubiša Samardžić:

- Trećeg augusta 1967. godine stigao je poziv domaćina, druga Tita, da ga grupa filmskih stvaralaca poseti na otoku Vangi.

Bila je to neopisiva radost za sve pozvane. Poseta je bila, tako nam je bilo saopšteno, neoficijelna, počet će u 17 časova i trajati sve dok bude ugodno.

Bata i Ljubiša: Titovi omiljeni glumci
Bilo je leto, 37 stepeni u hladu. Kako se obući, a delovati pristojno?

Tamno odelo i kravata na toj temperaturi - nikako.

To ne deluje ležerno, opušteno. Takvo odelo najmanje daje dojam opuštenosti, nameće sagovornicima ozbiljnost. Odlučih se, najzad, za belu lanenu košulju, i platnene hlače.

No, dok sam stigao u zakazano vreme... stigao, ali i zastao ugledavši ljude u crnim odelima, s kravatama, belim košuljama. Pogledavši se, delovao sam samome sebi kao bela ovca. 

No, vremena više nije bilo. Uđosmo u brod. Tu i tamo, čuo sam tihe komentare na moj račun.

Približavali smo se Vangi. 

Na ulaznim vratima dočekao nas je Predsednik, elegantan, u svetlom odelu, s kravatom. Bilo mi je krajnje neugodno, pa rekoh sebi:

- Šta je, tu je, iz ove se kože ne može. 

Pokušavao sam da budem što neprimećeniji. No, kako to izvesti s metar i devedeset i tri santimetra? 

U trenutku kad je došao red da se i ja pozdravim s Predsednikom, osetio sam nekako jači stisak ruke, činilo mi se kao znak ohrabrenja, što se neposredno zatim i potvrdilo.

Svojim mekim, spontanim i toplim glasom, sa smeškom na licu, Tito mi je rekao: 

- Zdravo, Ljubiša - i hvala ti.

U tom času ispusti moju ruku, skide sako, zatim i kravatu i - ostade samo u košulji.



O jugoslavenskom filmu




Glavnom uredniku Filmske kulture, Stevi Ostojiću, Tito je 29. jula 1977. godine dao intervju. Tada je rekao:

- Jugoslavenski film je nastao u toku revolucije i razvijao se u našoj socijalističkoj zajednici koja je i za tu umjetnost odvajala onoliko koliko je mogla.

Od svojih prvih, pionirskih koraka do današnjih dana, naš film je ostvario veliki napredak. Vrijedni stvaralački rezultati i na tome polju odavno su stekli priznanja ne samo u našoj zemlji nego i u svijetu. 

Posebni napori učinjeni su na ekranizaciji velike epopeje naše narodnooslobodilačke borbe.

Snimljeno je više dobrih filmova o ratu i revoluciji, koji su imali snažan uticaj na mlade ljude. Istina, bilo je i promašaja, iz kojih treba izvući pouke. 

Nesumnjivo priznanje zaslužuju i autori našeg crtanog filma, koji su umnogome pridonijeli afirmaciji naše filmske umjetnosti u svijetu, što svakako predstavlja uspjeh i cijele naše kulture.

Rekao bih i to da stvaraoci naše kinematografije moraju uvijek imati u vidu činjenicu da publika voli domaći film. Naravno, dobar film! A povjerenje gledalaca uvijek je i najbolji stimulans za umjetnike.


Tito sa  Sofijom Loren i Carlom Pontijem



Sofia Loren i Carlo Ponti boravili su na Brionima početkom srpnja 1969. godine:

- Za sedam sati koliko smo proveli na Brionima, nije bilo ni jednog trenutka u kojem nismo znali što radimo. Vrijeme je prosto letjelo, jer biti u društvu s predsjednikom Titom je pravo zadovoljstvo - najveće koje jedan glumac može doživjeti, rekla je Sofia Loren. 

- Brioni sada ne samo da predstavljaju ljepotu jadranske vegetacije, nego pojam - predsjednik Tito je ličnost o kojoj govori cijeli svijet. Postigao je mnogo i kao ličnost i kao državnik. Jugoslaveni, recite mu hvala! - rekao je Carlo Ponti


Svi su ljudi braća



Ožujka 1948. godine, Tito je ugostio grupu talijanskih radnika. Tom prilikom im je rekao:

- Nova Jugoslavija je već dosad dokazala da želi živjeti u najboljim odnosima sa svim susjednim narodima, uključujući tu i talijanski narod. 

Zbog toga se mi svi radujemo što ste vi smatrali za cjelishodno da lično dođete u Jugoslaviju, da vidite jedan njen mali dio, gdje talijanski narod živi zajedno s našim narodom, da vidite kako on živi i da doznate kakav je zapravo kod nas odnos prema talijanskoj narodnosti, prema talijanskoj manjini. 

Govorim vam o tome zato što je današnja situacija takva da sve demokratske snage, u svakoj zemlji posebice, moraju biti objedinjene i moraju suzbijati svaku propagandu ratnih huškača, svaku propagandu raspirivanja šovinizma u narodima i medu narodima.

Mi ovdje, u Jugoslaviji, pratimo s velikim interesovanjem napore demokratskih snaga u Italiji da stvore sebi bolji život i spriječe one reakcionarne snage koje ugrožavaju prava, nezavisnost i slobodu talijanskog naroda.

Talijanski narod, međutim, ja sam duboko uvjeren, želi samo mir i liječenje rana koje su mu bile zadane ratom uslijed rada protiv nenarodnih režima Mussolinija i drugih.

Narodi Jugoslavije žele s narodom Italije živjeti zbilja u najprijateljskijim i najboljim odnosima. I vi, kad se budete vratili, predajte tu poruku naših naroda demokratskim snagama i čitavom narodu Italije. 

Recite im da narodi Jugoslavije žele samo mir i neka talijanski narod ne vjeruje nikakvoj propagandi, nikakvim pričama, nikakvim klevetama.

Između naroda Jugoslavije i Italije, koji će morati da žive vječno zajedno, jedan uz drugog, ne može biti nikakvih nesporazuma ako oni sami budu otklonili ono što smeta njihovoj suradnji...


Nesvrstanost



Godina 1956. ušla je već u knjige naše i svjetske povijesti.

Za dvadeset i više godina znanstvenici će ocjenjivati razgovore što su ih na Vangi, 18. i 19. srpnja te godine, vodili istaknuti državnici - Tito, Naser i Nehru, a što je rezultiralo Brionskom deklaracijom.

"Ono što će drugi otkriti tek osamdesetih godina, nakon šoka svjetske krize - nikako ne prije - njih je opsjedalo već tada, prije 25 godina, jer su do toga došli razmišljanjem. A to nije najmanje što se od njih može naučiti"

... napisao je u "Svjetskom izazovu" Jean Jacques Servan Schreiber.

Trojica šefova država su tih dana dali zajedničku izjavu u kojoj je stajalo i ovo:

"Mir se ne može postići podjelom, već težnjom kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razmjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončanjem dominacije jedne zemlje nad drugom."

O tom historijskom činu Tito je govorio u intervjuu za Tanjug, objavljenom 1. kolovoza 1976. godine: 

- Ovdje, na Brionima, prije dvadeset godina, sastali smo se Nehru, Naser i ja. Tu su se rađale značajne ideje. U to vrijeme međunarodna situacija bila je veoma teška. Prijetila je opasnost da se hladni rat pretvori u vrući rat. 

I mi smo diskutovali o tome što da se radi. Riješili smo da bi trebalo raditi na tome da se okupe sve zemlje koje nisu u blokovima. To je izraženo u jednoj kratkoj deklaraciji koju smo nas trojica tada potpisali na Brionima. 

I to je bio početak akcije za sazivanje prve konferencije nesvrstanih, koja je održana u Beogradu.


Tito s Meštrovićem



Ivan Meštrović je o susretu s Titom govorio u američkom listu The New York Herald Tribune. 

U broju od 1. septembra 1959. objavljeno je:

- Susret i razgovori s Titom otvorili su mi nove vidike. Ličnost predsjednika Tita duboko me impresionirala. Tito je bez svake sumnje najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj historiji imali naši jugoslavenski narodi...


Tito s Adamičem



Američki književnik slovenskog porijekla Louis Adamič je odmah po oslobođenju posjetio Jugoslaviju.

Tom prilikom primio ga je maršal Tito. Po povratku u SAD, Adamič je nastavio rad na već započetoj knjizi "Orao i korijenje" ("The Eagle and the Roots"), čija tematika je bila Jugoslavija prije rata i u vrijeme narodnooslobodilačke borbe, ali je ubijen 1951. godine pod nerazjašnjenim okolnostima u blizini svoga doma u Milfordu, New Jersey.

No, njegovo je djelo ipak objavljeno.


Pokrovitelj festivala



Jedan od direktora Pulskog Festivala, Milan Luks, sjeća se da je 1958. godine na Brionima posjetio predsjednika Tita i razgovarao o pokroviteljstvu Filmskog festivala, kojemu je drug Tito prisustvovao još 1955. godine:

- Odlukom Upravnog odbora Festivala jugoslavenskog filma odnio sam drugu Titu na Brione pismo-molbu da se prihvati pokroviteljstva Festivala. 

Bio je to moj prvi susret s našim Predsjednikom. 

U početku sam imao veliku tremu, ali ona nije dugo trajala, jer mi je Titova neposrednost i osobina da brzo uspostavi kontakt s ljudima, bez obzira na službeni odnos, pomogla da sam zaboravio da razgovaram s predsjednikom Republike. 

Razgovarali smo o prilikama u jugoslavenskom filmu, i sjećam se da mi je kazao: 

- Naš film ide dobrim putem, i tako treba nastaviti... I, najzad, preko filma svjetska javnost treba upoznati našu zemlju... Znate, ja znam kako se kod nas radi u kinematografiji. Kakav bih ja predsjednik bio kad ne bih znao što se događa na području filma i kulture uopće?

Te godine, drug Tito se prihvatio pokroviteljstva FJIF-a.

Napisao: Armando Černjul (Polet, avgust, 1987.)


Kraj 2. dela - 1. deo je OVDE

Prvi ljudi na mesecu kod prvog čoveka Jugoslavije:
astronauti Armstrong, Kolins i Oldrin sa suprugama

Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)