Predrag Matvejević '89: Vrijeme je da ponovno razmislimo o mjestu Jugoslavije u Evropi...

Septembar 1989: Udruženje za jugoslovensku inicijativu ima svoje članstvo širom Jugoslavije, ali zvanično ono još ne postoji, pa se ni list "Republika", u stvari bilten ovog udruženja, ne može prodavati na kioscima. 

Niti na bilo kojem drugom javnom mestu. 

Zato se besplatno deli članovima. 

Iz prvog broja prenosimo tekst Predraga Matvejevića "Jugoslavija i Evropa danas"...

Historija Južnih Slavena, kao i neslavenskih naroda koji žive u Jugoslaviji, dio je evropske historije. Na ovom prostoru očitovali su se otpori koji su branili opstanak Evrope. To nam daje stanovita prava. Plaćali smo za to danak i još ga plaćamo: Kao zaostalost ili podjelu. 

Na pitanje jesmo li prva zemlja trećega svijeta u Evropi ili prva evropska zemlja u takozvanom trećem svijetu moguće je odgovoriti na različite načine. I mi sami ne dajemo jedan te isti odgovor.

Uz volju i napor da prevladamo prošlost - da nadiđemo zaostalost i podignemo zemlju na novoj osnovi - najbolji među nama uložili su ono što su imali, umjeli i mogli. 

Ne možemo zanijekati njihov ulog a da ne zaniječemo sami sebe: taj udio nije od jučer: tekovine, unatoč svemu, opstoje.

Ne počinjemo, dakle, iznova, ali uviđamo da moramo postupati na nov način. Očekivali smo više i imali, možda pravo da to očekujemo. Socijalizam za koji smo se opredijelili doživio je teška iskušenja. Ne vjerujemo više onima koji nisu opravdali povjerenje. 

Govorimo stidljivo o novom socijalizmu. Nismo jedini koji to čine. Pitamo se, svatko na svoj način, kako očuvati postignuća: ona koja su stečena u otporu fašizmu i staljinizmu, u borbi za opstanak i samostalnost, u odbrani nacionalnih prava i zajedničke federativne države.

Kriza kroz koju prolazi jugoslavensko društvo predugo traje. Znamo da ona nije samo ekonomska. Stanje u kojem jesmo zahtijeva da se preispitaju proklamirane vrijednosti i potraže nove: bez oslonca na vrijednosti ne može se izići iz krize, upravo zato što ona nije samo ekonomska. 

Površne i nedomišljene reforme ne mogu otkloniti njezine uzroke ni umanjiti joj posljedice. Nužni su jači potezi i oštriji zaokreti. Za njih je potrebno smjelosti, premda sama smjelost više nije dovoljna: nužna je i mudrost, i stručnost, i poštenje, i još mnogo toga čega nedostaje.

Vrijeme je da ponovno razmislimo o mjestu Jugoslavije u Evropi. Time se ne može ništa unaprijed riještiti, ali takav zahtijev može otvoriti put prema rješenju. Nedostajalo je, na žalost, smjelosti da se on službeno formulira i javno iznese. Rutine ideologije i pragmatizmi politike, premda nemaju nikakvu bolju alternativu, nisu mu skloni. 

Integriranje u evropski prostor zastrašuje birokratski duh, koji zna da ne može izdržati takav ispit: po strožem kriteriju pokazalo bi se koliko je nekompetentan i zaostao. Valja se pripremiti za ulazak u viši radni i proizvodni opticaj, za radikalne promjene i smjene. 

To podrazumijeva, uz ostalo, veća građanska prava, stvaranje ljudske slobode, suvremeniju demokraciju, moderniju pravnu državu, funkcionalniju federaciju i mnogo šta drugo.

U času koji nagoviješta evropsku zajednicu bez granica nužno je misliti o mogućem položaju naše zemlje u takvoj zajednici. 

U samoj Evropi raste svijest o tome da trgovci i njihovi poslovi, bez dubljih kulturnih i stvaralačkih spona, ne mogu povezati različite nacije i njihove baštine. Partikularističke podvojenosti pokazale su se provincijalnim i štetnim svugdje u svijetu. One su u našim prilikama bile, po vrhu, kobne i tragične. 

Nacionalne suprotnosti koje nas povremeno potresaju moguće je riješiti samo u širokim i demokratskim procesima integracije, na razini cijele nam zemlje i evropskog kontinenta. Volju da budemo ravnopravni i kao narodi u vlastitoj zemlji i kao narodna zajednica u Evropi ne kanimo potisnuti niti žrtvovati: to više nitko od nas ni ne traži.

Ulazak u Evropu pretpostavlja da svaki dio jugoslavenske federacije ponaosob i svi zajedno potražimo odgovarajuće razloge, podupirući jedni druge: tako svatko može pokazati posebnosti i provjeriti sposobnosti. 

To može pomoći da se na nov način, u širem demokratskom kontekstu, razriješe i stara nacionalna pitanja: da se u trenutku kad sama Evropa ispituje perspektive postnacionalizma, napokon prevladaju zastarjele koncepcije nacije i nacionalne kulture, da se na suvremen i primjeren način zajamče identiteti i odnosi među njima.

Među nama je, bojim se, još mnogo onih koji vide jedino Evropu prošlosti, onu istu koja nam je davala malo šansi i još manje mogućnosti: takvi se na jednoj strani boje evropejstva, na drugoj klanjaju njegovim mitovima.

Nesvrstanost, koja također prolazi kroz krize, ne isključuje sudjelovanje u svom geografskom i historijskom prostoru, tješnju ekonomsku i kulturnu suradnju sa svima u svijetu i, što se nas tiče, sa samom Evropom. 

U tom se pogledu treba također osloboditi predrasuda. Valjalo bi da i Evropa nađe spram nesvrstanih zemalja povoljniji vlastiti stav i, možda, sama postane nesvrstanom: ona se u svakom slučaju mora osloboditi evrocentrizma. Jugoslavensko iskustvo može joj biti korisno, pod uvjetom da samo sebe kritički preispita. Naš miraz nije golem, ali nije ni zanemariv.

Vrijeme je, dakle, da se odlučimo i da djelujemo. Da bismo dolično ušli u Evropsku zajednicu, valja ispuniti odgovarajuće uvjete, raditi da se oni što prije ispune. Bilo bi tragično da, zbog predrasuda ili inercije, još jednom propustimo pravo vrijeme. To ne bi bio prvi put. 

Uza sve razlike koje nas međusobno dijele, one koje su prirodne i one koje to nisu, poštujući pravo na razliku kao jednu od tekovina naše epohe, možemo zajednički kročiti putom koji se otvara: oni koji su nam u svijetu najskloniji očekuju nas na tom putu kao zajednicu, višenacionalnu i državnu, evropsku u pravom smislu riječi. 

Ono ugleda što smo stekli i što sve više gubimo, ne da se podijeliti.

Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu može donekle pripomoći u tom poslu. To mu daje razlog postojanja i opravdava ga. Postoje, uostalom, tolika pitanja - pitanje zajednice i njezinih dioba, opstanka u njoj i ravnopravnosti - o kojima se može raspraviti samo na jugoslavenskoj razini, jer su ostale razine preuske za to. 

Oni koji to ne shvaćaju nisu ništa shvatili u današnjoj Evropi. 

Znamo da oni mogu bez nas, ali i mi možemo bez njih. 

Evropski duh traži danas konvergencije i sinteze. Evropa danas ne očekuje samo Slovence ili Srbe, Hrvate ili Makedonce i dr., nego eventualno sve nas zajedno, i to pod uvjetom da prethodno riješimo vlastite nesuglasnosti i da se izdignemo u državnom, pravnom, demokratskom smislu na razinu koja je dolična. 

Napisao: Predrag Matvejević (Republika / Svet, 1989.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate






No comments:

Post a Comment