Nemica Katica Milovanović Rajner spasila je sigurne smrti stotinak meštana pet sela u dolini Ibra

Maj 1987: Nemica Katica Milovanović Rajner spasila je sigurne smrti stotinak meštana pet sela u dolini Ibra, koje su Nemci početkom septembra 1943. godine poveli na streljanje...

Katica Milovanović Rajner sada živi u Baljevcu kod Raške. Sve do sada ova stara žena nije želela da pišu o njoj, ali meštani sela Baljevca ne misle tako.

Preživeli, a među njima Angelina Nikolić i Aleksandar Maćužić, dobro se sećaju tih događaja.

- Majka je toga dana ostala da čuva unuku, a ja sam sa ocem Draganom otišla na njivu. Iznenada su banuli do zuba naoružani Nemci. Uperili su oružje u nas i ljutito poterali sa njiva. Na jednom placu već je bilo saterano preko stotinu muškaraca, žena i dece. Svakog trenutka očekivali smo da počnu da pucaju. Onda je iznenada pred Nemce došla Katica. Dugo se nešto objašnjavala sa njima, žučno je govorila i rukama pokazivala u našem pravcu. Svaki minut bio nam je kao večnost.

Aleksandar Maćužić imao je tada sedamnaest godina, ali događaje iz 1943. godine, kaže, neće moći da zaboravi.

- Nemci su na streljanje poveli mene, oca i najstariju sestru - priča nam Maćužić. - U šljiviku je bilo mnogo ljudi, preko stotinu. Sećam se da je Katica žustro razgovarala sa grupom nemačkih oficira. U neko doba Nemci su popustili i konačno nas pustili kućama.


Nemački "izdajnik"



Katica Milovanović Rajner
U rudarskom naselju Baljevac zvonimo na vrata Katice Rajner Milovanović.

Njen deda došao je u Vojvodinu još pre prvog svetskog rata. Kao petnaestogodišnja devojčica Katica je 1933. godine došla u Novi Pazar u posetu kod jedne drugarice. Tu je upoznala Jerotija Milovanovića. Rodila se velika ljubav i uskoro se udala za njega, a šest godina kasnije preselili su se u Baljevac. Tu su otvorili pekaru. Onda je došao rat.

Pitamo Katicu šta se sve to dogodilo 13. i 14. septembra 1943. godine.

- Nerado pričam o sebi - kaže nam Katica. - To što sam ja uradila 13. septembra 1943. godine, to je bio moj dug prema ovim divnim ljudima.

To su bila teška vremena - sa uzdahom i vidno uzbuđena Katica se seća tih dana. - Cele noći 13. septembra partizanske jedinice žurile su da se sa Kopaonika prebace na levu obalu Ibra. Sledećeg jutra stigle su nemačke kaznene ekspedicije. Nemci su sakupili meštane Baljevca i drugih sela i doveli ih na streljanje. 

Počela sam da ih ubeđujem na nemačkom da su tuda prošli četnici i da mi još nismo videli partizane. Jedan nemački vojnik grubo me je odgurnuo, a oficir naredio da vojnici repetiraju puške. Stariji oficir je upozorio da ne žure. 

"Izdala je nas i nemački narod" - uzvratio mu je na nemačkom mlađi oficir. 

Rekao je, zatim, sve najpogrdnije za mene. Ja sam samo uporno ponavljala da poštede nedužan narod, da on nije kriv - priča Katica.

U očima nemačkih vojnika mržnja i bes. U duši ljudi, žena i dece zebnja i strah. Cevi i dalje uperene. Samo se čeka komanda.

- Užasni su to bili časovi - nastavlja Katica. - Kada su Nemci odustali od streljanja i dozvolili narodu da ode svojim kućama, bio je to kraj i mojoj patnji i strepnji i patnji stotinak dece, žena i muškaraca.

- Nismo tada ni stigli da zahvalimo Katici, koja je pokazala veliku hrabrost, i spasila nam živote. Mislim da su tada naši pogledi govorili više od reči. Sećam se Katičinog nasmejanog i prkosnog lica, i našeg olakšanja i zahvalnosti - kazuje nam na kraju Aleksandar Maćužić.

Zabeležili: Ramiz Etemović i Milomir Jemuović (Praktična žena, 1987.)


Aleksandar Maćužić 


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate